Proročanstva koja su se ispunila

 1. (Uključujući uvod.) Što je dokazano činjenicom da Biblija sadrži proročanstva koja su se ispunila?

MNOGA proročanstva Biblije ispunila su se u takvim pojedinostima da kritičari tvrde da su bila napisana tek nakon njihovog ispunjenja. No, takve tvrdnje su netočne. Budući da je Bog svemoćan, raspolaže neograničenom sposobnošću proricanja (Izaija 41:21-26; 42:8, 9; 46:8-10). Biblijska proročanstva koja su se ispunila ne svjedoče o kasnijem autorstvu, već o božanskom nadahnuću. Razmotrit ćemo neka istaknuta proročanstva koja su se ispunila. Ona su dodatni dokaz da je Biblija Riječ Božja, a ne samo ljudska.

 2, 3. Što je dovelo do toga da je kralj Ezekija pokazao poslanicima iz Babilona sva blaga svoje kuće i svog područja vladanja?

² Ezekija je oko 30 godina bio kralj u Jeruzalemu. Godine 740. pr. n. e. bio je svjedok uništavanja sjevernog susjednog Izraela od strane Asiraca. Godine 732. pr. n. e. osvjedočio se u Božju spasilačku moć kad je asirski pokušaj osvajanja Jeruzalema doživio neuspjeh, s katastrofalnim posljedicama za napadače (Izaija 37:33-38).

³ Sada Ezekija prima izaslanike Merodah-baladana, kralja Babilona. Površno gledano, poslanici su došli čestitati Ezekiji na njegovom oporavku od teške bolesti. No, po svoj prilici Merodah-baladan vidi u Ezekiji mogućeg saveznika protiv svjetske sile Asirije. Ezekija ne poduzima ništa da odbije takav zahtjev i posjetiteljima iz Babilona pokazuje svu raskoš svoje kuće i svog područja vladanja. Možda i on želi saveznike u slučaju da se Asirci vrate (Izaija 39:1, 2).

 4. Koje je tragične posljedice Ezekijine greške prorekao Izaija?

⁴ Izaija, istaknuti prorok onoga vremena, odmah uviđa da je Ezekija postupio nepromišljeno. On zna da Ezekijina najsigurnija zaštita nije Babilon, nego Jehova, i objašnjava kralju da će okolnost što je Babiloncima pokazao svoje bogatstvo imati tragične posljedice. “Evo dolaze dani”, kaže Izaija, “kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon.” Jehova je odlučio: “Ništa neće ostati” (Izaija 39:5, 6, Stvarnost).

 5, 6. (a) Koja Jeremijina izjava potvrđuje Izaijino proročanstvo? (b) Kako su se ispunila proročanstva Izaije i Jeremije?

⁵ Možda je u osmom stoljeću pr. n. e. ispunjenje ovog proročanstva izgledalo nevjerojatnim. Međutim, stotinu godina kasnije izmijenila se situacija. Babilon je smijenio Asiriju kao vodeću svjetsku silu, dok se Juda u religioznom pogledu toliko izopačila da je Bog toj naciji uskratio svoj blagoslov. Jedan drugi prorok, Jeremija, bio je nadahnut od Boga da ponovi Izaijino upozorenje. Jeremija je objasnio da je Jehova rekao: “Evo, ja ću poslati [Babilonce] (...) na ovu zemlju i na njene stanovnike (...) Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju, i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina” (Jeremija 25:9, 11, St).

⁶ Otprilike četiri godine nakon što je Jeremija izrekao ovo proročanstvo, bila je Juda pripojena babilonskom carstvu. Tri godine nakon toga Babilonci su odveli nekoliko židovskih zarobljenika i odnijeli u Babilon nešto vrijednosti iz hrama u Jeruzalemu. Nakon osam godina Juda se pobunila i opet je babilonski kralj Nebuhadnezar (Nabukodonozor) krenuo na grad. Ovaj puta grad je bio razoren zajedno sa svojim hramom. Svo bogatstvo grada bilo je odneseno u daleki Babilon, a Židovi odvedeni. Dogodilo se upravo ono što su Izaija i Jeremija prorekli (2. Dnevnika 36:6, 7, 12, 13, 17-21).

 7. Kako arheologija potvrđuje ispunjenje Izaijinog i Jeremijinog proročanstva o Jeruzalemu?

⁷ Nakon što je prošao juriš Babilonaca, kao što piše u djelu The Archaeological Encyclopedia of the Holy Land, bio je “grad [Jeruzalem] potpuno razoren”.¹ Arheolog W. F. Albright kaže: “Iskopine i istraživanja terena u Judi pokazala su da gradovi Jude prilikom invazije Kaldejaca nisu bili samo potpuno razoreni, nego da i generacijama nisu više bili nastanjeni — u mnogim slučajevima nikada više u povijesti.”² Dakle, arheologija potvrđuje strašno ispunjenje ovog proročanstva.

 8, 9. Koje je proročanstvo o Tiru izrekao Ezekijel?

⁸ Jedan drugi pisac koji je u staro vrijeme zapisivao od Boga nadahnuta proročanstva bio je Ezekijel. Prorokovao je krajem sedmog pa sve do u šesto stoljeće pr. n. e., tj. u godinama prije razorenja Jeruzalema i u prvim desetljećima izgnanstva Židova u Babilonu. Čak neki novovremeni kritičari kažu da je knjiga bila napisana otprilike u to vrijeme.

⁹ Ezekijel je zapisao upečatljivo proročanstvo o razorenju Tira, grada koji se nalazio nedaleko sjeverne granice Izraela i koji je održavao prijateljske odnose s Božjim narodom, ali se kasnije pretvorio u njegovog neprijatelja (1. Kraljevima 5:1-9; Psalam 83:2-8). On je pisao: “Ovako je rekao Suvereni Gospodin Jehova: ‘Protiv tebe sam, Tire, i dovest ću protiv tebe mnoge narode, kao što more donosi svoje valove. I doista će oni razrušiti tirske zidine i razoriti kule njegove, i sastrugat ću s njega svu prašinu i načiniti od njega sjajnu, golu površinu stijene. (...) I kamenje tvoje i drvenu građu tvoju i prašinu tvoju stavit ću usred vode’” (Ezekijel 26:3, 4, 12).

10-12. Kada se konačno ispunilo Ezekijelovo proročanstvo, i kako?

¹⁰ Je li se to zaista dogodilo? Pa, nekoliko godina nakon što je Ezekijel izrekao ovo proročanstvo, Nebuhadnezar, kralj Babilona, opkolio je Tir (Ezekijel 29:17, 18). Međutim, opsada nije bila jednostavna stvar. Tir je jednim dijelom ležao na kopnu (takozvani Stari Tir), a jednim dijelom na otoku udaljenom 800 metara od obale. Nebuhadnezar je opsjedao otok 13 godina, prije negoli je ovaj konačno kapitulirao.

¹¹ Ali, 332. pr. n. e. Ezekijelovo proročanstvo se konačno ispunilo u svim pojedinostima. U to vrijeme je Aleksandar Veliki, osvajač iz Makedonije, osvajao Aziju. Zbog svog sigurnog položaja, otočni grad Tir nije pred njim uzmicao. Aleksandru se nije svidjelo da ima potencijalnog neprijatelja za leđima, a nije želio ni godinama opsjedati Tir kao Nebuhadnezar.

¹² Kako je riješio ovaj vojni problem? Izgradio je nasip, ili zemljani most, do otoka, tako da su njegovi vojnici mogli umarširati i napasti otočni grad. Zapazimo koji građevni materijal je upotrijebio za nasip. U djelu The Encyclopedia Americana se izvještava: “Od razvalina kopnenog dijela grada sagradio je 332. godine ogromni nasip, da bi povezao otok s kopnom.” Nakon razmjerno kratke opsade, bio je otočni grad razoren. Uostalom, time se Ezekijelovo proročanstvo ispunilo do u pojedinosti. Čak je ‘kamenje, drvena građa i prašina’ Staroga Tira bila ‘stavljena usred vode’.

13. Kako je jedan putnik iz 19. stoljeća opisao područje drevnog Tira?

¹³ Jedan putnik iz 19. stoljeća izvijestio je što je u njegovo vrijeme preostalo od drevnoga Tira: “Od prvobitnog Tira kakvog su poznavali Salamon i proroci Izraela, osim u liticama uklesanih grobnica u planinama i nekoliko temeljnih zidova, nije ostalo ni traga (...) Čak otok kojeg je Aleksandar Veliki pri opsadi grada pretvorio u poluotok, tako što je između njega i kopna podigao nasip, ne sadrži zamjetljive ostatke iz razdoblja prije križarskih ratova. Današnji grad, koji je, u cjelini gledano, razmjerno nov, zauzima sjevernu polovicu nekadašnjeg otoka, dok je gotovo čitavo ostalo područje prekriveno neprepoznatljivim ruševinama.”³

14, 15. Koja su proročanstva o Babilonu zabilježili Izaija i Jeremija?

¹⁴ U osmom stoljeću pr. n. e. Izaija, prorok koji je upozorio Židove na njihovo predstojeće podvrgavanje Babilonu, također je prorekao nešto začuđujuće: potpuno uništenje samog Babilona. Zornim riječima je pri tom naveo slijedeće pojedinosti: “Gle, podižem na njih Medijce (...) Babilon, ures kraljevstva, ures i ponos kaldejski, bit će ko Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen” (Izaija 13:17-20, St).

¹⁵ Prorok Jeremija također je prorekao pad grada Babilona, koji se odigrao mnogo godina kasnije. A Jeremija je spomenuo jednu zanimljivu pojedinost: “Mač na vode njihove, neka presahnu! (...) Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove” (Jeremija 50:38; 51:30, St).

16. Kada je Babilon bio osvojen, i od koga?

¹⁶ Godine 539. pr. n. e. kad je odlučni perzijski vladar Kir u pratnji vojske Medijaca krenuo na grad, za Babilon je završilo vrijeme prevlasti kao svjetske sile. Međutim, Kir je stajao pred teškim zadatkom. Babilon je bio okružen ogromnim i gotovo neosvojivim zidinama. Također je široka rijeka Eufrat tekla kroz grad, dajući važan doprinos njegovoj obrani.

17, 18. (a) Kakav je bio ‘mač na vode Babilona’? (b) Zašto su ‘nebojše babilonske odustale od borbe’?

¹⁷ Grčki povjesničar Herodot opisuje kako je Kir riješio problem: “Veći dio svoje vojske postavio je tamo gdje rijeka utječe u grad, drugi dio iza grada, tamo gdje istječe. Zatim je izdao naredbu da umarširaju u grad kroz korito rijeke čim vide da je voda dovoljno opala (...) Skrenuo je rijeku pomoću kanala u bazen [umjetno jezero koje je iskopao jedan prijašnji vladar Babilona], koji je zapravo bio močvara. Tako je razina rijeke opala do te mjere da se staro riječno korito moglo pregaziti. Kroz ovo riječno korito ušli su sada u Babilon Perzijanci, koje je Kir za tu svrhu postavio uz rijeku; jer voda Eufrata dosezala je čovjeku najviše do polovice stegna.”⁴

¹⁸ Na taj je način grad pao, kao što su prorekli Jeremija i Izaija. No, zapazimo kako se ovo proročanstvo ispunilo do u pojedinosti. Bio je to doslovce ‘mač na vode njihove i presahnule su’. Opadanje razine vode Eufrata omogućilo je Kiru ulazak u grad. Jesu li ‘nebojše babilonske odustale od borbe’, kako je to prorekao Jeremija? Biblija izvještava — kao i grčki povjesničari Herodot i Ksenofon — da su Babilonci upravo upriličili gozbu kad su Perzijanci napali.⁵ U Kronici Nabonida, službenom dokumentu na klinastom pismu, kaže se da su Kirove trupe ušle u Babilon “bez borbe”, tj. bez prave bitke.⁶ Snažni ljudi Babilona očigledno nisu učinili mnogo da zaštite grad.

19. Je li se ispunilo proročanstvo da se Babilon ‘nikada više neće naseliti’? Objasni.

¹⁹ Kako je s predskazanjem da se Babilon ‘nikada više neće naseliti’? Nije se ispunilo odmah 539. pr. n. e. Ali, i ovo proročanstvo se nepromašivo ispunilo. Grad je nakon svog pada bio središte nekoliko ustanaka, dok ga konačno 478. pr. n. e. nije razorio Kserkso. Krajem četvrtog stoljeća Aleksandar Veliki je odlučio ponovo izgraditi Babilon, međutim, umro je prije negoli je njegovo djelo daleko uznapredovalo. Otada je grad samo propadao. U prvom stoljeću naše ere bio je, istina, još uvijek nastanjen, no danas od drevnog Babilona nije ostalo ništa osim gomile ruševina u Iraku. Čak kad bi ruševine bile djelomice restaurirane, Babilon bi bio samo atrakcija za turiste, a ne grad koji odiše životom. Opustjelo područje svjedoči o konačnom ispunjenju nadahnutog proročanstva za Babilon.

20, 21. Koju je proročansku viziju o pohodu svjetskih sila imao Danijel, i kako se ona ispunila?

²⁰ U šestom stoljeću pr. n. e. Danijel, jedan daljnji prorok, bio je za vrijeme zarobljeništva Židova u Babilonu nadahnut da zapiše nekoliko pažnje vrijednih vizija kojima proriče budući tok svjetskih događaja. U jednoj viziji Danijel opisuje više simboličnih zvijeri koje se međusobno smjenjuju na svjetskoj pozornici. Jedan anđeo objašnjava da ove životinje predočavaju pohod svjetskih sila od toga vremena nadalje. Govoreći o posljednje dvije zvijeri, on kaže: “Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga predstavlja kraljeve Medije i Perzije. A runjavi jarac predstavlja kralja Grčke; a veliki rog koji je bio među njegovim očima predstavlja prvog kralja. I budući je taj bio slomljen, pa ih je bilo četiri koji su konačno ustali umjesto njega, četiri su kraljevstva iz tog naroda koja će ustati, ali ne s njegovom silom” (Danijel 8:20-22).

²¹ Ovo proročansko predviđanje potpuno se ispunilo. Babilonsko carstvo bilo je poraženo od Medo-Perzije, koja je 200 godina kasnije morala uzmaknuti pred grčkom svjetskom silom. Na čelu grčkog carstva nalazio se Aleksandar Veliki (“veliki rog”). No, nakon Aleksandrove smrti borili su se njegovi generali međusobno za vlast, i konačno se prostrana imperija raspala na četiri manja carstva, ‘četiri kraljevstva’.

22. Koja je daljnja svjetska sila bila prorečena u jednom sličnom proročanstvu o pohodu svjetskih sila?

²² U Danijelu, poglavlje 7, opisuje se slična vizija koja također gleda daleko u budućnost. Babilonska svjetska sila predočena je lavom, perzijska medvjedom, a grčka leopardom sa četiri glave i četiri krila na njegovim leđima. Zatim Danijel vidi jednu drugu divlju zvijer, ‘strahovitu, užasnu, izvanredno snažnu (...) i imaše deset rogova’ (Danijel 7:2-7, St). Ova četvrta divlja zvijer predočavala je moćnu rimsku imperiju, čiji je razvoj započeo otprilike tri stoljeća nakon što je Danijel zapisao ovo proročanstvo.

23. U kojem pogledu je četvrta divlja zvijer Danijelovog proročanstva bila “različita od svih kraljevstava”?

²³ Anđeo je za Rim prorekao: “Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit je i smrviti” (Danijel 7:23, St). H. G. Wells u svom djelu A Pocket History of the World piše: “Ovo novo carstvo, ovo Rimsko Carstvo, koje se u drugom i prvom stoljeću pr. Kr. izdiglo na vlast nad zapadnim svijetom, razlikovalo se u ponekom pogledu od svih drugih velikih carstava koja su postojala dotada u civiliziranom svijetu.”⁷ U početku je bilo republika, a zatim je postalo monarhija. Za razliku od ranijih carstava, ono nije bilo tvorevina jednog osvajača, već je tijekom stoljeća neprestano raslo. Postojalo je znatno dulje i vladalo je daleko većim područjem od bilo kojeg drugog prijašnjeg carstva.

24, 25. (a) Kako se pojavilo deset rogova divlje zvijeri? (b) Koju je borbu između rogova divlje zvijeri predvidio Danijel?

²⁴ Ali, što je s deset rogova ove ogromne zvijeri? Anđeo je rekao: “A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih — i oborit će tri kralja” (Danijel 7:24, St). Kako se ovo ispunilo?

²⁵ Kad je u petom stoljeću n. e. započela propast Rimskog Carstva, ono nije odmah bilo zamijenjeno nekom drugom svjetskom silom, već se raspalo na nekoliko kraljevstava — “deset kraljeva”. Konačno je Britansko Carstvo isključilo tri rivala, Španjolsku, Francusku i Nizozemsku, postavši tako vodećom svjetskom silom. Tako je novopridošli ‘rog’ zaista oborio “tri kralja”.

26. Kada je, prema tvrdnji kritičara, bila napisana knjiga Danijela, i zašto to tvrde?

²⁶ Biblija daje do znanja da je knjiga Danijela bila napisana u šestom stoljeću pr. n. e. Međutim, proročanstva koja sadrži ispunila su se toliko točno da kritičari tvrde da je knjiga morala biti napisana oko 165. pr. n. e, kad se već bilo ispunilo nekoliko proročanstva.⁸ Ovaj kasni datum zapisivanja knjige Danijela prikazuje se u mnogim priručnicima kao dokazana činjenica, iako je jedini pravi razlog za tu tvrdnju to što su se Danijelova proročanstva ispunila.

27, 28. Koje činjenice dokazuju da knjiga Danijela nije bila napisana 165. pr. n. e.?

²⁷ No, takvoj teoriji mogu se prigovoriti slijedeće činjenice: Kao prvo, na (ovu) knjigu se osvrću židovska djela koja su nastala u drugom stoljeću pr. n. e, kao naprimjer prva knjiga Makabejaca. Također je bila uključena u Septuagintu, grčki prijevod sa kojim se započelo u trećem stoljeću pr. n. e.⁹ Kao treće, fragmenti prijepisa knjige Danijela bili su u svicima s Mrtvog mora među najzastupljenijima. A smatra se da ovi fragmenti datiraju otprilike iz godine 100. pr. n. e.¹⁰ Prema tome, knjiga Danijela ubrzo nakon pretpostavljenog vremena svog zapisivanja bila je već nadaleko poznata i uvažena — pouzdan dokaz da je bila napisana davno prije vremena koje navode kritičari.

²⁸ Nadalje, knjiga Danijela sadrži pojedinosti koje su piscu iz drugoga stoljeća bile nepoznate. Istaknuti primjer toga je spominjanje Belšazara, vladara Babilona, koji je bio ubijen kad je Babilon pao 539. pr. n. e. Najznačajniji ne-biblijski izvori iz kojih doznajemo nešto o padu Babilona su Herodot (peto stoljeće), Ksenofon (peto i četvrto stoljeće) i Berossos (treće stoljeće). Nijedan od njih nije znao za Belšazara.¹¹ Kako nevjerojatno da jedan pisac drugoga stoljeća raspolaže informacijama koje ne bi bile dostupne ovim ranijim autorima! Prema tome, izvještaj o Belšazaru u Danijelu, peto poglavlje nepobitan je argument da je Danijel napisao svoju knjigu prije negoli su ovi drugi pisci napisali svoje.a

29. Zašto nije moguće da je knjiga Danijela bila napisana nakon ispunjenja proročanstava koja sadrži?

²⁹ Konačno, knjiga Danijela sadrži veći broj proročanstava koja su se ispunila davno nakon 165. pr. n. e. Jedno od njih je već spomenuto proročanstvo o Rimskom Carstvu. Jedno daljnje pažnje vrijedno proročanstvo govori o dolasku Isusa, Mesije.

30, 31. (a) U kojem Danijelovom proročanstvu je bilo prorečeno vrijeme pojavljivanja Mesije? (b) Kako se može na temelju Danijelova proročanstva izračunati godina u kojoj se trebao pojaviti Mesija?

³⁰ Ovo proročanstvo zapisano je u 9. poglavlju Danijela, a glasi: “Sedamdeset je sedmica [tj. četiristo devedeset godina] određeno tvom narodu i tvom svetom gradu” (Danijel 9:24, St). Što se trebalo dogoditi u tih 490 godina? Tamo kaže: “Od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice” (Danijel 9:25, St). Ovo proročanstvo, dakle, govori o vremenu kad će doći ”Pomazanik”, Mesija. Kako se ono ispunilo?

³¹ Riječ ili naredba da se ponovo izgradi Jeruzalem ‘izašla’ je ‘dvadesete godine kraljevanja Artakserksa’, kralja Perzije, tj. 455. pr. n. e. (Nehemija 2:1-9). Na kraju 49 godina (7 godišnjih tjedana) mnogo od Jeruzalemove slave bilo opet obnovljeno. Ako sada pribrojimo pune 483 godine (7 plus 62 godišnja tjedna) godini 455. pr. n. e., dolazimo do 29. n. e. Ustvari, to je bila ‘petnaesta godina vladanja cara Tiberija’, godina kad je Isus bio kršten od Ivana Krstitelja (Luka 3:1). U to je vrijeme Isus bio javno identificiran kao Sin Božji, i započeo je svoju službu tako što je propovijedao dobru vijest židovskoj naciji (Matej 3:13-17; 4:23). On je postao “Pomazanik” ili Mesija.

32. Koliko je, prema proročanstvu Danijela, trebala trajati Isusova zemaljska služba, i što se trebalo dogoditi kad ona završi?

³² U proročanstvu se dalje kaže: “A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen.” Također se kaže: “I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu [sedam godina]: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos” (Danijel 9:26, 27, St). U skladu s time, Isus se isključivo obraćao “mnogima”, tj. tjelesnim Židovima. Povremeno je propovijedao i Samarićanima, koji su djelomice vjerovali Pismu, ali su tvorili jednu sektu odvojenu od judaizma. Onda, “u polovici sedmice”, nakon tri i pol godine propovijedanja, dao je svoj život kao žrtvu, bio je, dakle, “pogubljen”. To je značilo kraj Mojsijevom zakonu s njegovim žrtvenim prinosima (Galaćanima 3:13, 24, 25). Tako je Isus svojom žrtvom ukinuo ‘žrtvu i prinos’.

33. Koliko se dugo Jehova bavio isključivo Židovima, i koji je događaj obilježio završetak ovoga vremena?

³³ Međutim, Židovi, a kasnije i srodni im Samarićani, bili su daljnjih tri i pol godine jedini kojima je svjedočila novorođena kršćanska skupština. No, godine 36. n. e, na kraju 70 godišnjih tjedana, apostol Petar je pod božanskim vodstvom propovijedao jednom ne-Židovu, Korneliju (Djela apostolska 10:1-48). Sada “savez s mnogima” nije više bio ograničen na Židove. I neobrezanim ne-Židovima bilo je propovijedano spasenje.

34. Što se, u skladu s Danijelovim proročanstvom, dogodilo s tjelesnim Izraelom zato što je odbacio Mesiju?

³⁴ Židovska nacija je odbacila Isusa i urotila se u njegovom pogubljenju. Stoga je Jehova nije zaštitio kad su 70. n. e. došli Rimljani i razorili Jeruzalem. Tako su se ispunile Danijelove daljnje riječi: “Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat, i određena pustošenja” (Danijel 9:26b, St). Taj drugi “knez” bio je Tit, rimski vojskovođa koji je razorio Jeruzalem godine 70. n. e.

35. Koja su se daljnja proročanstva o Isusu ispunila?

³⁵ Na taj se način Danijelovo proročanstvo o 70 tjedana točno ispunilo na pažnje vrijedan način. Da, mnoga proročanstva zabilježena u Hebrejskim spisima ispunila su se u prvom stoljeću, a mnoga od njih odnosila su se na Isusa. Njegovo mjesto rođenja, njegova revnost za Božju kuću, njegova propovjednička djelatnost i to da je bio izdan za 30 srebrenjaka, način njegove smrti, činjenica da je za njegovu odjeću bacan ždrijeb — sve ove pojedinosti bile su prorečene u Hebrejskim spisima. Njihovo ispunjenje je neosporno dokazalo da je Isus bio Mesija, potvrđujući iznova da su ova proročanstva bila nadahnuta (Mihej 5:2; Luka 2:1-7; Zaharija 11:12; 12:10; Matej 26:15; 27:35; Psalam 22:18; 34:20; Ivan 19:33-37).

36, 37. Što učimo iz činjenice da su se biblijska proročanstva ispunila, i koje nam jamstvo pruža ovo saznanje?

³⁶ Doista, biblijska proročanstva su se uvijek ispunjavala u svoje određeno vrijeme. Događaji su se odvijali točno onako kako su se, prema Bibliji, trebali odvijati. To jasno dokazuje da je Biblija Riječ Božja. Iza proročanskih izričaja moralo je stajati nešto više od ljudske mudrosti da bi se tako točno mogli ispuniti.

³⁷ No, Biblija sadrži i druga proročanstva koja se u ono vrijeme još nisu bila ispunila. Zašto? Jer su se trebala ispuniti u naše vrijeme, pa čak i u našoj budućnosti. Pouzdanost tih drevnih proročanstava pruža nam jamstvo da će se i druga proročanstva sigurno obistiniti. Kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, to je zaista slučaj.