Ispitani — ali vjerni Jehovi!

1, 2. Koji su značajni događaji poslužili kao uvod u Danijelov izvještaj?

ZASTOR se u proročanskoj knjizi Danijela podiže u trenutku značajne promjene na međunarodnoj sceni. Asirija je upravo doživjela gubitak svog glavnog grada, Ninive. Egipat je ograničen na položaj manje važnosti južno od Jude. A Babilon se naglo uspinje kao vodeća sila u borbi za svjetsku dominaciju.

² Godine 625. pr. n. e. egipatski je faraon Neho poduzeo posljednji očajnički pokušaj da zaustavi širenje Babilona prema jugu. Da bi to postigao, svoju je vojsku poveo do Karkemiša, smještenog na obali gornjeg toka rijeke Eufrata. Bitka kod Karkemiša, kako je nazvana, bila je odlučujući povijesni događaj. Babilonska je vojska, predvođena prestolonasljednikom Nabuhodonozorom, zadala razorni udarac snagama faraona Neha (Jeremija 46:2). U svom pobjedničkom naletu Nabuhodonozor je opustošio Siriju i Palestinu te je praktički okončao egipatsku dominaciju na ovom području. Samo je smrt njegovog oca, Nabopolasara, privremeno prekinula njegov vojni pohod.

 3. Kakav je bio ishod Nabuhodonozorovog prvog vojnog pohoda na Jeruzalem?

³ Sljedeće je godine Nabuhodonozor — sada ustoličeni kralj Babilona — još jednom svoju pažnju usmjerio na vojne pohode na Siriju i Palestinu. U tom je razdoblju prvi put došao u Jeruzalem. Biblija izvještava: “Za njegova vremena dođe Nabuhodonozor kralj Babilonski; i Joakim mu bi sluga tri godine; potom odusta i odmetnu se od njega” (2. Kraljevima 24:1).

 4. Kako treba razumjeti izraz ‘treće godine kraljevanja Joakima’ iz Danijela 1:1?

⁴ Za nas je naročito značajan izraz “tri godine”, jer uvodne riječi Danijela glase: “Godine treće kraljevanja Joakima kralja Judina dođe Nabuhodonozor kralj Babilonski na Jeruzalem, i opkoli ga” (Danijel 1:1). U trećoj godini ukupnog kraljevanja Joakima, koji je vladao od 628. do 618. pr. n. e., Nabuhodonozor još nije bio “kralj Babilonski”, već prestolonasljednik. Godine 620. pr. n. e. Nabuhodonozor je primorao Joakima da mu plaća danak. No, nakon otprilike tri godine, Joakim se pobunio. Tako je 618. pr. n. e., ili tokom treće godine kraljevanja Joakima kao babilonskog vazala, kralj Nabuhodonozor po drugi put došao u Jeruzalem kako bi kaznio buntovnog Joakima.

 5. Kakav je bio ishod Nabuhodonozorovog drugog vojnog pohoda na Jeruzalem?

⁵ Opsada je dovela do toga da mu je ‘Jehova dao u ruku Joakima kralja Judina i dio sudova doma Božjega’ (Danijel 1:2). Joakim je na početku opsade vjerojatno stradao u atentatu ili u pobuni (Jeremija 22:18, 19). Godine 618. pr. n. e. naslijedio ga je njegov 18-godišnji sin Joahin. No, Joahinova je vlast trajala samo tri mjeseca i deset dana, jer se predao 617. pr. n. e. (Usporedi 2. Kraljevima 24:10-15.)

 6. Što je Nabuhodonozor učinio sa svetim posudama iz hrama u Jeruzalemu?

⁶ Nabuhodonozor je kao plijen uzeo svete posude iz hrama u Jeruzalemu i ‘odnio ih je u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnuo ih u riznicu boga svojega’, Marduka, ili Merodaha na hebrejskom (Danijel 1:2; Jeremija 50:2). Pronađen je babilonski natpis u kojem Nabuhodonozor za Mardukov hram kaže: “Pohranio sam u njemu srebro i zlato i drago kamenje (...) i stavio u njega riznicu svog kraljevstva.” O tim svetim posudama čitat ćemo još jednom u izvještaju o danima kralja Baltazara (Danijel 5:1-4).

7, 8. Što iz Danijela 1:3, 4 i 6 možemo zaključiti o porijeklu Danijela i trojice njegovih drugova?

⁷ U Babilon je odneseno još nešto osim dragocjenosti iz Jehovinog hrama. Izvještaj kaže: “Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca” (Danijel 1:3, 4, St).

⁸ Tko je bio odabran? Kaže nam se: “Među njima bjehu od sinova Judinih Danijel, Ananija, Mizael i Azarija” (Danijel 1:6). Ove informacije barem malo podižu veo s inače nejasnog porijekla Danijela i njegovih drugova. Naprimjer, zapažamo da su bili ‘sinovi Jude’, kraljevskog plemena. Bez obzira na to jesu li bili iz kraljevske loze ili nisu, s pravom možemo pretpostaviti da su, u najmanju ruku, bili iz nekih prilično važnih i utjecajnih obitelji. Osim što su imali zdrav um i tijelo, imali su i uvid, mudrost, spoznaju i razbor — i to još dok su bili tako mladi da ih se moglo nazvati ‘dječacima’, možda u svojim ranim tinejdžerskim godinama. Danijel i njegovi drugovi sigurno su bili izvanredne osobe — elita — među mladima u Jeruzalemu.

 9. Po čemu se može sa sigurnošću zaključiti da su Danijel i njegova tri druga imali bogobojazne roditelje?

⁹ Izvještaj nam ne govori tko su bili roditelji tih mladića. No nesumnjivo su to bile boguodane osobe koje su svoju roditeljsku odgovornost shvatile ozbiljno. S obzirom na moralnu i duhovnu dekadenciju koja je tada prevladavala u Jeruzalemu, a naročito među onima iz ‘kraljevskog i velikaškog roda’, jasno je da izvrsna svojstva koja su imali Danijel i njegova tri druga nisu nastala slučajno. Roditeljima je sasvim sigurno bilo bolno gledati kako im sinove odvode u daleku zemlju. Kako bi samo bili ponosni da su znali konačni ishod! Kako li je važno da roditelji djecu odgajaju u “stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja”! (Efežanima 6:4).

10. Čemu su mladi Hebreji bili poučavani, i s kojim ciljem?

¹⁰ Odmah je počela bitka za mlade umove tih izgnanika. Da bi bio siguran u to da će hebrejski tinejdžeri biti oblikovani na način koji će se uklapati u babilonski sistem, Nabuhodonozor je naredio da ih njegovi službenici ‘nauče pismu i jeziku Kaldejaca’ (Danijel 1:4, St). To nije bilo obično obrazovanje. The International Standard Bible Encyclopedia objašnjava da je ono “obuhvaćalo proučavanje sumerskog, akadskog, aramejskog (...) i drugih jezika, kao i opširnu literaturu pisanu na tim jezicima”. ‘Opširna literatura’ sastojala se od povijesti, matematike, astronomije i tako dalje. Međutim, “dodatni religiozni tekstovi, kako tumačenje znamenja tako i astrologija (...), igrali su važnu ulogu”.

11. Koji su koraci poduzeti kako bi se osiguralo da se mladi Hebreji asimiliraju u život na babilonskom dvoru?

¹¹ Da bi ti mladi Hebreji u potpunosti usvojili običaje i kulturu babilonskog dvorskog života, “odredi im kralj obrok na dan od jela kraljevskoga i od vina koje on pijaše, da se hrane tri godine a poslije da stoje pred kraljem” (Danijel 1:5). Osim toga, “starješina nad dvoranima dade im imena, i Danijelu dade ime Baltazar, a Ananiji Sidrah, a Mizaelu Mizah, a Azariji Abdenago” (Danijel 1:7). U biblijska je vremena bilo uobičajeno dati nekome novo ime kako bi se obilježio značajan događaj u njegovom životu. Naprimjer, Jehova je promijenio imena Abramu i Saraji u Abraham i Sara (1. Mojsijeva 17:5, 15, 16). Kad neki čovjek promijeni tuđe ime, to je očit dokaz njegovog autoriteta ili dominacije nad tom osobom. Kada je Josip postao egipatski upravitelj nad hranom, faraon mu je dao ime Zafnatfaneh (1. Mojsijeva 41:44, 45; usporedi 2. Kraljevima 23:34; 24:17).

12, 13. Zašto se može reći da se mladim Hebrejima promjenom imena pokušala potkopati vjera?

¹² U slučaju Danijela i njegova tri hebrejska prijatelja, imena koja su dobili imala su svoja značenja. Imena koja su im dali roditelji bila su u skladu s obožavanjem Jehove. “Danijel” znači “moj sudac je Bog”. Značenje imena “Ananija” je “Jehova je pokazao naklonost”. “Mizael” vjerojatno znači “tko je kao Bog?” “Azarija” znači “Jehova je pomogao”. Njihovi su se roditelji, bez sumnje, žarko nadali da će im sinovi odrasti pod vodstvom Jehove Boga i postati njegovi vjerni i lojalni sluge.

¹³ Međutim, sva nova imena koja su dobila četvorica Hebreja bila su tijesno povezana s imenima lažnih bogova, čime se htjelo pokazati da su ta božanstva nadvladala pravog Boga. Kakvog li podmuklog pokušaja da se potkopa vjera tih mladića!

14. Što znače nova imena koja su dobili Danijel i njegova tri druga?

¹⁴ Danijelovo je ime promijenjeno u Baltazar, što znači “zaštiti život kralja”. To je očito bio skraćeni oblik prizivanja Bela, ili Marduka, glavnog babilonskog boga. Bez obzira na to da li je Nabuhodonozor imao svoje prste u biranju Danijelovog imena ili nije, ponosno je priznao da je imenovan “po imenu [njegovog] boga” (Danijel 4:8). Ananijino su ime promijenili u Sidrah, a neki stručnjaci misle da je to ime složenica i da znači “zapovijed Akua”. Zanimljivo je da je Aku ime sumerskog boga. Mizael je preimenovan u Mizaha (možda Mishaaku), što je očito lukavo izvrtanje značenja “tko je kao Bog?” u “tko je kao Aku?” Azarijino babilonsko ime bilo je Abdenago i vjerojatno znači “sluga Nega”. “Nego” je drugi oblik od imena “Nebo”, jednog božanstva po kojem su i mnogi babilonski vladari dobivali imena.

15, 16. S kojom su se opasnošću sada suočili Danijel i njegovi drugovi, i kako su reagirali?

¹⁵ Babilonska imena, program preodgajanja i posebna ishrana — sve je to bio pokušaj ne samo da se Danijela i trojicu mladih Hebreja asimilira u babilonski način života već i da ih se otuđi od njihovog Boga, Jehove, i njihove religiozne pouke i porijekla. Što će ti mladići, suočeni sa svim tim pritiskom i iskušenjem, učiniti?

¹⁶ Nadahnuti izvještaj kaže: “Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola” (Danijel 1:8a, St). Iako je Danijel jedini spomenut po imenu, iz onoga što slijedi očito je da su njegova tri druga podržala njegovu odluku. Riječi “u srcu odlučio” pokazuju da je pouka koju su Danijelu kod kuće pružili roditelji i drugi doprla do njegovog srca. I ostala trojica Hebreja su, bez sumnje, svoje odluke donijela na temelju sličnog poučavanja. To odlično ilustrira kolika je vrijednost poučavanja naše djece, čak i kad izgledaju premala da bi nešto razumjela (Priče Salamunove 22:6; 2. Timoteju 3:14, 15).

17. Zašto su Danijel i njegovi drugovi odbili samo kraljeve odredbe o svakodnevnoj prehrani, ali ne i druge pripreme?

¹⁷ Zašto su mladi Hebreji odbili samo delikatesna jela i vino, ali ne i druge pripreme? Danijelovo razmišljanje jasno pokazuje zašto: ‘Nije se želio okaljati.’ Učenje ‘pisma i jezika Kaldejaca’ i dobivanje babilonskog imena, koliko god bi se tome moglo prigovoriti, ne bi bezuvjetno okaljalo neku osobu. Razmotri što je bilo s Mojsijem skoro 1 000 godina prije toga. Iako je bio “poučen svoj egipatskoj mudrosti”, ostao je lojalan Jehovi. Način na koji su ga odgojili njegovi roditelji pružio mu je čvrst temelj. Zato je “vjerom (...) Mojsije, kad je odrastao, odbio zvati se sinom faraonove kćeri, izabravši da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom umjesto da ima privremeni užitak grijeha” (Djela apostolska 7:22; Hebrejima 11:24, 25).

18. Na koje bi načine kraljeve odredbe okaljale mlade Hebreje?

¹⁸ Na koji bi način odredbe babilonskog kralja okaljale mladiće? Kao prvo, delikatesna su jela možda uključivala hranu koju je zabranjivao Mojsijev zakon. Naprimjer, Babilonci su jeli nečiste životinje, zabranjene Izraelcima koji su bili pod Zakonom (3. Mojsijeva 11:1-31; 20:24-26; 5. Mojsijeva 14:3-20). Drugo, Babilonci nisu imali običaj zaklanim životinjama ispustiti krv prije nego što počnu jesti njihovo meso. Jesti neiskrvareno meso bilo bi izravno kršenje Jehovinog zakona o krvi (1. Mojsijeva 9:1, 3, 4; 3. Mojsijeva 17:10-12; 5. Mojsijeva 12:23-25). Treće, obožavatelji lažnih bogova, u skladu sa svojim običajem, prinosili su hranu idolima prije nego što bi je pojeli na zajedničkom obroku. Sluge Jehove nikada ne bi učinili ništa slično! (Usporedi 1. Korinćanima 10:20-22.) Na koncu, prepustiti se teškoj hrani i žestokom piću dan za danom nipošto ne bi bilo zdravo za ljude bilo koje dobi, a kamoli za mlade.

19. Kako su se mladi Hebreji mogli razumski opravdavati, ali što im je pomoglo da dođu do ispravnog zaključka?

¹⁹ Jedno je znati što treba učiniti, a sasvim je drugo imati hrabrosti to učiniti pod pritiskom ili u iskušenju. Danijel i njegova tri prijatelja mogli su smatrati da njihovi roditelji i prijatelji neće znati kako su postupili, budući da su daleko od njih. Mogli su se također razumski opravdavati da je to kraljeva naredba i da očito nema drugog izlaza. Osim toga, drugi su mladići, bez sumnje, spremno prihvatili te pripreme, a sudjelovanje u njima smatrali su prednošću, a ne poteškoćom. No, takvo pogrešno razmišljanje moglo je lako dovesti do zamke tajnog grijeha, koji predstavlja klopku mnogim mladima. Mladi su Hebreji znali da su ‘oči Jehovine na svakom mjestu’ i da će ‘Bog svako djelo iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla’ (Priče Salamunove 15:3; Propovjednik 12:14). Izvucimo svi pouku iz načina postupanja tih vjernih mladića.

20, 21. Što je Danijel učinio, i s kakvim rezultatom?

²⁰ Danijel je, nakon što je u srcu odlučio da se odupre iskvarujućim utjecajima, nastavio postupati u skladu sa svojom odlukom. “Zamoli se [“stalno je molio”, NS] starješini nad dvoranima da se ne skvrni” (Danijel 1:8b). “Stalno je molio” — taj je izraz vrijedno zapaziti. Često je potreban stalan napor ako se želimo uspješno oduprijeti iskušenjima ili nadvladati određene slabosti (Galaćanima 6:9).

²¹ U Danijelovom se slučaju ustrajnost isplatila. “I dade Bog Danijelu te nađe milost i ljubav u starješine nad dvoranima” (Danijel 1:9). Situacija se na kraju nije okrenula u korist Danijela i njegovih drugova zato što su oni bili privlačne i inteligentne osobe. Umjesto toga, razlog je bio Jehovin blagoslov. Danijel se, bez sumnje, sjetio hebrejske izreke: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6). Slijeđenje tog savjeta uistinu je vodilo do nagrade.

22. Koji je opravdan prigovor iznio dvorski službenik?

²² U početku se glavni dvorski službenik protivio: “Bojim se gospodara svojega kralja, koji vam je odredio jelo i piće; jer kad kralj vidi lica vaša lošija nego u ostalih mladića, vaših vršnjaka, zašto da mi učinite da budem glavom kriv kralju?” (Danijel 1:10). Bili su to opravdani prigovori i strahovi. Kralj Nabuhodonozor nije bio osoba koja bi se zadovoljila negativnim odgovorom, i službenik je znao da bi ga moglo stajati ‘glave’ kad bi se suprotstavio kraljevim naredbama. Što će Danijel učiniti?

23. Kako je Danijel pokazao uvid i mudrost u svom načinu postupanja?

²³ Sada su uvid i mudrost stupili u akciju. Mladi se Danijel vjerojatno sjetio izreke: “Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju” (Priče Salamunove 15:1). Umjesto da je tvrdoglavo inzistirao na tome da se njegov zahtjev odobri i možda time dao povoda drugima da od njega naprave nekog mučenika, Danijel je taj problem stavio na stranu. U pravo se vrijeme obratio “čuvaru” koji je možda bio spremniji dozvoliti sitne privilegije jer nije bio izravno odgovoran kralju (Danijel 1:11, St).

24. Koji je ispit Danijel predložio?

²⁴ Danijel je čuvaru predložio ispit riječima: “Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. Vidjet ćeš onda kakvi ćemo mi biti a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio” (Danijel 1:12, 13, St).

25. Što je možda bilo uključeno u ‘povrće’ koje se davalo Danijelu i trojici njegovih prijatelja?

²⁵ Deset dana na ‘povrću i vodi’ — hoće li izgledati ‘lošije’ od drugih? “Povrće” je prijevod hebrejske riječi koja zapravo znači “sjemena”. Neki je biblijski prijevodi prevode s “mahunarke”, što se definira kao “jestiva sjemena različitih mahunastih biljaka (kao što su grašak, bob ili leća)”. Neki izučavatelji misle da kontekst ukazuje na hranu koja uključuje više od običnog jestivog sjemenja. Jedan priručnik kaže: “Ono što su Danijel i njegovi drugovi tražili bilo je skromno jelo od povrća koje je jeo obični narod, za razliku od bogatije, mesne hrane s kraljevskog stola.” Dakle, povrće je moglo uključivati hranjive obroke pripremljene od boba, krastavaca, češnjaka, poriluka, leće, dinja i crvenog luka te kruh od različitih žitarica. To sigurno nitko ne bi smatrao nekom dijetom za mršavljenje. Po svemu sudeći, čuvar je shvatio bit. “I posluša ih u tom, i ogleda ih za deset dana” (Danijel 1:14). Kakav je bio rezultat?

26. Kakav je bio ishod desetodnevnog ispita, i zašto je sve tako završilo?

²⁶ “Poslije deset dana lica im dođoše ljepša i mesnatija nego u svih mladića koji jeđahu kraljevsko jelo” (Danijel 1:15). To ne treba shvatiti kao dokaz da je vegetarijanska ishrana bolja od bogate, mesne hrane. Deset dana je kratak period da bi bilo koja vrsta ishrane dala opipljive rezultate, ali ne i prekratak da bi Jehova ispunio svoj naum. “Blagoslov Jehovin obogaćava a bez muke”, kaže njegova Riječ (Priče Salamunove 10:22). Četiri mlada Hebreja svoju su vjeru i pouzdanje položili u Jehovu, a on ih nije napustio. Stoljećima kasnije, Isus Krist je 40 dana živio bez hrane. Zbog toga je citirao riječi koje se nalaze u 5. Mojsijevoj 8:3, gdje čitamo: “Čovjek ne živi o samom kruhu nego o svemu što izlazi iz usta Jehovinih.” Iskustvo Danijela i njegovih prijatelja klasičan je primjer točnosti te tvrdnje.

27, 28. U kom su smislu pravila prehrane kojima su se podvrgli Danijel i njegova tri prijatelja bila priprema za veće stvari koje su ležale pred njima?

²⁷ Iako je tih deset dana bilo samo jedan ispit, rezultati nisu mogli biti uvjerljiviji. “Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća” (Danijel 1:16, St). Nije teško pretpostaviti što su drugi mladi, koji su sudjelovali u istom programu poučavanja, mislili o Danijelu i njegovim drugovima. Sigurno im je izgledalo vrlo nerazumno svakog dana odbiti kraljeve poslastice u zamjenu za povrće. No, na horizontu su se nazirali veliki ispiti i kušnje, a to će zahtijevati sav oprez i trezvenost koje su mladi Hebreji mogli steći. Iznad svega, njihova vjera i pouzdanje u Jehovu bit će faktori koji će im pomoći da izađu kao pobjednici u svojim ispitima vjere. (Usporedi Jozuu 1:7.)

²⁸ Dokaz da je Jehova bio s tim mladićima vidljiv je iz sljedećih riječi: “Dade Bog svoj četvorici mladića znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti; a Danijelu dade da razumije svaku viziju i sne” (Danijel 1:17). Da bi izašli na kraj s teškim razdobljima koja su im predstojala, trebali su više od fizičke snage i dobrog zdravlja. “Kad dođe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, pomnjivost će paziti na te, razum će te čuvati, izbavljajući te od zla puta” (Priče Salamunove 2:10-12). Upravo je time Jehova obdario četvoricu vjernih mladića kako bi ih pripremio na ono što je ležalo pred njima.

29. Zašto je Danijel mogao ‘razumjeti svaku viziju i sne’?

²⁹ Kaže se da je Danijel ‘razumio svaku viziju i sne’. To ne znači da je postao medij. Zanimljivo je da Danijel, iako ga se smatra jednim od velikih hebrejskih proroka, nikada nije bio nadahnut da objavi izjave kao što su “ovako veli Gospodin Jehova” ili “ovako govori Jehova nad vojskama” (Izaija 28:16; Jeremija 6:9). Pa ipak, Danijel je samo pod vodstvom Božjeg svetog duha mogao razumjeti i protumačiti vizije i snove koji su otkrivali Jehovin naum.

30, 31. Kako se način postupanja koji su odabrali Danijel i njegovi drugovi pokazao korisnim u njihovom slučaju?

³⁰ Završile su tri godine preodgajanja i pripremanja. Nakon toga je uslijedio presudni ispit — osobni razgovor s kraljem. “Kad prođe vrijeme po kom kralj bješe rekao da ih izvedu, izvede ih starješina nad dvoranima pred Nabuhodonozora” (Danijel 1:18). Došlo je vrijeme da četvorica mladića polože račun za sebe. Hoće li se slijeđenje Jehovinih zakona, za razliku od prepuštanja babilonskom načinu života, pokazati korisnim u njihovom slučaju?

³¹ “Govori kralj s njima, i ne nađe se među svima njima ni jedan kao Danijel, Ananija, Mizael i Azarija; i stajahu pred kraljem” (Danijel 1:19). Kakvog li potpunog opravdanja njihovog načina postupanja tokom protekle tri godine! Uopće nije bilo bezumno što su slijedili pravila koja je određivala njihova vjera i savjest. Zato što su ostali vjerni u naizgled malim stvarima, Danijel i njegovi prijatelji bili su blagoslovljeni većim stvarima. Prednost ‘stajanja pred kraljem’ bila je cilj kojem su težili svi mladići iz tog programa poučavanja. Biblija ne govori jesu li četvorica mladih Hebreja jedini bili odabrani. U svakom slučaju, njihov im je vjerni način postupanja zaista donio “veliku plaću” (Psalam 19:11).

32. Zašto se može reći da su Danijel, Ananija, Mizael i Azarija uživali još veću prednost od te što su bili na kraljevskom dvoru?

³² “Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima”, kaže Biblija (Priče Salamunove 22:29, St). Tako je Nabuhodonozor odabrao Danijela, Ananiju, Mizaela i Azariju da stoje pred kraljem, to jest da budu članovi kraljevskog dvora. Iz svega toga vidimo da je Jehovina ruka vodila stvari kako bi se preko tih mladića — naročito preko Danijela — obznanili važni aspekti božanskog nauma. Iako je bila čast biti odabran za člana Nabuhodonozorovog kraljevskog dvora, još je veća čast kad te Univerzalni Kralj, Jehova, upotrebljava na takav divan način.

33, 34. (a) Zašto je kralj bio impresioniran mladim Hebrejima? (b) Koju pouku možemo izvući iz iskustva četvorice Hebreja?

³³ Nabuhodonozor se uskoro uvjerio u to da su mudrost i uvid koje je Jehova dao četvorici mladih Hebreja bili daleko superiorniji od onih koje su posjedovali svi savjetnici i mudraci na njegovom dvoru. “U svemu čemu treba mudrost i razum, za što ih kralj zapita, nađe da su deset puta bolji od svih vrača i zvjezdara što ih bješe u svemu kraljevstvu njegovu” (Danijel 1:20). Zar bi moglo biti drugačije? ‘Vračari’ i ‘zvjezdari’ oslanjali su se na svjetovna i praznovjerna babilonska učenja, dok su se Danijel i njegovi prijatelji pouzdali u mudrost odozgo. Tu jednostavno nije moglo biti uspoređivanja — niti konkurencije!

³⁴ Situacija se zapravo kroz stoljeća nije mnogo promijenila. U prvom stoljeću n. e., kad su grčka filozofija i rimski zakon bili u modi, apostol Pavao je pod nadahnućem napisao: “Mudrost ovog svijeta ludost [je] pred Bogom; jer pisano je: ‘On hvata mudre u njihovom vlastitom lukavstvu.’ I opet: ‘Jehova zna da su razmišljanja mudrih ljudi isprazna.’ Zato neka se nitko ne hvali ljudima” (1. Korinćanima 3:19-21). Danas se trebamo čvrsto držati onoga čemu nas je Jehova poučio i ne dozvoliti da lako potpadnemo pod utjecaj glamura i blještavila svijeta (1. Ivanova 2:15-17).

35. Koliko znamo o Danijelova tri druga?

³⁵ Snažna vjera Ananije, Mizaela i Azarije dramatično je prikazana u 3. poglavlju Danijela, u vezi s Nabuhodonozorovim zlatnim likom u ravnici Duri i ispitom u užarenoj peći. Ti su bogobojazni Hebreji, bez sumnje, ostali vjerni Jehovi sve do svoje smrti. To znamo jer je apostol Pavao nesumnjivo na njih aludirao kad je pisao o onima “koji su pomoću vjere (...) zaustavili silu vatre” (Hebrejima 11:33, 34). Oni su izvrsni primjeri za Jehovine sluge, mlade i stare.

36. Kakav je izvrstan životni poziv Danijel imao?

³⁶ A što se tiče Danijela, zadnji redak 1. poglavlja kaže: “Osta Danijel do prve godine kralja Kira.” Povijest otkriva da je Kir 539. pr. n. e. zauzeo Babilon u jednoj noći. Izgleda da je Danijel zahvaljujući svojoj reputaciji i statusu nastavio služiti na Kirovom dvoru. Ustvari, Danijel 10:1 kaže da je Jehova “treće godine Kira kralja Perzijskoga” otkrio jednu važnu stvar Danijelu. Ako je 617. pr. n. e., kad je doveden u Babilon, bio u tinejdžerskim godinama, onda je prilikom primanja te zadnje vizije imao skoro 100 godina. Kakvog li dugog i blagoslovljenog životnog poziva u vjernoj službi Jehovi!

37. Koje pouke možemo izvući iz razmatranja 1. poglavlja Danijela?

³⁷ Prvo poglavlje knjige Danijela predstavlja više od neke priče o četiri vjerna mladića koja su uspješno svladala ispite vjere. Pokazuje nam kako Jehova može koristiti koga god želi da bi ispunio svoj naum. Taj izvještaj dokazuje da naizgledna nesreća, ako je Jehova dozvoli, može poslužiti korisnoj svrsi. Govori nam i o tome da vjernost u malim stvarima donosi veliku nagradu.