Jehovina ruka nije prekratka

 1. Kakve okolnosti vladaju u Judi, i što se mnogi pitaju?

JUDEJSKI narod tvrdi da je u savezu s Jehovom. Pa ipak, snašle su ga nevolje sa svih strana. Pravda je prava rijetkost, zločin i izrabljivanje posve su izmakli kontroli, a nade da će se situacija popraviti ostaju neispunjene. Negdje leži ozbiljan problem. Mnogi se pitaju hoće li Jehova išta poduzeti da se stanje popravi. Takve su okolnosti vladale u Izaijino vrijeme. No njegov izvještaj o tom vremenu nije samo drevna povijest. Njegove proročanske riječi sadrže upozorenja za sve koji tvrde da obožavaju Boga, a zanemaruju njegove zakone. Osim toga, pod nadahnućem zapisano proročanstvo iz 59. poglavlja Izaije izvor je snažnog ohrabrenja za sve koji se trude služiti Jehovi iako žive u teškim i opasnim vremenima.

2, 3. Zašto Jehova ne štiti Judu?

² Zamisli samo — narod s kojim je Jehova sklopio savez zapao je u otpadništvo! Okrenuli su leđa svom Tvorcu i time su se udaljili od njegove zaštitničke ruke. Zbog toga ih je snašla teška nevolja. Da li oni kojim slučajem krive Jehovu za svoje neprilike? Izaija im kaže: “Gle, nije okračala ruka Jehovina da ne može spasti, niti je otežalo uho njegovo da ne može čuti. Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje” (Izaija 59:1, 2).

³ To su otvorene, ali istinite riječi. Jehova je još uvijek Bog spasenja. On kao ‘Slušač molitve’ čuje svoje vjerne sluge kad mu se mole (Psalam 65:2). No prijestupnicima ne daje blagoslov. Narod je sam kriv za to što se otuđio od Jehove. Njihova su zla djela navela Jehovu da zakloni lice od njih.

 4. Za koja se nedjela optužuje Judu?

⁴ Činjenica je da Juda iza sebe ima strahovito lošu prošlost. Izaija u svom proročanstvu navodi neka od nedjela za koja njeni stanovnici snose krivnju: “Ruke [su] vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu” (Izaija 59:3). Oni lažu i govore opake stvari. Spominjanje ‘ruku oskvrnjenih krvlju’ ukazuje na to da su neki čak počinili ubojstva. Koliko li je to teška uvreda za Boga čiji Zakon zabranjuje ne samo ubojstvo već i da se ‘u srcu mrzi svog brata’! (3. Mojsijeva 19:17). Neobuzdanost Judejaca u činjenju grešnih postupaka i neizbježne posljedice toga trebale bi svima nama danas služiti kao opomena, podsjećajući nas koliko je potrebno suzbijati grešne misli i osjećaje. U suprotnom, moglo bi nam se dogoditi da učinimo zla djela zbog kojih bismo se udaljili od Boga (Rimljanima 12:9; Galaćanima 5:15; Jakov 1:14, 15).

 5. Koliko se Juda iskvarila?

⁵ Grijeh se poput zaraze proširio na sav narod. Proročanstvo kaže: “Nema nikoga da viče za pravdu, niti ima koga da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju i rađaju muku” (Izaija 59:4). Nitko ne govori pravedno. Čak je i na sudu rijetkost pronaći nekoga tko je pouzdan ili pošten. Juda je Jehovi okrenula leđa i uzda se u saveze s drugim narodima, pa čak i u mrtve idole. Svi su oni “ništavilo”, posve bezvrijedni (Izaija 40:17, 23; 41:29). Zato, iako se puno govori, sve je uzalud. Kuju se planovi, no njihov je plod samo nevolja i muka.

 6. Zašto se može reći da je reputacija koju su stekle crkve kršćanstva slična Judinoj?

⁶ Postoji izrazita sličnost između nepravde i nasilja u Judi i onoga što se čini u crkvama kršćanstva. (Vidi okvir “Otpadnički Jeruzalem — predslika crkvi kršćanstva”, na 294. stranici.) Takozvane kršćanske zemlje sudjelovale su u dva vrlo okrutna svjetska rata. Sve do dan-danas crkve kršćanstva svojom religijom nisu uspjele prekinuti etničko čišćenje i plemenske pokolje među vlastitim vjernicima (2. Timoteju 3:5). Premda je Isus svoje sljedbenike poučio da se uzdaju u Božje Kraljevstvo, zemlje kršćanskog svijeta i dalje se oslanjaju na vojne arsenale i političke saveze kao izvor sigurnosti (Matej 6:10). Ustvari, većina najvećih svjetskih proizvođača oružja nalazi se u zemljama kršćanskog svijeta! Da, uzdajući se u to da će se uz pomoć ljudskih nastojanja i institucija ostvariti sigurna budućnost, crkve kršćanstva također se uzdaju u “ništavilo”.

 7. Zašto Judini planovi donose samo zlo?

⁷ Idolopoklonstvo i nepoštenje ne mogu stvoriti uspješno društvo. Budući da su nevjerni Židovi pribjegli takvim postupcima, sada ubiru nevolju koju su sami posijali. Izvještaj kaže: “Nose jaja otrovnice i tkaju paučinu; tko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, izlazi guja” (Izaija 59:5). Judini planovi, od ideje do realizacije, ne daju nikakve konkretne rezultate. Njihov pogrešan način razmišljanja donosi samo zlo, kao što se i iz jaja zmije otrovnice uvijek izlegu samo druge otrovnice. A narod trpi posljedice.

 8. Kako se očituje pogrešan način razmišljanja Judejaca?

⁸ Neki će stanovnici Jude možda pribjeći nasilju, misleći kako će se na taj način zaštititi, no to im neće uspjeti. Fizička sila ne može zamijeniti zaštitu koju pružaju pouzdanje u Jehovu i pravedna djela, jednako kao što ni paučina ne može zamijeniti pravu tkaninu kao zaštita po lošem vremenu. Izaija kaže: “Platno njihovo nije za haljine, niti će se oni odje[nu]ti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovim nasilje. Noge im trče na zlo i brze su na prolijevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovim pustoš i rasap” (Izaija 59:6, 7). Judejci razmišljaju na posve pogrešan način. Svoje probleme pokušavaju riješiti nasiljem i time pokazuju koliko su bezbožni. Uopće im nije važno to što su mnoge od njihovih žrtava nedužne, a neke su i iskreni Božji sluge.

 9. Zašto je pravi mir nešto što je vođama crkvi kršćanstva izvan dosega?

⁹ Te nas nadahnute riječi podsjećaju na krvoprolićem okaljanu prošlost crkvi kršćanstva. Jehova će ih posve sigurno pozvati na odgovornost zbog toga što u strahovito krivom svjetlu prikazuju kršćanstvo! Poput Židova iz Izaijinog vremena, crkve kršćanstva u moralnom pogledu idu krivim putem budući da njihovi vođe smatraju kako je to jedini put koji se isplati. Dvolični su, jer govore o miru, a istovremeno čine nepravdu. Budući da vođe crkvi kršćanstva i dalje koriste istu taktiku, pravi mir uvijek će im biti izvan dosega. Kao što i proročanstvo u nastavku kaže: “Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovim nema pravde; načinili su sebi krive staze; tko god ide po njima, ne zna za mir” (Izaija 59:8).

Tapkaju u duhovnoj tami

10. Što Izaija priznaje u ime judejskog naroda?

¹⁰ Jehova ne može blagosloviti nepoštena i pogubna djela Judejaca (Psalam 11:5). Zato, govoreći u ime čitavog naroda, Izaija priznaje krivnju koju Juda snosi: “Sud [je] daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; čekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami. Pipamo kao slijepci zid, kao oni koji nemaju očiju pipamo; spotičemo se u podne kao u sumračje; u obilju smo kao mrtvi. Ričemo svikoliko kao medvjedi, i jednako gučemo kao golubice” (Izaija 59:9-11a). Židovi nisu dozvolili Božjoj Riječi da bude svjetiljka njihovoj nozi i svjetlo njihovoj stazi (Psalam 119:105). Zbog toga im njihove okolnosti djeluju vrlo mračno. Čak i u podne oni tapkajući traže put kao da je noć. Čini im se kao da su mrtvi. Dok s čežnjom iščekuju olakšanje, glasno mumljaju poput gladnih ili ranjenih medvjeda. Neki u jadu jecaju, poput usamljenih golubica.

11. Zašto se Juda uzalud nada pravdi i spasenju?

¹¹ Izaija je itekako svjestan da se Juda u toj teškoj situaciji našla zato što se odmetnula od Boga. On kaže: “Čekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas. Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoče na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo, da nevjeru učinismo i slagasmo Jehovi, i odstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca riječi lažne” (Izaija 59:11b-13). Budući da se stanovnici Jude nisu pokajali, njihovi grijesi još uvijek govore protiv njih. Pravde više nema u zemlji zato što je narod ostavio Jehovu. Nevjerni su u svakom pogledu, čak izrabljuju vlastitu braću. Zar nas to ne podsjeća na današnje članove crkvi kršćanstva? Ne samo da mnogi zanemaruju pravdu već i energično progone vjerne Jehovine svjedoke koji žele vršiti Božju volju.

12. Kakav je stav onih koji su odgovorni za provođenje pravde u Judi?

¹² U Judi, čini se, nigdje nema pravde, pravednosti ni istine. “Zato sud odstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da prođe” (Izaija 59:14). U judejskim se gradovima iza gradskih vrata nalaze trgovi, gdje se starješine sastaju i razmatraju pravne slučajeve (Ruta 4:1, 2, 11). Oni su dužni pravedno suditi i pobrinuti se da se provede pravda, a ne primati mito (5. Mojsijeva 16:18-20). No umjesto toga, oni sude prema vlastitim sebičnim stavovima. I da stvar bude još gora, sve one koji iskreno nastoje činiti dobro smatraju lakim plijenom. Izvještaj kaže: “Istine je nestalo, i tko se uklanja oda zla, postaje plijen” (Izaija 59:15a).

13. Što će Jehova učiniti budući da judejski suci zanemaruju svoju dužnost?

¹³ Svi oni koji šutke toleriraju moralnu izopačenost zaboravljaju da Bog nije slijep, ravnodušan niti bespomoćan. Izaija piše: “To vidje Jehova, i ne bi mu milo što nema suda. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga” (Izaija 59:15b, 16). Budući da oni koji su postavljeni da sude zanemaruju svoju dužnost, Jehova će intervenirati. Kad to učini, primijenit će svoju moć i pravdu.

14. (a) Kakav je stav mnogih današnjih ljudi? (b) Kako se Jehova priprema za bitku?

¹⁴ Slična situacija vlada i danas. Živimo okruženi ljudima od kojih su mnogi izgubili “svaki moralni osjećaj” (Efežanima 4:19). Rijetki su oni koji vjeruju da će Jehova išta poduzeti kako bi uklonio zlo sa Zemlje. No Izaijino proročanstvo pokazuje da Jehova s pažnjom promatra što se događa među ljudima. On donosi presude i u svoje vrijeme postupa u skladu s njima. Jesu li njegove presude pravedne? Izaija pokazuje da jesu. Govoreći kako je u slučaju judejskog naroda, on piše: “Obuče [se Jehova] u pravdu kao u oklop, i kacigu spasenja metnu na glavu; odjene se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem” (Izaija 59:17). Ove proročanske riječi opisuju Jehovu kao ratnika koji se oprema za bitku. On je odlučan pružiti ‘spasenje’, odnosno pobrinuti se da se njegov naum uspješno ostvari. Siguran je u svoju apsolutnu i neospornu pravednost. I bit će neustrašiv i revan u izvršenju svojih presuda. Pravda će pobijediti, u to nema nikakve sumnje.

15. (a) Kakav će biti stav pravih kršćana kada Jehova bude izvršavao presudu? (b) Što možemo reći o Jehovinim presudama?

¹⁵ Danas u pojedinim zemljama neprijatelji istine pokušavaju prekinuti djelo Jehovinih slugu te šire lažnu i klevetničku propagandu. Pravi kršćani ne oklijevaju zauzeti se za istinu, no nikada se nikome ne osvećuju (Rimljanima 12:19). Čak i kad se Jehova bude razračunavao s otpadničkim kršćanstvom i uništavao ga, njegovi obožavatelji na Zemlji neće sudjelovati u tome. Oni znaju da je Jehova osvetu sačuvao za sebe i da će poduzeti odgovarajuće korake kad bude vrijeme. Proročanstvo nam jamči: “Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, plaću neprijateljima svojim, otocima da plati” (Izaija 59:18). Kao i u Izaijino vrijeme, Božje presude neće samo biti pravedne već i u potpunosti izvršene. Doprijet će čak i do ‘otoka’, do udaljenih krajeva. Nitko neće biti na tako udaljenom ili osamljenom mjestu da Jehova ne bi mogao doprijeti do njega kad bude izvršavao svoje presude.

16. Tko će preživjeti Jehovino izvršenje presude, i čemu će ih njihovo preživljavanje poučiti?

¹⁶ Jehova pravedno sudi onima koji se trude postupati ispravno. Izaija proriče da će od istoka do zapada, po čitavoj Zemlji, takvi ljudi preživjeti. I time što će osjetiti Jehovinu zaštitu, uvelike će se produbiti njihovo strahopoštovanje prema njemu (Malahija 1:11). Izvještaj nam kaže: “Tada će se na zapadu bojati Gospodnjega imena i na istoku njegove slave. Jer će kao plaha rijeka [“poplava”, “Gru”] on doći, kojega će goniti Gospodnji dah” (Izaija 59:19, “Ša”). Poput snažnog olujnog vjetra koji tjera pred sobom razorni zid vode i odnosi sve što mu se nalazi na putu, Jehovin će duh ukloniti sve što stoji na putu ostvarenju njegove volje. Njegov je duh moćniji od bilo koje sile koju posjeduje čovjek. Kad ga upotrijebi prilikom izvršenja presude nad pojedincima i narodima, uspjeh će biti siguran i potpun.

17. Tko je Izbavitelj Siona, i kada ga je otkupom izbavio?

¹⁷ Pod Mojsijevim je zakonom Izraelac koji se prodao u ropstvo mogao biti izbavljen iz ropstva ako bi netko platio otkup za njega. Jehova je već ranije u Izaijinoj proročanskoj knjizi opisan kao onaj koji otkupom izbavlja pokajnike (Izaija 48:17). Sada se za njega ponovno kaže da otkupom izbavlja one koji se kaju. Izaija je zapisao Jehovino obećanje: “Doći će izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Jehova” (Izaija 59:20). Ovo se ohrabrujuće obećanje ispunilo 537. pr. n. e. No ono ima i drugo ispunjenje. Apostol Pavao citirao je ove riječi iz prijevoda Septuaginta i primijenio ih na kršćane. Napisao je: “Na taj način cijeli će Izrael biti spašen. Kao što je napisano: ‘Izbavitelj će doći sa Siona i odvratit će bezbožne postupke od Jakova. I ovo je od mene savez s njima, kad uklonim njihove grijehe’” (Rimljanima 11:26, 27). Da, Izaijino proročanstvo ima vrlo opsežno ispunjenje — proteže se sve do našeg vremena, pa čak i nakon toga. Kako to?

18. Kada i kako je Jehova osnovao ‘Izrael Božji’?

¹⁸ U prvom je stoljeću malobrojan ostatak vjernih pripadnika izraelskog naroda prihvatio Isusa kao Mesiju (Rimljanima 9:27; 11:5). Na Pentekost 33. n. e. Jehova je izlio svoj sveti duh na otprilike 120 osoba koje su pokazale vjeru i učinio ih sudionicima svog novog saveza u kojem Isus Krist služi kao posrednik (Jeremija 31:31-33; Hebrejima 9:15). Tog je dana osnovan ‘Izrael Božji’, novi narod čije se pripadnike prepoznaje ne po tome što su potomci Abrahama, već po tome što su rođeni Božjim duhom (Galaćanima 6:16). Počevši s Kornelijem, u taj novi narod ušli su i neobrezani ne-Židovi (Djela apostolska 10:24-48; Otkrivenje 5:9, 10). Na taj ih je način Jehova Bog usvojio i postali su njegova duhovna djeca, Isusovi sunasljednici (Rimljanima 8:16, 17).

19. Kakav savez Jehova sklapa s Izraelom Božjim?

¹⁹ Jehova sada sklapa savez s Izraelom Božjim. Izvještaj nam kaže: “Ovo će biti savez moj s njima, veli Jehova: duh moj koji je u tebi, i riječi moje, koje metnuh u usta tvoja, neće otići od usta tvojih ni od usta potomstva tvojega, ni od usta potomstva tvojih potomaka, veli Jehova, odsada i dovijeka” (Izaija 59:21). Iako nam nije poznato jesu li se te riječi ispunile na samom Izaiji, sasvim je sigurno da su se ispunile na Isusu, koji je dobio jamstvo da će ‘vidjeti potomstvo’ (Izaija 53:10, St). Isus je govorio ono što je naučio od Jehove i Jehovin duh je bio na njemu (Ivan 1:18; 7:16). U skladu s time, njegova braća i sunasljednici, članovi Izraela Božjeg, također dobivaju Jehovin sveti duh i propovijedaju poruku koju su naučili od svog nebeskog Oca. Svi su oni “naučeni od Jehove” (Izaija 54:13; Luka 12:12; Djela apostolska 2:38). Bilo preko Izaije bilo preko Isusa, kojeg Izaija proročanski predočava, Jehova sada obećava da ih nikada neće zamijeniti s nekim drugim, već da će mu oni zauvijek služiti kao svjedoci (Izaija 43:10). No tko su njihovi ‘potomci’ koji se također koriste tim savezom?

20. Kako se u prvom stoljeću ispunilo obećanje koje je Jehova dao Abrahamu?

²⁰ Jehova je u staro doba obećao Abrahamu: “Blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji” (1. Mojsijeva 22:18). U skladu s tim obećanjem malobrojni ostatak prirodnih Izraelaca koji su prihvatili Mesiju otišao je u mnoge narode i propovijedao im dobru vijest o Kristu. Nakon Kornelija, koji je bio prvi, mnogi su neobrezani ne-Židovi bili ‘blagoslovljeni’ posredstvom Isusa, Abrahamovog Sjemena. Postali su pripadnici Izraela Božjeg i sekundarni dio Abrahamovog sjemena. Oni su dio Jehovinog ‘svetog naroda’, čiji je zadatak da ‘nadaleko objavi vrline onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo’ (1. Petrova 2:9; Galaćanima 3:7-9, 14, 26-29).

21. (a) Tko su ‘potomci’ koje je Izrael Božji stekao u suvremeno doba? (b) Zašto je savez, ili sporazum, koji je Jehova sklopio s Izraelom Božjim izvor utjehe i njihovim ‘potomcima’?

²¹ U današnje su vrijeme, po svemu sudeći, sakupljeni svi pripadnici Izraela Božjeg. Pa ipak, narodi se i dalje blagoslivljaju — i to u impresivnim razmjerima. Na koji način? Pa, Izrael Božji ima svoje ‘potomke’, Isusove učenike koji imaju nadu u vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:11, 29). Ti su ‘potomci’ također poučeni od Jehove i uče se njegovim putevima (Izaija 2:2-4). Iako nisu kršteni svetim duhom niti su sudionici novog saveza, Jehovin sveti duh daje im snagu za svladavanje svih prepreka koje im u njihovom djelu propovijedanja postavlja Sotona (Izaija 40:28-31). Danas ih ima na milijune, a taj broj i dalje raste budući da i oni stvaraju svoje potomke. Savez, ili sporazum, koji je Jehova sklopio s pomazanicima ulijeva pouzdanje i njihovim ‘potomcima’ da će ih Jehova u svu vječnost koristiti kao predstavnike koji će govoriti u njegovo ime (Otkrivenje 21:3, 4, 7).

22. Kakvo pouzdanje možemo imati u Jehovu, i na što bi nas to trebalo potaknuti?

²² Stoga, trudimo se svi sačuvati svoju vjeru u Jehovu. On želi i može dati spasenje! Njegova ruka nikada neće biti prekratka; on će uvijek izbaviti svoj vjerni narod. Njegove dragocjene riječi ‘neće otići od usta’ svih onih koji se u njega uzdaju, “odsada i dovijeka”.