Nemoj “tražiti velike stvari za sebe”

1, 2. (a) S kojim se problemom Baruh suočio četvrte godine Jojakimovog kraljevanja? (b) Kako je Jehova pomogao Baruhu?

BARUH, vjerni Jeremijin pisar, klonuo je duhom. Bilo je to četvrte godine vladanja zlog kralja Jojakima, otprilike 625. pr. n. e. Jeremija je rekao svom pisaru neka zapiše u svitak sve što je Jehova preko njega rekao o Jeruzalemu i Judi, sve riječi koje je izrekao tijekom 23 godine Jeremijine proročke službe, od prvog dana pa do tada (Jer. 25:1-3; 36:1, 2). Baruh nije odmah pročitao Židovima sadržaj tog svitka. Učinio je to tek iduće godine (Jer. 36:9, 10). No što je mučilo Baruha?

² “Teško meni”, jadikovao je Baruh, “jer Jehova mi dodaje tugu na bol moju! Iznemogao sam od uzdisanja.” Vjerojatno si se i ti ponekad osjećao iznemoglo, pa si uzdisao zbog toga, bilo naglas bilo u sebi. Na koji je god način Baruh to učinio, Jehova ga je čuo. Bog koji ljudima ispituje srca znao je zbog čega je Baruh potišten, te mu je preko Jeremije s ljubavlju dao savjet. (Pročitaj Jeremiju 45:1-5.) No možda se pitaš zašto se Baruh tako osjećao. Je li to bilo zbog zadatka koji je dobio ili možda zbog okolnosti u kojima ga je trebao izvršiti? Problem je bio u stavovima koji su se razvili u njegovom srcu. Baruh je “tražio velike stvari za sebe”. Što su bile te “velike stvari”? Što mu je Jehova obećao dati ako posluša njegov savjet? Što možemo naučiti iz Baruhovog iskustva?

 3. Što je bio korijen Baruhovog problema, koji ga je sprečavao da u potpunosti služi Bogu?

³ Baruh je sigurno znao što su te “velike stvari” na koje ga je Jehova upozorio. Znao je da su Božje oči “na puteve čovjekove upravljene” i da “sve korake njegove on vidi” (Job 34:21). Baruh je rekao da “ne nalazi počinka” dok zapisuje Jeremijine proročanske objave, no problem nije bio u samom zadatku što ga je izvršavao. Problem je bio u njegovom osobnom gledištu o tome što su “velike stvari”, odnosno u onom što mu je bilo u srcu. Zaokupivši se traženjem “velikih stvari” za sebe, Baruh je izgubio iz vida što je zapravo najvažnije — ono što je povezano s vršenjem Božje volje (Filip. 1:10). Zapazi da je Jehova rekao: “Ti tražiš velike stvari.” Taj oblik glagola ukazuje na radnju koja traje. Dakle to nije bila neka usputna, prolazna pomisao. Baruh je već neko vrijeme tražio “velike stvari” za sebe kad ga je Jehova upozorio da to ne čini. Iako je taj vjerni pisar pomagao Jeremiji u vršenju Božje volje, istovremeno je težio za “velikim stvarima”.

4, 5. Po čemu možemo zaključiti da su za Baruha “velike stvari” mogle uključivati ugled i čast i zašto je Jehovino upozorenje bilo opravdano?

⁴ Ono što je mučilo Baruha moglo je biti povezano s ugledom i čašću. Iako je Baruh zapisivao Jeremijine objave, on možda nije bio samo njegov pisar. U Jeremiji 36:32 Baruha se općenito naziva “pisarom”, što ukazuje na to da je bio pisar po zanimanju. Arheološki nalazi upućuju na zaključak da je bio visoki dužnosnik na kraljevom dvoru. Ustvari, istim je izrazom opisan i “pisar Elišama”, koji je naveden kao jedan od Judinih knezova. Iz toga se može zaključiti da je i Baruh, kao jedan od Elišaminih kolega, imao pristup “u blagovaonicu pisarovu” koja je bila u “dvoru kraljevu” (Jer. 36:11, 12, 14). Dakle Baruh je vjerojatno bio obrazovan i služio je na kraljevom dvoru. Njegov brat Seraja bio je opskrbnik kralja Sidkije te ga je pratio na važnom putovanju u Babilon. (Pročitaj Jeremiju 51:59.) Kao opskrbnik, Seraja je vjerojatno bio zadužen za nabavljanje hrane i organiziranje smještaja za kralja kad je bio na putu. Bio je to doista ugledan posao.

⁵ Razumljivo je da je nekome tko se naviknuo biti na visokom položaju moglo dodijati zapisivanje osuda protiv Jude, koje su se nizale jedna za drugom. Ustvari, podupirući Božjeg proroka Baruh je mogao ugroziti svoj položaj i karijeru. S druge strane razmislimo o tome kako bi se na njega odrazilo ispunjenje Jehovine objave da će srušiti sve što je sagradio, koja je zapisana u Jeremiji 45:4. “Velike stvari” o kojima je Baruh razmišljao — bilo to stjecanje još uglednijeg položaja na kraljevom dvoru ili pak materijalno bogatstvo — ne bi imale nikakvu vrijednost. Ako je Baruh težio za boljim položajem u židovskom sustavu tog vremena koji je bio osuđen na propast, Bog ga je s razlogom upozorio da to ne čini.

6, 7. Ako su se “velike stvari” za kojima je Baruh težio odnosile na materijalno bogatstvo, za čijim se primjerom on možda poveo?

⁶ No “velike stvari” za kojima je Baruh težio mogle su se odnositi i na materijalno bogatstvo. Narodi koji su živjeli oko Jude u velikoj su se mjeri oslanjali na materijalne stvari i velik imetak. Moapci su se uzdali u “djela svoja i u blago svoje”. I Amonci su imali sličan stav. A Jeremija je, pod Jehovinim nadahnućem, za Babilonce rekao da “imaju blaga mnogo” (Jer. 48:1, 7; 49:1, 4; 51:1, 13). Međutim Bog je osudio te narode.

⁷ Dakle ako je Baruh težio za materijalnim stvarima i bogatstvom, razumljivo je zašto ga je Jehova upozorio da to ne čini. Bog je rekao da će, kad na Židove bude “podignuo ruku svoju”, njihove kuće i polja pripasti njihovim neprijateljima (Jer. 6:12; 20:5). Zamisli da si živio u Jeruzalemu u Baruhovo doba. Većina tvojih sunarodnjaka — što uključuje i knezove, svećenike i samoga kralja — smatra da se treba boriti protiv Babilonaca koji su napali grad. No čuo si da je Jeremija objavio: “Služite kralju babilonskom, i ostat ćete živi!” (Jer. 27:12, 17). Bi li ti velik imetak u Jeruzalemu olakšao da poslušaš Božju zapovijed? Bi li te privrženost onome što posjeduješ potaknula da postupiš u skladu s Jeremijinim upozorenjem ili pak da se povedeš za većinom? Sve što je bilo vrijedno u Judi i Jeruzalemu, uključujući i predmete u hramu, kasnije je bilo opljačkano i odneseno u Babilon. Stoga nije imalo smisla težiti za materijalnim bogatstvom (Jer. 27:21, 22). Možemo li iz toga nešto naučiti?

8, 9. Zašto možemo reći da je to što je Baruh dobio svoju dušu kao plijen bilo vrlo vrijedna nagrada?

⁸ Razmotrimo sada sljedeće: Što je Baruh trebao dobiti kao nagradu za poslušnost Bogu? Svoju dušu! Bilo mu je zajamčeno da će je dobiti “kao plijen”. (Pročitaj Jeremiju 45:5.) Opsadu i uništenje Jeruzalema preživjelo je relativno malo ljudi. Tko je preživio? Oni koji su poslušali Božju zapovijed da se predaju Kaldejcima (Jer. 21:9; 38:2). No neki bi se mogli zapitati: “Je li to sve što su dobili kao nagradu za poslušnost?”

⁹ Razmislimo o okolnostima koje su vladale u Jeruzalemu kad su ih napali Babilonci. Opsada Jeruzalema bila je duga i mučna. Za razliku od toga Sodoma je takoreći u trenu bila uništena. Stoga bi se u neku ruku moglo reći da je bilo lakše podnijeti uništenje Sodome (Tuž. 4:6). Baruh je zapisao proročanstvo da će stanovnici Jeruzalema umrijeti od mača, gladi ili pošasti. Kasnije je sigurno vidio ispunjenje tih riječi. Zalihe hrane u Jeruzalemu potpuno su se potrošile. Mora da je bilo zastrašujuće nalaziti se u gradu u kojem su majke, koje su po prirodi “samilosne”, kuhale i jele vlastitu djecu! (Tuž. 2:20; 4:10; Jer. 19:9). No Baruh je preživio. U takvim izrazito teškim okolnostima sačuvati život doista je bilo kao i dobiti plijen — nagradu kakvu dobivaju pobjednici nakon bitke. Baruh je očito poslušao Božji savjet i prestao tražiti za sebe “velike stvari”. Stekao je Jehovinu naklonost, što dokazuje činjenica da je preživio (Jer. 43:5-7).

10, 11. Kako se izvještaj o Baruhu može primijeniti na današnje vrijeme i što mi osobno možemo naučiti iz njega?

¹⁰ Iako je Baruh revno vršio Božju volju, neko vrijeme borio se sa željom za “velikim stvarima”. Jehova ga je upozorio na opasnost, te je Baruh bio spašen od duhovne propasti, a i od smrti. Bi li se i nama, kao i njemu, moglo dogoditi da nam se duboko u srcu jave neispravne želje te da im možda i podlegnemo, čak i dok revno služimo Jehovi?

¹¹ Baruhu je možda stjecanje ugleda bilo veliko iskušenje. Možeš li ga zamisliti kako se pita: “Hoću li kao ‘pisar’ sačuvati svoj posao? Mogu li napredovati i doći na viši položaj?” A kako je s nama? Upitajmo se: Da li možda u svom srcu imam skrivene ambicije da ostvarim uspješnu svjetovnu karijeru, bilo već sada bilo u bližoj budućnosti? Neki mlađi kršćani mogli bi razmisliti o pitanju: Bi li me mogućnost da putem visokog obrazovanja steknem ugled i financijsku sigurnost mogla navesti da tražim za sebe “velike stvari”?

12. Kako je jedan brat pokazao da za Jehovu “traži velike stvari”? Što misliš o odluci koju je donio?

¹² Jedan je brat, koji danas služi u glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka, u dobi od 15 godina dobio ponudu za stipendiju na jednom sveučilištu. Njegovi su profesori bili razočarani kad je odbio tu ponudu i odlučio posvetiti se pionirskoj službi. No nikad nije izgubio želju za učenjem. Postao je misionar na jednom dalekom otoku. Ondje je morao naučiti jezik koji govori tek nešto više od 10 000 ljudi. Za taj jezik nije postojao rječnik, pa ga je on sam izradio za sebe. S vremenom je dobro naučio taj jezik te je dobio zadatak da na njega prevede neke naše publikacije. Kasnije je rječnik što ga je sastavio bio upotrijebljen kao temelj za izradu prvog rječnika tog jezika. Jednom je rekao mnoštvu prisutnih na oblasnom kongresu: “Da sam prihvatio fakultetsko obrazovanje, sve što bih u životu postigao služilo bi meni na čast. No ja nemam nikakvu svjetovnu titulu. Stoga mi se ne pripisuje zasluga za moja postignuća. Sva zasluga za to pripada Jehovi” (Izr. 25:27). Što ti misliš o odluci koju je taj brat donio s 15 godina? On je u svom životu imao prilike izvršavati mnoge posebne zadatke u Božjoj organizaciji. A kako bi ti volio iskoristiti svoje talente? Jesi li odlučio ne tražiti slavu za sebe, nego ih upotrijebiti na slavu Jehovi?

13. Zašto bi neki roditelji trebali razmisliti o iskušenju s kojim se Baruh suočio?

¹³ S time je povezana još jedna opasnost: tražiti “velike stvari” za one koje volimo i na koje možemo utjecati ili pak činiti to preko njih. Vjerojatno si vidio kako neki svjetovni ljudi vrše pritisak na svoju djecu kako bi ona u životu postigla više od njih ili kako bi postala netko s kime bi se mogli hvaliti. Možda si čuo izjave poput ovih: “Ne želim da se moj sin (ili moja kći) mora tako mučiti u životu kao ja” ili “Želim da moje dijete ode na fakultet kako bi moglo bolje živjeti”. I roditeljima koji su Jehovini svjedoci moglo bi se dogoditi da razmišljaju na takav način. Istina, netko tko tako razmišlja mogao bi reći: “Ja ne tražim za sebe ‘velike stvari’.” No da li to možda ipak čini, samo na neizravan način, preko nekoga drugog — svog sina ili kćeri? Kao što je Baruh možda bio u iskušenju da putem svog posla ili položaja teži za ugledom, tako bi i roditelji mogli težiti za ugledom putem postignuća svoje djece. No neće li onaj koji “ispituje srca” to zapaziti, kao što je zapazio i kod Baruha? (Izr. 17:3). Zar ne bismo trebali zamoliti Boga da ispita naše najskrivenije misli, kao što je to i David učinio? (Pročitaj Psalam 26:2; Jeremiju 17:9, 10.) Jehova nas na razne načine, naprimjer putem ovog razmatranja Baruhovog iskustva, može upozoriti na to koliko je opasno tražiti “velike stvari”.

14, 15. Kako bi se nama moglo dogoditi da na materijalno bogatstvo počnemo gledati kao na “velike stvari”?

¹⁴ Razmotrimo sada drugu mogućnost, da su “velike stvari” za Baruha bile materijalno bogatstvo. Kao što smo već spomenuli, da se Baruh jako vezao za svoj posjed i imetak u Judi, vjerojatno bi mu bilo jako teško poslušati Božju zapovijed da se preda Kaldejcima. Vjerojatno si zapazio kako se bogati ljudi često oslanjaju na svoje “blago”, ali Biblija kaže da zaštita koju ono pruža postoji samo ‘u mašti njihovoj’ (Izr. 18:11). Za sve Jehovine sluge može biti korisno da se podsjete na uravnoteženo gledište o materijalnim stvarima koje je izneseno u Božjoj Riječi. (Pročitaj Mudre izreke 11:4.) No neki bi mogli razmišljati: “Zašto ne uživati barem malo u onome što nudi ovaj svijet?”

¹⁵ Ako se kršćanin veže za ono što posjeduje, to bi ga moglo navesti da čezne za onim što je dio ovoga svijeta koji će uskoro nestati. Jeremiji i Baruhu to se nije dogodilo. Nekoliko stoljeća kasnije Isus je dao upozorenje za one koji budu živjeli “kad se pojavi Sin čovječji”. Rekao im je: “Sjetite se žene Lotove!” No jednako tako bi se kršćanima moglo reći: “Sjetite se Jeremije i Baruha!” (Luka 17:30-33). Ako bismo se jako vezali za materijalne stvari, moglo bi nam biti teško poslušati Isusov savjet. No ne zaboravimo, Baruh je ozbiljno shvatio Božje upozorenje i to mu je spasilo život.

16. Ispričaj iskustvo koje pokazuje kako su Božji sluge imali ispravan stav prema materijalnim stvarima.

¹⁶ Razmotrimo okolnosti pod kojima su živjela braća u Rumunjskoj za vrijeme komunističkog režima. Kad su državni agenti pretresali domove Jehovinih svjedoka, često su im oduzimali osobne stvari, posebno one koje su kasnije mogli prodati (Tuž. 5:2). Mnoga braća i sestre koji su živjeli pod tim režimom spremno su se odrekli onoga što su posjedovali. Neki su morali ostaviti svu svoju imovinu kad su ih odveli iz njihovog doma i preselili na neko drugo mjesto, ali oni su unatoč tome ostali vjerni Jehovi. Ako se i ti suočiš s takvom kušnjom, hoće li te privrženost materijalnim stvarima spriječiti da budeš vjeran Bogu? (2. Tim. 3:11).

17. Kako su Jeremiji i Baruhu mogli pomoći neki njihovi suvremenici?

¹⁷ Vrijedno je zapaziti da su Jeremiji i Baruhu pomogli neki njihovi suvremenici. Sefanija je prorokovao za vladavine kralja Jošije, a u to vrijeme je i Jeremija služio kao prorok. Što misliš, kako su na Jeremiju djelovale riječi koje su zapisane u Sefaniji 1:18? (Pročitaj.) A nije li logično da je Jeremija i Baruhu prenio te nadahnute riječi? Još jedan njihov suvremenik bio je Ezekijel, koji je 617. pr. n. e. bio odveden u zatočeništvo u Babilon. Njegove su se objave jednim dijelom odnosile izravno na Židove koji su ostali u domovini, tako da je Jeremija vjerojatno znao za ono što je Ezekijel radio i govorio, a vjerojatno je isto vrijedilo i za Ezekijela. Stoga je Jeremija zacijelo znao za riječi zapisane u Ezekijelu 7:19. (Pročitaj.) Kao što su te nadahnute riječi mogle pomoći Jeremiji i Baruhu, tako mogu pomoći i nama. Kada dođe Jehovin dan, ljudi će zazivati svoje bogove i moliti ih da ih spase. No neće ih spasiti ni njihovi bogovi ni njihovo bogatstvo (Jer. 2:28).

18. Što će biti naš “plijen” i na koji ga način možemo dobiti?

¹⁸ Trebamo imati na umu da nam je Jehova obećao dati našu “dušu” kao plijen. Čak i ako nekolicina njegovih slugu izgubi život zbog progonstva do kojeg može doći tijekom “velike nevolje” kad se rogovi divlje zvijeri, odnosno političke sile, okrenu protiv religije, ti vjerni pojedinci zapravo ništa neće trajno izgubiti. Njima je zajamčeno da će njihova “duša” ponovno živjeti i radovati se “pravom životu” u novom svijetu (Otkr. 7:14, 15; 1. Tim. 6:19). No možemo biti uvjereni da će većina Božjih slugu koji se tada budu dokazali vjernima preživjeti veliku nevolju. Možemo biti sigurni da se, kad Bog bude uništavao narode, nitko od Božjih vjernih slugu neće naći među “pobijenima od Jehove” (Jer. 25:32, 33).

19. Kako razmatranje primjera Jeremije i Baruha jača našu odlučnost da ne tražimo za sebe “velike stvari”?

¹⁹ Neke bi možda mogla razočarati pomisao da će kao plijen dobiti samo svoju “dušu” kad budu preživjeli, no zapravo ne bi trebali biti razočarani zbog toga. Sjetimo se da je Jehova sačuvao Jeremiju na životu dok su Jeruzalemljani umirali od gladi. Kako je to učinio? Kralj Sidkija stavio je Jeremiju u zatvor u Stražarskom dvorištu te je ondje “svaki dan dobivao okrugli kruh iz ulice pekarske, sve dok nije nestalo kruha u gradu” (Jer. 37:21). Tako je Jeremija preživio! Jehova može na bilo koji način dati svom narodu ono što mu je potrebno. A on će to sasvim sigurno i učiniti, jer im je zajamčio da će im dati vječni život. Baruh je preživio uništenje Jeruzalema jer je prestao “tražiti velike stvari”. Slično tome mi možemo očekivati da ćemo preživjeti Harmagedon kako bismo zauvijek hvalili Jehovu te da ćemo dobiti svoju “dušu” kao plijen, koji ćemo posjedovati u svu vječnost.