Jačati svoje pouzdanje u Božju pravednost

“Da bi ti uzdanje bilo u Gospodina [“Jehovu”, “NW”], kazujem ti ovo” (PRIČE SALAMUNOVE 22:19).

1, 2. (a) Zašto Jehovini svjedoci pokazuju pouzdanje u Jehovu? (Priče Salamunove 22:19). (b) Iz čega se vidi da neki pojedinci osobno trebaju ojačati svoje pouzdanje u Jehovu?

PRAVI su kršćani blagoslovljeni točnom spoznajom o Jehovi i njegovim naumima. “Vjerni i razboriti rob” s ljubavlju ih opskrbljuje duhovnom ‘hranom u pravo vrijeme’ (Matej 24:45, NW). Spoznaja koju stječu pruža im čvrst temelj na kojem počiva njihovo pouzdanje u Boga. Stoga Jehovini svjedoci, kao grupa, pokazuju izuzetno pouzdanje u Jehovu i njegovu pravednost.

² Međutim, čini se da neki Svjedoci, kao pojedinci, trebaju ojačati to pouzdanje. Društvo s vremena na vrijeme prima pisma u kojima se izražava nesigurnost u pogledu objašnjenja navedenih u publikacijama koje je objavilo. Takve sumnje možda su reakcija na preinake u razumijevanju ili su možda vezane za stvari koje osobno pogađaju osobu koja postavlja pitanje, naročito u emocionalnom pogledu. (Usporedi Ivana 6:60, 61.)

 3. Što se može dogoditi čak i vjernim Jehovinim slugama, i zašto?

³ Čak i pravi Jehovini sluge doživljavaju istinitost onoga što stoji u Propovjedniku 9:11: “Opet vidjeh pod suncem da nije do brzijeh trka, ni rat do hrabrijeh, ni hljeb do mudrijeh, ni bogatstvo do razumnijeh, ni dobra volja do vještijeh, nego da sve stoji do vremena i [“nepredviđene”, NW] zgode.” Kako bi se to moglo pokazati istinitim u proširenom, ili duhovnom, smislu? Možda poznamo kršćane koji su spremno primjenjivali biblijske savjete, na izvanredan način branili istinu, mudro primjenjivali biblijska načela i revno radili na stjecanju točne spoznaje. No, zbog ‘vremena i nepredviđene zgode’, neki se možda sada nalaze u okolnostima koje ih ograničavaju, a posljedica su neke nesreće ili poodmakle dobi. Možda se pitaju hoće li ući u Božji novi svijet, a da nikad ne moraju umrijeti.

4, 5. Zašto kršćani nemaju nikakvog razloga da izgube svoje pouzdanje u Jehovinu pravednost?

⁴ Kada neki kršćanin izgubi svog bračnog partnera, bol i osjećaj gubitka vrlo su teški. Možda su godinama ili čak desetljećima služili Jehovi zajedno kao par. Bračni partner koji je živ zna da se smrću prekida bračna vezaa (1. Korinćanima 7:39). On sada mora svoje emocije držati pod kontrolom kako njegovo pouzdanje ne bi oslabilo. (Usporedi Marka 16:8.)

⁵ Doista je mudro smrt bračnog partnera, roditelja, djeteta ili bliskog kršćanskog prijatelja smatrati prilikom za pokazivanje pouzdanja u Jehovinu pravednost! Čak i unatoč osobnom gubitku, možemo biti sigurni da Jehova nije nepravedan. Možemo se pouzdati u to da će svatko tko dobije vječni život — bilo preživljavanjem bilo uskrsnućem — biti sretan. Psalmist o Bogu kaže sljedeće: “Otv[a]raš ruku svoju i sitiš svašta živo po želji. Pravedan je Gospodin u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim. Gospodin je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu čuje, i pomaže im” (Psalam 145:16-19).

Kad netko ima osjećaj da je bespotrebno patio

6, 7. (a) Zašto neki Svjedoci koji su u prošlosti zbog nečega trpjeli sada imaju drugačije razumijevanje o tome? (b) Zašto ne smijemo smatrati da je Jehova nepravedan zato što je dozvolio takvo trpljenje u prošlosti?

⁶ Neki su Svjedoci u prošlosti stradavali zbog toga što su odbijali sudjelovati u nečemu što im njihova savjest sada možda dozvoljava. Naprimjer, možda su godinama ranije donijeli neku takvu odluku kad su bile u pitanju neke vrste civilne službe. Neki bi brat sada mogao smatrati da bi čiste savjesti mogao izvršavati takvu službu, a da pritom ne prekrši svoju kršćansku neutralnost u odnosu na sadašnji sustav stvari.

⁷ Je li Jehova bio nepravedan kad je dozvolio da taj brat pati zbog toga što je odbijao učiniti nešto što bi sada mogao učiniti bez ikakvih posljedica? Većina onih koji su to doživjeli ne misli da jest. Naprotiv, oni se raduju što su imali priliku javno i otvoreno pokazati da su odlučni zauzeti čvrst stav kad se radi o spornom pitanju univerzalne suverenosti. (Usporedi Joba 27:5.) Koji bi razlog itko mogao imati da žali zbog toga što je slijedio svoju savjest i zauzeo čvrst stav za Jehovu? Time što su lojalno podržali kršćanska načela onako kako su ih oni razumjeli ili odgovarajuće reagirali na poticaj savjesti, pokazali su da su dostojni Jehovinog prijateljstva. Sasvim sigurno, mudro je izbjegavati postupanje koje bi moglo uznemiriti savjest pojedinca ili bi vrlo vjerojatno moglo navesti druge da se spotaknu. Kad je to u pitanju, možemo razmišljati o primjeru koji je pružio apostol Pavao (1. Korinćanima 8:12, 13; 10:31-33).

 8. Zašto židovski kršćani, koji su se prethodno držali Zakona, nisu imali razloga da dovode u pitanje Jehovinu pravednost?

⁸ Da bi ugodili Jehovi, od Židova se zahtijevalo da drže Deset zapovijedi, kao i oko 600 različitih dodatnih zakona. Kasnije, pod kršćanskim uređenjem, poslušnost tim zakonima kao takva više nije bila zahtjev za služenje Jehovi, čak niti za tjelesne Židove. Među zakonima koji ih više nisu obavezivali bili su zakoni koji su se odnosili na obrezanje, držanje sabata, prinošenje životinjskih žrtava i pridržavanje izvjesnih ograničenja u vezi s ishranom (1. Korinćanima 7:19; 10:25; Kološanima 2:16, 17; Jevrejima 10:1, 11-14). Židovi — uključujući i apostole — koji su postali kršćani bili su oslobođeni obaveze da se pridržavaju zakona kojima su morali biti poslušni dok su bili pod savezom Zakona. Jesu li se žalili govoreći da je Bog bio nepravedan u pogledu takvog uređenja zato što je prethodno od njih zahtijevao stvari koje više nisu bile potrebne? Nisu, oni su se radovali boljem razumijevanju Jehovinih nauma (Djela apostolska 16:4, 5).

 9. Što je bio slučaj kod nekih Svjedoka, no zašto oni nemaju razloga da im zbog toga bude žao?

⁹ U suvremeno doba bilo je nekih Svjedoka koji su bili vrlo strogih pogleda o onome što mogu ili ne mogu učiniti. Iz tog su razloga oni stradavali više od ostalih. Kasnije im je veća spoznaja pomogla da prošire svoje gledište. No nemaju razloga da im bude žao zbog toga što su ranije postupali u skladu sa svojom savjesti, čak i ako su zbog toga možda dodatno trpjeli. Doista je pohvalno što su pokazali svoju spremnost da trpe zato što su vjerni Jehovi, da ‘sve čine radi dobre vijesti’. Jehova blagoslivlja takvu odanost Bogu (1. Korinćanima 9:23, NW; Jevrejima 6:10). Apostol Petar je s uvidom u to napisao sljedeće: “Ako dobro čineći muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom” (1. Petrova 2:20).

Učiti od Jone

10, 11. Kako je Jona pokazao da nema pouzdanja u Jehovu (a) kada je dobio zadatak da ide u Ninivu? (b) kada Bog nije uništio Ninivljane?

¹⁰ Kada je dobio zapovijed da ide u Ninivu, Jona je pokazao da ne cijeni povjerenje koje je Jehova imao u njega. Nakon jednog doživljaja koji mu je utjerao strah u kosti, a bio je posljedica toga što on sam nije bio voljan poslušati zapovijed, Jona se urazumio, uvidio svoju pogrešku, prihvatio svoj zadatak da ode u stranu zemlju i upozorio Ninivljane na predstojeće uništenje. Zatim se dogodio neočekivani zaokret: Zbog pokajničkog stava Ninivljana, Jehova je odlučio odustati od njihovog uništenja (Jona 1:1–3:10).

¹¹ Kako je Jona reagirao? On se mrzovoljno žalio Bogu u molitvi. On se u biti žalio ovako: ‘I mislio sam da će to tako završiti. Zato i nisam htio ići u Ninivu. A sada, nakon svega što sam prošao, uključujući i užas i poniženje koje sam doživio kad me progutala velika riba, i nakon što sam se mučio i upozoravao Ninivljane na neminovno uništenje, evo što sam dobio! Sav moj trud i muka bili su uzalud! Bolje bi mi bilo da sam mrtav!’ (Jona 4:1-3).

12. Što možemo naučiti iz Joninog iskustva?

¹² Je li Jona imao opravdane razloge da se žali? Je li Jehova bio nepravedan kad je pokazao milost pokajničkim prijestupnicima? Ustvari, Jona se trebao radovati; deseci tisuća ljudi bili su pošteđeni uništenja! (Jona 4:11). Ali njegovo nepoštovanje i žaljenje pokazali su da on nije imao duboko pouzdanje u Jehovinu pravednost. Previše je mislio na sebe, a premalo na druge. Izvucimo pouku iz Joninog primjera tako da sebe i svoje osobne osjećaje zadržimo u drugom planu. Budimo uvjereni da je slušanje Jehove, slijeđenje uputstava koja dobivamo posredstvom njegove organizacije i prihvaćanje njegovih odluka ispravan način postupanja. Uvjereni smo “da će biti dobro onima koji se boje Boga” (Propovjednik 8:12).

Sada je vrijeme da jačamo svoje pouzdanje!

13. Kako svi mi možemo jačati svoje pouzdanje u Jehovu?

¹³ Jačati svoje pouzdanje u Jehovu jest mudar način postupanja (Priče Salamunove 3:5-8). Naravno, nije dovoljno samo moliti se da nam Jehova pomogne steći više pouzdanja. Pouzdanje raste na temelju točne spoznaje, stoga moramo osobni biblijski studij, čitanje kako Biblije tako i literature kojom se objašnjava Biblija učiniti sastavnim dijelom svoje svakodnevne rutine. Prijeko je potrebno redovito posjećivanje kršćanskih sastanaka, kao i dobra priprema i sudjelovanje u mjeri u kojoj je to moguće. Ako nam prenošenje biblijskih istina drugim ljudima, uz taktično svladavanje prigovora, prijeđe u naviku, to će također produbiti naše pouzdanje u Jehovu i u njegovu Riječ. Na taj način svakodnevno jačamo svoj odnos s njim.

14. Zašto će se uskoro od Božjeg naroda zahtijevati da kao nikada ranije pokaže svoje pouzdanje u Jehovu?

¹⁴ U bliskoj će budućnosti iznenada nastupiti vrijeme najveće nevolje koja je ikad pogodila ljudski rod (Matej 24:21). Kada se to dogodi, bit će potrebno da Božji sluge, kao nikada ranije, pokazuju pouzdanje u Jehovinu pravednost i u vodstvo koje pruža njegova organizacija. Oni će tada, u simboličnom smislu, s pouzdanjem poslušati Božji nalog: “Hajde narode moj, udji u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za čas, dokle prodje gnjev” (Izaija 26:20). Oni su već stupili na područje zaštićene sredine koju čini preko 85 000 skupština u 232 zemlje. Bez obzira na to što bi još dodatno moglo biti uključeno u nalog “udji u klijeti svoje”, možemo biti sigurni da će nam Jehova pomoći da to izvršimo.

15. Kako se pitanje pouzdanja ističe tijekom 1998, i zašto je to opravdano?

¹⁵ Prijeko je potrebno sada jačati svoje pouzdanje. Bez pouzdanja u našu kršćansku braću, u Jehovinu organizaciju i, iznad svega, u samog Jehovu neće biti moguće preživjeti. Kako li je onda prikladno da se tijekom 1998. Jehovine svjedoke diljem svijeta uvijek iznova podsjeća, riječima njihovog godišnjeg citata, da će ‘svaki koji prizove ime Jehovino biti spašen’! (Rimljanima 10:13, NW). Moramo zadržati svoje pouzdanje u to. Ako primijetimo ma i najmanji trag sumnje u tom pouzdanju, trebamo raditi na tome kako bismo to sada, da, već danas, uklonili.

Jehovin će sud biti pravedan

16. Što se može dogoditi s pouzdanjem ukoliko ga se ne razvija, i kako možemo spriječiti da se to dogodi?

¹⁶ U Jevrejima 3:14 (Šarić) pomazane se kršćane upozorava: “Postasmo zajedničari Kristovi, ako samo, kako smo počeli, svoje pouzdanje do svršetka tvrdo održimo.” U načelu, te riječi vrijede i za kršćane koji imaju zemaljsku nadu. Početno pouzdanje može postepeno nestati ako ga se ne izgrađuje. Koliko je samo važno da nastavimo stjecati točnu spoznaju i na taj način jačati temelj na kojem počiva naše pouzdanje!

17. Zašto možemo biti sigurni da će, kad je u pitanju preživljavanje, Isus ispravno suditi?

¹⁷ Krist će uskoro ispitati sve nacije kako bi mogao ljude “razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca” (Matej 25:31-33, St). Možemo se pouzdati u to da će Krist biti pravedan dok će suditi tko je dostojan preživljavanja. Jehova mu je dao mudrost, uvid i druga neophodna svojstva ‘da sudi vasionome svijetu po pravdi’ (Djela apostolska 17:30, 31). Budimo i mi uvjereni u ono u što je bio uvjeren i Abraham, koji je rekao: “Nemoj to činiti [Jehova], ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje ne će suditi pravo?” (1. Mojsijeva 18:25).

18. Zašto se ne bismo trebali previše opterećivati onim što možda trenutno ne znamo?

¹⁸ S potpunim pouzdanjem u Jehovinu pravednost ne trebamo se opterećivati pronalaženjem odgovora na pitanja kao što su: ‘Kako će se suditi bebama i maloj djeci? Postoji li mogućnost da se do velikog broja ljudi još neće doprijeti s dobrom viješću kada dođe Harmagedon? Što je s duševnim bolesnicima? Što je sa...?’ Istina, mi trenutno možda ne znamo kako će Jehova riješiti ta pitanja. Međutim, učinit će to na pravedan i milosrdan način. Nikad nemojmo sumnjati u to. Ustvari, mogli bismo se iznenaditi i oduševiti promatrajući kako ih on rješava na način na koji mi nikada nismo ni pomislili. (Usporedi Joba 42:3; Psalam 78:11-16; 136:4-9; Mateja 15:31; Luku 2:47.)

19, 20. (a) Zašto nije neispravno postavljati razumna pitanja? (b) Kada će Jehova pružiti potrebne odgovore?

¹⁹ Jehovina organizacija ne pokušava odvraćati od toga da se postavljaju iskrena, pravovremena pitanja, kao što neki protivnici pogrešno tvrde (1. Petrova 1:10-12). Međutim, Biblija savjetuje da izbjegavamo nerazborita pitanja koja se temelje na nagađanjima (Titu 3:9). Postavljanje razumnih pitanja i istraživanje Božje Riječi i kršćanskih publikacija u potrazi za biblijskim odgovorima može povećati našu točnu spoznaju i na taj način ojačati naše pouzdanje u Jehovu. Organizacija slijedi primjer Isusa. On nije objašnjavao pitanja za koja nije došlo odgovarajuće vrijeme da se na njih odgovori. On je objasnio: “Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi” (Ivan 16:12). Ujedno je priznao da u to vrijeme ni on sam nije znao neke stvari (Matej 24:36).

²⁰ Jehova ima još mnogo toga što će nam otkriti. Doista je mudro čekati na njega, imajući pouzdanja da će odabrani trenutak kada će on provesti svoje naume biti pravi da bi se udovoljilo aktualnim potrebama. Možemo biti sigurni u to da ćemo se, kad jednom dođe vrijeme koje je Jehova odredio, radovati jer ćemo dobiti dodatni uvid u njegove puteve. Da, bit ćemo nagrađeni, pod uvjetom da imamo bezuvjetno pouzdanje u Jehovu i u organizaciju kojom se on služi. Priče Salamunove 14:26 daju nam jamstvo: “U strahu je Gospodinovu jako pouzdanje, i sinovima je utočište.”

[Bilješka]

Što misliš?

◻ Zašto nije mudro dozvoliti da emocije oslabe naše pouzdanje u Jehovu?

◻ Što možemo naučiti iz Joninog iskustva?

◻ Zašto su proučavanje Biblije i prisustvovanje sastancima toliko važni?

[Slika na stranici 16]

Čak i unatoč osobnom gubitku, možemo biti sigurni da je Jehova pravedan

[Slike na stranici 18]

Jesi li siguran da se uzdaš u Jehovu?