Hodi s Bogom i doživjet ćeš blagoslove

 1. Kako možemo hoditi s Jehovom?

PUTOVANJE kroz opasno područje sigurnije je u pratnji iskusnog vodiča. Bilo bi mudro da pođemo s takvim vodičem, a ne sami. To donekle predočava situaciju u kojoj se nalazimo. Jehova se, takoreći, ponudio da nas vodi kroz veliku pustinju ovog zlog svijeta. Mudro je hoditi s njim, a ne da sami pokušavamo upravljati svojim životom. Kako možemo hoditi s Bogom? Tako da prihvaćamo vodstvo koje daje u svojoj Riječi.

 2. O čemu će govoriti ovaj članak?

² Prethodni članak govorio je o dramatičnim događajima s prenesenim značenjem iz 1-5. poglavlja Ozeja. Kao što smo vidjeli, ti događaji sadrže pouke koje nam pomažu da hodimo s Bogom. Razmotrimo sada neke glavne misli iz 6-9. poglavlja. Bilo bi dobro da najprije ukratko spomenemo o čemu govore ta četiri poglavlja.

 3. Spomeni glavne misli iz 6-9. poglavlja Ozeja.

³ Jehova je poslao Ozeja da prorokuje prvenstveno sjevernom desetplemenskom kraljevstvu Izraelu. Taj narod, koji je prema svom najistaknutijem plemenu također bio nazvan Efraim, odbacio je Boga. U 6-9. poglavlju saznajemo da je narod postupao nevjerno tako što je kršio svoj savez s Jehovom te činio zlo (Ozej 6:7). Oslanjali su se na saveze s drugim narodima umjesto da su se vratili Jehovi. Budući da su sijali zlo, zlo su trebali i požeti. Drugim riječima, čekala ih je osuda. No Ozejevo proročanstvo sadrži i utješnu poruku. Narodu je bilo zajamčeno da se može vratiti Jehovi i da će mu biti ukazano milosrđe ako pokaže da se iskreno kaje.

 4. Koje praktične pouke sadrži Ozejevo proročanstvo?

⁴ U ova četiri poglavlja Ozejevog proročanstva dobit ćemo daljnje savjete koji će nam pomoći da hodimo s Bogom. Razmotrimo sljedeće četiri praktične pouke: (1) Iskreno pokajanje pokazuje se djelima, a ne samo riječima. (2) Same žrtve nisu dovoljne da bismo ugodili Bogu. (3) Jehovu boli kad ga njegovi sluge napuste. (4) Da bismo želi dobro, dobro moramo i sijati.

 5. Ukratko ispričaj o čemu se govori u Ozeju 6:1-3.

⁵ Iz Ozejevog proročanstva puno učimo o pokajanju i milosrđu. U Ozeju 6:1-3 čitamo: “Hodite da se vratimo k Jehovi; jer on razdrije, i iscijeliće nas, rani, i zaviće nas. Vratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim. Tada ćemo poznati Jehovu i sve ćemo ga više poznavati; jer mu je izlazak uređen kao zora i doći će nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju.”

6-8. Što je bio problem s Izraelovim pokajanjem?

⁶ Tko je izgovorio riječi zapisane u tim recima? Neki smatraju da su to riječi nevjernih Izraelaca i tvrde da se neposlušan narod pretvarao da se kaje i iskorištavao Božje milosrđe. Drugi pak kažu da su to riječi proroka Ozeja koji moli narod da se vrati Jehovi. Kako bilo da bilo, ključno pitanje glasi: Je li se narod desetplemenskog kraljevstva Izraela, u cjelini gledano, vratio Jehovi i pokazao da se iskreno kaje? Nije. Jehova preko Ozeja kaže: “Što da ti učinim, Efraime? što da ti učinim, Judo? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane” (Ozej 6:4). Te riječi pokazuju koliko je Božji narod nisko pao u duhovnom pogledu. Dobrota je gotovo nestala — poput jutarnje magle koja iščezne čim se pojavi sunce. Premda je narod ostavljao dojam da se kaje, Jehova nije imao temelja da im ukaže milosrđe. Zašto?

⁷ Izraelci se nisu kajali iskreno, od srca. O tome koliko je Jehova bio nezadovoljan svojim narodom u Ozeju 7:14 piše: “Niti me prizivaše iz srca svojega, nego naricaše na odrima svojim.” U 16. retku (NS) nadalje stoji: “I vratili su se, ali ne k uzvišenome [štovanju Boga].” Narod se nije želio vratiti uzvišenom obožavanju Jehove i učiniti promjene koje su bile potrebne kako bi obnovio svoj odnos s njim. Oni zapravo nisu željeli hoditi s Bogom.

⁸ Postojao je još jedan problem u vezi s Izraelovim pokajanjem. Narod je i dalje griješio, i to na razne načine. Varalo se, ubijalo, kralo, vršilo idolopoklonstvo i sklapalo nemudre saveze s drugim narodima. U Ozeju 7:4 narod je uspoređen s ‘pekarevom peći’, očito zbog neispravnih želja koje su gorjele u njemu. S obzirom na njihovo bijedno duhovno stanje, jesu li zaslužili milosrđe? Nikako! Ozej neposlušnom narodu kaže da će se Jehova ‘opomenuti njihovog bezakonja i pohoditi njihove grijehe’ (Ozej 9:9). Neće im biti ukazano milosrđe!

 9. Što iz Ozejevih riječi učimo o pokajanju i milosrđu?

⁹ Što iz Ozejevih riječi učimo o pokajanju i milosrđu? Iz upozoravajućeg primjera nevjernih Izraelaca učimo da se moramo iskreno kajati želimo li dobiti Jehovino milosrđe. Kako možemo pokazati da se iskreno kajemo? Jehovu ne možemo zavarati suzama niti riječima. Iskreno pokajanje pokazuje se djelima. Da bi joj bilo ukazano milosrđe, osoba koja je pogriješila mora u potpunosti napustiti svoj grešan način postupanja i svoj život dovesti u sklad s visokim mjerilima koja su dio uzvišenog obožavanja Jehove.

10, 11. Zašto same žrtve nisu ugodne Jehovi, kao što pokazuje primjer Izraela?

¹⁰ Razmotrimo sada drugu pouku koja nam može pomoći da hodimo s Jehovom, a to je da same žrtve nisu dovoljne kako bismo ugodili Bogu. Prema Ozeju 6:6, Jehova kaže: “Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga više nego žrtva paljenica.” Zapazi da je Jehovi mila milost, ili vjerna ljubav, koja je osobina srca, te poznavanje njega. No možda se pitaš: ‘Zbog čega u ovom retku stoji da Jehovi nije mila “žrtva”? Nije li prinošenje žrtava bilo propisano Mojsijevim zakonom?’

¹¹ Davanje žrtava i prinosa bilo je obavezno prema Zakonu, no Ozejevi suvremenici imali su ozbiljan problem. Očito su neki Izraelci te žrtve prinosili reda radi, samo da bi se pokazali pobožnima, a istovremeno su i dalje griješili. Time što su griješili pokazali su da u njihovim srcima nema vjerne ljubavi. Pokazali su i da su odbacili ono što su znali o Bogu jer nisu živjeli u skladu s tim. Budući da narod nije imao ispravan stav niti je vodio ispravan način života, od kakve su vrijednosti bile njegove žrtve? One su u očima Jehove Boga zapravo bile odvratne!

12. Koje upozorenje sadrži Ozej 6:6 za današnje ljude?

¹² Ozejeve riječi služe kao upozorenje i mnogim današnjim vjernicima. Njihove žrtve Bogu uključuju držanje vjerskih običaja, no njihovo obožavanje Boga ima vrlo mali, a možda i nikakav stvarni utjecaj na njihov svakodnevni život. Mogu li takvi ljudi doista ugoditi Bogu ako ih srce ne potiče da upoznaju Božju volju i postupaju u skladu s njom, odbacujući grešne postupke? Nitko ne bi smio misliti da je vršenje vjerskih formalnosti dovoljno da bismo ugodili Bogu. Jehovi nisu mili oni koji mu služe iz puke formalnosti umjesto da žive u skladu s njegovom Riječju (2. Timoteju 3:5).

13. Kakve žrtve mi prinosimo, i što moramo imati na umu u vezi s njihovom vrijednošću?

¹³ I mi kao pravi kršćani trebamo imati na umu da same žrtve nisu dovoljne ako želimo ugoditi Bogu. Istina, mi mu ne prinosimo životinjske žrtve, no mi “prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje daju javnu izjavu za njegovo ime” (Hebrejima 13:15). Jako je važno da ne budemo poput grešnih Izraelaca iz Ozejevog vremena, misleći da svoje prijestupe možemo nadoknaditi spomenutim žrtvama Bogu. Osvrnimo se na jedan primjer. Jedna djevojka koja je potajno činila spolni nemoral kasnije je priznala: “Više sam išla u službu propovijedanja jer sam mislila da ću time nekako pokriti svoj prijestup.” Slično su postupali i neposlušni Izraelci. Međutim, naša ‘žrtva hvale’ Jehovi je prihvatljiva samo ako imamo ispravne poticaje i ako postupamo na njemu dopadljiv način.

14. Što Ozejevo proročanstvo otkriva o Božjim osjećajima?

¹⁴ Kako se Jehova osjeća kad ga njegovi sluge napuste treća je pouka koju učimo iz 6-9. poglavlja Ozeja. Bog prema svom narodu osjeća duboku naklonost, no spreman je poduzeti i odlučne korake kad je to potrebno. Raduje se kad se njegovi sluge pokaju za svoje grijehe i samilostan je prema njima. No kad se ne kaju, poduzima stroge, odlučne korake. Zato što je Bog duboko zainteresiran za naše dobro, raduje se kad s njim vjerno hodimo. ‘Mio je Jehovi narod njegov’, kaže Psalam 149:4. No kako se Bog osjeća kad su mu njegovi sluge nevjerni?

15. Kako su, prema riječima iz Ozeja 6:7, postupali neki Izraelci?

¹⁵ Jehova o nevjernim Izraelcima kaže: “Oni prestupiše savez kao Adam; tu me iznevjeriše” (Ozej 6:7). Hebrejska riječ prevedena s ‘iznevjeriti’ također znači “prevariti, biti nevjeran”. U Malahiji 2:10-16 istom se hebrejskom riječju opisuje nevjernost Izraelaca koji su napuštali svoje bračne drugove. Jedan priručnik u vezi s upotrebom tog izraza u Ozeju 6:7 kaže da se “aludiranjem na brak ukazuje na prisnost koja obilježava taj odnos. (...) U tom prisnom odnosu iznevjerena je ljubav.”

16, 17. (a) Kako je Izrael postupao s obzirom na savez koji je Bog s njim sklopio? (b) Što trebamo zapamtiti u vezi sa svojim postupcima?

¹⁶ Jehova je o Izraelu govorio kao o svojoj simboličnoj ženi zbog saveza koji je sklopio s tim narodom. Kad je njegov narod prekršio uvjete tog saveza, bilo je to kao da je učinio preljub. Bog je bio poput vjernog muža, no njegov ga je narod napustio!

¹⁷ Kako je s nama? Bogu je stalo do toga hodimo li s njim ili ne. Trebamo zapamtiti da je Bog ljubav i da naši postupci utječu na njegove osjećaje (1. Ivanova 4:16). Kad postupamo neispravno, Jehovi nanosimo bol i sigurno izazivamo njegovo negodovanje. Ako smo toga svjesni, to će nam biti velika zaštita da ne podlegnemo iskušenjima.

18, 19. Koje načelo nalazimo u Ozeju 8:7, i kako se pokazalo istinitim u slučaju Izraelaca?

¹⁸ Razmotrimo i četvrtu pouku iz Ozejevog proročanstva — kako možemo žeti dobro. Ozej o Izraelcima te besmislenosti i ispraznosti njihovog nevjernog postupanja kaže: “Siju vjetar, pa će žeti oluju” (Ozej 8:7). U tim se riječima krije načelo koje je dobro upamtiti: Ono što danas radimo usko je povezano s onim što će nas zadesiti u budućnosti. Kako se to načelo pokazalo istinitim u slučaju nevjernih Izraelaca?

¹⁹ Čineći grijeh, Izraelci su sijali ono što je zlo. Jesu li mogli to činiti, a da ne požanju loše posljedice? Oni nipošto nisu mogli izbjeći nepovoljnu osudu. U Ozeju 8:13 stoji: “Sada će se [Jehova] opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove.” A u Ozeju 9:17 čitamo: “Odbaciće ih Bog moj, jer ga ne slušaju, i skitaće se po narodima.” Da, Jehova je Izraelce pozvao na odgovornost zbog grijeha koje su činili. Budući da su sijali ono što je zlo, zlo su trebali i požeti. Božja osuda nad njima bila je izvršena 740. pr. n. e., kad su Asirci porazili desetplemensko izraelsko kraljevstvo, a njegove stanovnike odveli u ropstvo.

20. Što učimo iz primjera Izraelaca?

²⁰ Iz primjera Izraelaca učimo nepobitnu istinu: Što sijemo, to ćemo i žeti. Božja nas Riječ upozorava: “Nemojte se zavaravati: Boga se ne može ismijavati. Jer što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). Dakle, ako sijemo ono što je zlo, zlo ćemo i žeti. Naprimjer, oni koji žive nemoralno snosit će bolne posljedice. Oni koji se ne kaju neće dobro proći.

21. Kako možemo žeti ono što je dobro?

²¹ Kako možemo žeti ono što je dobro? Na to pitanje možemo odgovoriti jednostavnom usporedbom. Ako neki zemljoradnik želi uzgajati pšenicu, hoće li posijati ječam? Naravno da neće! On treba posijati ono što kasnije želi požeti. Slično tome, ako želimo žeti ono što je dobro, tada moramo i sijati ono što je dobro. Želiš li i dalje žeti ono što je dobro — voditi sretan i smislen život sada i imati u izgledu vječni život u Božjem novom svijetu? Ako želiš, tada moraš i dalje sijati ono što je dobro tako da hodiš s Bogom i živiš u skladu s njegovim pravednim mjerilima.

22. Što smo naučili iz 6-9. poglavlja Ozeja?

²² Razmatrajući 6-9. poglavlje Ozeja izvukli smo četiri pouke koje nam mogu pomoći da hodimo s Bogom: (1) Iskreno pokajanje pokazuje se djelima. (2) Same žrtve nisu dovoljne da bismo ugodili Bogu. (3) Jehovu boli kad ga njegovi sluge napuste. (4) Da bismo želi dobro, dobro moramo i sijati. Kako nam pet zadnjih poglavlja ove biblijske knjige pomaže da hodimo s Bogom?