Božja mudrost — kako se očituje?

‘NE MARI se za mudrost siromaha i njegove se riječi ne slušaju.’ Tim je riječima mudri kralj Salamun zaključio priču o priprostom, ali mudrom čovjeku koji je cijeli grad spasio od uništenja. Nažalost, poslije se ‘nitko nije sjećao tog siromaha’ (Propovjednik 9:14-16).

Ljudi često s prezirom gledaju na osobe koje malo toga posjeduju u materijalnom pogledu, čak i ako su one učinile plemenita djela. Jednako je bilo i s Isusom. Izaija je za njega prorekao: “Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima” (Izaija 53:3). Neki su prezirali Isusa jednostavno zato što nije bio na položaju i nije bio istaknuta ličnost poput vođa njegovog vremena. Međutim, on je posjedovao mudrost daleko veću od mudrosti bilo kojeg grešnog čovjeka. Ljudi u mjestu u kojem je odrastao nisu željeli prihvatiti da taj “tesarov sin” pokazuje takvu mudrost i radi takva moćna djela. Međutim, bila je to velika greška, jer izvještaj dalje kaže da Isus “ondje nije učinio mnogo moćnih djela zato što nisu imali vjere”. Kakav gubitak za te ljude! (Matej 13:54-58).

Nemojmo i mi ponoviti tu grešku! “Mudrost dokazuju pravednom njena djela”, rekao je Isus. One koji vrše Božju volju i prenose nebesku mudrost može se prepoznati po ‘dobrom plodu’ koji donose, po njihovoj na Bibliji utemeljenoj vjeri i djelima, a ne po njihovom statusu ili društvenom položaju (Matej 7:18-20; 11:19).