“Ne mogu šutjeti”

 1. Zašto Jeremija i drugi Jehovini proroci ‘nisu mogli šutjeti’?

“ČUJTE riječ Jehovinu!” Te su riječi 647. pr. n. e. počele odjekivati jeruzalemskim ulicama i trgovima. A Božji prorok nije s vremenom prestao objavljivati tu poruku. Čak i kad je grad 40 godina kasnije bio razoren, on je ponovio taj poziv (Jer. 2:4; 42:15). Svemogući Bog slao je proroke kako bi Židovi čuli njegove savjete i pokajali se. Kao što smo već vidjeli u ovoj knjizi, Jeremija se posebno isticao među Božjim zastupnicima. Kad ga je Bog postavio za svog proroka, rekao mu je: “Ustani i reci im sve što ću ti zapovjediti! Ne boj ih se!” (Jer. 1:17). Taj zadatak bio je vrlo zahtjevan. Jeremija je trpio fizičku i emocionalnu bol, ali unatoč takvim nevoljama naprosto nije mogao odustati od svog zadatka. Rekao je: “Uznemirilo se srce moje u meni. Ne mogu šutjeti” (Jer. 4:19).

2, 3. (a) Zašto se može reći da su Isusovi učenici postupali poput Jeremije? (b) Zašto bismo se trebali ugledati na Jeremiju?

² Jeremija je načinom na koji je izvršio svoju proročku službu pružio odličan primjer svim budućim Jehovinim slugama (Jak. 5:10). Nedugo nakon Pedesetnice 33. godine židovski glavari uhvatili su apostola Petra i Ivana te im zapovjedili da prestanu propovijedati. Poznato nam je kako su oni reagirali na to. Rekli su: “Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4:19, 20). Nakon što su glavari zaprijetili Petru i Ivanu da će ih idući put kazniti, pustili su ih na slobodu. Znamo kakav je bio ishod toga. Ti vjerni Božji sluge nisu prestali propovijedati.

³ Vidiš li sličnost između Petrovih i Ivanovih riječi zapisanih u Djelima apostolskim 4:20 i revnosti koju je pokazivao Jeremija? Budući da živimo u ovim presudnim posljednjim danima, da li i mi poput Jeremije ‘ne možemo šutjeti’ kad je u pitanju propovijedanje o Jehovi Bogu? Razmotrimo kako možemo, slično kao i Jeremija, sačuvati snagu koja nam je potrebna da bismo propovijedali dobru vijest unatoč sve gorim okolnostima u kojima živimo.

 4. Kakav su stav imali mnogi stanovnici Jeruzalema?

⁴ Zar nismo uvjereni da je Božje obećanje o divnoj budućnosti pod vlašću njegovog Sina najbolja vijest koju ljudi mogu čuti? No mnogi danas imaju stav kakav su u prošlosti imali i neki Židovi koji su Jeremiji rekli: “Riječ koju si nam rekao u ime Jehovino nećemo poslušati” (Jer. 29:19; 44:16). Jeremija se često suočavao s takvim reakcijama. A jednako je i s današnjim Jehovinim slugama, jer nam mnogi ljudi kažu: “Ne zanima me.” Ravnodušnost na koju objavitelji vijesti o Kraljevstvu često nailaze mogla bi oslabiti njihovu revnost. Ako su i u području u kojem ti živiš ljudi ravnodušni, te su neki članovi tvoje skupštine izgubili revnost za službu, a možda čak i ti osobno, što bi se u vezi s tim moglo poduzeti?

 5. (a) Što je Jeremija uvidio unatoč ravnodušnosti ljudi? (b) Zašto su oni koji ne žele čuti dobru vijest u velikoj opasnosti?

⁵ Razmotrimo kako je Jeremija gledao na svoju službu unatoč tome što je većina stanovnika Jude bila ravnodušna prema njegovoj poruci. Na početku njegove proročke službe Jehova mu je dao da vidi kakve će biti posljedice osude koju je namjeravao ubrzo izvršiti. (Pročitaj Jeremiju 4:23-26.) Jeremija je na temelju toga mogao shvatiti da životi tisuća ljudi ovise o tome hoće li čuti riječi koje im on mora prenijeti i postupiti u skladu s njima. Danas se ljudi nalaze u sličnoj situaciji, što se odnosi i na ljude na tvom području. Govoreći o “tom danu”, danu kada će Bog izvršiti presudu nad današnjim zlim svijetom, Isus je rekao: “Doći će na sve koji žive po svoj zemlji. Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega” (Luka 21:34-36). Iz tih riječi možemo zaključiti da su oni koji odbijaju dobru vijest u velikoj opasnosti.

 6. Zašto trebamo ustrajno propovijedati, čak i ljudima koji ne pokazuju zanimanje za našu poruku?

⁶ No oni koji ipak pokažu zanimanje te poslušaju i prihvate Jehovinu poruku koju im mi prenosimo dobit će blagoslove neprocjenjive vrijednosti. Bog nam pruža priliku da se spasimo od uništenja i dođemo u njegov novi svijet. U nekim pogledima slično je bilo i u Jeremijino doba. Stanovnici Jude mogli su izbjeći uništenje. (Pročitaj Jeremiju 26:2, 3.) Da bi im u tome pomogao, Jeremija je desetljećima pozivao ljude da obrate pažnju onome što im pravi Bog govori, da ga ‘poslušaju i odvrate se od zlog puta svojega’. Ne znamo koliko se njih pokajalo i promijenilo svoj način života zahvaljujući Jeremijinom svjedočenju. No neki se jesu pokajali i promijenili, a i u današnje vrijeme mnogi to čine. Dok ustrajno propovijedamo dobru vijest, često čujemo kako ljudi koji su nekad bili nezainteresirani za nju sada povoljno reagiraju. (Vidi okvir “Ravnodušnost se može pretvoriti u interes za istinu” na stranici 184.) Nije li to još jedan razlog da i dalje marljivo propovijedamo dobru vijest koja ljudima može spasiti život?

 7. Kako su neprijatelji pokušavali spriječiti Jeremiju da izvršava svoju službu?

⁷ Jeremijina služba značajna je po tome što su ga protivnici vrlo često pokušavali spriječiti da objavljuje Božje poruke, pa čak i ubiti. Lažni proroci javno su mu proturječili (Jer. 14:13-16). Kad je hodao jeruzalemskim ulicama, ljudi su mu dobacivali pogrdne riječi i rugali mu se (Jer. 15:10). Neki njegovi protivnici smišljali su kako da ga dovedu na loš glas (Jer. 18:18). Drugi su pak širili podmukle glasine o Jeremiji kako bi ljude iskrena srca odvratili od istinitih Božjih objava koje je on prenosio (Tuž. 3:61, 62). Je li Jeremija zbog toga odustao? Nije, već je ustrajno propovijedao. Što mu je davalo snage za to?

 8. Kako je Jeremija reagirao dok su protivnici sve jače vršili pritisak na njega?

⁸ Jeremijino glavno oružje u borbi protiv protivljenja bilo je pouzdanje u Jehovu. Na početku njegove službe Bog mu je rekao da će ga podupirati i štititi. (Pročitaj Jeremiju 1:18, 19.) Jeremija je vjerovao tom obećanju, a Jehova ga nije iznevjerio. Što su protivnici vršili veći pritisak na njega i pribjegavali drastičnijim mjerama, to je Jeremija bivao sve odvažniji, hrabriji i ustrajniji. Te su mu osobine doista puno pomogle. Pogledajmo kako.

9, 10. Koji nam događaji iz Jeremijinog života mogu pomoći da budemo odvažni?

⁹ Jednom su prilikom buntovni svećenici i proroci odvukli Jeremiju pred Judine knezove kako bi ga oni dali pogubiti. Jesu li njihove prijetnje Jeremiji toliko utjerale strah u kosti da više nije bio u stanju ništa reći? Nisu. On je u svojoj obrani tako djelotvorno opovrgnuo optužbe koje su ti otpadnici iznijeli protiv njega da su knezovi odlučili poštedjeti mu život. (Pročitaj Jeremiju 26:11-16; Luka 21:12-15.)

¹⁰ Sjetimo se da je hramski službenik Pašhur stavio Jeremiju u klade nakon što je čuo njegovu upečatljivu proročansku objavu. Pašhur je vjerojatno mislio da će ga to naučiti pameti, pa će prestati prorokovati. Stoga je sljedećeg dana oslobodio Jeremiju. Ali on se, premda ga je vjerojatno boljelo cijelo tijelo jer je noć proveo u kladama, obratio izravno Pašhuru i objavio mu Jehovinu osudu. Čak ni mučenje nije moglo ušutkati Jeremiju! (Jer. 20:1-6). Zašto nije? Sam je Jeremija rekao: “Jehova je bio sa mnom kao strašan junak. Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati” (Jer. 20:11). Čak i kad se suočio sa zastrašujućim protivnicima, Jeremija nije ustuknuo od straha. Njegovo je pouzdanje u Jehovu imalo čvrst temelj, a isto vrijedi i za nas danas.

11, 12. (a) Kako je Jeremija pokazao razboritost kad mu se Hananija usprotivio? (b) Koje dobre rezultate može donijeti to što se “obuzdavamo kad trpimo zlo”?

¹¹ Dobro je imati na umu da Jeremija nije bio fanatičan. On je razborito postupao kad se suočio s protivnicima. Znao je kada se treba povući. Uzmimo za primjer situaciju kad je došao u sukob s lažnim prorokom Hananijom. Kad je Hananija javno ustvrdio da Jehovina proročanska objava nije istinita, Jeremija ga je prekorio te je objasnio narodu kako mogu prepoznati pravog proroka. Jeremija je tom prilikom nosio drveni jaram, kojim je htio slikovito pokazati da će narod potpasti pod babilonski jaram. No Hananija se razljutio te je uzeo Jeremiji jaram i slomio ga. Tko zna što bi još bio u stanju učiniti? Što je stoga Jeremija poduzeo? Biblija kaže: “Prorok Jeremija otišao je svojim putem.” Da, Jeremija se naprosto udaljio. Kasnije se, po Jehovinoj zapovijedi, vratio Hananiji i objavio mu što će Bog učiniti — rekao mu je da Židove očekuje ropstvo babilonskom kralju, a da njega samog čeka smrt (Jer. 28:1-17).

¹² Iz tog nadahnutog izvještaja jasno možemo razumjeti da bismo u službi propovijedanja svoju odvažnost trebali upotpuniti razboritim prosuđivanjem. Ako na nekim vratima stanar ne želi prihvatiti biblijske argumente koje mu iznosimo te se razljuti, ili nam čak prijeti nasiljem, mi ga možemo uljudno pozdraviti i otići na druga vrata. Nema potrebe i s kim se upuštati u žustre rasprave o dobroj vijesti. Budemo li se “obuzdavali kad trpimo zlo”, možda će se tom stanaru moći pomoći nekom drugom, povoljnijom prilikom. (Pročitaj 2. Timoteju 2:23-25; Izr. 17:14.)

13. Zašto je Jehova rekao Jeremiji: “Ne boj se!” i zašto bismo mi trebali razmišljati o tome?

¹³ Grozni uvjeti koji su vladali u Jeruzalemu prije njegovog razorenja 607. pr. n. e. pogađali su i prave Božje sluge. Stoga je razumljivo zašto je Jehova rekao Jeremiji: “Ne boj se!” (Jer. 1:8; Tuž. 3:57). A rekao mu je neka i svojim sunarodnjacima prenese te ohrabrujuće riječi. (Pročitaj Jeremiju 46:27.) Što možemo naučiti iz toga? U ovom opasnom vremenu kraja i mi bismo ponekad mogli osjetiti strah. Hoćemo li tada poslušati Jehovu, koji i nama govori: “Ne boj se”? U ovoj smo knjizi već govorili o tome kako je Bog podupirao Jeremiju tijekom tog uistinu strašnog razdoblja. Osvrnimo se ukratko na te događaje, kako bismo vidjeli koju pouku možemo izvući iz njih.

14, 15. (a) U kojoj se opasnoj situaciji Jeremija našao? (b) Kako je Jehova ispunio svoje obećanje da će štititi Jeremiju?

¹⁴ Budući da je babilonska opsada bivala sve žešća, u Jeruzalemu su ljudi ostajali bez hrane. Ubrzo je zavladala glad (Jer. 37:21). Kao da već i to nije bilo dovoljno, Jeremija se našao zatočen na mjestu koje je lako moglo postati njegov grob. Judini knezovi nagovorili su povodljivog kralja Sidkiju da udovolji njihovoj želji i da Jeremiju da pogubiti. Potom su Jeremiju bacili u duboku nakapnicu, u kojoj nije bilo vode, već samo blato. Kad se našao na dnu nakapnice i utonuo u blato, Jeremija nije mogao vidjeti nikakvog načina da sam sebe spasi. Da si ti bio na njegovom mjestu, zar te ne bi barem malo bilo strah? (Jer. 38:4-6).

¹⁵ Premda je bio smrtan čovjek poput nas, Jeremija se pouzdao u Jehovino obećanje da ga nikada neće napustiti. (Pročitaj Jeremiju 15:20, 21.) Je li Jehova nagradio njegovo povjerenje? Znamo da jest! Bog je potaknuo Ebed-Meleka da se suprotstavi knezovima i izbavi Jeremiju. Uz kraljevo dopuštenje Ebed-Melek je izvukao proroka iz nakapnice i tako ga spasio od smrti u blatu (Jer. 38:7-13).

16. Iz kojih je opasnosti Jehova izbavio svoje vjerne sluge?

¹⁶ Čak i kad se Jeremija ponovno našao vani na slobodi, još je uvijek bio u opasnosti. Kad se Ebed-Melek bio zauzeo za Jeremiju, rekao je kralju: “Umrijet će ondje od gladi. Jer nema više kruha u gradu” (Jer. 38:9). U Jeruzalemu je nestašica hrane bila tako strašna da su ljudi pribjegavali kanibalizmu. No Jehova je ponovno spasio svog proroka. A Jeremija je Ebed-Meleku prenio jamstvo da će i njega Jehova zaštititi (Jer. 39:16-18). Jeremija nije zaboravio da mu je Bog čvrsto obećao: “Ja sam s tobom da te izbavim” (Jer. 1:8). Dok je Svemogući Bog štitio tu dvojicu vjernih muškaraca, ni neprijatelji ni glad nisu im mogli nauditi. U gradu osuđenom na propast oni su izbjegli smrt. Što učimo iz toga? Jehova je obećao da će ih štititi i održao je svoje obećanje (Jer. 40:1-4).

17. Zašto bismo trebali vjerovati Jehovinom obećanju da će štititi svoje sluge?

¹⁷ Ispunjenje Isusovog proročanstva o svršetku ovog zlog poretka neumoljivo se približava svom vrhuncu. U bliskoj budućnosti “bit će znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama, a narode na zemlji obuzet će tjeskoba i osjećaj nemoći (...) i ljudi će tada gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet” (Luka 21:25, 26). U budućnosti ćemo vidjeti što će točno biti ti znakovi i u kojoj će mjeri strah obuzeti mnoge ljude. No što god se dogodilo, nikada ne bismo smjeli sumnjati u to da Jehova može i želi spasiti svoj narod. Međutim sasvim drugačije proći će oni koji ne budu u njegovoj milosti. (Pročitaj Jeremiju 8:20; 14:9.) Čak i kad se njegovi sluge naizgled nalaze u posve beznadnoj situaciji, slikovito govoreći, kao da su na dnu vlažne i mračne nakapnice, on ih može izbaviti! Riječi koje je Bog uputio Ebed-Meleku odnosit će se i na njegov narod: “‘Ja ću te doista izbaviti te nećeš pasti od mača. Dobit ćeš dušu svoju kao plijen, jer si se uzdao u mene’, kaže Jehova” (Jer. 39:18).

18. (a) Koje su riječi Jeremiji promijenile život? (b) Što Božja zapovijed iz Jeremije 1:7 znači za svakoga od nas?

¹⁸ “Idi k svima kojima te pošaljem i reci sve što ću ti zapovjediti!” (Jer. 1:7). Jeremijin se život zauvijek promijenio kad je čuo tu Božju zapovijed. Otada je njegov glavni cilj bio objavljivati “riječ Jehovinu”. Taj se izraz uvijek iznova spominje u Knjizi proroka Jeremije. U njenom zadnjem poglavlju opisuje se kako je Jeruzalem bio osvojen i kako je njegov posljednji kralj, Sidkija, bio izgnan. Dakle Jeremija je nastavio poučavati stanovnike Jude i upozoravati ih da poslušaju Jehovu sve dok događaji nisu jasno pokazali da je njegov zadatak dovršen.

19, 20. (a) Zašto bismo se u svojoj službi trebali ugledati na Jeremiju? (b) Kako je propovijedanje povezano s radošću i zadovoljstvom? (c) Kako je razmatranje Knjige proroka Jeremije i Tužaljki djelovalo na tebe?

¹⁹ Postoje mnoge sličnosti između Jeremijine službe i službe koju danas izvršavaju Jehovini svjedoci. Poput njega, i mi služimo pravom Bogu u vrijeme suda. Istina, imamo i druge obaveze koje zahtijevaju dio našeg vremena i energije, no propovijedanje dobre vijesti daleko je najvažniji zadatak koji možemo izvršavati dok traje ovaj svijet. Propovijedajući uzvisujemo Božje veliko ime i pokazujemo da smo uvjereni da on ima apsolutno pravo biti Vrhovni Vladar svega što postoji te da prihvaćamo njegovu vlast. (Pročitaj Tužaljke 5:19.) Osim toga svojim bližnjima na izuzetan način iskazujemo ljubav kada im pomažemo da upoznaju pravog Boga i saznaju što on očekuje od njih da bi mogli dobiti život (Jer. 25:3-6).

²⁰ Govoreći o zadatku koji mu je Jehova dao, Jeremija je rekao: “Kad su mi došle riječi tvoje, ja sam ih pojeo, i riječ me tvoja obradovala i razveselila srce moje, jer ja tvoje ime nosim, Jehova, Bože nad vojskama” (Jer. 15:16). Sličnu radost i zadovoljstvo osjećaju svi koje srce potiče da svjedoče o pravom Bogu. Stoga doista imamo razloga ustrajno objavljivati Jehovinu poruku, kao što je to činio i Jeremija.