Jehova ponižava oholi grad

 1. O kojem vremenu u budućnosti sada govori knjiga Izaije?

PROROČANSKA knjiga Izaije napisana je u osmom stoljeću pr. n. e., u vrijeme asirskog napada na Obećanu zemlju. Kao što je vidljivo iz prethodnih poglavlja njegove knjige, Izaija s izuzetnom preciznošću proriče budući razvoj događaja. Međutim, njegova knjiga govori i o vremenu nakon asirske prevlasti. Ona proriče povratak Jehovinog savezničkog naroda iz mnogih zemalja u koje su bili izgnani, među kojima je i Senar, područje gdje se nalazio Babilon (Izaija 11:11). U 13. poglavlju Izaije nalazimo izuzetno proročanstvo, čije će ispunjenje omogućiti taj povratak. Proročanstvo započinje ovim riječima: “Breme [“osuda”, “Ša”] Babilonu, koje vidje Izaija sin Amosov” (Izaija 13:1).

 2. (a) Kako Ezehija dolazi u kontakt s Babilonom? (b) Što predstavlja “znak” koji će biti podignut?

² Za Izaijinog života Juda dolazi u kontakt s Babilonom. Kralj Ezehija teško se razbolio, a potom se oporavio. Izaslanici iz Babilona dolaze mu čestitati na oporavku, no vjerojatno potajno planiraju pridobiti Ezehiju da im bude saveznik u ratu protiv Asirije. Kralj Ezehija čini nepromišljen potez i pokazuje im sve svoje blago. Zbog toga Izaija otkriva Ezehiji da će nakon kraljeve smrti sve to bogatstvo biti odneseno u Babilon (Izaija 39:1-7). To se i dogodilo 607. pr. n. e., kada je Jeruzalem bio razoren, a narod odveden u izgnanstvo. Međutim, Božji izabrani narod neće zauvijek ostati u Babilonu. Jehova proriče na koji će mu način omogućiti da se vrati u domovinu. Započinje ovako: “Na gori visokoj podignite zastavu [“znak”, “Gru”], vičite im iza glasa, mašite rukom, neka uđu na vrata kneževska” (Izaija 13:2). “Znak” koji se ovdje spominje je svjetska sila u usponu koja će svrgnuti Babilon s njegovog uzvišenog položaja. Znak će biti podignut “na gori visokoj” — jasno vidljiv s velike udaljenosti. Poslana da napadne Babilon, ta će se nova svjetska sila probiti kroz “vrata kneževska”, vrata tog velikog grada, i osvojiti ga.

 3. (a) Tko su ‘posvećeni’ koje će Jehova podignuti? (b) U kom su smislu poganske vojske ‘posvećene’?

³ Jehova sada kaže: “‘Ja sam sâm zapovjedio svojim posvećenima, pozvao sam na sud svojega gnjeva također svoje junake, koji se ponosno raduju.’ Čuj viku na gorama kao od mnogoga naroda! Čuj, buku od kraljev[s]tvâ, od skupljenih naroda! Gospod nad vojskama pregledava vojsku” (Izaija 13:3, 4, “Ša”). Tko su ti ‘posvećeni’ koji su dobili zapovijed da ponize oholi Babilon? To su vojske udruženih naroda, ‘sakupljeni narodi’. U pohod na Babilon oni stižu iz nekog dalekog gorskog područja. “Dolaze iz daljnje zemlje, s kraja nebesa” (Izaija 13:5). U kom su smislu posvećeni? Sasvim sigurno ne u tom smislu da su sveti. To su vojske pogana kojima nije stalo do služenja Jehovi. Međutim, u Hebrejskim pismima biti “posvećen” znači biti “odvojen za Božju svrhu”. Jehova može posvetiti vojske tih naroda i poslužiti se njihovim sebičnim ambicijama da bi pokazao svoj gnjev. Na taj je način koristio Asiriju. Na sličan će način koristiti i Babilon (Izaija 10:5; Jeremija 25:9). A druge će narode upotrijebiti da bi kaznio Babilon.

4, 5. (a) Što Jehova proriče za Babilon? (b) Koje će sve prepreke morati svladati oni koji napadnu Babilon?

⁴ Babilon još uvijek nije dominantna svjetska sila. Međutim, objavljujući to preko Izaije, Jehova govori o vremenu kada će Babilon zauzeti taj položaj i proriče njegov pad. On kaže: “Ridajte, jer je blizu dan Jehovin; doći će kao pustoš od Svemogućega” (Izaija 13:6). Da, babilonsko hvalisanje pretvorit će se u žalosno ridanje. Zašto? Zato što će ga snaći “dan Jehovin”, dan kada će Jehova izvršiti presudu nad njim.

⁵ No, kako će biti moguće opustošiti Babilon? Kad dođe vrijeme koje je Jehova odredio za to, grad će naizgled biti zaštićen. Vojska napadača najprije će morati svladati prirodnu zaštitu koju pruža rijeka Eufrat, jer ona protječući kroz središte grada služi kao obrambeni jarak, a ujedno i grad opskrbljuje pitkom vodom. Zatim će morati svladati naizgled neosvojive masivne dvostruke zidine Babilona. Osim toga, grad će biti opskrbljen obilnim zalihama hrane. U knjizi Daily Bible Illustrations navedeno je da se Nabonid — posljednji babilonski kralj — “izuzetno potrudio da grad opskrbi zalihama hrane i smatralo se da bi stanovnici imali dovoljno [hrane] za dvadeset godina”.

 6. Što će se neočekivano dogoditi prilikom prorečenog napada na Babilon?

⁶ Međutim, izgled može prevariti. Izaija kaže: “Zato će svaka ruka klonuti, i svako srce čovječje rastopiti se. I oni će se smesti, muke i bolovi spopašće ih, mučiće se kao porodilja, prepašće se jedan od drugoga, lica će im biti kao plamen” (Izaija 13:7, 8). Kada osvajačka vojska prodre u grad, bezbrižnost njegovih stanovnika pretvorit će se u bol, iznenadnu i jaku poput bolova koje osjeća žena koja rađa. Srca će im se rastapati od straha. Ruke će im od ukočenosti klonuti, nemoćne da se brane. Lica će im biti “kao plamen” uslijed straha i tjeskobe. U čudu će gledati jedni druge, pitajući se kako je njihov veliki grad mogao pasti.

 7. Što je “dan Jehovin” koji stiže, i kako će Babilon završiti?

⁷ No, da će pasti, to je sigurno. Babilon će se suočiti s danom razračunavanja, ‘danom Jehovinim’, koji će zaista biti bolan. Vrhovni Sudac pokazat će svoj gnjev i izvršiti zasluženu osudu nad grešnim stanovnicima Babilona. Proročanstvo kaže: “Evo, ide dan Jehovin ljuti s gnjevom i jarošću da obrati zemlju u pustoš, i grešnike da istrijebi iz nje” (Izaija 13:9). Budućnost Babilona djeluje mračno. To izgleda kao da su i Sunce i Mjesec i zvijezde prestali sjati. “Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neće pustiti svjetlosti svoje, sunce će pomrčati o izlasku svom; i mjesec neće pustiti svjetlosti svoje” (Izaija 13:10).

 8. Zašto Jehova odlučuje da će Babilon pasti?

⁸ Zašto će ovaj uznositi grad tako završiti? Jehova kaže: “Pohodiću vasiljenu za zloću, i bezbožnike za bezakonje; i ukinuću razmetanje oholih, i ponos silnih oboriću” (Izaija 13:11). Izlijevanje Jehovine srdžbe bit će kazna za babilonsku okrutnost prema Božjem narodu. Cijela će zemlja stradati zbog zloće Babilonaca. Ti ponositi tirani neće više otvoreno prkositi Jehovi!

 9. Što će zadesiti Babilon tijekom Jehovinog dana suda?

⁹ Jehova kaže: “Rjeđi će biti čovjek neg‘ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog” (Izaija 13:12, “St”). Da, grad će ostati nenastanjen, prazan. Jehova nastavlja: “Zato ću zatresti nebo, i zemlja će se pokrenuti sa svoga mjesta od jarosti Jehove nad vojskama i u dan kad se raspali gnjev njegov” (Izaija 13:13). Babilonsko “nebo”, mnoštvo njegovih bogova i božica, bit će potreseno, nemoćno da pomogne gradu u trenutku kad će mu pomoć biti potrebna. “Zemlja”, odnosno Babilonsko Carstvo, pokrenut će se sa svog mjesta tako što će ući u povijest kao tek još jedno u nizu propalih carstava. “Biće kao srna poplašena i kao stado kojega nitko ne sabira; svaki će gledati za svojim narodom, i svaki će bježati u svoju zemlju” (Izaija 13:14). Svi drugi narodi koji su Babilonu pružali podršku sada će ga napustiti i pobjeći, nadajući se da će uspostaviti nove odnose s pobjedničkom svjetskom silom. Babilon će konačno osjetiti muke poraženog grada, muke koje je u danima svoje slave toliko puta zadao drugim gradovima: “Tko se god nađe, biće proboden, i koji se god skupe, poginuće od mača. I djecu će im razmrskati na njihove oči, kuće će im oplijeniti i žene će im sramotiti” (Izaija 13:15, 16).

10. Koga će Jehova upotrijebiti da bi porazio Babilon?

¹⁰ Kojom će se silom poslužiti Jehova kako bi izazvao pad Babilona? Nekih 200 godina unaprijed Jehova otkriva odgovor na to pitanje: “Evo, ja ću podignuti na njih Mede, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati. Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati, niti će djece žaliti oko njihovo. I Babilon, ures kraljevstvima i dika slavi Kaldejskoj, biće kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatre” (Izaija 13:17-19). Veličanstveni će Babilon pasti, a oruđe kojim će se Jehova poslužiti kako bi to ostvario bit će vojska iz daleke planinske zemlje Medije.a Babilon će na koncu ostati pust poput Sodome i Gomore, sramotno nemoralnih gradova (1. Mojsijeva 13:13; 19:13, 24).

11, 12. (a) Na koji način Medija postaje svjetska sila? (b) Koja se neobična karakteristika medijske vojske spominje u proročanstvu?

¹¹ U Izaijino su vrijeme i Medija i Babilon bili pod asirskim jarmom. Oko sto godina kasnije, 632. pr. n. e., Medija i Babilon udružuju snage i nanose poraz Ninivi, prijestolnici Asirije. Time se otvorila mogućnost da Babilon preuzme položaj vodeće svjetske sile. Tada nije ni slutio da će ga za nekih 100 godina uništiti Medija! Tko bi se osim Jehove Boga usudio predvidjeti takvo što?

¹² Otkrivajući tko će biti odabrano oruđe uništenja, Jehova kaže da medijska vojska “neće mariti za srebro, niti će zlata iskati”. To je doista neobična karakteristika za takve prekaljene borce! Bibličar Albert Barnes u vezi s tim navodi sljedeće: “Bilo je uistinu malo napadačkih vojski koje nisu bile motivirane očekivanjem plijena.” Je li medijska vojska dokazala istinitost tih Jehovinih riječi? Jest. Razmotri sljedeći komentar J. Glentwortha Butlera u djelu The Bible-Work: “Za razliku od većine naroda koji su ikada ratovali, Medijcima, a naročito Perzijancima, nije bilo toliko stalo do zlata koliko do pobjede i slave.”b Stoga, uzevši to u obzir, nije neobično da je perzijski vladar Kir Izraelcima, kada ih je oslobodio iz babilonskog izgnanstva, vratio na tisuće zlatnih i srebrnih posuda koje je Nabuhodonozor opljačkao iz jeruzalemskog hrama (Ezra 1:7-11).

13, 14. (a) Prema čemu medijski i perzijski ratnici gaje ambicije, unatoč tome što im nije stalo do plijena? (b) Na koji način Kir svladava obrambene utvrde kojima se Babilon toliko ponosi?

¹³ To što medijski i perzijski ratnici nemaju neku veliku želju za plijenom ne znači da nisu ambiciozni. Oni nemaju namjeru ostati na svjetskoj pozornici u drugom planu, iza nekog drugog naroda. Povrh toga, Jehova im u srce stavlja misao o ‘pustošenju’ (Izaija 13:6). Stoga, uz pomoć svojih razornih lukova — iz kojih odapinju strijele kojima će ubijati neprijateljske vojnike, djecu babilonskih majki — odlučni su osvojiti Babilon.

¹⁴ Kir, vođa medo-perzijske vojske, ne da se zaplašiti babilonskim utvrdama. U noći s 5. na 6. listopada 539. pr. n. e. on izdaje naredbu da se skrene tok rijeke Eufrata. Sačekavši da se spusti nivo vode, osvajači potajno ulaze u grad, hodajući koritom rijeke u vodi koja im seže do bedara. Stanovnici Babilona uhvaćeni su na prepad i Babilon pada (Danijel 5:30). Jehova Bog nadahnjuje Izaiju da prorekne ove događaje, ne ostavljajući nikakve sumnje u to da su stvari pod Njegovom kontrolom.

15. Kakva budućnost očekuje Babilon?

¹⁵ Koliko će dalekosežno biti razorenje Babilona? Poslušaj što Jehova objavljuje: “Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit‘ će pastiri ondje počivati. Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati. Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti” (Izaija 13:20-22, “St”). Gradu predstoji potpuno razorenje.

16. U što možemo biti sigurni, imajući na umu današnje stanje Babilona?

¹⁶ To se nije dogodilo odmah 539. pr. n. e. Pa ipak, danas je posve jasno da se sve što je Izaija prorekao o Babilonu ispunilo. Babilon je “sada, a tako je već stoljećima, posve opustošeno mjesto i hrpa ruševina”, kaže jedan komentator Biblije. Zatim dodaje: “Nemoguće je promatrati taj prizor, a ne sjetiti se koliko su se precizno ispunila predviđanja Izaije i Jeremije.” Jasno je da niti jedan čovjek u Izaijino vrijeme nije mogao proreći pad Babilona i opustošenje koje ga je konačno zadesilo. Uostalom, pad Babilona u ruke Medijaca i Perzijanaca desio se nekih 200 godina nakon što je Izaija napisao svoju knjigu! A konačno opustošenje zadesilo ga je stoljećima kasnije. Zar ta činjenica ne jača našu vjeru u to da je Biblija nadahnuta Božja Riječ? (2. Timoteju 3:16). Štoviše, budući da je Jehova u prošlosti ispunjavao proročanstva, možemo biti posve sigurni da će se i ona biblijska proročanstva koja se još nisu ispunila ostvariti u vrijeme koje je Bog odredio.

17, 18. Koje će blagoslove poraz Babilona donijeti Izraelcima?

¹⁷ Pad Babilona Izraelcima će donijeti olakšanje. On će značiti njihovo oslobođenje iz ropstva i pružit će im priliku da se vrate u Obećanu zemlju. Zato Izaija sada kaže: “Smilovati [će se] Jehova na Jakova, i opet će izabrati Izraela, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci i pridružiće se domu Jakovljevu. Jer će ih uzeti narodi i odvesti na mjesto njihovo, i naslijediće ih Izraelci u zemlji Jehovinoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiće one koji ih bjehu zarobili, i biće gospodari svojim nasilnicima” (Izaija 14:1, 2). Ime ‘Jakov’ ovdje se odnosi na cijeli Izrael — na svih 12 plemena. Jehova će se smilovati na “Jakova” tako što će narodu omogućiti da se vrati u domovinu. Pratit će ih na tisuće stranaca, od kojih će mnogi služiti Izraelcima kao sluge u hramu. Pojedini će Izraelci čak vladati nad onima u čijem su se zarobljeništvu nekad nalazili.c

¹⁸ Nestat će patnji koje donosi život u izgnanstvu. Umjesto toga, Jehova će omogućiti svom narodu da se ‘smiri od svoje nevolje i muke i od ljutog ropstva, kojim je bio pritisnut’ (Izaija 14:3, “Ša”). Nakon što u fizičkom pogledu budu oslobođeni jarma ropstva, Izraelci više neće podnositi nevolje i muke koje donosi život među ljudima koji obožavaju lažne bogove (Ezra 3:1; Izaija 32:18). Komentirajući to, knjiga Lands and Peoples of the Bible (Biblijske zemlje i narodi) navodi sljedeće: “U očima Babilonca njegovi su bogovi bili posve nalik njemu, u svim najgorim obilježjima njegovog karaktera. Bili su kukavice, pijanice i slaboumnici.” Kakvo li olakšanje donosi bijeg iz takve degradirane vjerske sredine!

19. Što Izrael mora učiniti da bi dobio Jehovino oproštenje, i što učimo iz toga?

¹⁹ Pa ipak, Jehovino milosrđe nije bezuvjetno. Njegov narod mora pokazati da se kaje za svoju zloću koja je i navela Boga da ga tako strogo kazni (Jeremija 3:25). Otvoreno, iskreno priznanje donijet će Jehovino oproštenje. (Vidi Nehemiju 9:6-37; Danijela 9:5.) Isto načelo vrijedi i danas. Budući da “nema čovjeka koji ne griješi”, svima nam je potrebno Jehovino milosrđe (2. Dnevnika 6:36). Jehova, milosrdan Bog, s ljubavlju nas poziva da mu priznamo svoje grijehe, da se pokajemo i da prestanemo činiti sve što je neispravno kako bismo ozdravili (5. Mojsijeva 4:31; Izaija 1:18; Jakov 5:16). To će nam ne samo pomoći da ponovno steknemo njegovu naklonost već će nam pružiti i utjehu (Psalam 51:1; Priče Salamunove 28:13; 2. Korinćanima 2:7).

20, 21. Kako se narodi koji okružuju Babilon raduju njegovom padu?

²⁰ Više od 100 godina prije nego što se Babilon uzdigao kao najistaknutija svjetska sila, Izaija proriče kako će svijet reagirati na njegov pad. U proročanstvu daje Izraelcima koji su oslobođeni babilonskog ropstva sljedeću zapovijed: “Zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja? Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko što je bijesno bȉlo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć‘ ih nemilice” (Izaija 14:4-6, “St”). Babilon je stekao reputaciju pravog osvajača, tlačitelja koji slobodne ljude pretvara u robove. Stoga je upravo odgovarajuće da se njegov pad slavi ‘rugalicom’ upućenom prvenstveno dinastiji babilonskih kraljeva — u kojoj je Nabuhodonozor bio prvi, a Nabonid i Baltazar posljednji — koja je vladala tijekom slavnog perioda tog velikog grada!

²¹ Kakva će samo promjena nastati nakon njegovog pada! “Sva zemlja počiva i mirna je; [ljudi] pjevaju iza glasa. Vesele se s tebe i jele i cedri Libanski govoreći: otkako si pao, ne dolazi nitko da nas siječe” (Izaija 14:7, 8). U očima babilonskih vladara kraljevi okolnih naroda bili su poput stabala koje treba posjeći i iskoristiti za vlastite interese. No, svemu tome došao je kraj. Babilonski je drvosječa posjekao svoje posljednje stablo!

22. Pjesnički gledano, kako na šeol djeluje pad babilonske dinastije?

²² Pad Babilona izaziva takvo iznenađenje da čak i sam grob reagira: “Šeol dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestolja njihovih sve kraljeve narodne. Svi će progovoriti i reći tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednačio se s nama? Spusti se u šeol ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač” (Izaija 14:9-11). Kakav li snažan dojam stvara ova pjesnička slika! Opći grob čovječanstva kao da želi probuditi sve one kraljeve koji su umrli prije babilonske dinastije kako bi pozdravili novopridošlicu. Rugaju se sada bespomoćnim vladarima Babilona, koji leže na krevetu od moljaca umjesto na skupocjenom ležaju, pokriveni crvima umjesto skupocjenim platnom.

23, 24. Čime babilonski kraljevi daju do znanja da njihovoj oholosti nema granica?

²³ Izaija nastavlja rugalicu: “Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode?” (Izaija 14:12). Zbog svoje sebičnosti i ponosa babilonski se kraljevi uzdižu iznad ljudi oko sebe. Kao što zvijezda u rano jutro blistavo sja na nebu, tako i oni oholo iskazuju svoju moć i vlast. Nešto čime se naročito ponose Nabuhodonozorovo je osvajanje Jeruzalema, dostignuće koje Asirija nije uspjela ostvariti. Rugalica opisuje ponosnu babilonsku dinastiju kako govori: “Izaći ću na nebo, više zvijezda Božjih podignuću prijestolje svoje, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj. Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim” (Izaija 14:13, 14). Ima li išta drskije od toga?

²⁴ U Bibliji su kraljevi iz Davidove kraljevske loze uspoređeni sa zvijezdama (4. Mojsijeva 24:17). Od Davida pa nadalje te su ‘zvijezde’ vladale na gori Sionu. Nakon što je Salamun u Jeruzalemu izgradio hram, naziv Sion počeo se koristiti za cijeli grad. Pod savezom Zakona svi su izraelski muškarci bili dužni tri puta godišnje putovati na goru Sion. Tako je gora Sion postala ‘zborna gora’. Svojom odlukom da pokori judejske kraljeve i zatim ih svrgne s te gore Nabuhodonozor jasno daje do znanja da se želi postaviti iznad tih “zvijezda”. On ne pripisuje Jehovi zaslugu za svoju pobjedu nad njima, već se zapravo oholo stavlja na Jehovino mjesto.

25, 26. Na koji način babilonsku dinastiju snalazi sramotan kraj?

²⁵ Kakva li se nedaća sprema ponosnoj babilonskoj dinastiji! Babilon se nipošto neće uzdići iznad Božjih zvijezda. Naprotiv, Jehova kaže: “Ti se u šeol svrže, u dubinu grobnu. Koji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao kraljevstva, koji je vasiljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kući?” (Izaija 14:15-17). Ova častohlepna dinastija završit će u hadu (šeolu), baš kao i svi drugi ljudi.

²⁶ Gdje će tada biti sila koja je osvajala kraljevstva, pustošila plodnu zemlju i raskopavala gradove da im se ne zna ni broja? Gdje će biti svjetska sila koja je odvodila zarobljenike i nikada im nije dopuštala da se vrate kući? Babilonska dinastija neće imati čak ni doličan ukop! Jehova kaže: “Svi kraljevi narodni, svi koliki, leže slavno, svaki u svojoj kući. A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenih, mačem probodenih, koji silaze u jamu kamenu, kao pogaženi strv. Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka” (Izaija 14:18-20). U drevna je vremena bila sramota da se kralja liši časnog ukopa. A kako je bilo s kraljevskom dinastijom Babilona? Istina, pojedini su kraljevi vjerojatno bili časno pokopani, no vladajuća dinastija kraljeva koja je potekla od Nabuhodonozora bila je odbačena “kao gadna grana”. To je slično kao da je bačena u neobilježen grob — poput običnog pješadijskog vojnika poginulog u bitki. Kakvog li poniženja!

27. U kom će smislu buduće generacije Babilonaca trpjeti zbog bezakonja svojih očeva?

²⁷ Rugalica završava posljednjom zapovijedi koja je upućena osvajačima, Medijcima i Perzijancima: “Pripravite pokolj sinovima njegovim za bezakonje otaca njihovih da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima” (Izaija 14:21). Pad Babilona bit će trajan. Babilonska će dinastija biti iskorijenjena. Nikad se više neće obnoviti. Buduće generacije Babilonaca trpjet će zbog ‘bezakonja svojih očeva’.

28. Što je bio korijen grijeha babilonskih kraljeva, i što učimo iz toga?

²⁸ Osuda objavljena protiv babilonske dinastije vrlo je poučna za nas. Korijen grijeha babilonskih kraljeva bila je njihova nezasitna ambicija (Danijel 5:23). Srca su im bila puna želje za moći. Željeli su vladati nad drugima (Izaija 47:5, 6). A čeznuli su i za tim da im ljudi daju slavu koja s pravom pripada Bogu (Otkrivenje 4:11). To služi kao upozorenje svima koji posjeduju određeni autoritet — čak i u kršćanskoj skupštini. Ambicioznost, sebičnost i ponos osobine su koje Jehova neće tolerirati, ni kod pojedinaca ni kod naroda.

29. Što je bio uzrok ponosa i ambicioznosti babilonskih vladara?

²⁹ Ponos babilonskih vladara bio je posljedica duha koji širi “bog ovog sustava stvari”, Sotona Đavo (2. Korinćanima 4:4). I on čezne za moći i želi se uzdići iznad Jehove Boga. Jednako kao i u slučaju babilonskog kralja i naroda koje je pokoravao, Sotonina bolesna ambicioznost čitavom je čovječanstvu donijela jad i patnje.

30. Koji se još Babilon spominje u Bibliji, i kakav duh pokazuje?

³⁰ Osim toga, u knjizi Otkrivenje saznajemo za još jedan Babilon — “Babilon Veliki” (Otkrivenje 18:2). Ta organizacija, svjetsko carstvo krive religije, također pokazuje duh ponosa, tlačenja i okrutnosti. Zbog toga će se i ona morati suočiti s ‘danom Jehovinim’ te će biti uništena kad dođe vrijeme koje je Bog odredio za to (Izaija 13:6). Od 1919. diljem Zemlje oglašava se poruka: “Pao je Babilon Veliki!” (Otkrivenje 14:8). Pao je onda kada više nije mogao Božji narod držati u zarobljeništvu. Uskoro će biti posve uništen. U slučaju drevnog Babilona Jehova je zapovjedio: “Platite mu po djelima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Jehovi uznosio, suprot svecu Izraelovu” (Jeremija 50:29; Jakov 2:13). Babilon Veliki dobit će sličnu presudu.

31. Što će se uskoro dogoditi s Babilonom Velikim?

³¹ Stoga se završna Jehovina izjava ovog proročanstva iz Izaijine knjige ne odnosi samo na drevni Babilon već i na Babilon Veliki: “Ustati [ću] na njih, (...) i zatrću ime Babilonu i ostatak, sina i unuka. (...) I načiniću od njega stan ćukovima i jezera vodena, i omešću ga metlom pogibli” (Izaija 14:22, 23). Puste ruševine drevnog Babilona pokazuju nam što će Jehova uskoro učiniti Babilonu Velikom. Kakva li je to utjeha za one koji ljube pravo obožavanje i ohrabrenje da se trudimo nikada ne dozvoliti da se u nama razviju sotonske osobine kao što su ponos, oholost ili okrutnost!