Ljudska vladavina na vagi

10. dio: Napokon savršena vladavina!

Teokracija: Od grčke riječi “theós” (bog) i “krátos” (vlast), prema tome, vladavina pod Božjim vodstvom ili upravom, katkada preko izabranih predstavnika.

KAD bi si mogao priuštiti da kupiš nepatvorenu bisernu ogrlicu ili dijamantni prsten, bi li kupio siromašnu imitaciju prave stvari? Vjerojatno ne, osim ako si bio zaveden vjerovanjem da je ono što si dobio najbolje što se moglo imati.

Što se tiče vladavina, milijarde ljudi bile su zavedene vjerovanjem da su dobili najbolju koja se može imati. U stvarnosti oni završavaju sa jadnim imitacijama. Nikakvo čudo što su razočarani, nezadovoljni i frustrirani.

Potraga za dobrom vladavinom

Villiam Ralph Inge, nekoć anglikanski dekan katedrale Sv. Pavla u Londonu, napisao je 1922: “Dobra vladavina ostaje najveći od ljudskih blagoslova, a nema nacije koja ju je ikada uživala.” Zašto?

Djelomično objašnjenje može se naći u riječima Johna F. Kennedya, 35. predsjednika Sjedinjenih Država. On kaže: “Nijedna vladavina nije bolja od ljudi koji je sačinjavaju.” Budući da je čak i najnadareniji političar nesavršen, svaka vladavina uspostavljena od ljudi osuđena je na propast.

Engleski dramski pisac 17. stoljeća Philip Massinger bio je u pravu kad je napisao: “Onaj koji želi vladati drugima prvo bi trebao biti gospodar nad sobom.” No, je li nesavršeni čovjek zaista gospodar nad sobom? Doista, nijedan političar nema dovoljno znanja i mudrosti da kontrolira događaje i situacije kako bi osigurao vlastitu sreću i blagostanje, a kamoli da osigura sreću i blagostanje milijunima sunarodnjaka. I čak ako bi bio u stanju uvijek donositi ispravne odluke, on nema moć da ih sprovede.

Shvaćajući taj problem, američki esejist Brooks Atkinson zaključio je još 1951. godine: “Mi trebamo natčovjeka da vlada nad nama — posao je tako ogroman i potreba za mudrim sudom je tako hitna. Ali, jao”, kaže on, “takvog natčovjeka nema.” Danas, četiri desetljeća kasnije, još uvijek ga nema.

Bog zapravo nikada nije namjeravao da ljudi vladaju sami sobom. Da bi uživali savršenu vladavinu, ljudi trebaju više nego samo vladavinu natčovjeka. Oni trebaju teokraciju, Božju vladavinu.

Koja vrsta teokracije?

Teokracija je vrsta vladavine kakva je postojala u Edenu, gdje je Bog smjestio prvi ljudski par. Kao zakoniti Suveren, Bog je prvobitno upravljao stvarima i izvršavao vlast.

Kada je židovski povjesničar Josip Flavije pred oko 19 stoljeća prvi skovao grčku riječ prevođenu sa “teokracija”, upotrijebio ju je da ukaže na drevnu naciju Izrael. Bila je to ispravna identifikacija, jer je Izrael u to vrijeme bila nacija odabrana od Boga. On je zaista vladao njome, čak i kada je provodio vlast preko zemaljskih predstavnika (5. Mojsijeva 7:6; 1. Dnevnika 29:23).

Kad je izraz “teokracija” bio uveden u druge jezike, u početku je uglavnom bio ograničen na značenje koje mu je Josip namijenio. Međutim, kasnije dobija dodatna značenja. Prema The Encyclopedia of Religion, izraz je bio “naširoko primjenjivan u tako različitim slučajevima kao što je faraonski Egipat, drevni Izrael, srednjevjekovno kršćanstvo, kalvinizam, islam i tibetanski budizam”.

Povjesničar W. L. Warren dodaje da je “u engleskoj monarhiji [postojao] element teokratskog kraljevanja — kralj kao glavni instrument u božanskoj skici uređivanja svijeta, kralj kao Božji predstavnik i izvršitelj suda”. U suvremeno doba riječ je bila korištena čak i kao izraz “ ‘prosvijetljenog’ prezira prema društvima kojima vlada kler”, objašnjava Dewey Wallace, Jr., sa Sveučilišta George Washington.

Široki spektar značenja sada uključenih u tu riječ dopušta postojanje mnogih vrsta teokracije. Koju vrstu mi trebamo?

Patvorene teokracije

Prvu ljudsku vladavinu u pisanoj povijesti utemeljio je Nemrod prije nekih 4 000 godina. Taj Noin praunuk sam se učinio kraljem i postao je, kao što je opisan u Bibliji, “moćni lovac u otporu protiv Jehove” (1. Mojsijeva 10:8, 9, NW). Postavljajući se kao vladar u otporu protiv Jehove, Nemrod se učinio političkim bogom. Kao takav, on je imao podršku Božjeg glavnog protivnika, lažnog boga Sotone Đavla (2. Korinćanima 4:4). Dakle, Nemrodova vlast bila je patvorina prave teokracije.

Kasnije, kada su stanovnici Nemrodovog carstva bili raspršeni po cijeloj Zemlji, ljudi su nastavili smatrati da su njihove vladavine teokratske, tj. da one dobivaju vlast od boga ili bogova koje su obožavali (1. Mojsijeva 11:1-9). Prema tome, “teokracija” se upotrebljavala, kaže The Encyclopedia of Religion, “da opiše tu ranu fazu drevne orijentalne civilizacije u kojoj nije bilo razlike između religije i države”.

U nekim kulturama, kao što je to Egipat pod faraonima, vjerovalo se da je kralj suprug velike boginje ili božji sin. Druge kulture govore malo o navodnim kraljevim božanskim svojstvima ili porijeklu, naglašavajući prije ideju o njegovom božanskom odabiru. U Grčkoj za vrijeme Aleksandra i nakon toga kralj je bio smatran božanskim, objašnjava knjiga A History of Political Theory, “jer je on unio sklad u svoje kraljevstvo kao što Bog unosi sklad u svijet”. Ta povijesna knjiga nastavlja: “On je posjedovao božanstvenost u kojoj običan čovjek nije imao udjela i koja je dovodila do propasti nedostojnog otimača koji je polagao pravo na visoku službu bez blagoslova Neba.”

To shvaćanje da je kralj božanstveni bilo je preneseno u tzv. kršćansku eru. Nakon što su se teutonska plemena obratila na katoličanstvo, kraljev utjecaj se pojačao. Krunidba od strane crkve posredno je izražavala da je sam Bog izabrao kralja da vlada. S takvom pozadinom, postupno se razvila doktrina poznata kao božansko pravo kraljeva.

Čak i prije kršćanske ere, rimski cezari su svojim vladavinama dali teokratski zaokret, svojatajući božanstvenost. U očima Rimljana, ljudska vlast bila je ekvivalent božjoj vlasti, čineći njihovu vladavinu, kao i Nemrodovu, patvorenom teokracijom. Dakle, kad je židovsko svećenstvo prvog stoljeća n. e. odbacilo Isusa kao budućeg Kralja, govoreći: “Mi nemamo kralja osim cezara”, oni su zapravo dali prednost patvorenoj teokraciji iznad prave, koju je objavljivao Isus (Ivan 19:15, NW).

Budući da je Jehovina teokratska vlast daleko nadmoćnija od svih drugih oblika vlasti, Sotona je, ništa čudno, pokušao uklopiti neke od njenih značajki u svoje, od čovjeka stvorene patvorine — ali neuspješno. Sve te samozvane teokracije daleko su od idealnih. Ustvari, niti jedna od njih nije bila vladavina Boga ili njegovih predstavnika. To su bile siromašne imitacije onog pravog, izrazi nesavršene ljudske vlasti pod kontrolom patvorenog boga.

Odgovarajuće tome, Biblija naziva tog ropskog oponašatelja boga ‘vladarem ovoga svijeta’ i ‘bogom ovog sustava stvari’ (Ivan 12:31; 14:30; 2. Korinćanima 4:4, NW). To znači da je Sotona stvarni bog-vladar svih zemaljskih političkih sustava. Zbog toga je on i mogao ponuditi Isusu “sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu”, iskušenje koje je Isus odlučno odbio (Matej 4:8-10). Znajući da je istinska teokracija vlast jedinog pravog Boga, Jehove, Isus nije bio zaveden da prihvati od čovjeka stvorene nadomjestke koji ne mogu izraziti božanske osobine u savršenoj ravnoteži, a koje se nalaze u onom pravom.

Blizu je savršena vladavina

Prije nekoliko godina, Hugh Brogan sa Sveučilišta Essex zaključio je: “Ako čovjek, politička životinja, želi spasiti sebe i svoje civilizacije, još se ne može odmarati od traženja novih oblika vladavine da bi udovoljio uvijek novim potrebama svoga vremena.” Još od Nemrodovih dana ljudi su upravo to i činili, uvijek iznova izmišljajući nove oblike vladavine kako bi udovoljili potrebama vremena. Ali, koliko je još vremena potrebno kako bi se dokazalo da ljudska vlast jednostavno ne djeluje?

Srećom, 1914. došlo je vrijeme da besmislenom eksperimentiranju u ljudskoj vladavini bude upućen izazov uspostavljanjem Jehovinog Mesijanskog Kraljevstva na nebu!a Od 1914. ljudske vladavine, premda se još drže na životu, žive u posuđenom vremenu (Danijel 7:12). Mi živimo u razdoblju koje Biblija označava ‘posljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1-5). Natpis na zidu, koji nagovještava predstojeće uništenje ljudske vlasti, toliko je jasan da ga nitko pošten ne može previdjeti. On se može ignorirati, ali ne i izbrisati.

Teokratska vlast Jehovinog Mesijanskog Kraljevstva u Bibliji je opisana u 2. poglavlju knjige Danijela kao kamen ‘odvaljen a da ga ne dodirne ruka’ koji “udari kip [simbol ljudske vlasti] u stopala od željeza i gline, te ih razbi”. To znači da će Božje uspostavljeno Kraljevstvo ubrzo udariti ljudsku vlast u svakom njenom obliku i da će je razbiti. U kojoj mjeri? Biblija odgovara: “Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga” (Daniel 2:34, 35, St).

Ako ljudske vladavine trebaju biti tako potpuno izbrisane da im se više nikada neće naći nikakav trag, očito je da se zagovornicima ljudske vlasti spremaju teška vremena. Priznajući te činjenice, milijuni ljudi uviđaju koliko je mudro svoje povjerenje u ljudsku vlast pokloniti nečem boljem. Samo vlast Jehove Boga, Stvoritelja svemira, može riješiti probleme koje su prouzročile tisuće godina ljudske pogrešne vladavine i pogrešnog upravljanja. Samo prava teokracija može udovoljiti potrebama našeg vremena.

Probudite se! se nada da vam je serija “Ljudska vladavina na vagi” u deset nastavaka istakla važnost donošenja vlastite odluke po pitanju vladavine. I iznad svega, nadamo se da će vam pomoći da donesete razumnu odluku. Ljudske vladavine su izvagane i nađene su manjkavima. Što ćete izabrati? Hoće li to biti jeftina imitacija ili ono pravo? Hoće li to biti ljudska vlast ili vlast pravog Boga, Jehove? (Danijel 2:44; Matej 6:10).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 22]

Što će učiniti Jehovina teokratska vlast

◆ Obnoviti starim ljudima mladalačku snagu (Job 33:25).

◆ Ratove učiniti predmetom prošlosti (Psalam 46:9; Izaija 9:7).

◆ Opremiti svaku obitelj izvrsnim stambenim uvjetima (Izaija 65:21).

◆ Izliječiti bolesne i onesposobljene (Izaija 33:24; 35:5, 6).

◆ Uskrsnuti mrtve (Izaija 25:8; Djela apostolska 24:15; Otkrivenje 20:13).

◆ Osloboditi zemlju korupcije, nemorala i zločina (Priče Salamunove 2:21, 22).

◆ Osigurati obilje hrane za sve (Psalam 72:16; Izaija 25:6).

◆ Ponovo uspostaviti miroljubivi odnos između ljudi i životinja (Izaija 11:6-9; Ezehijel 34:25).

◆ Dodijeliti svima smisaon i koristan posao (Izaija 65:22, 23).

◆ Pretvoriti zemlju u sveopći raj (Izaija 35:1, 6, 7; Luka 23:43).

To nisu prazna politička ljudska obećanja; to su Božja obećanja, a “Bog ne može prevariti” (Hebrejima 6:18, St).

[Slika na stranici 24]

Vječni blagoslovi savršene vladavine mogu biti vaši!