Jeremija — neomiljeni objavitelj Božjih osuda

Tjedno čitanje Biblije u teokratskoj školi propovijedanja za razdoblje od 17. travnja do 21. kolovoza obuhvaća knjigu Jeremije. Sljedeća tri studijska članka dobar su temelj za bolje razumijevanje tog proročkog pisma

“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; ... za proroka svim narodima postavih te” (JEREMIJA 1:5, ST).

 1. a) Kako neki gledaju na Jeremiju? b) Kako je on sam gledao na sebe?

“ČAK i u društvu proroka Jeremija strši poput diva.” Ova izjava jednog izučavatelja Biblije u velikoj je opreci s mišljenjem koje je sam Jeremija imao o sebi. Kad je primio od Jehove zadatak da služi kao prorok Judi i narodima, on je rekao: “Oh, suvereni Gospodine Jehova! Ja zaista ne znam govoriti, jer sam još dječak.” Jeremija je očito u potpunosti bio svjestan svoje mladosti, a zadatak da nastupa protiv neprijateljskih naroda učinio mu se prevelikim. No, Jehova je mislio drugačije (Jeremija 1:6, NS).

 2. Kako je Jehova ulio Jeremiji povjerenje?

² Iz razgovora vođenog između Jehove i mladog Jeremije proizlazi da je on jedan od rijetkih muževa za rođenje kojeg je sam Jehova preuzeo odgovornost. Zašto je Jehova bio posebno zainteresiran za Jeremiju od njegova začeća? Zato jer je imao za njega određeni zadatak. Stoga je mogao reći: “Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih” (Jeremija 1:5, ST). On je naredio tom mladiću: “Ne govori: ‘Još sam dječak.’ Nego idi k svima kojima te šaljem i govori sve ono što ću ti narediti. Ne boj se njihovih lica, jer ‘ja sam s tobom da te izbavim’ riječ je Jehovina”. Jeremija se nije smio s pola srca prihvatiti tog zadatka, naprotiv, trebao je pokazati hrabrost i povjerenje u Jehovu (Jeremija 1:7, 8, NS).

 3. Zašto je Jeremijin zadatak predstavljao priličan izazov?

³ Kako li se to duboko moralo dojmiti ovog mladog čovjeka! Bio je ushićen činjenicom da je primio nalog osobno od Boga. I kakvog li zadatka! “Gle, postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.” Situacija koje je u vrijeme ove izjave – sredinom 7. stoljeća prije naše ere – vladala u Judeji, nametnula je budućem proroku veliku odgovornost. On je morao stati nasuprot ponosnoj, samodopadljivoj naciji koja se uzdala u svoj sveti grad Jeruzalem i njegov hram kao u nosioca sreće. I sve do kraja svoje 40-godišnje službe u ulozi proroka u Jeruzalemu on je objavljivao svoju vijest za vladanja pet različitih kraljeva (Jozija, Jehonija, Joakim, Joahin i Sedecija). Morao je objaviti neprijatne osude židovskoj i babilonskoj naciji (Jeremija 1:10; 51:41-64).

Zašto mi moramo biti zainteresirani za Jeremiju?

4, 5. a) Kako se nas tiču događaji Jeremijina vremena? (Rimljanima 15:4). b) Za koje smo posebno značenje mi zainteresirani?

⁴ No, sada se možda pitamo: U kakvoj su vezi tadašnji događaji s nama koji živimo na kraju 20. stoljeća? Apostol Pavao je odgovorio na to pitanje, osvrnuvši se na povijest Izraela u svom pismu upućenom skupštini u Korintu. Napisao je: “Te su stvari nama za primjer, da ne budemo ljudi koji čeznu za štetnim stvarima, kao što su oni čeznuli... a napisane su za opomenu nama na koje je došao svršetak sustava stvari” (1. Korinćanima 10:6, 11, NS).

⁵ Sve što se događalo u Izraelu i Judi služi kao opominjući primjer za pravu kršćansku skupštinu u ovom vremenu svršetka. Također prepoznajemo paralele i uzore koji posreduju predodžbu budućih događaja. (Usporedi Jeremija 51:6-8 i Otkrivenje 18:2, 4). Stoga je Jeremijina proročka služba kao i sve što je snašlo Jeruzalem vrlo značajno za današnje Jehovine svjedoke, posebno obzirom na njihovo djelovanje u području kršćanstva, o čemu će biti govora u slijedeća dva članka.

Jeremija neustrašivo objavljuje Božje osude

 6. Što je otežavalo Jeremijin zadatak, no koje je ohrabrenje primio?

⁶ Da bi ojačao Jeremiju za njegov zadatak koji je trebao ulijevati strah, Jehova mu je zajamčio: “Ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovijediti. Ne dršći pred njima, ... danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni ... protiv sve zemlje; protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje.” Jeremija je nesumnjivo trebao biti kao utvrđeni grad da bi mogao hrabro nastupati protiv vladara i svećenika Judeje. Posredovanje neugodne i izazovne vijesti narodu sigurno nije bilo lak zadatak (Jeremija 1:17, 18, ST).

 7. Zašto su se židovski vladari usprotivili Jeremiji?

⁷ “Oni će se sigurno boriti protiv tebe”, upozorio je Jehova, “ali te neće nadvladati” (Jeremija 1:19, NS). Zašto će se Židovi i njihovi vladari boriti protiv tog proroka? Jer je njegova vijest osuđivala njihovu samodopadljivost i formalizam njihova obožavanja. Jeremija se nije dao zaustaviti. “Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila. Jer od najmanjega do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika (upravo onih koji su trebali biti čuvari morala i duhovnih vrijednosti) svi su varalice” (Jeremija 6:10, 13, ST).

 8. Kako su svećenici i proroci zavodili narod?

⁸ Religiozni vođe su, doduše, vodili narod u prinašanju žrtava vršeći samo oblik pravog obožavanja, ali nisu to radili od srca. Obredi su za njih bili mnogo značajniji od ispravnog načina postupanja. U isto vrijeme uljuljavali su židovsku naciju u sigurnost, govoreći: “Mir je! Mir je!”, kad mira nije bilo (Jeremija 6:14, NS; 8:11). Da, navodili su narod na vjerovanje da je u miru s Bogom. Mislili su kako nemaju razloga biti zabrinuti, jer su oni narod kojeg je Jehova spasio, narod koji je posjedovao sveti grad i hram. No, je li i Jehova tako gledao na situaciju?

 9. Na što je Jeremija upozorio Židove u vezi njihova hrama?

⁹ Jehova je zapovijedio Jeremiji da stane na vrata hrama gdje su ga svi mogli vidjeti i da otamo objavljuje svoju vijest svima koji bi ulazili u hram. Trebao im je reći: “Ne uzdajte se u prijevarne riječi: ‘Hram Jehovin! Hram Jehovin! Hram Jehovin oni su!’ ... neće vam to koristiti.” Židovi su živjeli po gledanju a ne po vjeri, jer su se hvalili svojim hramom. Oni su zaboravili Jehovine upozoravajuće riječi: “Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama, kakvu kuću da mi sagradite?” Jehova, suvereni gospodar neizmjernog svemira sigurno nije bio upućen na njihov hram, bez obzira koliko taj bio divan (Jeremija 7:1-8; NS; Izaija 66:1).

10, 11. Koje je duhovno stanje nacije Jeremija izvrgao ruglu i je li danas drugačija stvar s kršćanstvom? (2. Timoteju 3:5).

¹⁰ Jeremija nastavlja strogim javnim ukoravanjem: “Možete li krasti, ubijati, činiti brakolomstvo, krivo se zaklinjali, paliti tamjan Baalu i ići za drugim bogovima kojih ne poznajete ... i govoriti: ‘Sigurno ćemo biti spašeni’ unatoč tome što činite sve te gadosti?” Kao Božji ‘izabrani narod’ Židovi su mislili da će on podnositi svaki način ponašanja tako dugo dok budu prinašali žrtve u hramu. No, ako su ga smatrali sentimentalnim ocem, ocem koji je razmazio svog jedinca, predstojalo im je otrežnjavanje (Jeremija 7:9, 10, NS; 2. Mojsijeva 19:5, 6).

¹¹ Obožavanje koje se vršilo u Judi dostiglo je, gledano s Jehovinog stajališta, takav stupanj da je on, pokazajući neodobravanje, mogao pitati: “Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom u vašim očima pećina razbojnička?” Sa Židovima nije bilo ništa bolje niti nakon 700 godina. Isus, prorok veći od Jeremije, poslužio se istim riječima kad je osudio iskorištavanje i trgovački duh koji se u njegovo vrijeme zapažao u ponovo sagrađenom hramu. A ni danas nije ništa bolje s kršćanstvom (Jeremija 7:11, ST; Matej 16:14; Marko 11:15-17).

Neobaziranje na stražare i proricanje nesreće

12. Kako su Židovi reagirali na proroke koje im je slao Jehova?

¹² Jeremija nije nipošto bio prvi prorok kojim se Bog poslužio da bi upozorio Izrael i Judu na njihove naopake postupke. U prethodnih 100 godina slao je proroke Izaiju, Miheja, Ozeja i Odeda kao stažare koji su trebali opominjati Izrael (Izaija 1:1; Mihej 1:1; Ozej 1:1; 2. Dnevnika 28:6-9). Kako je reagirala većina naroda? “I postavih im stražare: ‘Pazite na glas roga!’ Ali oni rekoše: ‘Nećemo paziti’” (Jeremija 6:17, ST; 7:13, 25, 26). Židovi su odbili poslušati Jeremiju. Umjesto toga proganjali su ga i pokušali ga ušutkati. Stoga je Jehova odredio da plate cijenu svoje oholosti i nevjerovanja (Jeremija 20:1, 2; 26:8, 11; 37:15; 38:6).

13. Na čemu se temeljila Božja osuda nad narodima?

¹³ Reagirajući na odbijajuće držanje naroda prema njegovim glasnicima, Jehova je u neku ruku uputio poziv narodima zemlje: “Čuj Zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, zakon moj odbaciše.” Zašto je Židove trebala zadesiti nesreća? Zbog njihova naopakog postupanja temeljenog na krivu načinu razmišljanja. Oni su odbili Jehovine riječi i njegov zakon, udovoljavajući sebičnim, tjelesnim naginjanjima (Jeremija 6:18, 19, ST; Izaija 55:8, 9; 59:7).

14. Kako su daleko otišli Židovi u krivom obožavanju? (Usporedi 2. Dnevnika 33:1-9.)

¹⁴ Koji su to postupci u Judi izazvali Jehovinu srdžbu? Židovi su pekli kolače za “kraljicu neba”, lijevali su ljevanicu tuđim bogovima s namjerom da žaloste Jehovu. No, Jehova je pitao: “Zar mene tim pogrđuju... a ne sebe na svoju sramotu?” (Jeremija 7:18, 19, ST). Ali, oni su tonuli sve dublje u svojim bogohulnim nedjelima; postavili su odvratne idole u dom koji je nosio Jehovino ime. U dolini Hinom izvan Jeruzalema sagradili su oltare, da bi “spaljivali svoje sinove i kćeri”. Koju su cijenu platili za to preziranje pravog obožavanja? (Jeremija 7:30, 31, ST).

Juda plaća cijenu

15. Koju je lošu vijest Jeremija imao za Judu?

¹⁵ Godine 632. prije naše ere Asirija napada Kaldejce i Medijane, a Egipat postaje beznačajnom silom južno od Judeje. No, stvarna opasnost zaprijetila je Judeji invazijom sa sjevera. Stoga je Jeremija morao svojim sunarodnjacima Židovima posredovati jednu lošu vijest. “Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne ... Okrutni su, nemilosrdni. Kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri Sionska.” U to se vrijeme Babilon uzdigao do svjetske sile, a trebao je poslužiti kao Božje oruđe u kažnjavanju nevjerne Judeje (Jeremija 6:22, 23, ST; 25:8, 9).

16. Zašto nije imalo smisla da se Jeremija zauzme za narod?

¹⁶ Je li imalo smisla da se Jeremija zauzme za svoje sunarodnjake? Da li je obzirom na pravo obožavanje bilo moguće učiniti kompromis? Hoće li Jehova možda ipak uvažiti polovičnost i oprostiti svom narodu? Njegovo je stajalište bilo jasno. Najmanje tri puta zapovijedio je Jeremiji: “A ti ne moli milosti za ovaj narod ... jer te neću uslišiti.” Ispunjenje ovog strogog uputstva znači u paraleli nesreću za kršćanstvo (Jeremija 7:16, ST; 11:14; 14:11).

17, 18. Kako je Bog do kraja izvršio osudu nad Judejom?

¹⁷ A kako je Judeja prošla u toj stvari? Točno kako je Jehova prorekao preko Jeremije. U vrijeme vladavine kralja Jojakima Juda postaje vazalom moćnog Babilona. Tri godine kasnije Jojakim se pobunio, a taj je ludi postupak prouzročio još veće ponižavanje od strane Babilonaca, koji su krenuli na Jeruzalem i opkolili ga. U to je vrijeme Jojakim već bio mrtav, a naslijedio ga je njegov sin Jojahin. Opkolivši Judeju babilonci su je bacili na koljena, a Jojahin je zajedno sa cijelom kraljevskom obitelji i dostojanstvenicima židovskog društva bio odveden u babilonsko zarobljeništvo (2. Carevima 24:5-17).

¹⁸ Što se dogodilo sa svetim hramom i njegovom dragocjenom svetom opremom? Sigurno je da nisu poslužili Židovima kao srećonoše. Nabukodonozor “je odnio sve iz riznice doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salamun, kralj Izraela načinio za svetište Jahvino” (2. Carevima 24:13, ST). Na kraju se i Sedecija pobunio protiv vojske babilonskog kralja, koji ga je ostavio da vlada nad ostatkom u Jeruzalemu. Nabukodonozor zadaje sada posljednji udarac, Jeruzalem biva ponovo opkoljen i godine 607. prije naše ere Nabuzardan ga zauzima i potpuno razara (Jeremija 34:1, 21, 22; 52:5-11).

19, 20. Koja razlika postoji između Jeremijinog i Judinog stajališa prema prorečenoj nesreći i kakav je bio ishod?

¹⁹ Kakve li kobne propasti ‘izabranog naroda’! Ali, osude koje je objavljivao Jeremija obistinile su se. Židovi su živjeli u svijetu snova, misleći da im se ne može ništa dogoditi. Za razliku od njih, “uzvikivač nesreće”, Jeremija, zapravo je bio realist, a ne pesimistički sanjalica (Jeremija 38:4, NS; zapazi da se riječ “nesreća” spominje u knjizi Jeremije 64 puta). Jehovina je osuda bila opravdana. “Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’ Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje; jer će se zemlja ta pretvorit u pustinju” (Jeremija 7:28, 34, ST).

²⁰ Na taj su tragičan način ponosni, samodopadljivi Židovi trebali shvatiti da njihovo prizivanje Boga i poseban odnos s njim nisu bili jamstvo za njihovo spasenje. Dogodilo se točno kako je bilo prorečeno: “Nadalo se miru, no dobro nije došlo, vremena izliječenja, a gle, strah! Žetva je prošla, ljeto je minulo, a mi nismo spašeni” (Jeremija 8:15, 20, NS). Došlo je vrijeme obračuna za Judu. Protivno tome, neustrašivi prorok Jeremija bio je zaštićen tokom cijele svoje službe i tako je u potpunosti mogao izvršiti svoj zadatak. On je završio svoje dane u izgnanstvu, ali ne u Babilonu s nacijom koja je dospjela u Božju nemilost, nego u Egiptu. Preko 65 godina neustrašivo je i vjerno objavljivao Božje osude.

21. Za koja smo daljnja pitanja zainteresirani?

²¹ No, mi bismo također rado saznali od kojeg je značaja Jeremijin život i njegova služba za nas danas? Tko je u 20. stoljeću pandan Jeremije? A tko Jude i Jeruzalema? Što odgovara prijetnji sa sjevera? Na ova će pitanja biti odgovoreno u slijedeća dva članka.

Sjećaš li se?

◻ Kako je Jeremija reagirao na svoj zadatak i kako je glasio Jehovin odgovor?

◻ Zašto smo mi zainteresirani za događaje Jeremijina vremena?

◻ Koje je religiozno stanje Jeremija izvrgao ruglu i u što su se uzdali Židovi?

◻ Kako su prošli Jeruzalem i Juda?

[Istaknuta misao na stranici 10]

Jeremija je židovskim vođama i narodu neustrašivo objavljivao Božje osude

[Slika na stranici 11]

Žene su pekle kolače “kraljici neba”