Isusovo rođenje — istinita priča

SJETI se nekog vrlo poznatog događaja iz povijesti svoje zemlje. Iscrpno je dokumentiran, a zapisalo ga je više povjesničara. Što ako ti netko kaže da se taj događaj uopće nije zbio, da je sve samo puka izmišljotina? Ili, da malo približimo stvar, što ako netko tvrdi da je većina onoga što ti je tvoja obitelj rekla o rođenju i mladosti tvoga djeda izmišljeno? U oba bi te slučaja razljutilo čak i da netko samo spomene takvu mogućnost. Sigurno takve tvrdnje ne bi prihvatio zdravo za gotovo!

Ipak, današnji kritičari obično odbacuju izvještaje Evanđeljâ koji govore o Isusovom rođenju, a napisali su ih Matej i Luka. Kažu da su ti izvještaji izuzetno proturječni i neuskladivi te da oba sadrže očite laži i povijesne greške. Može li to biti istina? Umjesto da prihvatimo takve optužbe, sami ispitajmo izvještaje Evanđeljâ. Usput, da vidimo čemu nas oni danas mogu naučiti.

Svrha pisanja

Za početak je korisno prisjetiti se svrhe ovih biblijskih izvještaja. To nisu biografije; to su Evanđelja. Razlika je značajna. U biografiji autor može ispisati stotine stranica nastojeći pokazati kako je osoba o kojoj piše postala tako poznata ličnost. Tako neke biografije sadrže mnoštvo stranica opisujući pojedinosti o porijeklu, rođenju i djetinjstvu osobe o kojoj pišu. Kod Evanđeljâ je drugačije. Od četiri Evanđelja, samo Matejevo i Lukino govore o Isusovom rođenju i djetinjstvu. Međutim, njihov cilj nije da pokažu u kakvog je čovjeka Isus odrastao. Sjeti se da su Isusovi sljedbenici priznali da je on postojao kao duhovno stvorenje prije nego što je uopće došao na Zemlju (Ivan 8:23, 58). Dakle, Matej i Luka nisu se zadržavali na Isusovom djetinjstvu da bi objasnili kakav je čovjek on postao. Umjesto toga, oni su pisali o događajima koji su odgovarali svrsi njihovih Evanđelja.

A što je bila svrha njihovog pisanja Evanđeljâ? Riječ “evanđelje” znači “dobra vijest”. Obojica su imala istu poruku — da je Isus obećani Mesija, ili Krist; da je umro za grijehe čovječanstva; i da je uskrsnuo na nebo. No ta dva pisca živjela su u izrazito različitim prilikama i pisala su za različito čitateljstvo. Matej, poreznik, oblikovao je svoj izvještaj uglavnom za židovsko čitateljstvo. Luka, liječnik, pisao je ‘čestitom Teofilu’ — koji je možda zauzimao neki ugledni položaj — i, u proširenom smislu, širem čitateljstvu Židova i ne-Židova (Luka 1:1-3). Svaki je pisac izabrao one događaje koji su najznačajniji i najuvjerljiviji za njegovo čitateljstvo. Tako Matejev izvještaj naglašava proročanstva Hebrejskih pisama koja su se ispunila u povezanosti s Isusom. S druge strane, Luka se drži klasičnijeg povjesničarskog pristupa koji je trebalo prihvatiti njegovo ne-židovsko čitateljstvo.

Ne iznenađuje što se njihovi izvještaji razlikuju. No oni, premda kritičari to tvrde, međusobno ne proturječe. Oni se nadopunjavaju, točno pristajući jedan uz drugi kako bi oblikovali potpuniju sliku.

Isusovo rođenje u Betlehemu

I Matej i Luka bilježe istaknuto čudo u vezi s Isusovim rođenjem — rodila ga je djevica. Matej pokazuje da se ovim čudom ispunilo proročanstvo koje je stoljećima prije izrekao Izaija (Izaija 7:14; Matej 1:22, 23). Luka objašnjava da je Isus rođen u Betlehemu zbog popisa stanovništva koji je pokrenuo Cezar, što je primoralo Josipa i Mariju da tamo otputuju. (Vidi okvir na 7. stranici.) Činjenica da se Isus rodio u Betlehemu je značajna. Stoljećima ranije, prorok Mihej prorekao je da će Mesija biti iz ovog naizgled nevažnog mjesta u blizini Jeruzalema (Mihej 5:2).

Noć Isusovog rođenja postala je čuvena kao motiv za jaslice. Međutim, stvarna je priča vrlo različita od one koja se često prikazuje. Povjesničar Luka, koji nam govori o popisu stanovništva zbog kojeg su Josip i Marija došli u Betlehem, ujedno nam priča o pastirima koji tu važnu noć provode na otvorenom sa svojim stadima. Ove dvije pojedinosti mnoge su izučavatelje Biblije dovele do zaključka da se Isus nije mogao roditi tijekom prosinca. Oni ističu kako je nevjerojatno da bi Cezar primorao neprijateljski raspoložene Židove na put u njihove rodne gradove tijekom hladnog i kišnog vremena, što bi još više razbjesnilo buntovan narod. Jednako je nevjerojatno, primjećuju bibličari, da su pastiri sa svojim stadima boravili na otvorenom po tako hladnom vremenu (Luka 2:8-14).

Zapazi da Jehova nije odlučio da rođenje svoga Sina objavi obrazovanim i utjecajnim religioznim vođama onoga vremena, nego običnim radnicima koji su boravili na otvorenom. Pismoznalci i farizeji vjerojatno su imali malo kontakta s pastirima, koje je njihovo neujednačeno vrijeme rada sprečavalo u pridržavanju nekih pojedinosti usmenoga zakona. No Bog je ovim poniznim, vjernim ljudima iskazao veliku čast — izaslanstvo anđela obavijestilo ih je da je Mesija, kojega su ljudi čekali tisućama godina, upravo rođen u Betlehemu. Ovi su ljudi, a ne “tri kralja” koja se tako često nalaze u prikazima jaslica, posjetili Mariju i Josipa te su vidjeli to nedužno dijete kako leži u jaslama (Luka 2:15-20).

Jehova je naklonjen poniznim tražiteljima istine

Bog je naklonjen poniznim ljudima koji ga ljube i koje živo interesira da vide ispunjenje njegovih nauma. Taj se motiv stalno ponavlja u događajima vezanim uz Isusovo rođenje. Kad su, otprilike mjesec dana nakon djetetovog rođenja, Josip i Marija predstavili dijete u hramu pokazujući poslušnost Mojsijevom zakonu, prinijeli su na žrtvu “dvije grlice, ili dva golubića” (Luka 2:22-24). Zakon je zapravo zahtijevao da se prinese ovan, ali dopuštao je ovu jeftiniju mogućnost u slučaju siromaštva (3. Mojsijeva 12:1-8). Razmisli o tome. Jehova Bog, Suveren svemira, nije izabrao bogatu, nego siromašnu obitelj kao kućanstvo u kojem će se njegov ljubljeni, jedinorođeni Sin odgajati. Ako si roditelj, ovo ti može poslužiti kao dobar podsjetnik na to da je najbolji dar koji možeš dati svojoj djeci — daleko bolji od materijalnog bogatstva ili prestižnog obrazovanja — kućni ambijent u kojem se duhovne vrijednosti stavljaju na prvo mjesto.

U hramu je Jehova pokazao naklonost prema dvoje drugih vjernih obožavatelja. Jedna od njih je Ana, 84-godišnja udovica koja “ne odlažaše od crkve” (Luka 2:36, 37). Drugi je vjerni ostarjeli čovjek po imenu Šimun. Oboje su oduševljeni prednošću koju im je Jehova dao — oči su im, prije nego što su umrli, vidjele onog koji će biti obećani Mesija. Šimun je izrekao proročanstvo nad djetetom. To proročanstvo ispunjeno je nadom, no zasjenjeno tugom. On pretkazuje da će ova mlada majka, Marija, jednog dana osjetiti duboku žalost za svojim ljubljenim sinom (Luka 2:25-35).

Dijete u opasnosti

Šimunovo proročanstvo žalostan je podsjetnik da će ovo nedužno dijete postati predmetom mržnje. Još dok je Isus samo malo dijete, ta mržnja već dolazi do izražaja. Matejev izvještaj potanko opisuje kako je do toga došlo. Više je mjeseci prošlo, a Josip, Marija i Isus sada žive u jednoj kući u Betlehemu. Neočekivano ih posjećuje nekoliko stranaca. Usprkos tome što brojne jaslice prikazuju, Matej ne navodi koliko je ljudi došlo niti kaže da su to bili “mudraci”, a još manje “tri kralja”. On upotrebljava grčku riječ mágoi, što znači “astrolozi”. Sama bi ova činjenica trebala čitaoca navesti na pomisao da se ovdje radi o nečem zlom, jer je astrologija nešto što Božja Riječ osuđuje i koju su vjerni Židovi vrlo savjesno izbjegavali (5. Mojsijeva 18:10-12; Izaija 47:13, 14).

Ovi su astrolozi slijedili zvijezdu s istoka i nosili poklone ‘caru židovskom što se rodio’ (Matej 2:2). No ona ih nije vodila do Betlehema. Dovela ih je do Jeruzalema i Heroda Velikog. Nijedan drugi čovjek na svijetu nije imao tako snažna sredstva i motiv da naudi mladom Isusu. Ovaj je ambiciozni, krvožedni čovjek ubio nekoliko članova svoje najuže obitelji koje je smatrao prijetnjom.a Uznemiren time što je čuo za rođenje budućeg ‘cara židovskog’, šalje astrologe da ga nađu u Betlehemu. Dok putuju, dešava se nešto čudno. Izgleda da se “zvijezda” koja ih je vodila do Jeruzalema miče! (Matej 2:1-9).

Je li to bilo pravo svjetlo na nebu ili jednostavno vizija, ne znamo. No znamo da ta “zvijezda” nije bila od Boga. Sa zloslutnom je točnošću vodila te poganske obožavatelje ravno do Isusa — ranjivog i bespomoćnog djeteta koje su štitili samo siromašni tesar i njegova žena. Astrolozi, koji su nasjeli na Herodov plan, vjerojatno bi se vratili i izvijestili osvetoljubivog vladara, što bi bilo pogubno za dijete. No Bog intervenira putem sna i upućuje ih kući drugim putem. Prema tome, “zvijezda” je morala biti lukavstvo Božjeg neprijatelja, Sotone, koji nije prezao ni od čega samo da naudi Mesiji. Kako je samo ironično da se “zvijezda” i astrolozi u motivima jaslica prikazuju kao Božji izaslanici! (Matej 2:9-12).

Ipak, Sotona ne odustaje. Njegov pijun u ovom događaju, kralj Herod, naređuje da se sva djeca u Betlehemu mlađa od dvije godine pobiju. No Sotona ne može pobijediti u bici protiv Jehove. Matej zapaža da je davno prije Bog predvidio čak i ovaj zlobni pokolj nedužne dječice. Jehova ponovno čini protupotez Sotoni, upozoravajući Josipa preko anđela da pobjegne u Egipat radi sigurnosti. Matej izvještava da je nešto kasnije Josip opet preselio svoju malenu obitelj i konačno se naselio u Nazaretu, gdje je Isus odrastao sa svojom mlađom braćom i sestrama (Matej 2:13-23; 13:55, 56).

Kristovo rođenje — što znači za tebe

Iznenađuje li te donekle ovaj sažetak događaja vezanih uz Isusovo rođenje i rano djetinjstvo? Mnoge iznenađuje. Iznenađeni su kad saznaju da su izvještaji zapravo međusobno skladni i točni, usprkos smjelim izjavama nekih koji govore suprotno. Iznenađeni su kad saznaju da su neki događaji prorečeni stotinama godina unaprijed. Također su iznenađeni što se neki ključni dijelovi Evanđeljâ izrazito razlikuju od prikaza u tradicionalnim pričama o Kristovom rođenju i jaslicama.

No, možda najviše iznenađuje činjenica da toliko tradicionalnih božićnih proslava ispušta bitne stvari opisane u Evanđeljima. Naprimjer, malo se pažnje pridaje Isusovom Ocu — ne Josipu, nego Jehovi Bogu. Zamisli kako se osjećao kad je svog ljubljenog Sina povjerio na odgoj i brigu Josipu i Mariji. Zamisli patnju nebeskoga Oca kad je dopustio da njegov Sin odrasta u svijetu u kojemu će kralj pun mržnje smišljati kako da ga ubije dok je još dijete! Duboka ljubav prema čovječanstvu potaknula je Jehovu da učini ovu žrtvu (Ivan 3:16).

Samog se Isusa često izostavlja iz božićnih proslava. Pa, ne postoji izvještaj da je ikada uopće rekao učenicima datum svojega rođenja; niti postoji išta što ukazuje na to da su njegovi sljedbenici slavili njegov rođendan.

Isus nije svojim sljedbenicima zapovjedio da obilježavaju njegovo rođenje nego njegovu smrt — kao značajan događaj koji je utjecao na svjetsku povijest (Luka 22:19, 20). Ne, Isus nije želio da ga se sjećamo kao bespomoćnog djeteta u jaslama, jer on nipošto nije takav u ovom trenutku. Više od 60 godina nakon svog pogubljenja, Isus se otkrio u viziji apostolu Ivanu kao moćni Kralj koji jaše u bitku (Otkrivenje 19:11-16). Isusa danas trebamo upoznati u toj ulozi, kao Vladara Božjeg nebeskog Kraljevstva jer je on Kralj koji će promijeniti svijet.

[Bilješka]

[Okvir/slike na stranici 7]

Je li Luka bio u krivu?

KAKO se Isus, koji je odrastao u Nazaretu i bio poznat kao Nazarećanin, mogao roditi u Betlehemu, udaljenom otprilike 150 kilometara? Luka objašnjava: “U to vrijeme [prije Isusovog rođenja] pak izidje zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Cirinova Sirijom. I podjoše svi da se prepišu svaki u svoj grad” (Luka 1:1; 2:1-3).

Kritičari općenito napadaju ovaj odlomak govoreći da je to gruba pogreška ili, što je još gore, laž. Uporno tvrde da ovaj popis stanovništva i Kvirinijevo namjesništvo spadaju u 6. ili 7. godinu n. e. Ako su u pravu, to bi bacilo ozbiljnu sumnju na Lukin izvještaj, budući da pokazatelji ukazuju na to da je Isus rođen 2. godine pr. n. e. No ovi kritičari zanemaruju dvije ključne činjenice. Kao prvo, Luka priznaje da nije bio samo jedan popis stanovništva — zapazi da se on osvrće na “prvi prijepis” (naglašeno od nas). On je znao za drugi, kasniji popis (Djela apostolska 5:37). Taj je kasniji popis onaj isti koji opisuje Josip, a dogodio se 6. n. e. Kao drugo, Kvirinijevo nas namjesništvo ne prisiljava da Isusovo rođenje povežemo s kasnijim datumom. Zašto ne? Zato što je Kvirinije očito služio na tom položaju dvaput. Mnogi učenjaci priznaju da je prvi put služio oko 2. pr. n. e.

Neki kritičari kažu da je Luka izmislio popis stanovništva kako bi stvorio razlog za Isusovo rođenje u Betlehemu, ispunjavajući tako proročanstvo iz Miheja 5:2. Ova teorija čini Luku namjernim lažljivcem, a nijedan kritičar ne može povezati takvu tvrdnju s vrlo savjesnim povjesničarom koji je napisao Evanđelje i knjigu Djela apostolska.

Još nešto nijedan kritičar ne može objasniti: Sam je popis stanovništva ispunio proročanstvo! U šestom stoljeću pr. n. e. Danijel je prorokovao o vladaru koji će “u diku kraljevstva poslati poreznika”. Odnosi li se ovo na Augusta i njegovu zapovijed da se izvrši popis stanovništva u Izraelu? Pa, proročanstvo nadalje pretkazuje da će Mesija, ili “knez Saveza”, biti ‘skršen’ tijekom vladavine nasljednika ovoga vladara. Isus je stvarno bio ‘skršen’ tijekom vladavine Augustovog nasljednika, Tiberija (Danijel 11:20-22, St).

[Slike]

Cezar August (27. pr. n. e.–14. n. e.)

Tiberije Cezar (14-37. n. e.)

[Zahvale]

Musée de Normandie, Caen, Francuska

Fotografija ljubaznošću British Museuma

[Slika na stranici 8]

Ponizni pastiri bili su povlašteni time što im je Jehovin anđeo rekao dobru vijest o Kristovom rođenju