Bila je visoko povlaštena od Jehove

“DOBAR DAN, visoko povlaštena, Jehova je s tobom.” Kakvog li pozdrava! Njegov izricatelj nije nitko drugi nego anđeo Gabrijel. Obraća se mladoj ženi ponizna srca — Mariji, kćerki čovjeka po imenu Helije. Godina je 3. pr. n. e., a mjesto zbivanja je grad Nazaret (Luka 1:26-28, NW).

Marija je obećana tesaru Josipu. Prema židovskom zakonu i običaju, smatra se da je ona njegova isprošena žena (Matej 1:18). Poput nje, i on pripada siromašnom društvenom sloju. Zašto je onda anđeo pozdravlja kao onu koja je visoko povlaštena?

Njena divna prednost

Gabrijel dodaje: “Ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospodin Bog prijesto Davida oca njegova; i carovaće u domu Jakovljevu u vijek, i carstvu njegovom ne će biti kraja” (Luka 1:29-33).

Začuđena i zbunjena, Marija pita: “Kako će to biti kad ja ne znam za muža?” Gabrijel odgovara: “Duh sveti doći će na tebe, i sila najvišega osjeniće te; za to i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij.” Kako bi otklonio svaku sumnju, anđeo dodaje: “I eto Elizabeta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom” (Luka 1:34-37).

Marija odmah prihvaća tu divnu prednost službe. Dragovoljno, ali ponizno, ona odgovara: “Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada Gabrijel odlazi od nje. Marija hita u grad u brdovitom području Judeje. Kad stiže u dom svećenika Zaharije i njegove žene Elizabete, zatiče upravo onakvo stanje kakvo je anđeo opisao. Kakva samo radost ispunjava Marijino srce! Sa njenih usana naviru riječi hvale Jehovi (Luka 1:38-55).

Postaje Josipova žena

Isus je u ljudskom tijelu trebao biti rođen po djevici, jer je takvo rođenje bilo prorečeno (Izaija 7:14; Matej 1:22, 23). Ali zašto se tražila zaručena djevica? Kako bi se osigurao poočim koji na dijete može prenijeti legitimno pravo na prijestolje kralja Davida. I Josip i Marija pripadaju Judinom plemenu i potomci su kralja Davida. Tako će Isusovo pravo nasljedstva biti dvostruko utvrđeno (Matej 1:2-16; Luka 3:23-33). Zbog toga anđeo kasnije uvjerava Josipa da ne treba oklijevati uzeti Mariju za svoju zakonitu ženu, iako je trudna (Matej 1:19-25).a

Zakon o porezima koji je izdao cezar August obavezivao je Josipa i Mariju da se upišu u Betlehemu. Dok su tamo, ona rađa svog prvorođenog sina. Pastiri dolaze vidjeti dijete i daju hvalu njegovom Ocu, Jehovi. Nakon 40 dana čišćenja prema Mojsijevom zakonu, Marija odlazi u hram u Jeruzalem kako bi izvršila pomirenje za svoje grijehe (3. Mojsijeva 12:1-8; Luka 2:22-24). Da, budući da ona nije bezgrešno začeta i stoga nije oslobođena mrlje grijeha, njena prirodna nesavršenost mora biti pokrivena pomirbenim žrtvama (Psalam 51:5).

Dok se Marija i Josip nalaze u hramu, ostarjeli Šimun i proročica Ana, koja je u poodmakloj dobi, imaju prednost vidjeti Sina Božjeg. Marija nije u središtu pažnje (Luka 2:25-38). Kasnije mudraci ne odaju počast njoj, već Isusu (Matej 2:1-12).

Isusovi roditelji nakon bijega u Egipat ostaju tamo sve dok zli Irud ne umre, a onda se vraćaju i nastanjuju u seocetu Nazaretu (Matej 2:13-23; Luka 2:39). Tamo, u boguodanoj obiteljskoj atmosferi, Josip i Marija odgajaju Isusa.

Marija je imala i drugu djecu

S vremenom Marija i Josip imaju i drugu djecu, te Isus dobiva prirodnu braću i sestre. Kad služba dovodi Isusa u Nazaret, grad u kojem je odrastao, njegovi ga poznanici iz djetinjstva prepoznaju. “Nije li ovo drvodjeljin sin?”, pitaju. “Ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre njegove nijesu li sve kod nas?” (Matej 13:55, 56). Nazarećani misle na fizičku obitelj Josipa i Marije, koja uključuje njene sinove i kćeri, a koje oni poznaju kao Isusovu prirodnu braću i sestre.

Ta braća i sestre nisu Isusovi rođaci. Nisu niti njegovi čenici, ili duhovna braća i sestre, jer se u Ivanu 2:12 pravi jasna razlika između te dvije grupe izjavom: “Po tom [Isus] sidje u Kafarnaum, on i mati njegova, i braća njegova, i učenici njegovi.” Godinama kasnije, apostol Pavao vidio je Kefu, ili Petra, u Jeruzalemu te je dodao: “Nikoga drugoga od apostola ne vidjeh; vidio sam samo Jakova, brata Gospodinova” (Galaćanima 1:19, The Jerusalem Bible). Osim toga, izjava da Josip “ne znadijaše za [Mariju] dok ne rodi sina svojega” ukazuje na to da je Isusov poočim imao odnose s njom nakon toga i da je bio otac njene druge djece (Matej 1:25). U skladu s tim, Isus je u Luki 2:7 nazvan njenim ‘prvencem’.

Bogobojazna majka

Kao bogobojazna majka, Marija surađuje s Josipom u poučavanju svoje djece u pravednosti (Priče Salamunove 22:6). Da je zaista revan istraživač Pisama vidi se iz njenog duhovno bogatog načina izražavanja kad ju je pozdravila Elizabeta. Tada Isusova majka ponavlja osjećaje iz Anine pjesme i pokazuje znanje psalama, povijesnih i proročanskih spisa te Mojsijevih knjiga (1. Mojsijeva 30:13; 1. Samuelova 2:1-10; Priče Salamunove 31:28; Malahija 3:12; Luka 1:46-55). Marija je upamtila proročanske događaje i izreke, sačuvala ih u srcu i razmišljala o njima. Zbog toga je dobro pripremljena da sudjeluje u davanju roditeljske pouke mladom Isusu (Luka 2:19, 33).

Dobro poučeni 12-godišnji Isus pokazuje biblijsku spoznaju koja zapanjuje učene ljude u hramu. Budući da se odvojio od svojih roditelja tijekom razdoblja Pashe, majka mu kaže: “Sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražasmo te.” Isus odgovara: “Za što ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?” Marija ne može shvatiti značenje tog odgovora, no pohranjuje ga u svoje srce. Vrativši se u Nazaret, Isus nastavlja ‘napredovati u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi’ (Luka 2:42-52).

Marija kao Isusova učenica

Kako je samo prikladno što će Marija konačno postati Isusova odana učenica! Ona je krotka i, usprkos jedinstvenom zadatku koji joj je dao Bog, nema ambiciju da se ističe. Marija poznaje Pisma. Ako ih i ti sam istražiš, nećeš je naći prikazanu s aureolom, kako sjedi na prijestolju kao “kraljica-majka”, okupana Kristovom reflektiranom nebeskom slavom. Umjesto toga, naći ćeš je daleko u pozadini, izvan središta pažnje (Matej 13:53-56; Ivan 2:12).

Isus je ugušio u zametku bilo kakvo Marijopoklonstvo među svojim učenicima. Dok je jednom prilikom govorio, “neka je žena iz mnoštva podigla glas i uzviknula: ‘Nek‘ je blagoslovljena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!’ ‘Prije su’, odgovorio je on, ‘blagoslovljeni oni koji čuju riječ Božju i drže je’” (Luka 11:27, 28, The New American Bible, preveli članovi Catholic Biblical Association of America). Na jednoj svadbenoj svečanosti Isus je rekao Mariji: “Što je meni do tebe, ženo? Još nije došao moj čas” (Ivan 2:4). U drugim prijevodima čitamo: “Prepusti stvar meni” (Weymouth). “Ne pokušavaj upravljati mnome” (An American Translation). Da, Isus je poštovao svoju majku, ali nije je stavljao na pijedestal.

Vječne prednosti

Kakve je samo prednosti uživala Marija! Rodila je Isusa. Zatim se brinula za dijete i odgajala ga. I konačno, iskazala je vjeru, postavši Kristovom učenicom i duhovnom sestrom. U našem posljednjem kratkom osvrtu na Mariju u Pismima vidimo je u gornjoj sobi u Jeruzalemu. Ondje je zajedno s Isusovim apostolima, svojim drugim sinovima i nekim vjernim ženama — i svi su oni obožavatelji Jehove (Djela apostolska 1:13, 14).

S vremenom, Marija je umrla i njeno se tijelo vratilo u prah. Poput ostalih ranih pomazanih sljedbenika njenog dragog sina, i ona je spavala u smrti sve do vremena koje je Bog odredio za njeno uskrsnuće kao duhovnog stvorenja s vječnim životom na nebu (1. Korinćanima 15:44, 50; 2. Timoteju 4:8). Kako samo mora biti sad radosna ta “visoko povlaštena” u prisustvu Jehove Boga i Isusa Krista!

[Bilješka]

[Slika na stranici 31]

Marija je bila visoko povlaštena kao Isusova majka