“Dom molitve svima narodima”
“Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima?” (MARKO 11:17).
1. Kakav su odnos s Bogom na početku imali Adam i Eva?
KAD su Adam i Eva bili stvoreni, imali su prisan odnos sa svojim nebeskim Ocem. Jehova Bog komunicirao je s njima te im je u glavnim crtama izložio svoj divan naum s ljudskim rodom. Sigurno su često osjećali potrebu da hvale Jehovu zbog njegovih veličanstvenih djela stvaranja. Ako su Adam i Eva dok su promišljali o svojoj budućoj ulozi oca i majke ljudske obitelji trebali upute, oni su se s bilo kojeg mjesta u svom rajskom domu mogli obratiti Bogu. Nisu im bile potrebne službe svećenika u hramu (1. Mojsijeva 1:28).
2. Koja je promjena uslijedila kad su Adam i Eva zgriješili?
2 Situacija se promijenila kad je buntovni anđeo naveo Evu na razmišljanje da će se njen životni udes poboljšati ako odbaci Jehovinu suverenost, govoreći da će ‘postati kao Bog’. Zato je Eva pojela plod sa stabla s kojeg im je Bog zabranio jesti. Tada je Sotona upotrijebio Evu kako bi iskušao njenog supruga. Nažalost, Adam je poslušao svoju grešnu ženu, pokazavši time da mu više znači njegov odnos s njom nego s Bogom (1. Mojsijeva 3:4-7). Zapravo, Adam i Eva izabrali su Sotonu za svog boga. (Usporedi 2. Korinćanima 4:4.)
3. Kakve je loše posljedice imala pobuna Adama i Eve?
3 Čineći to, prvi ljudski bračni par nije izgubio samo svoj dragocjen odnos s Bogom već i mogućnost da vječno živi u zemaljskom raju (1. Mojsijeva 2:16, 17). Njihova su grešna tijela degenerirala dok na koncu nisu umrli. Njihovi potomci naslijedili su to grešno stanje. Biblija objašnjava: “Tako smrt udje u sve ljude” (Rimljanima 5:12).
4. Koju je nadu Bog pružio grešnom čovječanstvu?
4 Nešto se moralo poduzeti da bi se grešno čovječanstvo pomirilo sa svojim svetim Stvoriteljem. Kad je osudio Adama i Evu, Bog je njihovim budućim potomcima pružio nadu, obećavši ‘sjeme’ koje će čovječanstvo izbaviti od posljedica Sotonine pobune (1. Mojsijeva 3:15). Kasnije je Bog otkrio da će to Sjeme blagoslova doći preko Abrahama (1. Mojsijeva 22:18). Imajući na umu ovaj naum pun ljubavi, Bog je odabrao Abrahamove potomke, Izraelce, da postanu njegova izabrana nacija.
5. Zašto bismo se trebali zanimati za pojedinosti Božjeg saveza Zakona s Izraelom?
5 Godine 1513. pr. n. e., Izraelci su ušli u savezni odnos s Bogom i pristali su da će slušati njegove zakone. Svi koji danas žele obožavati Boga trebali bi se živo zanimati za taj savez Zakona jer je on ukazivao na obećano Sjeme. Pavao je rekao da sadrži “sjen dobara koja će doći” (Jevrejima 10:1). Kad je to izjavio, Pavao je razmatrao službu izraelskih svećenika u pokretnom tabernakulu, ili šatoru obožavanja. On se nazivao ‘hram Jehovin’ ili “dom Jehovin” (1. Samuelova 1:9, 24, NW). Razmatranjem svete službe koja se vršila u Jehovinom zemaljskom domu, možemo u potpunijoj mjeri razumjeti milosrdnu pripremu koja omogućava da se grešni ljudi danas pomire s Bogom.
Svetinja nad svetinjama
6. Što se nalazilo u Svetinji nad Svetinjama, i kako je tamo bila prikazana Božja prisutnost?
6 “Najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama”, kaže Biblija (Djela apostolska 7:48). Ipak, Božju prisutnost u njegovom zemaljskom domu predstavljao je oblak u najunutarnjijem odjeljku, zvanom Svetinja nad svetinjama (3. Mojsijeva 16:2). Taj je oblak očigledno sjajno svijetlio, osiguravajući svjetlo za Svetinju nad svetinjama. Nalazio se iznad svete škrinje zvane ‘kovčeg svjedočanstva’, u kojoj su se nalazile kamene ploče u koje su bile uklesane neke od zapovijedi koje je Bog dao Izraelu. Na poklopcu Kovčega bila su dva zlatna keruba s ispruženim krilima, koja su prikazivala duhovna stvorenja visokog ranga u Božjoj nebeskoj organizaciji. Nadnaravan oblak svjetla nalazio se iznad poklopca a između keruba (2. Mojsijeva 25:22). To je bio slikovit prikaz Svemoćnog Boga ustoličenog na nebeskim kolima poduprtim živim kerubima (1. Dnevnika 28:18). To objašnjava zašto je kralj Ezehija molio: “Gospodine nad vojskama, Bože Izraelov, koji sjediš na herubimima” (Izaija 37:16).
Svetinja
7. Koja se oprema nalazila u Svetinji?
7 Drugi odjeljak tabernakula zvao se Svetinja. U tom je dijelu s lijeve strane ulaza stajao prekrasan sedmerokraki svijećnjak a s desne je strane bio stol kruha predstavljanja. Odmah iza njega stajao je oltar s kojeg se uzdizao miris paljenja kâda. Nalazio se ispred zavjese koja je odvajala Svetinju od Svetinje nad svetinjama.
8. Koje su dužnosti svećenici redovito obavljali u Svetinji?
8 Svako jutro i svaku večer, svećenik je morao ulaziti u tabernakul i paliti kâd na kadionom oltaru (2. Mojsijeva 30:7, 8). Ujutro, dok je gorio kâd, sedam svjetiljaka koje su bile na zlatnom svijećnjaku trebalo je napuniti uljem. Navečer su se svjetiljke palile kako bi osvjetljavale Svetinju. Svakog Sabata svećenik je morao staviti 12 svježih hljebova na stol kruha predstavljanja (3. Mojsijeva 24:4-8).
Dvorište
9. Što je bila svrha bazena s vodom, i koju pouku možemo iz toga izvući?
9 Tabernakul je imao i dvorište koje je bilo okruženo ogradom od šatorskih platna. U tom se dvorištu nalazio velik bazen u kojem su svećenici prali svoje ruke i noge prije nego što su ušli u Svetinju. Morali su se prati i prije prinošenja žrtava na oltaru koji se nalazio u dvorištu (2. Mojsijeva 30:18-21). Taj zahtjev čistoće Božjim slugama danas služi kao snažan podsjetnik da se moraju naprezati kako bi u fizičkom, moralnom, mentalnom i duhovnom pogledu bili čisti ako žele da njihovo obožavanje bude prihvatljivo Bogu (2. Korinćanima 7:1). S vremenom su drvo za vatru na oltaru i vodu za bazen nabavljali ne-izraelski hramski robovi (Jozua 9:27).
10. Koje su bile neke od žrtava koje su se prinosile na žrtvenom oltaru?
10 Svako jutro i svaku večer, na oltaru se spaljivao mlad žrtveni ovan zajedno sa žitnim prinosom i žrtvom naljevnicom (2. Mojsijeva 29:38-41). Druge žrtve prinosile su se u određene dane. Ponekad se morala prinijeti žrtva zbog nekog konkretnog osobnog grijeha (3. Mojsijeva 5:5, 6). U drugim je prilikama Izraelac mogao dobrovoljno prinijeti zajedničku žrtvu čije su dijelove jeli svećenici i onaj tko ju je prinosio. To je pokazivalo da ljudi koji griješe mogu imati mir s Bogom, uživajući, takoreći, u zajedničkom obroku s njim. Čak je i strani stanovnik mogao postati obožavatelj Jehove i imati prednost da u Njegovom domu prinosi dobrovoljne žrtve. No da bi pokazali doličnu čast Jehovi, svećenici su smjeli prihvaćati samo žrtve najbolje kvalitete. Brašno žitnih prinosa moralo je biti fino samljeveno i žrtvene životinje morale su biti bez ikakve mane (3. Mojsijeva 2:1; 22:18-20; Malahija 1:6-8).
11. (a) Što se radilo s krvlju životinjskih žrtava, i na što je to ukazivalo? (b) Kakvo je Božje gledište o ljudskoj i životinjskoj krvi?
11 Krv tih žrtava donosila se pred oltar. To je pripadnicima nacije služilo kao svakodnevni podsjetnik da su grešnici kojima je potreban otkupitelj čija će prolivena krv moći trajno okajati njihove grijehe i izbaviti ih od smrti (Rimljanima 7:24, 25; Galaćanima 3:24; usporedi Jevrejima 10:3). Ova je sveta upotreba krvi Izraelce također podsjećala da krv predstavlja život i da život pripada Bogu. Bog je ljudima uvijek zabranjivao svaku drugu upotrebu krvi (1. Mojsijeva 9:4; 3. Mojsijeva 17:10-12; Djela apostolska 15:28, 29).
Dan pomirenja
12, 13. (a) Što je bio Dan pomirenja? (b) Što je prvosvećenik morao učiniti prije nego je mogao donijeti krv u Svetinju nad svetinjama?
12 Jednom godišnje, na dan koji se zvao Dan pomirenja, čitava je izraelska nacija, uključujući i strane stanovnike koji su obožavali Jehovu, morala obustaviti sav posao i postiti (3. Mojsijeva 16:29, 30). Tog značajnog dana, nacija je bila na slikovit način očišćena od grijeha kako bi još jednu godinu mogla uživati miran odnos s Bogom. Predstavimo si taj prizor i razmotrimo neke od vrhunaca.
13 Prvosvećenik je u dvorištu tabernakula. Nakon što se oprao u bazenu s vodom, kolje junca za žrtvu. Junčja krv curi u zdjelu; ona će se na poseban način upotrijebiti za okajanje grijeha Levijevog svećeničkog plemena (3. Mojsijeva 16:4, 6, 11). No prije nego što učini bilo koji daljnji korak sa žrtvom, prvosvećenik mora nešto napraviti. On uzima miomirisni kâd u zlatni držač kâda i užareni ugljen s oltara u držač vatre. Sada ulazi u Svetinju i ide prema zavjesi Svetinje nad svetinjama. Polako prolazi pokraj zavjese i zaustavlja se pred kovčegom saveza. Zatim, zaklonjen od pogleda svih drugih ljudi, sipa kâd na užareni ugljen i Svetinja nad svetinjama ispunjava se oblakom ugodnog mirisa (3. Mojsijeva 16:12, 13).
14. Zašto je prvosvećenik morao ulaziti u Svetinju nad svetinjama s krvlju dviju različitih životinja?
14 Sada je Bog spreman pokazati milosrđe i pomiriti se na slikovit način. Zbog toga se poklopac Kovčega nazivao “stolica milosrđa” ili “poklopac pomirenja” (Jevrejima 9:5, NW, fusnota). Prvosvećenik izlazi iz Svetinje nad svetinjama, uzima junčju krv i ponovno ulazi u Svetinju nad svetinjama. U skladu sa zakonskom zapovijedi, umače svoj prst u krv i škropi njome sedam puta ispred poklopca Kovčega (3. Mojsijeva 16:14). Nakon toga se vraća u dvorište i kolje jarca, kao žrtvu za grijeh ‘naroda’. Nešto od jarčje krvi unosi u Svetinju nad Svetinjama i postupa s njom isto kao i s junčjom krvi (3. Mojsijeva 16:15). I druge su važne službe uslijedile na Dan pomirenja. Naprimjer, prvosvećenik je morao položiti svoje ruke na glavu jednog drugog jarca i ispovjediti nad njim “bezakonja sinova Izraelovih”. Zatim je taj živi jarac odveden u pustoš kako bi na simboličan način odnio grijehe nacije. Tako se svake godine vršilo pomirenje za “svećenike i sav narod sabrani” (3. Mojsijeva 16:16, 21, 22, 33).
15. (a) U kojem je pogledu Salamunov hram bio sličan tabernakulu? (b) Što kaže knjiga Jevrejima o svetoj službi koja se obavljala i u tabernakulu i u hramu?
15 Tokom prvih 486 godina povijesti Izraela kao Božjeg savezničkog naroda, pokretni im je tabernakul služio kao mjesto obožavanja njihovog Boga, Jehove. Tada je izraelski kralj Salamun dobio prednost da sagradi trajnu građevinu. Iako je hram trebao biti veći i raskošniji, plan koji je dao Bog slijedio je isti obrazac kao plan tabernakula. Poput tabernakula, predočavao je veću, djelotvorniju pripremu za obožavanje koju će Jehova ‘načiniti a ne čovjek’ (Jevrejima 8:2, 5; 9:9, 11).
Prvi i drugi hram
16. (a) Koju je molbu punu ljubavi uputio Salamun prilikom posvećivanja hrama? (b) Kako je Jehova pokazao da je prihvatio Salamunovu molitvu?
16 Prilikom posvećivanja tog slavnog hrama, Salamun je uključio ovu nadahnutu molbu: “Inostranac koji nije od naroda tvojega Izraela, nego dodje iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga (...) kad dodje i pomoli se u ovom domu, ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom, koji sazidah” (2. Dnevnika 6:32, 33). Bog je na očigledan način pokazao da je prihvatio Salamunovu molitvu prilikom posvećenja. Vatreni stup spustio se s neba i progutao životinjske žrtve na oltaru a hram se napunio Jehovinom slavom (2. Dnevnika 7:1-3).
17. Što se na koncu dogodilo s hramom koji je sagradio Salamun, i zašto?
17 Nažalost, Izraelci su izgubili svoj zdravi strah pred Jehovom. S vremenom su djelima prolijevanja krvi, idolopoklonstvom, preljubom, rodoskvrnućem i zlostavljanjem siročadi, udovica i stranaca oskvrnuli njegovo veliko ime (Ezehijel 22:2, 3, 7, 11, 12, 26, 29). Zato je, godine 607. pr. n. e., Bog izvršio presudu tako što je doveo babilonske vojske kako bi razorile hram. Preživjeli Izraelci bili su odvedeni u babilonsko zarobljeništvo.
18. Koje su se prednosti u drugom hramu otvorile nekim ne-izraelskim muškarcima koji su cijelim srcem podupirali obožavanje Jehove?
18 Nakon 70-godišnjeg zarobljeništva, pokajnički židovski ostatak vratio se u Jeruzalem i dobio je prednost da ponovno sagradi Jehovin hram. Zanimljivo je da nije bilo dovoljno svećenika i Levita koji bi služili u tom drugom hramu. Zbog toga su Netini, koji su bili potomci ne-izraelskih hramskih robova, dobili veće prednosti kao sluge Božjeg doma. Međutim, oni nikad nisu imali isti položaj kao svećenici i Leviti (Ezdra 7:24; 8:17, 20).
19. Što je Bog obećao s obzirom na drugi hram, i kako su se te riječi obistinile?
19 Ispočetka je izgledalo da će drugi hram u usporedbi s prvim biti kao ništa (Agej 2:3). No Jehova je obećao: “Potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svijeh naroda, i napuniću ovaj dom slave (...). Slava će ovoga doma pošljednjega biti veća nego onoga prvoga” (Agej 2:7, 9). U skladu s ovim riječima, drugi je hram postigao veću slavu. Postojao je 164 godine duže i mnogo više obožavatelja iz mnogo više zemalja okupljalo se u njegovim dvorištima. (Usporedi Djela apostolska 2:5-11.) Obnova drugog hrama počela je u danima kralja Heroda i njegova su dvorišta bila povećana. Uzdignut na masivnom kamenom platou i okružen lijepim trijemovima, nadmašio je veličanstvenošću prvobitni hram koji je sagradio Salamun. Obuhvaćao je veliko, vanjsko dvorište za ljude iz nacija koji su željeli obožavati Jehovu. Kamena pregrada odvajala je ovo Dvorište neznabožaca od unutarnjih dvorišta rezerviranih isključivo za Izraelce.
20. (a) Čime se naročito istaknuo ponovno sagrađeni hram? (b) Što je pokazalo da su Židovi imali krivo gledište o hramu, i što je Isus zbog toga napravio?
20 Ovaj se drugi hram naročito istaknuo time što je Sin Božji, Isus Krist, poučavao u njegovim dvorištima. No kao i u slučaju prvog hrama, Židovi općenito nisu imali ispravno gledište s obzirom na svoju prednost da budu čuvari Božjeg doma. Pa, čak su i trgovcima dopuštali da posluju u dvorištu neznabožaca. Osim toga, ljudima se dozvoljavalo da koriste hramsko područje kao prečac kad su prenosili stvari s jednog kraja Jeruzalema na drugi. Četiri dana prije svoje smrti, Isus je očistio hram od takvih svjetovnih postupaka, govoreći: “Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu” (Marko 11:15-17).
Bog zauvijek napušta svoj zemaljski dom
21. Što je Isus pokazao s obzirom na jeruzalemski hram?
21 Zbog Isusove hrabre djelatnosti kojom je podržavao Božje čisto obožavanje, židovski vjerski vođe bili su odlučni da ga ubiju (Marko 11:18). Znajući da će uskoro biti ubijen, Isus je židovskim vjerskim vođama rekao: ‘Vaša kuća ostavit će vam se pusta’ (Matej 23:37, 38). Time je pokazao da Bog uskoro više neće prihvaćati oblik obožavanja koji se prakticirao u predodžbenom hramu u Jeruzalemu. To više neće biti “dom molitve svima narodima”. Kad su mu njegovi učenici pokazali veličanstvene hramske zgrade, Isus je rekao: “Vidi[te] li ove velike gradjevine? ni kamen na kamenu ne će ovdje ostati koji se ne će razmetnuti” (Marko 13:1, 2).
22. (a) Kako su se ispunile Isusove riječi u vezi s hramom? (b) Za čim su težili rani kršćani umjesto da svoje nade usredotoče na zemaljski grad?
22 Isusovo proročanstvo ispunilo se 37 godina kasnije, godine 70. n. e., kad su rimske vojske razorile Jeruzalem i njegov hram. To je pružilo snažan dokaz da je Bog zaista napustio svoj predodžbeni dom. Isus nije prorekao da će se u Jeruzalemu ponovno sagraditi neki drugi hram. S obzirom na taj zemaljski grad, apostol Pavao napisao je hebrejskim kršćanima: “Ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj koji će doći” (Jevrejima 13:14). Rani kršćani gajili su nadu da će postati dio ‘Jeruzalema nebeskog’ — gradu sličnog Kraljevstva Božjeg (Jevrejima 12:22). Dakle, pravo se obožavanje Jehove više ne usredotočuje na doslovni hram na Zemlji. U sljedećem članku razmotrit ćemo bolju pripremu koju je Bog načinio za sve koji ga žele obožavati “duhom i istinom” (Ivan 4:21, 24).
Pitanja za ponavljanje
◻ Kakav su odnos s Bogom izgubili Adam i Eva?
◻ Zašto bi nas trebala zanimati obilježja tabernakula?
◻ Što učimo iz aktivnosti u dvorištu tabernakula?
◻ Zašto je Bog dopustio da njegov hram bude razoren?
[Slike na stranicama 10 i 11]
Hram koji je ponovno sagradio Herod
1. Svetinja nad svetinjama
2. Svetinja
3. Oltar za žrtve paljenice
4. Liveno more
5. Dvorište svećenika
6. Dvorište Izraela
7. Dvorište žena