3, 4. Tko su oni koji se “ogrešuju o Savez”, i u kakvom su odnosu bili s kraljem sjevera?

³ “Svojim će spletkama”, rekao je Božji anđeo, “[kralj sjevera] navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez.” Anđeo je dodao: “Ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje.

(Danijel 11:32, 33, St).

⁴ Osobe ‘koje se ogrešuju o savez’ mogu biti samo vođe crkava kršćanstva koji tvrde da su kršćani, ali njihova djela oskvrnjuju i samo ime kršćanstva. Walter Kolarz u svojoj knjizi Religion in the Soviet Union (Religija u Sovjetskom Savezu) kaže: “[Tijekom drugog svjetskog rata] sovjetska je vlada nastojala od crkava dobiti materijalnu i moralnu pomoć za obranu domovine.” Nakon rata crkveni vođe pokušali su održati to prijateljstvo usprkos ateističkoj politici sile koja je sada bila kralj sjevera. Dakle, crkve kršćanstva su više nego ikad prije postale dio ovog svijeta — što u Jehovinim očima predstavlja odvratni otpad (Ivan 17:16; Jakov 4:4).

5, 6. Tko su “ljudi koji ljube Boga”, i kako su živjeli pod kraljem sjevera?

⁵ Što je s pravim kršćanima — ‘ljudima koji ljube Boga’ i ‘onima koji imaju uvid’? Iako su na odgovarajuć način bili ‘podložni višim vlastima’, kršćani koji su živjeli pod vladavinom kralja sjevera nisu bili dio ovog svijeta (Rimljanima 13:1; Ivan 18:36). Nastojeći vratiti “caru carevo”, oni su također davali “Bogu Božje” (Matej 22:21). Zbog toga je njihova besprijekornost bila iskušavana (2. Timoteju 3:12).

⁶ To je imalo za posljedicu da su pravi kršćani bili ‘zatirani’, ali su ‘ostali postojani’. Zatirani su tako što su doživljavali žestoko progonstvo, a neki su čak bili ubijeni. No ostali su postojani tako što je ogromna većina sačuvala vjernost. Pobijedili su svijet, baš kao i Isus (Ivan 16:33). Štoviše, nikad nisu prestali s propovijedanjem, čak i ako su se našli u zatvoru ili u koncentracionim logorima.