4, 5. Kako Jehova pokazuje ljubav prema svom narodu, no kakav je Judin odgovor?

⁴ Svojim sljedećim pitanjem Jehova jasno izražava ljubav prema narodu: “Zašto kad dođoh ne bi nikoga? kad zvah, nitko se ne odazva?” (Izaija 50:2a). Jehova je posredstvom svojih slugu proroka u simboličnom smislu došao u dom svom narodu kako bi ga usrdno pozvao da mu se svim srcem vrati. No odgovora nema. Židovi se radije uzdaju u pomoć smrtnog čovjeka, a znaju se čak obraćati i Egiptu (Izaija 30:2; 31:1-3; Jeremija 37:5-7).

⁵ Zar je Egipat pouzdaniji spasitelj od Jehove? Ti su nevjerni Židovi očito zaboravili događaje koji su prethodili osnivanju njihovog naroda stoljećima ranije. Jehova ih pita: “Da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i umiru od žeđi.

(Izaija 50:2b,

6, 7. Kako je Jehova pokazao svoju spasiteljsku moć kada je prijetila opasnost od Egipćana?

⁶ Godine 1513. pr. n. e. Egipat je bio tlačitelj Božjeg naroda — a ne izbavitelj u kojeg se sada toliko uzdaju. Izraelci su u toj poganskoj zemlji bili robovi. No Jehova ih je izbavio, i to na kakav izuzetan način! Najprije je Egiptu nanio deset nevolja. Nakon naročito pogubne desete nevolje egipatski je faraon preklinjao Izraelce da odu iz njegove zemlje (2. Mojsijeva 7:14–12:31). No ubrzo nakon što su otišli, promijenio je mišljenje. Sakupio je vojsku i krenuo za Izraelcima kako bi ih prisilio da se vrate u Egipat (2. Mojsijeva 14:5-9). Izraelci su se našli u zamci: iza njih bilo je mnoštvo egipatskih vojnika, a ispred Crveno more! No Jehova je bio tamo da se bori za njih.

Zatim, dok je egipatska vojska bila zaustavljena na sigurnoj udaljenosti, Jehova “uzbi more vjetrom istočnim, koji jako puhaše cijelu noć, i osuši more” (2. Mojsijeva 14:21). Kad se voda razdvojila, sav je narod — muškarci, žene i djeca — uspio prijeći Crveno more i doći na sigurno. Kada je narod već prešao dobar dio puta do suprotne obale, Jehova je maknuo oblak. Bjesomučno krenuvši za njima, Egipćani su pojurili preko morskog dna. Kada je sav narod već bio na sigurnom, Jehova je vratio vodu te su se faraon i njegova vojska utopili. Tako se Jehova borio za svoj narod. Nije li to veliko ohrabrenje za današnje kršćane? (2. Mojsijeva 14:23-28).

 8. Koja su upozorenja stanovnici Jude ignorirali te su zato naposljetku otišli u izgnanstvo?

⁸ Od te Božje pobjede pa do Izaijinog vremena prošlo je 700 godina. Juda je tada bila samostalan narod. Bilo je prilika kada je vodila diplomatske pregovore s vladarima drugih naroda, kao što su Asirija i Egipat. No vođama tih poganskih naroda ne može se vjerovati. Oni uvijek svoje interese stavljaju ispred bilo kakvog dogovora s Judom. Proroci koji su govorili u Jehovino ime upozoravali su narod da se ne uzda u takve ljude, no narod se oglušio na njihove riječi. Naposljetku su Židovi bili izgnani u Babilon i 70 godina proveli su u ropstvu (Jeremija 25:11). No Jehova nije zaboravio svoj narod niti ga je zauvijek odbacio. Kad je došlo vrijeme, on ga se sjetio i omogućio mu da se vrati u svoju domovinu te obnovi čisto obožavanje. Zašto? Da bi pripremio put za dolazak Šila, onoga kome će se pokoravati svi narodi!