‘Dođite da ispravno postavimo stvari’

1, 2. S kime Jehova uspoređuje vladare i stanovnike Jeruzalema i Jude, i zašto je to opravdano?

NAKON što su čuli osudu zapisanu u Izaiji 1:1-9, stanovnici Jeruzalema možda osjećaju potrebu da se pokušaju opravdati. Nema sumnje u to da bi voljeli ponosno istaknuti silne žrtve koje prinose Jehovi. Međutim, riječi iz 10. do 15. stavka sadrže Jehovin poražavajuć odgovor na takve stavove. On započinje sljedećim riječima: “Čujte riječ Jehovinu, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski!” (Izaija 1:10).

² Sodoma i Gomora bile su uništene ne samo zato što su njihovi stanovnici vršili seksualno perverzne postupke već i zbog njihovog bešćutnog, oholog stava (1. Mojsijeva 18:20, 21; 19:4, 5, 23-25; Ezehijel 16:49, 50). Izaijini su slušatelji zacijelo bili šokirani kada su čuli da ih se uspoređuje sa stanovnicima tih prokletih gradova.a No Jehova pripadnike svog naroda vidi onakve kakvi doista jesu, a Izaija ne želi ublažavati Božju poruku da bi im ‘škakljao uši’ (2. Timoteju 4:3).

 3. Na što Jehova misli kada kaže da je “sit” žrtava koje mu narod prinosi, i zašto to kaže?

³ Zapazi što Jehova misli o formalističkom obožavanju kakvo vrši njegov narod. “Što će mi mnoštvo žrtava vaših? veli Jehova. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću” (Izaija 1:11). Narod je zaboravio da Jehova ne ovisi o njihovim žrtvama (Psalam 50:8-13). Njemu ne treba ništa od onoga što mu ljudi mogu ponuditi. Stoga, ako misle da svojim žrtvama koje prinose s pola srca Jehovi čine uslugu, varaju se. Jehova ovdje koristi vrlo dojmljivu govornu figuru, izraz “sit sam”. Znaš li kakav je to osjećaj kad si toliko sit da ti se gadi već i sam pogled na hranu? Jehova se slično osjećao kad se radilo o takvim žrtvama — bile su mu krajnje ogavne!

 4. Kako riječi iz Izaije 1:12 razotkrivaju ispraznost dolaženja naroda u jeruzalemski hram?

⁴ Jehova nastavlja: “Kad dolazite da se pokažete preda mnom, tko ište to od vas, da gazite po mom trijemu?” (Izaija 1:12). Ne zahtijeva li upravo Jehovin zakon od ljudi da ‘dođu i pokažu se pred Jehovom’, odnosno da posjećuju njegov hram u Jeruzalemu? (2. Mojsijeva 34:23, 24). Istina je, zahtijeva, no oni dolaze iz puke formalnosti, vršeći čisto obožavanje površno i reda radi, bez čistih motiva. Za Jehovu njihovi brojni dolasci u njegova dvorišta ne predstavljaju ništa drugo nego ‘gaženje’ od kojeg nema nikakve koristi, već se samo izlizuje pod.

 5. Koje su činove obožavanja vršili Židovi, i zašto su ti postupci Jehovi postali “teret”?

⁵ Nije nikakvo čudo da Jehova sada prelazi na još oštrije riječi! “Ne prinosite više žrtve zaludne; na kâd gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja [“korištenje magične moći”, “NS”] i svetkovine. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi [“postali su mi teret”, “NS”], dodija mi podnositi” (Izaija 1:13, 14). Žitni prinosi, kâd, sabat i svečani sabori, sve je to bilo dio Zakona koji je Bog dao Izraelu. Što se tiče ‘mladina’, ili mlađaka, Zakon je nalagao samo da ih se obilježava, no s vremenom su se pojavili još neki korisni običaji povezani s tom svetkovinom (4. Mojsijeva 10:10; 28:11). Mlađak je služio kao mjesečni sabat prilikom kojeg bi narod prekinuo posao i okupio se da primi pouku od prorokâ i svećenikâ (2. Kraljevima 4:23; Ezehijel 46:3; Amos 8:5). U takvim svetkovinama nema ništa loše. No, problem je u tome što se održavaju samo radi vanjske forme. Osim toga, Židovi se služe ‘magičnom moći’, spiritističkim postupcima, a istovremeno se formalno pridržavaju Božjeg zakona.b Zato njihovi činovi obožavanja Jehovi predstavljaju “teret”.

 6. U kom se smislu Jehova ‘umorio’?

⁶ No, što to znači da je Jehovi ‘dodijalo’, ili, kako kaže prijevod Novi svijet, da se ‘umorio’? Na koncu, zar on nema ‘veliku silu’ te “ne sustaje niti se utruđuje [“ne malakše”, Ša]”? (Izaija 40:26, 28). Jehova se ovdje služi živopisnom govornom figurom kako bi nam pomogao da si predočimo njegove osjećaje. Jesi li ikada toliko dugo nosio neki težak teret da si gotovo spao s nogu i jedva čekao da ga se riješiš? Tako se Jehova osjeća zbog licemjernog obožavanja koje vrši njegov narod.

 7. Zašto je Jehova prestao slušati molitve svog naroda?

⁷ Jehova sada govori o najintimnijem i najosobnijem od svih činova obožavanja. “Kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi” (Izaija 1:15). Širenje ruku, odnosno ispružanje ruku s dlanovima okrenutima prema gore, gesta je kojom se upućuje usrdna molba. Ta je poza u Jehovinim očima izgubila svaki smisao, jer su ruke naroda pune krvi. Nasilja ima posvuda po zemlji. Tlačenje slabih svakidašnji je prizor. Sramotno je da se takvi pokvareni, sebični ljudi mole Jehovi i traže blagoslov. Nije ni čudo da Jehova kaže: “Ne slušam”!

 8. U čemu griješe pripadnici crkava kršćanstva u današnje vrijeme, i kako neki kršćani upadaju u sličnu zamku?

⁸ Slično je i u naše vrijeme, budući da pripadnici crkava kršćanstva svojim neprestanim ponavljanjem ispraznih molitvi i drugim religioznim ‘djelima’ nisu stekli Božju naklonost (Matej 7:21-23). Od životne je važnosti paziti da i mi ne upadnemo u tu istu zamku. Ponekad se dogodi da neki kršćanin počne činiti ozbiljan grijeh i onda razmišlja kako će, ako samo skriva to što čini i pojača svoju aktivnost u kršćanskoj skupštini, njegova djela na neki način nadoknaditi njegov grijeh. Takva formalistička djela nisu ugodna Jehovi. Postoji samo jedan lijek za duhovnu bolest, kao što i pokazuju sljedeći reci Izaije.

9, 10. Koliko je važna čistoća u našem obožavanju Jehove?

⁹ Jehova, samilostan Bog, sada se obraća toplijim, više molećivim tonom. “Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga [“tlačitelja”, “NS”], dajte pravicu siroti, branite udovicu” (Izaija 1:16, 17). Ovdje nalazimo niz od devet glagola u imperativu, odnosno devet zapovijedi. Prve su četiri negativne u tom smislu što podrazumijevaju odstranjivanje grijeha; zadnjih pet pozitivna su djela koja vode do dobivanja Jehovinog blagoslova.

¹⁰ Pranje i čistoća oduvijek su bili važan dio čistog obožavanja (2. Mojsijeva 19:10, 11; 30:20; 2. Korinćanima 7:1). No Jehova želi da to čišćenje prodre dublje, do samog srca njegovih obožavatelja. Najveću važnost ima moralna i duhovna čistoća i upravo o tome Jehova govori. Prve dvije zapovijedi u 16. retku nisu samo ponavljanje jednog te istog. Jedan stručnjak za hebrejsku gramatiku kaže da se prva zapovijed, “umijte se”, odnosi na početni postupak čišćenja, dok se druga, “očistite se”, odnosi na kontinuirano nastojanje da se ta čistoća održava.

11. Što trebamo činiti da bismo se borili protiv grijeha, a što ne bismo nikada smjeli činiti?

¹¹ Jehovi ništa ne možemo sakriti (Job 34:22; Priče Salamunove 15:3; Hebrejima 4:13). Stoga njegova zapovijed: “Uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih”, može značiti samo jedno — prestati činiti zle stvari. Pod time se podrazumijeva da ne pokušavamo prikriti ozbiljne grijehe, jer to je već samo po sebi grijeh. Priče Salamunove 28:13 upozoravaju: “Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko priznaje i ostavlja, dobiće milost.”

12. (a) Zašto je važno ‘učiti se činiti dobro’? (b) Kako mogu posebno starješine primjenjivati smjernice da ‘traže pravdu’ i ‘ispravljaju tlačitelja’?

¹² Mnogo se može naučiti iz pozitivnih koraka koje Jehova zapovijeda u 17. retku 1. poglavlja Izaije. Zapazi da on ne kaže samo “činite dobro” nego “učite se dobro činiti”. Da bi netko razumio što je dobro u Božjim očima i dobio želju to i činiti, treba osobno proučavati Božju Riječ. Nadalje, Jehova ne kaže samo “činite pravdu” nego kaže “tražite pravdu”. Čak i iskusni starješine moraju temeljito istraživati Božju Riječ da bi ustanovili kako u nekim složenim situacijama treba postupiti, a da to bude pravedno. Na njima je ujedno i odgovornost da ‘ispravljaju tlačitelje’, kako kaže sljedeća Jehovina zapovijed. Te su smjernice važne za današnje kršćanske pastire, jer oni trebaju štititi stado od ‘okrutnih vukova’ (Djela apostolska 20:28-30).

13. Kako možemo u današnje vrijeme primjenjivati zapovijedi koje govore o siročadi i udovicama?

¹³ Posljednje dvije zapovijedi govore o ranjivijim pripadnicima Božjeg naroda — o siročadi i udovicama. Svijet je više nego spreman iskoristiti takve osobe; no među Božjim se narodom to ne smije događati. Brižni starješine u skupštini ‘daju pravicu’ dječacima i djevojčicama bez oca, pomažući im da dobiju pravdu i da budu zaštićeni u svijetu koji ih želi iskoristiti i iskvariti. Starješine ‘brane’ udovice, ili, prema drugom značenju te hebrejske riječi, “bore se” u njihovu korist. Doista, svi bismo kao kršćani trebali biti izvor zaštite i utjehe za pojedince među nama kojima je potrebna pomoć te postupati pravedno prema njima jer su dragocjeni Jehovi (Mihej 6:8; Jakov 1:27).

14. Koju ohrabrujuću poruku prenose riječi iz Izaije 1:16, 17?

¹⁴ Kakvu samo odlučnu, ohrabrujuću poruku Jehova posreduje putem ovih devet zapovijedi! Zna se dogoditi da oni koji čine grijeh sami sebe uvjere da jednostavno nisu u stanju postupati ispravno. Takav način razmišljanja djeluje obeshrabrujuće. A još je k tome i pogrešan. Jehova zna — a želi da i mi budemo svjesni toga — da uz njegovu pomoć svaki grešnik može prekinuti svoje grešno postupanje, obratiti se i postupati ispravno.

15. Zašto se izraz ‘dođite da ispravno postavimo stvari među sobom’ ponekad pogrešno razumije, i što on ustvari znači?

¹⁵ Jehovin ton sada poprima još veću toplinu i suosjećajnost. “Dođite, veli Jehova, pa ćemo se suditi [“da ispravno postavimo stvari među sobom”, “NS”]: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna” (Izaija 1:18). Poziv kojim započinje ovaj prekrasan redak često se zna pogrešno razumjeti. Naprimjer, Grubišićev prijevod kaže: “Hajdemo zajedno razmotriti” — što djeluje kao da obje strane moraju učiniti ustupke kako bi se uspjele dogovoriti. No nije tako! Jehovu se nema za što okriviti, a najmanje za njegovo ophođenje s tim buntovnim, licemjernim narodom (5. Mojsijeva 32:4, 5). Ovaj redak ne govori o raspravi između međusobno ravnopravnih strana u kojoj obje moraju biti spremne na kompromis, već o sazivanju foruma na kojem se želi utvrditi pravda. Jehova kao da Izraelce poziva da izađu pred sud.

16, 17. Kako znamo da je Jehova spreman oprostiti čak i ozbiljne grijehe?

¹⁶ Pomisao na takvo što možda djeluje zastrašujuće, no Jehova je najmilosrdniji i najsamilosniji Sudac. Njegova je moć opraštanja bez premca (Psalam 86:5). Samo on može uzeti Izraelove grijehe, koji su “kao skerlet”, i očistiti ih tako da postanu “bijeli kao snijeg”. Mrlja grijeha ne može se odstraniti nikakvim ljudskim nastojanjima niti nekim šablonskim religioznim djelima, žrtvama ili molitvama. Jedino oproštenje Jehove Boga može očistiti grijeh. Bog to oproštenje daje pod vlastitim uvjetima, među kojima je i pravo, iskreno pokajanje.

¹⁷ Ta je činjenica toliko važna da je Jehova, služeći se pjesničkom varijacijom, ponavlja — grijesi koji su kao “crvac”, odnosno “purpur” (St), postat će poput nove, neobojene, bijele vune. Jehova nam želi dati do znanja da on zaista oprašta grijehe, čak i one vrlo ozbiljne, tako dugo dok vidi da se iskreno kajemo. Za one kojima je teško vjerovati da to vrijedi i u njihovom slučaju bit će korisno da razmisle o primjerima kao što je Manasija. On je činio užasne grijehe — i to godinama. Pa ipak, pokajao se i bilo mu je oprošteno (2. Dnevnika 33:9-16). Jehova nam svima, a to uključuje i one koji su počinili ozbiljne grijehe, želi dati do znanja da nije prekasno da “ispravno postavimo stvari” s njim.

18. Kakav izbor stavlja Jehova pred svoj buntovni narod?

¹⁸ Jehova podsjeća pripadnike svog naroda da moraju izabrati. “Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete. Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Jehovina rekoše” (Izaija 1:19, 20). Jehova ovdje naglasak stavlja na stav ljudi te koristi još jednu živopisnu govornu figuru kako bi jasno prenio svoju poruku. Juda se nalazi pred sljedećim izborom: Jesti ili biti pojedena. Ukoliko budu spremni slušati Jehovu i biti mu poslušni, tada će jesti dobar urod zemlje. Međutim, budu li uporno ostajali pri svom buntovničkom stavu, onda će biti pojedeni — mačem svojih neprijatelja! Gotovo je nezamislivo da bi narod izabrao mač svojih neprijatelja radije nego milosrđe i obilje što pruža Bog koji oprašta. Pa ipak, Jeruzalem je tako izabrao, kao što je i vidljivo iz narednih Izaijinih redaka.

19, 20. (a) Na koji način Jehova izražava svoj osjećaj iznevjerenosti? (b) U kom je smislu ‘pravda nastavala u Jeruzalemu’?

¹⁹ Iz Izaije 1:21-23 možemo vidjeti kakve je razmjere u to vrijeme poprimila zloća u Jeruzalemu. Izaija ovdje započinje nadahnutu pjesmu u stilu naricaljke, ili jadikovke: “Kako posta bludnica vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici” (Izaija 1:21).

²⁰ Koliko je samo grad Jeruzalem nisko pao! Nekoć je bio poput vjerne žene, a sada je postao bludnica. Kojom bi se drugom usporedbom moglo snažnije predočiti Jehovin osjećaj iznevjerenosti i razočaranja? ‘Pravda je nastavala’ u tom gradu. Kada? Pa, čak i prije nego što je postojao izraelski narod, još u Abrahamovo vrijeme, taj se grad zvao Salem. Njime je vladao čovjek koji je bio i kralj i svećenik. Njegovo ime Melkizedek znači “kralj pravednosti” i očito mu je dobro pristajalo (Hebrejima 7:2; 1. Mojsijeva 14:18-20). Oko 1 000 godina nakon Melkizedeka Jeruzalem je dostigao svoj vrhunac za vladavine Davida i Salamuna. “Pravda nastavaše u njemu”, a posebno onda kad su njegovi kraljevi narodu služili kao primjer time što su hodili Jehovinim putevima. No, u Izaijine dane takva su vremena samo sjećanja iz daleke prošlosti.

21, 22. Što predočava troska i razvodnjeno vino, i zašto judejski vođe zaslužuju takav opis?

²¹ Izgleda da veliki dio problema leži u ljudima koji predvode narod. Izaija nastavlja svoju jadikovku: “Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. Knezovi su tvoji odmetnici [“tvrdoglavi”, “NS”] i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovička ne dolazi pred njih” (Izaija 1:22, 23). Dvije slikovite metafore koje brzo slijede jedna za drugom stvaraju ugođaj za ono što će uslijediti. Kovač u svojoj kovačnici odstranjuje pjenastu trosku iz rastaljenog srebra i baca je. Izraelski knezovi i suci slični su troski, a ne srebru. Treba ih odbaciti. Nisu ništa korisniji od razvodnjenog vina koje je izgubilo svoj okus. Takvo piće nije ni za što drugo nego da se prolije!

²² Iz 23. retka vidljivo je zašto vođe zaslužuju takav opis. Mojsijev je zakon oplemenio Božji narod, čineći ga drugačijim od ostalih naroda. Jedan primjer koji to pokazuje jest to što je nalagao da se zaštite siročad i udovice (2. Mojsijeva 22:22-24). No u Izaijino vrijeme dječaci bez očeva teško da se mogu nadati da će itko presuditi u njihovu korist. A što se udovica tiče, one ne mogu pronaći nikoga da bi makar saslušao njihov slučaj, a kamoli da bi se potrudio pomoći im. Ne, ti su suci i vođe previše zauzeti brigom za vlastite interese — traže mito, trče za darovima i združuju se s lopovima, što vjerojatno znači da su štitili zločince, a dopuštali da njihove žrtve trpe. No da stvar bude još gora, oni su “tvrdoglavi”, ili okorjeli, u svom neispravnom postupanju. Kakvog li žalosnog stanja!

23. Kakav stav prema svojim neprijateljima izražava Jehova?

²³ Jehova neće unedogled tolerirati takvo zloupotrebljavanje moći. Izaija nastavlja: “Zato govori Gospodin, Jehova nad vojskama, silni Izraelov: aha! izdovoljiću se na protivnicima svojim [“oslobodit ću se svojih protivnika”, “NS”], i osvetiću se neprijateljima svojim” (Izaija 1:24). Jehova je ovdje označen s tri titule, čime se ističe njegov vladalački autoritet koji mu s pravom pripada i njegovu veliku moć. Uzvik “aha!” vjerojatno ukazuje na to da je Jehovino sažaljenje sada pomiješano s odlučnošću da potaknut srdžbom krene u akciju. Za to svakako ima valjanih razloga.

24. Kakav postupak pročišćavanja Jehova namjerava provesti među svojim narodom?

²⁴ Jehovin vlastiti narod učinio se njegovim neprijateljem. U potpunosti zaslužuje božansku osvetu. Jehova će se ‘osloboditi’, ili riješiti, tog naroda. Znači li to da narodu koji nosi njegovo ime slijedi potpuno, trajno istrebljenje? Ne znači, jer Jehova nadalje kaže: “Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo [“svu nečistu primjesu”, “Gru”]!” (Izaija 1:25, “St”). Jehova sada kao usporedbu koristi postupak pročišćavanja. U drevna se vremena u postupku pročišćavanja često dodavala lužina da bi se trosku lakše odvojilo od plemenitog metala. Na sličan će način Jehova svoj narod “pokarati s mjerom”, jer ne smatra da je narod u potpunosti zao. Odstranit će iz njega samo “nečistu primjesu” — tvrdoglave, nepoželjne pojedince koji ne žele učiti i biti poslušnic (Jeremija 46:28). Pišući te riječi, Izaija je imao prednost unaprijed zapisati stranice povijesti.

25. (a) Kako je Jehova 607. pr. n. e. pročistio svoj narod? (b) Kada je Jehova pročistio svoj narod u suvremeno doba?

²⁵ Jehova je uistinu pročistio svoj narod, odstranivši pjenastu trosku koja predstavlja pokvarene vođe i druge buntovnike. Godine 607. pr. n. e., dugo vremena nakon Izaije, Jeruzalem je bio razoren, a njegovi stanovnici odvedeni u 70-godišnje izgnanstvo u Babilon. To se u nekim pogledima podudara s onim što je Bog poduzeo mnogo kasnije. Proročanstvo iz Malahije 3:1-5, zapisano dugo vremena nakon babilonskog izgnanstva, otkrilo je da će Bog ponovno provesti djelo pročišćavanja. Ono je ukazalo na vrijeme kada će Jehova Bog u pratnji svog ‘anđela saveza’, Isusa Krista, doći u svoj duhovni hram. To se očito dogodilo krajem prvog svjetskog rata. Jehova je izvršio pregled svih onih koji su za sebe tvrdili da su kršćani i odvojio prave od lažnih. I kakav je bio rezultat?

26-28. (a) Kada su se prvi put ispunile riječi iz Izaije 1:26? (b) Kako se to proročanstvo ispunilo u naše vrijeme? (c) Kakvu pouku mogu današnji starješine izvući iz tog proročanstva?

²⁶ Jehova odgovara: “I postaviću ti opet suce kao prije, i savjetnike kao iz početka; tada ćeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. Sion će se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate” (Izaija 1:26, 27). Ovo se proročanstvo prvobitno ispunilo na drevnom Jeruzalemu. Nakon što su se 537. pr. n. e. izgnanici vratili u svoj voljeni grad, ponovno su imali vjerne suce i savjetnike poput onih iz prošlosti. Proroci Agej i Zaharija, svećenik Jezus, pismoznalac Ezra i namjesnik Zorobabel vodili su vjerni ostatak povratnika i pružali mu smjernice da bi hodio Božjim putevima. Međutim, u 20. stoljeću odigralo se još značajnije ispunjenje tog proročanstva.

²⁷ Godine 1919. završilo je razdoblje tijekom kojeg je Jehovin suvremeni narod bio stavljen na ispit. Tada je bio izbavljen iz duhovnog robovanja Babilonu Velikom, svjetskom carstvu krive religije. Razlika između tog vjernog pomazanog ostatka i svećenstva otpadničkog kršćanstva postala je jasno vidljiva. Bog je ponovno blagoslovio svoj narod, ‘postavljajući mu opet suce i savjetnike’ — vjerne ljude koji savjetuju Božji narod u skladu s njegovom Riječi, a ne u skladu s ljudskom tradicijom. U redovima ‘malog stada’, koje se sve više smanjuje, i milijuna njegovih sve brojnijih suradnika, ‘drugih ovaca’, danas ima na tisuće takvih ljudi (Luka 12:32; Ivan 10:16; Izaija 32:1, 2; 60:17; 61:3, 4).

²⁸ Starješine imaju na umu da ponekad u skupštini služe kao ‘suci’, da bi očuvali njenu moralnu i duhovnu čistoću te da bi ispravljali prijestupnike. Oni iskreno nastoje postupati na Božji način, oponašajući njegov milosrdan, uravnotežen osjećaj za pravdu. No, u većini slučajeva služe kao ‘savjetnici’. To je, dakako, nešto sasvim drugo nego biti vladar ili tiranin te stoga oni daju sve od sebe kako nikada ne bi, čak niti naizgled, ostavljali dojam da ‘gospodare nad onima koji su Božje nasljedstvo’ (1. Petrova 5:3).

29, 30. (a) Što objavljuje Jehova u vezi s onima koji ne žele izvući korist iz postupka pročišćavanja? (b) U kom će se smislu ljudi “posramiti” zbog svojih stabala i vrtova?

²⁹ A što je s ‘troskom’ o kojoj se govori u Izaijinom proročanstvu? Što se događa s onima koji ne žele izvući korist iz Božjeg postupka pročišćavanja? Izaija nastavlja: “A odmetnici i grešnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Jehovu, izginuće. Jer ćete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste” (Izaija 1:28, 29). Oni koji se bune i griješe protiv Jehove, ignorirajući upozoravajuće poruke njegovih proroka sve dok nije prekasno, zaista će biti “satrti” i ‘izginut će’. Tako se dogodilo 607. pr. n. e. No što znači ovo spominjanje gajeva i vrtova?

³⁰ Judejci konstantno imaju problema s idolopoklonstvom. Stabla, vrtovi i gajevi često su povezani s njihovim ponižavajućim postupcima. Naprimjer, obožavatelji Baala i njegove žene Astarote vjeruju da su tijekom sušne sezone ta dva božanstva mrtva i pokopana. Da bi ih probudili i potaknuli na spolne odnose, čime bi zemlja postala plodna, idolopoklonici se okupljaju i vrše izopačene spolne obrede pod “svetim” stablima, u gajevima ili vrtovima. Kad dođu kiše i zemlja postane plodna, zaslugu pripisuju lažnim bogovima; idolopoklonici vjeruju da je to potvrda njihovih praznovjerja. No kada Jehova prouzroči poguban kraj tih buntovnih idolopoklonika, niti jedan idolski bog neće ih zaštititi. Buntovnici će se “posramiti” zbog bespomoćnosti svojih stabala i vrtova.

31. S čim će se idolopoklonici suočiti, a što je gore od srama?

³¹ Međutim, idolopokloničke Judejce čeka nešto gore od srama. Mijenjajući svoju usporedbu, Jehova sada same idolopoklonike uspoređuje sa stablom. “Jer ćete biti kao hrast kojemu opada lišće i kao vrt u kom nema vode” (Izaija 1:30). U podneblju s vrućom, suhom klimom kao što je Srednji istok ta je usporedba vrlo prikladna. Bez stalne opskrbe vodom niti jedno drvo niti vrt ne može dugo opstati. Takva isušena vegetacija posebno je osjetljiva na vatru. Stoga se usporedba iz 31. retka nameće kao prirodan slijed misli.

32. (a) Tko je “junak” o kojem se govori u 31. retku? (b) U kom smislu će postati kao “kučine”, kakva će ga “iskra” zapaliti, i s kakvim ishodom?

³² “Biće junak kao kučine i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi” (Izaija 1:31). Tko je taj “junak”? Smisao hebrejskog izraza ukazuje na snagu i bogatstvo. Vjerojatno se odnosi na uspješne, samouvjerene sljedbenike lažnih bogova. Jednako kao ni danas, tako ni u Izaijino vrijeme nije manjkalo ljudi koji su odbacivali Jehovu i čisto obožavanje njega. Nekima je čak, čini se, sve polazilo za rukom. Međutim, Jehova upozorava da će ti ljudi biti kao “kučine”, gruba lanena vlakna koja su toliko osjetljiva i suha da se, takoreći, raspadaju već i na miris vatre (Suci 16:8, 9). Djelo idolopoklonika — bilo da su to njegovi idolski bogovi, njegovo bogatstvo ili nešto drugo što obožava umjesto Jehove — bit će poput užarene ‘iskre’. Kako iskru tako i kučine progutat će, odnosno uništiti, vatra koju nitko ne može ugasiti. Nema te sile u svemiru koja može poništiti Jehovine savršene presude.

33. (a) Zašto se može reći da su Božja upozorenja na predstojeći sud također izraz njegovog milosrđa? (b) Kakvu priliku sada Jehova pruža čovječanstvu, i kako to utječe na svakoga od nas?

³³ Je li ova završna poruka spojiva s porukom milosrđa i opraštanja iz 18. retka? Svakako! Jehova je dao da njegovi sluge zapišu i prenesu takva upozorenja upravo zato što je milosrdan. Na koncu, on “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Svaki pravi kršćanin u današnje vrijeme ima prednost objavljivati poruke upozorenja koje Bog upućuje čovječanstvu kako bi pokajnički pojedinci mogli imati koristi od njegovog velikodušnog opraštanja i živjeti vječno. Zaista je dobrohotno od Jehove što je pružio ljudima priliku da ‘ispravno postave stvari’ s njim prije nego što bude prekasno!