Nacija koja čuva besprijekornost
“Otvorite vrata, da uđe pravedna nacija koja drži vjerno vladanje” (IZAIJA 26:2, NW).
1. Zašto je Izaijina izjava o ‘pravednoj naciji’ možda iznenađujuća?
DANAS ima raznoraznih nacija. Neke su demokracije, neke diktature. Neke su bogate, neke siromašne. Jedno im je zajedničko: Sve su dio svijeta kojeg je bog Sotona (2. Korinćanima 4:4). S obzirom na to, riječi Izaije mogu predstavljati iznenađenje za neke, jer on kaže: “Otvorite vrata, da uđe pravedna nacija koja drži vjerno vladanje” (Izaija 26:2, NW). Pravedna nacija? Da, pravedna nacija doista postoji, budući da proročanstvo upućuje na njeno postojanje u naše vrijeme. Kako se tu neobičnu naciju može prepoznati?
2. Što je “pravedna nacija”? Kako to znamo?
2 Prema New World Translationu (Novi svijet prijevodu), u Izaiji 26:2 se za tu naciju kaže da “drži vjerno vladanje”. Na margini prijevoda King James Version (Verzija kralja Jakova) taj se redak prevodi “pravedna nacija koja obdržava istine”. Oba opisa odgovaraju. Pravednu naciju zapravo je lako prepoznati jer je to jedina nacija na Zemlji koja je podložna Kristu Kralju, pa stoga nije dio Sotonina svijeta (Ivan 17:16). Kao takvi, njeni pripadnici poznati su po tome što ‘održavaju svoje vladanje uzoritim među nacijama’. Oni slijede način života kojim se slavi Boga (1. Petrova 2:12, NW). Osim toga, gdje god bili u svijetu, oni su dio ‘skupštine živog Boga, stupa i potpore istine’ (1. Timoteju 3:15, NW). Podupirući istinu, oni odbacuju poganske filozofije koje naučava nazovikršćanstvo i bore se za ‘nepatvoreno mlijeko koje pripada riječi’ — Božjoj riječi, Bibliji (1. Petrova 2:2, NW). Nadalje, oni revno objavljuju dobru vijest Kraljevstva “svoj tvari pod nebom” (Kološanima 1:23). Može li postojati ikakva sumnja u to da je ta nacija sastavljena od ostatka ‘Izraela Božjeg’, skupštine pomazanih kršćana? Sigurno ne! (Galaćanima 6:16).
Nacija je rođena
3. Opiši kako je rođena “pravedna nacija”.
3 Kad je bila rođena ta “pravedna nacija”? Njen je početak prorečen u knjizi Izaije. U Izaiji 66:7, 8 čitamo: “[Sion] se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj dodjoše muke, rodi djetića. (...) Sion rodi sinove svoje čim osjeti bolove.” Doista neobično, Sion, Božja nebeska organizacija, trebala je roditi “djetića” prije nego su nastupili trudovi. Godine 1914. Mesijansko Kraljevstvo rođeno je na nebesima (Otkrivenje 12:5). Nakon toga, u prvi svjetski rat uvučeno je sve više nacija, a pomazani kršćani podnosili su teške tjeskobe i proganjanje. Konačno, godine 1919, na Zemlji je rođena duhovna nacija, ‘djetić’. Tako je Sion ‘rodio sinove svoje’ — pomazane članove te nove ‘pravedne nacije’ — i oni su organizirani za djelo svjedočenja koje se stalno sve više širi (Matej 24:3, 7, 8, 14; 1. Petrova 2:9).
4. Zašto se Božja pravedna nacija morala boriti da bi očuvala besprijekornost?
4 Ta se nacija od svog nastanka suočila s teškim ispitima svoje besprijekornosti. Zašto? Kad je nebesko Kraljevstvo rođeno, Sotona i njegovi demoni bili su zbačeni s neba na Zemlju. Jedan jaki glas je objavio: “Sad posta spasenje i sila i carstvo Boga našega, i oblast Kr[i]sta njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti.” Sotona je na taj obrat događaja reagirao s velikim gnjevom “i otide da se pobije s ostalijem sjemenom [ženinim], koje drži zapovijesti Božije i ima svjedočanstvo Isu[s]ovo”. Suočeni sa Sotoninim napadajima, pomazani kršćani ostali su postojani. Sve do danas revni pripadnici Božje pravedne nacije iskazuju vjeru u Isusovu otkupnu krv i nastavljaju Jehovi pružati mogućnost da odgovori velikom rugaču time što čuvaju besprijekornost “do same smrti” (Otkrivenje 12:1, 5, 9-12, 17; Priče Salamunove 27:11).
5. Koji je izvrstan stav pomogao današnjim Svjedocima da sačuvaju besprijekornost?
5 Kad je 1919. započelo današnje svjedočenje za Božje Kraljevstvo, ti Istraživači Biblije, kako su se tada nazivali Jehovini svjedoci, bili su malobrojni ali jaki u vjeri. Postali su temeljnim članovima ‘tvrdog grada, kome su zidovi i opkop spasenje’. Njihovo je pouzdanje bio “Gospodin Gospodin [“Jah Jehova”, NW] vječna stijena” (Izaija 26:1, 3, 4). Oni su poput Mojsija u drevno doba objavljivali: “Jer ću javljati ime Gospodinovo; veličajte Boga našega. Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:3, 4).
6. Na koji je način Jehova blagoslovio svoj narod u ovim posljednjim danima?
6 Otada su vrata pripreme Božjeg Kraljevstva ostala široko otvorena dok su se najprije skupljali preostali od 144 000 pomazanih kršćana, a sada se veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’ priključuje objavljivanju naumâ Jehovinog Kraljevstva (Ivan 10:16). Tako se može radosno objaviti: “Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!” (Izaija 26:15, St). Dok danas promatramo svjetsko polje, uviđamo koliko su istinite ove riječi! Silom svetog duha, svjedočanstvo o dolazećem Kristovom Kraljevstvu daje se “do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8). Razmjeri tog širenja mogu se prosuditi iz Svjetskog izvještaja Jehovinih svjedoka za službenu 1994. godinu, koji se pojavljuje na 12. do 15. stranici.
Novi najveći broj objavitelja
7, 8. (a) Kakav dokaz postoji da je Božji narod ‘produljio svoju užad’? (b) Kad pogledamo u Izvještaj za službenu 1994. godinu, na kojim područjima zapažamo izvanredno ‘proširenje granica’?
7 Razmotrimo neke istaknute pojedinosti ovog izvještaja. Najveći broj objavitelja Kraljevstva koji rade u tom polju dostigao je 4 914 094! Kako je uzbudljivo promatrati to stalno skupljanje ‘naroda mnogog (...) od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, koji stoji pred prijestolom i pred jagnjetom, obučen u haljine bijele’! Da, i oni se pokazuju čuvarima besprijekornosti. “Opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj”, te ih se smatra pravednima zbog iskazivanja vjere u Isusovu otkupnu žrtvu (Otkrivenje 7:9, 14).
8 Osobito se od 1919. upućuje poziv Jehovinoj organizaciji: “Raširi mjesto šatora svojega, i zavjesi stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, i kolje svoje utvrdi” (Izaija 54:2). Kao odgovor na to, djelo propovijedanja nastavlja se nesmanjenim tempom, čak i na ledenom Yukonu, koji graniči s Aljaskom, gdje jedna tvrdokorna skupina pionira podnosi temperature koje znaju tjednima stajati na -45 do -50 stupnjeva Celzijusa. Zadnjih godina mnoštva se sve brže prikupljaju k Jehovinoj naciji koja čuva besprijekornost. Vrata su šire otvorena da bi se prihvatilo one iz azijskih zemalja izvan svijeta kršćanstva, iz bivših komunističkih utvrda, iz mnogih afričkih zemalja, te iz katoličkih područja, kao što su Italija, Španjolska, Portugal i Južna Amerika. Raseljene osobe otvorile su još jedno polje rada. U Engleskoj se, naprimjer, Svjedoci brinu za potrebe 13 etničkih skupina koje govore stranim jezicima.
“Ovo činite”
9. (a) Što pokazuje broj prisutnih na Spomen-svečanosti 1994? (b) Koje su neke od zemalja gdje je bio neobično velik broj prisutnih na Spomen-svečanosti?
9 Daljnja istaknuta pojedinost godišnjeg izvještaja jest broj prisutnih na Spomen-svečanosti. Malo prije svoje smrti Isus je uveo Spomen-obilježavanje svoje smrti i rekao svojim sljedbenicima: “Ovo činite meni za spomen” (1. Korinćanima 11:24). Uzbudljivo je bilo vidjeti kako se 1994. u poslušnosti toj zapovijedi okupilo 12 288 917 osoba — što je puno više nego dvostruki broj aktivnih objavitelja — bilo kao sudionici bilo kao promatrači. U nekim je zemljama omjer prisutnih na Spomen-svečanosti u odnosu na broj objavitelja bio još i veći. U Estoniji, Latviji i Litvi bilo je tamošnjih 4 049 objavitelja ushićeno zbog broja od 12 876 prisutnih na Spomen-svečanosti, što je broj više od tri puta veći od broja objavitelja. A u Beninu je 16 786 prisutnih na Spomen-svečanosti predstavljalo broj koji je gotovo pet puta veći od broja objavitelja. U jednoj skupštini od nekih 45 objavitelja bila je prisutna 831 osoba!
10. (a) Kakvu odgovornost na nas stavlja veliki broj prisutnih na Spomen-svečanosti? (b) Opiši što se može dogoditi kad onaj koji je prisustvovao Spomen-svečanosti primi daljnju pomoć.
10 Jehovini svjedoci se raduju što im se toliko mnogo zainteresiranih osoba pridružilo na toj sretnoj prigodi. Sada oni žele tim osobama pomoći da dalje napreduju u razumijevanju istine i ljubavi prema njoj. Neki će možda reagirati tako kako je reagirala Alla iz Rusije. Alla je proučavala s jednom specijalnom pionirkom ali je slabo napredovala, pa je studij prekinut. Ipak, Alla je prihvatila poziv da prisustvuje Spomen-svečanosti. Taj je sastanak, koji ima tako veliko značenje, na nju ostavio dubok dojam. Po povratku kući, bacila je sve svoje ikone i molila se Jehovi za pomoć. Dva dana kasnije pionirka je posjetila Allu da bi vidjela kako joj se dopala Spomen-svečanost. Uslijedio je plodonosan razgovor. Alla je ponovno počela proučavati. Ubrzo je počela sudjelovati u djelu svjedočenja. Ovo iskustvo pokazuje kolika je vrijednost vršenja posjeta kod onih koji su prisustvovali Spomen-svečanosti. Mnogi će vjerojatno reagirati poput Alle.
“Ne ostavljajući skupštine svoje”
11-13. (a) Što je sastavni dio vjernog vladanja pravedne nacije? (b) Zašto pravi kršćani trebaju pohađati sastanke?
11 Spomen-svečanost je najvažniji sastanak na kalendaru Jehovinih svjedoka, ali ni u kom slučaju nije jedini. Jehovini svjedoci se svaki tjedan sastaju u poslušnosti riječima apostola Pavla: “Da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga svjetujući, i toliko većma koliko vidite da se približuje dan” (Jevrejima 10:24, 25). Oni su povezani s Jehovinom pravednom nacijom koja se prepoznaje po svom vjernom vladanju. Vjerno vladanje uključuje vjerno pohađanje sastanaka.
12 To se očito dobro razumije na Filipinima, gdje u cijeloj zemlji prosječni broj prisutnih na nedjeljnim sastancima iznosi 125 posto od broja objavitelja. To također dobro razumije jedna grupa Svjedoka i zainteresiranih osoba u Argentini. Oni žive oko 20 kilometara daleko od Dvorane Kraljevstva. Međutim, pokrajinski nadglednik izvještava da osim u slučajevima bolesti, nitko od njih nikada ne propušta sastanke. Oni po četiri sata putuju na kolima ili na konjima, a zimi se vraćaju kući po mrkloj noći.
13 Kako se približava kraj ovog sustava, život postaje sve teži, problemi se nagomilavaju, i redovito posjećivanje sastanaka može biti sve veći izazov. No pod takvim okolnostima više nam je nego ikada potrebna duhovna hrana i srdačno druženje koje se može naći samo na takvim sastancima.
“Čini to hitno”
14. Zašto Jehovini svjedoci imaju osjećaj hitnosti u vezi sa svojom službom, i koji rezultati to pokazuju?
14 Prošle godine Katolička crkva u Italiji osvrnula se na djelo Jehovinih svjedoka kao na “divljački prozelitizam”. Međutim, doista nema ničeg divljačkog u vezi s onim što Svjedoci čine. Njihova je služba prije izraz duboke ljubavi prema bližnjima. Ona je također dokaz poslušnosti Pavlovim riječima: “Propovijedaj riječ, nastoj [“čini to hitno”, NW] u dobro vrijeme i u nevrijeme” (2. Timoteju 4:2). Osjećaj hitnosti potiče Jehovine svjedoke da budu revni u svojoj službi, što se vidi po tome što su u 1994. proveli 1 096 065 354 sata u propovijedanju svojim bližnjima, u vršenju ponovnih posjeta i u vođenju 4 701 357 biblijskih studija. Mnogi su bili u stanju imati udjela u pionirskoj službi, što pokazuje da je pionirski duh živ i aktivan. To dokazuje prosjek od 636 202 pionira u svijetu.
15, 16. (a) Kako i mladi i stari pokazuju pionirski duh? (b) Kad u Izvještaju za službenu 1994. godinu pregledavaš pojedine zemlje, gdje vidiš istaknute brojke što se tiče pionira?
15 U te pionire uključeni su mnogi mladi. Neki u Sjedinjenim Državama sada služe kao opći pioniri dok još idu u srednju školu, s time da su njihovi razredni kolege njihovo glavno područje. Ti su mladi ustanovili da je pionirska služba najbolji način zaštite od droge, nemorala i nasilja koje prevladava u mnogim školama u toj zemlji. Mnogi drugi mladi postavili su si pionirsku službu kao cilj onda kad završe školu. Irina iz Ukrajine bila je pomoćni pionir cijelo vrijeme dok je išla u srednju školu kako bi se pripremila za pionirsku službu nakon završetka škole. Kad je završila školu, obitelj joj je ponudila da će surađivati što se tiče svjetovnog posla tako da ih ona može zastupati u službi kao opći pionir. U ekonomskom pogledu život nije lagan u Ukrajini. Ali Irina kaže: “Ja znam da obavljam službu koja znači život ne samo za mene nego i za one kojima propovijedam.” Uistinu oduševljava koliko mladih danas razmišlja poput Irine. Ima li za njih boljeg načina da se ‘opominju tvorca svojega u mladosti svojoj’? (Propovjednik 12:1).
16 Velik broj pionira je u poodmaklim godinama. Jedna pionirka izvještava da su za vrijeme drugog svjetskog rata njen otac i brat bili ubijeni dok su se borili u ratu, a majka i sestra ustrijeljene su joj u getu. Kasnije je izgubila sina. Sada, kad je u svojim poodmaklim godinama i slabog zdravlja, Jehova joj je, u kršćanskoj skupštini, dao mnogo veću obitelj od one koju je izgubila. I ona nalazi radost u pomaganju drugima kao opći pionir.
17, 18. Kako može svatko od nas, bio pionir ili ne, pokazati pionirski duh?
17 Naravno, ne može svatko biti pionir. Jehova sa zadovoljstvom prihvaća našu cijelu desetinu, ono najbolje što možemo dati, bez obzira što bi to moglo biti u našem slučaju (Malahija 3:10). Doista, svi mi možemo razvijati duh tih revnih pionira i činiti sve što nam okolnosti dopuštaju da bismo unaprijedili propovijedanje dobre vijesti.
18 U Australiji je, naprimjer, 16. travnja bio izdvojen kao posebni dan za svjedočenje na ulici. I objavitelji i pioniri pružili su lijepu potporu, kao što se to vidi po novom najvećem broju od 58 780 objavitelja za taj mjesec. Nadalje, raspačano je 90 000 časopisa više nego u istom mjesecu prošle godine. Tog posebnog dana jedna je sestra uručila časopis nekom čovjeku, i dok je zapisivala njegovo ime i adresu kako bi mogla slijediti zanimanje, ustanovila je kako su oni rođaci! Pokazalo se da su bratić i sestrična koji se nisu vidjeli 30 godina. To je svakako bila prilika za vrlo radosne ponovne posjete!
Čuvaj besprijekornost do kraja
19. Zašto je hitno potrebno da Jehovina pravedna nacija sve do samog kraja čuva svoju besprijekornost?
19 Hitno je potrebno da svi u Božjoj pravednoj naciji čuvaju svoju besprijekornost dok Sotonin svijet upada u svoje smrtne muke. Uskoro će Jehovina sveta nacija začuti poziv: “Hajde, narode moj, udji u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za čas, dokle prodje gnjev.” Ovaj svijet koji nosi krivnju za krv neizbježno će se suočiti s božanskom osudom. “Jer, gle, Gospodin izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja će otkriti krvi svoje niti će više pokrivati pobijenijeh svojih” (Izaija 26:20, 21). Neka svatko od nas čvrsto stoji kao kršćanin koji čuva svoju besprijekornost u zajednici s Jehovinom pravednom nacijom. Tada ćemo se radovati postizanju vječnog života u zemaljskom ili nebeskom području vladanja Kristova Kraljevstva.
Sjećaš li se?
◻ Kad je rođena “pravedna nacija”?
◻ Zašto je Božjem narodu trebala ustrajnost u toku ovih posljednjih dana?
◻ Što je vidljivo iz velikog broja objavitelja i sati provedenih u službi, prema Izvještaju za službenu 1994. godinu?
◻ Zašto je prisustvovanje sastancima toliko važno kako se svijet približava svom kraju?
◻ Zašto svi koji su povezani s Božjom pravednom nacijom moraju čuvati besprijekornost?
[Tabela na stranicama 12-15]
SVJETSKI IZVJEŠTAJ JEHOVINIH SVJEDOKA ZA SLUŽBENU 1994. GODINU
(Vidi publikaciju)
[Slika na stranici 18]
Čuvari besprijekornosti u Jehovinoj pravednoj naciji postići će vječni život u savršenstvu