“Narod” koji zemlju puni plodom

“Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit se i procvasti Izrael, i sav svijet (plodnu zemlju, NS) plodovima napuniti” (IZAIJA 27:6, ST).

 1. Što je apostol Petar rekao o narodu duhovnog Izraela?

KRATKO prije razorenja Jeruzalema 70. g. n. r. vr. apostol Petar je napisao slijedeće riječi u vezi rođenja skupštine Kristovih učenika, koje je uslijedilo 33. g. n. r. vr.: “A vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da objavite nadaleko odličnosti’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo; koji nekada niste bili narod, a sad ste Božji narod; vi ste oni kojima nije bila ukazana milost, a sada vam je ukazana milost” (1. Petrova 2:9, 10, NS). Kako je to dobrostivo s Božje strane!

 2, 3. Koju obavezu ima duhovni Izrael kao posebna svojina Jehove Boga i s čim ih je usporedio Isus u Ivanovom evanđelju 15. poglavlju?

² Danas, 19 stoljeća nakon što je Petar napisao te riječi, na Zemlji još uvijek postoji ostatak duhom rođenog “naroda”. Prema izvještaju s godišnje svečanosti Gospodinove Spomen-večere, njihov se broj smanjio sada na manje od deset tisuća. Oni su ‘narod određen za Jehovinu posebnu svojinu’ i kao takvi moraju nadaleko objavljivati odličnosti Boga Jehove koji ih je pozvao iz svjetske “tame u svoje divno svjetlo”. To “svjetlo” svijetli naročito od završetka “vremena neznabožaca” ili “određenih vremena naroda” 1914. godinea (Luka 21:24). On ih cijeni kao “posebnu svojinu” božanskog Davatelja tog divnog svjetla. Njemu su poput duhovnog vinograda.

³ Prisjetimo se što je Isus rekao svojim apostolima, koji su predstavljali sve one koji će biti njegovi duhom rođeni sljedbenici: “Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava, svaku koja rađa rod, da rodi više roda. Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam rekao. Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti” (Ivan 15:1-5, ST).

 4. a) Na koji nas opis podsjeća Isusova usporedba u srazmjeravanju 27. poglavlja Izaije? b) Kada i nad kim ima ovo proročanstvo svoje suvremeno ispunjenje? c) Kakvo stanovište Bog više nema prema svom narodu?

⁴ Ta usporedba ili parabola Isusa Krista podsjeća nas na Jehovine riječi iz Izaije 27:2-4 gdje čitamo:

“U onaj dan, pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim. Nema gnjeva u meni!” (Izaija 27:2-4, ST).

Današnji “vinorodni vinograd” na Zemlji možemo usporediti s ostatkom grana loze simboličkog “trsa” na kome su duhom rođeni kršćani “svetog naroda” produktivni članovi. Prema tome, na njima je odgovornost da donesu mnogo roda (Ivan 15:5). Prema Izaijinom proročanstvu, trebalo je pjesmu o “vinorodnom vinogradu” pjevati u vrijeme kad je Jehovin narod ponovno zadobio njegovu sklonost. (Usporedi Izaija 27:13.) Time se suvremeno ispunjenje ovog uzbudljivog proročanstva počinje ostvarivati u poslijeratnoj 1919. godini a povijest potvrđuje da se ispunjava sve do danas. Danas se Jehova ne ‘gnjevi’ na svoj narod, ni na ostatak svog “svetog naroda”, svog “naroda određenog za posebnu svojinu”, ni na vjerne kršćane, koji očekuju vječni život na Zemlji. Milostivo im je postao sklon, što se ogleda u njihovom duhovnom napretku i plodnosti.

 5. Što iz ovog simboličnog vinograda veseli ljude i što mogu govoriti o tome?

⁵ Ovaj je duhovni “narod”, zajedno sa svojim marljivim drugovima koji naporno rade, poput vinorodnog vinograda koji daje mnogo “pjenušavog vina”. To je duhovno vino koje veseli Jehovino i čovječje srce (Suci 9:13). Ovo je pravi razlog ljudima koje je ovo duhovno piće obradovalo, da mogu radosno pjevati i govoriti o svemu što je božanski Vinogradar učinio za svoj simbolični “vinograd”. Slikovito govoreći, on je zaista stalno ‘zalijevao’ ovaj “vinograd” osvježavajući ga da donosi sočne, slatke plodove koji djeluju razveseljavajuće.

Suprotnost — “zemaljski trs”

 6. Što će, prema 14. poglavlju Otkrivenja, doživjeti “zemaljski trs”?

⁶ To nije slučaj sa “zemaljskim trsom” koji je spomenut u posljednoj knjizi Biblije. Uskoro će nebeske uništavajuće sile dobiti božansko naređenje: “Pošalji svoj oštri “srp” i trgaj grozdove u zemaljskom vinogradu, jer mu je grožđe zrelo!” Zatim, kao što Otkrivenje dalje pokazuje, “anđeo baci na Zemlju srp svoj i obra zemaljski trs i sasu grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva. Grožđe u tijesku bi zgnječeno izvan grada i iz tijeska se razli krv konjima do uzda u širinu od tisuću i šest stotina stadija” (Otkrivenje 14:18-20, ST). To će se dogoditi vladajućem dijelu sotonine vidljive organizacije na Zemlji, čiji je on vinogradar i suprotstavlja se “pravom trsu” čiji je Vinogradar Jehova Bog. “Zemaljski trs” se više nikada neće obnoviti!

 7-9. Koje dvojno ispunjenje ima Izaija 27:7-13 i u kojim vremenima?

⁷ Međutim, proročanstvo iz 27. poglavlja Izaije doista je proročanstvo obnove, najprije prirodnog, a zatim duhovnog Izraela u našem 20. stoljeću. To je očito iz zaključnih redaka od 7 do 13:

⁸ “Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka. Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek se više ne dižu ašere i sunčani stupovi! Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase — leži ondje, grmlje brsti. Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati.

⁹ Jahve će u onaj dan klasje vrijeći od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit ćete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. U onaj dan, zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu” (ST).

10. Koja je svjetska sila istaknuta u vrijeme Izaijinog proročanstva i kako je prošla u namjeravanom napadu na glavni grad Judinog kraljevstva?

¹⁰ U vrijeme ovog Izaijinog proročanstva Asirija je postala vodeća svjetska sila na zemlji, odstranivši prvu od ukupno sedam svjetskih sila, iako je Egipat još postojao kao sporedna sila. Desetplemensko kraljevstvo Izraela se odvojilo od vladavine Davidove kraljevske kuće Judinog plemena. Tako je asirski kralj tražio od Jeruzalema da se bezuvjetno preda ako ne želi biti uništen. Međutim, Jehova se borio na strani kraljevstva Jude, i poslao ponosnog kralja Senaheriba da se poražen, neslavno vrati kući (Izaija 36. i 37. poglavlje).

11. Vladar koje svjetske sile je srušio kraljevstvo Jude i kako je u 27. poglavlju Izaije opisan taj događaj?

¹¹ Međutim, tek vladar slijedeće, Babilonske svjetske sile, bio je ovlašten uništiti sveti grad Jeruzalem i njegov hram. Prema biblijskim dokazima to se dogodilo 607. g. pr. n. r. vr., rukom cara Nabukodonozora. On je odveo zarobljenike u babilonsku zemlju, gdje su proveli 70 godina u izgnanstvu. Imajući u vidu dolazeće uništenje Jeruzalema i vođenje zarobljenika u 70-godišnje izgnanstvo u Babilon — s pravom se pojavilo pitanje:

“Je li ga udario kako udari one koji njega (izraelski narod) udarahu?” (Izaija 27:7, ST).

Kao nikad prije u povijesti naroda, od 1513. g. pr. n. r. vr. Božji narod je 607. g. pr. n. r. vr. zadesila nesreća koja umalo nije značila njegovo istrebljenje. Velike su žrtve pale u zauzetom gradu Jeruzalemu. Da, Jehova je vidio da je ta krajnja mjera bila neophodna, i tako se i dogodilo. On je vidio veliku potrebu da istupi protiv onih koji su trebali ostati njegovi prijatelji, s kojima se sprijateljio jer je sklopio Zavjetni zakon preko posrednika Mojsija.

12. Za koje je dakle pitanje Jehova mogao nadahnuti proroka Izaiju da pita u vezi s Izraelom i kakav je to imalo utjecaj na Izraelov odnos s Jehovom?

¹² Zato je Jehova mogao dalje pitati:

“Je li ga (narod Izraela ili Jakova) udario kako udari one koji njega udarahu?” (Izaija 27:7, ST).

Da, za Jehovu je sada postalo neophodno istupiti protiv naroda kojemu je nekada bio naklonjen, podižući bojni poklič vojnih snaga Babilona, treće svjetske sile u biblijskoj povijesti. Zato božanska izjava glasi:

“Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka (što pokazuje iz kojeg će pravca doći stravičan ratni poklič)” (Izaija 27:8, ST).

S takvom će pripremom on otjerati nevjerni narod koji mu je nekada, kao simbolična žena, bio njegova vidljiva organizacija na Zemlji. Sada ga je otpustio iz svoje od Boga dane domovine i rukama babilonskih osvajača šalje ga u daleku zemlju, kao da se privremeno rastavio od njega. (Usporedi Izaija 50:1.)

13. Kako se prema proročanstvu Izaije trebao pokajati izraelski narod radi kršenja Božjeg zavjeta?

¹³ Sad je došlo vrijeme da se narod Izraela ili Jakova pokaje za svoje “bezakonje” na skupocjeniji način od žrtvovanja životinja na oltaru hrama u Jeruzalemu. To je ono što je Jehova propisao svojoj ženi sličnoj organizaciji:

“Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek se više ne dižu ašere (gajevi) i sunčani stupovi!” (Izaija 27:9, ST).

Kakav li će izraz božanske srdžbe ili gnjeva biti ispunjenje ovog proročanstva — i to opravdano! Neće više biti idolopokloničkih svetih stupova i kađenja usred njegovog kažnjenog naroda.

14. Na kakvo opustošeno stanje treba biti dovedena izraelska zemlja i što će je snaći kao simbolično grmlje?

¹⁴ Ukazujući na opustošenje koje je trebalo doći na ovaj, ženi sličan narod starog Izraela, Jehova dalje kaže:

“Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja.”

Nekoć naseljena zemlja trebala je opustjeti, postati određeno vrijeme samo pašnjak.

“Telad ondje pase — leži ondje, grmlje brsti (Jehova sa svojim djelovanjem). Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale” (Izaija 27:10, 11, ST).

Tako će Jehovin doslovan, ženi sličan narod i ono što će ostati od njega, biti sveden na razinu materijala za loženje vatre, kojeg će i žene moći koristiti bez poteškoća. Kakvo žalosno stanje za ženi sličnu organizaciju Izraela! No, zašto će mužem uspoređen Bog kao što je Jehova, poduzeti takve uništavajuće korake? Uzmi u obzir slijedeće:

15. Kao kakav narod su se Izraelci trebali pokazati s obzirom na Jehovine posebne pripreme? Zašto su postali slični idolopokloničkim narodima?

¹⁵ “Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati” (Izaija 27:11, ST).

Sa svim pripremama koje je Jehova učinio za poučavanje i prosvjećivanje svoje odlično uređene organizacije, Izraelci su trebali dokazati da su veoma obrazovan narod. Trebali su biti dovoljno oštroumni i razumni da shvate beskorisnost obožavanja idola, da, dosta razumni da vide besmislenost idolopoklonstva kojeg su primjenjivali neuki narodi koji nisu bili u zavjetnom odnosu s živim i pravim Bogom, Jehovom. Međutim, budući da je njihov nebeski Stvoritelj i Tvorac bio nevidljiv, oni su izgubili vjeru i okrenuli se vidljivim, po čovjeku napravljenim bogovima, što ih je i upropastilo. Zato je Bog tom samovoljnom narodu oduzeo sklonost i milost.

Oslobođenje iz ropstva

16. Na što je Jehova trebao usmjeriti svoju pažnju da bi obnovio svoj narod?

¹⁶ Da bi mogli obnoviti pravo obožavanje u svojoj domovini, Jehova je morao obratiti pažnju babilonskoj zemlji, kroz koju je tekla velika “Rijeka” Eufrat. Obratio je pažnju čak prema jugu, na Egipat, jer je i u to područje otišao njegov narod zbog karanja. I zato je Jehova morao ostvariti svoju slijedeću namjeru:

“Jahve će u onaj dan klasje vrijeći od Eufrata do Potoka egipatskog (suho korito rijeke na jugozapadnom rubu obećane zemlje), i bit ćete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova”. (Izaija 27:12, ST; usporedi 4. Mojsijeva 34:2, 5.)

17. Kako je Jehova otrgnuo svoj narod iz njihovog ropstva i čime se poslužio?

¹⁷ Da bi svoj narod mogao vratiti iz izgnanstva u njihovu domovinu Judeju, Jehova ih je morao otrgnuti kao voće i tako ih osloboditi. To je ostvario svrgavanjem babilonske svjetske sile i uspostavljanjem Medoperzijskog kraljevstva, četvrte svjetske sile u biblijskoj povijesti. Proglas perzijskog kralja Kira Velikog, kojeg je objavio početkom svog vladanja, oslobađao je Jehovin prognani narod da se vrati u područje starog Jeruzalema i ponovo sagradi Jehovin hram. Židovi su se vratili krajem sedamdesetih godina izgnanstva, tj. 537. g. pr. n. r. vr. (Izaija 45:1-7).

18. Kakva je morala biti reakcija prognanika na proglas o njihovom oslobođenju?

¹⁸ Pokarani Izraelci u Babilonu, kao i u Asiriji i Egiptu, bili su Jehovino vlasništvo i on ih je imao pravo simbolično otrgnuti od prirodnog izgnanstva kao voće. Tako im je iskazao milost i nezasluženu dobrotu. Oh, kako su se ti drevni Izraelci morali radovati Kirovom proglasu i kako su morali revno prihvatiti tu veličanstvenu priliku! Što se dakle moglo reći o tom sretnom “danu”?

19. a) Kome su se morali pokloniti Izraelci, rasijani po Aziji i Egiptu, prema proročanstvu? b) Što je to značilo za obožavanje Jehove na mjestu prvobitnog hrama i na koji suvremeni duhovni narod ukazuje?

¹⁹ “U onaj dan, zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu” (Izaija 27:13, ST).

Što je drugo ovo moglo značiti nego ponovno naseljavanje obećane zemlje i ponovnu izgradnju hrama u Jeruzalemu? Značilo je obnovu obožavanja Stvoritelja i Tvorca od oživljenog naroda Izraela. To se trebalo dogoditi prema ranijim riječima proroka Izaije zapisanim u 6. retku. Zemlja vraćenog naroda trebala je postati zemljom koja vrvi od ljudi ujedinjenih obožavanjem Jehove u njegovom hramu, iako to obnovljeno mjesto za obožavanje vjerojatno nije bilo tako lijepo kao veličanstven hram kojeg je sagradio kralj Salamun. To je trebala biti samo slika suvremenog duhovnog ispunjenja s obzirom na “Božji Izrael”, koji puni “sav svijet (plodnu zemlju, NS) plodovima” koji daju život (Galaćanima 6:16; Izaija 27:6, ST).

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Kada i kako je prirodni Izrael doživio “udarac” kako je prorečeno u Izaiji 27:7?

◻ Kako se Izrael “ukorijenio”? (Izaija 27:2, 6)

◻ Tko je u suvremeno doba uključen u ispunjavanje proročanstva iz 27. poglavlja knjige proroka Izaije?

◻ Kako su oni postali poput rodnog vinograda koji donosi “pjenušavo vino”?

[Slika na stranici 10]

Jehova je pomoću Babilonaca 607. g. pr. n. r. vr. zadao težak udarac izraelskom narodu