Raduje se nerotkinja

 1. Zašto je Sara čeznula za djecom, i kako su se okolnosti odvijale u njenom slučaju?

SARA je čeznula za djecom. No nažalost, bila je nerotkinja i to joj je zadavalo veliku bol. U njeno je vrijeme bilo sramota ostati nerotkinjom, no to nije bio jedini razlog njene žalosti. Sara je žarko željela doživjeti ispunjenje obećanja koje je Bog dao njenom mužu. Abraham je trebao dobiti potomka, sjeme, koji će donijeti blagoslov svim obiteljima na Zemlji (1. Mojsijeva 12:1-3). No prošla su desetljeća otkako je Bog dao to obećanje, a djeteta još nije bilo. Sara je ostarjela bez djece. Možda se ponekad pitala jesu li njena nadanja bila uzaludna. Međutim, došao je dan kada se njen očaj pretvorio u radost!

 2. Zašto bi nas proročanstvo iz 54. poglavlja Izaije trebalo zanimati?

² Sarine životne okolnosti pomažu nam razumjeti proročanstvo zapisano u 54. poglavlju Izaije. U tom se poglavlju Jeruzalem opisuje kao nerotkinju koja doživljava veliku radost jer dobiva mnogo djece. Opisujući svoj drevni narod, gledan u cjelini, kao svoju ženu, Jehova pokazuje koliko duboke osjećaje gaji prema njemu. Osim toga, to nam Izaijino poglavlje pomaže odgonetnuti ključni element onoga što Biblija naziva ‘svetom tajnom’ (Rimljanima 16:25, 26). Identitet “žene” i događaji koji su za nju prorečeni u ovom proročanstvu rasvjetljavaju vrlo važne aspekte čistog obožavanja u današnje vrijeme.

 3. Zašto će “nerotkinja” imati razloga za veselje?

³ Pedeset četvrto poglavlje započinje u veselom tonu: “Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Jehova” (Izaija 54:1). Izaija je zacijelo presretan kada izgovara ove riječi! A koliku će tek utjehu njihovo ispunjenje donijeti Židovima koji budu izgnani u Babilon! U to će vrijeme Jeruzalem još uvijek ležati pust. Promatrajući tu situaciju s ljudskog gledišta, izgledat će kao da nema nikakve nade da on ikad ponovno bude naseljen, kao što se niti nerotkinja u normalnim okolnostima nema razloga nadati da će u starosti dobiti djecu. No ovu “nerotkinju” očekuju veliki blagoslovi u budućnosti — ona će dobiti djecu. Jeruzalem će biti izvan sebe od sreće. Ponovno će biti prepun “djece”, svojih stanovnika.

 4. (a) Kako nam apostol Pavao pomaže razumjeti da 54. poglavlje Izaije ima ispunjenje veće od onog 537. pr. n. e.? (b) Što je “gornji Jeruzalem”?

⁴ Izaija možda to i nije znao, no njegovo je proročanstvo trebalo imati više ispunjenja. Apostol Pavao citirao je riječi iz 54. poglavlja Izaije i objasnio da ta “žena” predstavlja nešto mnogo važnije od grada Jeruzalema na Zemlji. Napisao je: “Gornji Jeruzalem je slobodan, i on je naša majka” (Galaćanima 4:26). Što je “gornji Jeruzalem”? Očito je da to nije Jeruzalem iz Obećane zemlje, jer to je grad koji se nalazi na Zemlji, a ne ‘gore’ u nebeskom području. “Gornji Jeruzalem” je Božja nebeska “žena”, njegova organizacija moćnih duhovnih stvorenja.

 5. U simboličnoj drami opisanoj u Galaćanima 4:22-31 koga predočava (a) Abraham? (b) Sara? (c) Izak? (d) Agara? (e) Izmael?

⁵ No, kako Jehova može imati dvije simbolične žene — jednu nebesku, a drugu zemaljsku? Radi li se tu o izvjesnom proturječju? Ni u kom slučaju. Apostol Pavao pokazao je da odgovor leži u proročanskoj predodžbi koju pruža Abrahamova obitelj (Galaćanima 4:22-31; vidi “Abrahamova obitelj — proročanska predodžba”, na 218. stranici). Sara, ‘slobodna žena’, a ujedno i Abrahamova žena, predočava Jehovinu organizaciju duhovnih stvorenja koja je Jehovi poput žene. Agara, ropkinja i Abrahamova inoča, predočava zemaljski Jeruzalem.

 6. U kom je smislu Božja nebeska organizacija tijekom dugačkog perioda bila “nerotkinja”?

⁶ Imajući na umu takvu pozadinu riječi iz Izaije 54:1, postaje nam jasnije koliko je duboko njihovo značenje. Nakon što je desetljećima bila nerotkinja, Sara je u dobi od 90 godina rodila Izaka. Slično tome, Jehovina je nebeska organizacija tijekom dugačkog perioda bila bez potomaka. Jehova je još u Edenu dao obećanje da će njegova “žena” dati “sjeme” (1. Mojsijeva 3:15). Više od 2 000 godina kasnije Jehova je s Abrahamom sklopio savez koji je bio povezan s tim obećanim Sjemenom. No Božja je nebeska “žena” morala još mnogo mnogo stoljeća čekati da rodi to Sjeme. Pa ipak, došlo je vrijeme kada je djece te nekadašnje “nerotkinje” bilo više nego pripadnika tjelesnog Izraela. Slikovita usporedba s nerotkinjom pomaže nam razumjeti zašto su anđeli tako željno očekivali dolazak prorečenog Sjemena (1. Petrova 1:12). Kada se to konačno dogodilo?

 7. Kada je “gornji Jeruzalem” dobio priliku veseliti se, kako je prorečeno u Izaiji 54:1, i zašto tako odgovaraš?

⁷ Isusovo rođenje na Zemlji zasigurno je bio događaj koji je pobudio veliku radost među anđelima (Luka 2:9-14). No to nije bio događaj koji je prorečen u Izaiji 54:1. Tek kada je 29. n. e. bio rođen svetim duhom, Isus je postao duhovni sin ‘gornjeg Jeruzalema’ i sam Bog ga je javno priznao za svog ‘ljubljenog Sina’ (Marko 1:10, 11; Hebrejima 1:5; 5:4, 5). Tada je Božja nebeska “žena” imala razloga za veselje, jer su se ispunile riječi iz Izaije 54:1. Napokon je dobila obećano Sjeme, Mesiju! Stoljećima je bila nerotkinja, no tome je došao kraj. Ali ne i njenom veselju.

 8. Zašto je Božja nebeska “žena” imala razloga za veselje nakon što je rodila obećano Sjeme?

⁸ Nakon Isusove smrti i uskrsnuća Božja se nebeska “žena” veselila što je ponovno dobila svog voljenog Sina koji je bio “prvorođenac od mrtvih” (Kološanima 1:18). Zatim je počela rađati i druge duhovne sinove. Na Pentekost 33. n. e. Isusovi su sljedbenici, oko 120 njih, bili pomazani svetim duhom i time su bili usvojeni kao Kristovi sunasljednici. Kasnije tog istog dana pridružilo im se još 3 000 ljudi (Ivan 1:12; Djela apostolska 1:13-15; 2:1-4, 41; Rimljanima 8:14-16). Broj sinova nastavio je rasti. Doduše, tijekom prvih stoljeća otpadničkog kršćanstva porast se sveo na minimum. Međutim, u 20. stoljeću situacija se promijenila.

9, 10. Što bi za ženu koja je u drevna vremena živjela u šatorima značila zapovijed: “Raširi mjesto šatora”, i zašto bi to za nju bilo radosno vrijeme?

⁹ Izaija u nastavku proriče period izuzetnog porasta: “Raširi mjesto šatora svojega, i zavjese stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, i kolje svoje utvrdi. Jer ćeš se na desno i na lijevo rasprostraniti, i sjeme će tvoje naslijediti narode, i puste će gradove naseliti. Ne boj se, jer se nećeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer nećeš biti prijekorna, nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovištva svojega nećeš se više sjećati” (Izaija 54:2-4).

¹⁰ Ove su riječi upućene Jeruzalemu koji se u prenesenom smislu opisuje kao žena i majka koja stanuje u šatorima, poput Sare. Budući da je blagoslovljena sve većom obitelji, vrijeme je da se majka pobrine za proširivanje svog doma. Treba joj dulje šatorsko platno i užad, a kolce treba premjestiti i učvrstiti. No za nju je to radostan posao i tako zaposlena vjerojatno brzo zaboravlja sve one godine koje je provela tjeskobno se pitajući hoće li ikada imati djece koja će produljiti njihovu obiteljsku lozu.

11. (a) Kako je Božja nebeska “žena” bila blagoslovljena 1914? (Vidi fusnotu.) (b) Kakve su blagoslove doživjeli pomazanici na Zemlji od 1919?

¹¹ Zemaljski je Jeruzalem bio blagoslovljen takvom obnovom nakon babilonskog izgnanstva. No “gornji Jeruzalem” dobio je još veće blagoslove.a Naročito su od 1919. pomazanici kao njegovo “sjeme” doživjeli procvat u svom tek obnovljenom duhovnom okruženju (Izaija 61:4; 66:8). Oni su ‘naslijedili narode’ u tom smislu što su se proširili u mnoge zemlje kako bi pronašli sve one koji se žele pridružiti njihovoj duhovnoj obitelji. Zahvaljujući tome u sakupljanju pomazanih sinova došlo je do naglog porasta. Njihov ukupni broj od 144 000 vjerojatno se popunio nekako sredinom 1930-ih (Otkrivenje 14:3). Djelo propovijedanja nakon toga više nije bilo usredotočeno na sakupljanje pomazanika. Pa ipak, porast nije prestao nakon što su sakupljeni pomazanici.

12. Tko se, nakon pomazanika, sakuplja u kršćansku skupštinu od 1930-ih?

¹² Sam Isus prorekao je da će osim ‘malog stada’ svoje pomazane braće imati i “druge ovce” koje moraju doći u tor pravih kršćana (Luka 12:32; Ivan 10:16). Premda ne pripadaju pomazanim sinovima ‘gornjeg Jeruzalema’, one su njihovi vjerni suradnici i ispunjavaju vrlo važnu ulogu koja je davno prije prorečena (Zaharija 8:23). Od 1930-ih pa do danas sakupljeno ih je “veliko mnoštvo”, što je dovelo do neviđenog širenja kršćanske skupštine (Otkrivenje 7:9, 10). Danas tom velikom mnoštvu pripadaju milijuni ljudi. Zajedno s tim porastom pojavila se i velika potreba za Dvoranama Kraljevstva, Kongresnim dvoranama i objektima podružnica. Izaijine se riječi ispunjavaju u sve većoj mjeri. Nije li izuzetna prednost biti dio tog prorečenog porasta?

13, 14. (a) Što bi se moglo činiti nelogičnim u opisu koji se primjenjuje na Božju nebesku “ženu”? (b) Što učimo iz usporedbe o obiteljskim odnosima koju Bog koristi?

¹³ Vidjeli smo da u većem ispunjenju ovog proročanstva “žena” predstavlja Jehovinu nebesku organizaciju. No kada pročitamo Izaiju 54:4, možda se pitamo na koji je način ta organizacija duhovnih stvorenja bila osramoćena ili izvrgnuta prijekoru. U recima nakon tog opisuje se kako će Božja “žena” biti odbačena, u nevolji i izložena napadima. Čak će izazvati Božji gnjev. Kako se takav opis može odnositi na organizaciju savršenih duhovnih stvorenja koja nisu nikada zgriješila? Odgovor leži u prirodi obiteljskih odnosa.

¹⁴ Da bi nam predočio duboke duhovne istine, Jehova koristi obiteljske odnose — između muža i žene, majke i djece — zato što je takva simbolika ljudima bliska. Bez obzira na to koliko je ili kakvo je naše osobno obiteljsko iskustvo, vjerojatno svi imamo izvjesnu predodžbu o tome kako treba izgledati dobar brak ili dobar odnos između roditelja i djeteta. Stoga nam Jehova uistinu zornim primjerom daje do znanja da između njega i brojnog mnoštva njegovih duhovnih slugu vlada srdačan, prisan odnos pun povjerenja! I na doista upečatljiv način uči nas da njegova nebeska organizacija vodi brigu o svojoj duhom pomazanoj djeci na Zemlji! Kada trpe njegovi sluge na Zemlji, trpe i vjerni sluge na nebu, “gornji Jeruzalem”. Slično je rekao i Isus: “Onoliko koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje [duhom pomazane] braće, meni ste učinili” (Matej 25:40).

15, 16. Kako su se prvi put ispunile riječi iz Izaije 54:5, 6, i koje je njihovo veće ispunjenje?

¹⁵ Prema tome, nije ništa neobično da je velik dio onoga što je rečeno za Jehovinu nebesku “ženu” zapravo odraz onoga što proživljavaju njena djeca na Zemlji. Razmotri riječi koje sada slijede: “Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Jehova nad vojskama, i izbavitelj ti je svetac Izraelov, Bog svoj zemlji zvaće se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Jehova, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospodin” (Izaija 54:5, 6).

¹⁶ Tko je žena o kojoj se ovdje govori? U prvom ispunjenju tih riječi žena predstavlja Jeruzalem, odnosno Božji narod. Tijekom 70 godina izgnanstva u Babilonu narod je imao osjećaj da ga je Jehova odbacio i posve napustio. U većem ispunjenju te se riječi odnose na “gornji Jeruzalem” i ono što je proživljavao dok nije napokon dobio “sjeme” u ispunjenju 1. Mojsijeve 3:15.

17. (a) Kako je zemaljski Jeruzalem osjetio provalu Božjeg gnjeva? (b) Kako su taj gnjev iskusili i sinovi ‘gornjeg Jeruzalema’?

¹⁷ Proročanstvo nastavlja: “Za malo ostavih te, ali s velikom milošću pribraću te. U malom gnjevu [“u provali srdžbe”, “St”] sakrih za čas lice svoje od tebe, ali ću te vječnom milošću pomilovati, veli izbavitelj tvoj Jehova” (Izaija 54:7, 8). Zemaljski Jeruzalem osjetio je provalu Božjeg gnjeva kada ga je 607. pr. n. e. napala babilonska vojska. Možda mu se 70 godina izgnanstva činilo kao jako dugo vrijeme. Pa ipak, takve nevolje prođu “za čas” u usporedbi s vječnim blagoslovima koji očekuju one koji povoljno reagiraju na stegu. Slično tome, pomazani sinovi ‘gornjeg Jeruzalema’ imali su osjećaj da su u provali Božjeg gnjeva posve poraženi kada je Jehova dozvolio da ih na inicijativu Babilona Velikog napadnu politički elementi svijeta. No kasnije im se činilo da je ta kazna trajala sasvim kratko u usporedbi s razdobljem duhovnih blagoslova koje je nastupilo 1919!

18. Koje važno načelo saznajemo o Jehovinom gnjevu na njegov narod, i zašto to može biti važno i za nas osobno?

¹⁸ Ovi nam reci otkrivaju još jednu važnu činjenicu — Božji je gnjev prolazan, no njegova milost traje zauvijek. On se razgnjevi zbog neispravnih postupaka, no taj je gnjev uvijek pod kontrolom i uvijek ima svrhu. Ako prihvatimo Jehovinu stegu, njegov će gnjev kratko trajati i proći “za čas”. Zamijenit će ga ‘velika milost’ — njegovo oproštenje i ljubav. Ta će milost trajati ‘vječno’. Zato kad počinimo neki grijeh, nikad ne bismo smjeli oklijevati s pokajanjem i poduzimanjem koraka da se pomirimo s Bogom. Ako je grijeh ozbiljne prirode, trebali bismo se bez odlaganja obratiti skupštinskim starješinama (Jakov 5:14). Istina, možda će biti potrebna izvjesna stega, a nju zna biti teško prihvatiti (Hebrejima 12:11). No ona će trajati kratko u usporedbi s vječnim blagoslovima koje donosi oproštenje od Jehove Boga!

19, 20. (a) Što je to dugin savez, i kakve on veze ima s izgnanicima u Babilonu? (b) Kakvo pouzdanje današnjim pomazanim kršćanima ulijeva “savez mira”?

¹⁹ Jehova sada svom narodu pruža utjehu, uvjeravajući ga u sljedeće: “To [mi je] kao potop Noin: jer kao što se zakleh da potop Noin neće više doći na zemlju, tako se zakleh da se neću razgnjeviti na te niti ću te karati. Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe, i savez mira mojega neće se pokolebati, veli Jehova, koji ti je milostiv” (Izaija 54:9, 10). Jehova Bog je nakon potopa s Noom i svim drugim živim stvorenjima sklopio savez koji se ponekad naziva dugin savez. Obećao je da neće više sveopćim potopom opustošiti Zemlju (1. Mojsijeva 9:8-17). Što to znači za Izaiju i njegov narod?

²⁰ Za njih je utješno znati da će ih kazna koju moraju pretrpjeti — 70-godišnje izgnanstvo u Babilonu — snaći samo jednom. Proći će i više se neće ponoviti. Nakon nje će stupiti na snagu Božji “savez mira”. Hebrejska riječ za ‘mir’ ne podrazumijeva samo odsustvo rata već i blagostanje u svakom pogledu. Za Boga je taj savez vječan. Prije će nestati bregovi i gore nego njegova milost prema njegovom vjernom narodu. Nažalost, njegov narod na Zemlji s vremenom je zakazao u ispunjavanju svoje uloge u tom savezu i sam je razorio svoj mir odbacivši Mesiju. No, sinovi ‘gornjeg Jeruzalema’ prošli su puno bolje. Kada je težak period njihove kazne završio, s pouzdanjem su se mogli osloniti na Božju zaštitu.

21, 22. (a) Zašto se za “gornji Jeruzalem” kaže da je u nevolji i na udaru vjetra? (b) Kako se radost Božje nebeske “žene” odražava na njeno “sjeme” na Zemlji?

²¹ Jehova nastavlja opisivati sigurnost u kojoj će prebivati njegov vjerni narod te proriče: “Nevoljnice, koju vjetar razmeće, koja si bez utjehe, evo ja ću namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaću te na safirima. I načiniću ti prozore od kristala, i vrata od kamena rubina, i sve međe tvoje od dragoga kamenja. A sinovi će tvoji svi biti naučeni od Jehove, i obilan mir imaće sinovi tvoji. Pravdom ćeš se utvrditi, daleko ćeš biti od nasilja, te se nećeš bojati, i od strahote, jer ti se neće približiti. Gle, biće ih koji će se sabirati na te, ali neće biti od mene; koji se god saberu na te, pašće” (Izaija 54:11-15).

²² Dakako, Jehovina “žena” iz duhovnog područja nikad se nije izravno našla u nevolji niti na udaru vjetra. No trpjela je kada je trpjelo njeno “sjeme”, pomazanici na Zemlji, posebno kada su se našli u duhovnom ropstvu tijekom 1918. i 1919. Međutim, isti je učinak i u obrnutom slučaju: kada je nebeska “žena” radosna, slično stanje vlada i među njenom djecom. Stoga razmisli samo o Izaijinom blistavom opisu ‘gornjeg Jeruzalema’. Drago kamenje na vratima, skupocjeni ‘porfirni mramor’, temelji, pa čak i međe, odišu “ljepotom, veličanstvenošću, čistoćom, snagom i čvrstinom”, kako navodi jedan priručnik. Na koji su se način pomazani kršćani našli u takvom sigurnom i blagoslovljenom okruženju?

23. (a) Kako je to što su “naučeni od Jehove” utjecalo na pomazane kršćane tijekom posljednjih dana? (b) U kom je smislu Božji narod blagoslovljen ‘međama od dragog kamenja’?

²³ Trinaesti redak 54. poglavlja Izaije pruža nam odgovor — svi će biti “naučeni od Jehove”. Sam Isus je riječi tog retka primijenio na svoje pomazane sljedbenike (Ivan 6:45). Prorok Danijel je prorekao da će tijekom ovog “vremena kraja” pomazanici biti obdareni obiljem prave spoznaje i razumijevanja duhovnih stvari (Danijel 12:3, 4). Zahvaljujući toj spoznaji pokrenuli su najveće obrazovno djelo u povijesti, prenoseći Božju pouku ljudima po čitavoj Zemlji (Matej 24:14). Ta im spoznaja ujedno pomaže i da vide razliku između prave i krive religije. U Izaiji 54:12 spominju se “međe (...) od dragoga kamenja”. Od 1919. Jehova je pomazanicima pomogao da sve jasnije prepoznaju granice, granice u duhovnom pogledu, koje ih odvajaju od krive religije i bezbožnih elemenata svijeta (Ezehijel 44:23; Ivan 17:14; Jakov 1:27). Na taj su način odvojeni kao Božji narod (1. Petrova 2:9).

24. Što možemo poduzeti kako bismo sa sigurnošću mogli reći da smo poučeni od Jehove?

²⁴ Zato bi bilo dobro da se svatko od nas upita: ‘Da li Jehova i mene poučava?’ Takva pouka ne dolazi sama od sebe. Za nju je potreban trud. Ako redovito čitamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, ako usvajamo pouku iz biblijske literature koju izdaje “vjerni i razboriti rob”, pripremamo se za kršćanske sastanke i dolazimo na njih, tada ćemo doista biti poučeni od Jehove (Matej 24:45-47). Budemo li se trudili primjenjivati ono što učimo i ostati duhovno budni, tada ćemo se kao poučeni od Boga razlikovati od ljudi iz ovog bezbožnog svijeta (1. Petrova 5:8, 9). I što je još važnije, to će nam pomoći da se ‘približimo Bogu’ (Jakov 1:22-25; 4:8).

25. Što za Božji narod u suvremeno doba znači Njegovo obećanje o miru?

²⁵ Izaijino proročanstvo također pokazuje da su pomazanici blagoslovljeni obilnim mirom. Znači li to da ih nikad nitko ne napada? Ne znači, no Bog im garantira da takvi napadi ne dolaze od njega, a i da neće dozvoliti da oni uspiju. Izvještaj kaže: “Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje ugljevlje i vadi oruđe za svoj posao, ja sam stvorio i krvnika da ubija. Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti sretno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je nasljedstvo sluga Jehovinih i pravda njihova od mene, veli Jehova” (Izaija 54:16, 17).

26. Zašto je ohrabrujuće znati da je Jehova Stvoritelj svih ljudi?

²⁶ Jehova već po drugi put u ovom poglavlju Izaije podsjeća svoje sluge da je on Stvoritelj. Ranije je svojoj simboličnoj ženi rekao da je njezin ‘Tvorac’. Sada kaže da je Stvoritelj svih ljudi. U 16. retku opisuje se kovač koji raspaljuje ugljevlje na svom ognjištu dok izrađuje razorno oružje i ratnik, ‘krvnik koji ubija’. Takvi su ljudi možda zastrašujuć prizor za druge ljude, ali kako mogu uopće i pomisliti da bi mogli biti nadmoćniji od svog Stvoritelja? Prema tome, ako u današnje vrijeme i najmoćnije sile ovog svijeta napadnu Jehovin narod, neće imati nikakve šanse za konačnu pobjedu. Kako to?

27, 28. U što možemo biti sigurni tijekom ovog teškog vremena, i zašto znamo da Sotonini napadi na nas neće biti djelotvorni?

²⁷ Vrijeme razornog napada na Božji narod i na obožavanje koje on vrši duhom i istinom sada je stvar prošlosti (Ivan 4:23, 24). Jehova je dozvolio Babilonu Velikom da izvrši napad koji je privremeno bio uspješan. Kratko je vrijeme “gornji Jeruzalem” morao gledati kako su njegova djeca na Zemlji gotovo posve utihnula, jer njihovo je djelo propovijedanja bilo praktički prekinuto. No to se više nikada neće ponoviti! On se sada raduje zbog svojih sinova jer su, u duhovnom smislu, nepobjedivi (Ivan 16:33; 1. Ivanova 5:4). O da, bilo je oružja koje su ljudi načinili protiv njih i još će ga biti (Otkrivenje 12:17). No ono niti je bilo niti će biti uspješno. Sotona nema oružje koje bi moglo ugušiti vjeru i gorljivu revnost pomazanika i njihovih suradnika. Duhovni mir koji posjeduju je “nasljedstvo sluga Jehovinih” i nema te sile koja bi im ga mogla oduzeti (Psalam 118:6; Rimljanima 8:38, 39).

²⁸ Zaista, što god da Sotonin svijet učini, on nikad neće prekinuti djelo koje vrše Božji predani sluge niti njihovo čisto obožavanje koje će trajati zauvijek. To jamstvo pruža veliku utjehu pomazanoj djeci ‘gornjeg Jeruzalema’. A jednako je i s pripadnicima velikog mnoštva. Što više saznajemo o Jehovinoj nebeskoj organizaciji i njezinom utjecaju na Jehovine obožavatelje na Zemlji, to je naša vjera snažnija. A dok nam je god vjera snažna, Sotonino oružje u borbi protiv nas bit će beskorisno!