‘Traži Jehovu’ služeći mu kako on to želi

 1. Koje blagoslove uživaš među Božjim narodom?

KAKVA je samo čast poznavati Boga koji ispunjava proročanstva! Imaš priliku doživjeti ono o čemu je pisao prorok Hošea: “Zarukama ću te uza se vezati u vjernosti i poznavat ćeš mene, Jehovu.” Hošea je pisao o rajskim okolnostima u kojima je Božji narod trebao bezbrižno živjeti nakon povratka iz babilonskog izgnanstva. Slično tome, Božji narod u današnje vrijeme uživa duhovno blagostanje i sigurnost — kao da živi u rajskim okolnostima (Hošea 2:18-20). Budući da si sada Jehovin svjedok — nosiš ime Boga kojemu si se predao — sigurno to i nadalje želiš biti (Izaija 43:10, 12; Djela apostolska 15:14).

2, 3. (a) Zašto je Jehova zamrzio način na koji mu je služio njegov narod u drevno doba? (b) Zašto trebamo razmotriti poruke koje su prenijeli proroci?

² U drevno je doba izraelski narod bio predan Jehovi i on mu je dao niz uputa koje nije dobio nijedan drugi narod (5. Mojsijeva 4:33-35). No krajem devetog stoljeća pr. n. e. prilike u Izraelu toliko su se promijenile da je Bog preko proroka Amosa rekao Izraelcima: “Mrzim blagdane vaše, odbacio sam ih (...). I ako mi prinosite paljenice cijele, žrtveni darovi vaši neće mi biti mili” (Amos 5:21, 22). Premda Bog takvo što nije poručio današnjoj međunarodnoj kršćanskoj skupštini, kako bi se ti osjećao kad bi Bog tako procijenio tvoju službu? Možemo li svi mi iz toga nešto naučiti?

³ Božji je narod u ono vrijeme tvrdio da služi Jehovi onako kako to on želi. Međutim, mnogi od njih služili su poganskim bogovima, kao što su bili kanaanski bog Baal i likovi teleta, ili su prinosili žrtve na obrednim uzvišicama. Klanjali su se vojsci nebeskoj, a istovremeno su se zaklinjali Jehovi. Zato je pravi Bog slao proroke kako bi poticali narod da ponovno počne na čist način služiti Jehovi (2. Kraljevima 17:7-17; 21:3; Amos 5:26). Ta situacija jasno pokazuje da čak i predani Božji sluge trebaju preispitati određena područja svog života kako bi vidjeli da li njihovi postupci ili stavovi pokazuju da služe Jehovi onako kako on to želi.

 4. Kakvo je stanje vladalo u Izraelu za kraljevanja Jeroboama II?

⁴ Prisjetimo se vremena kad je prvi od dvanaestorice proroka govorio u Božje ime. Bilo je prorečeno da će Jehovin dan doći na desetplemensko kraljevstvo Izraela. Međutim, činilo se da u Izraelu vlada blagostanje i napredak. Kao što je prorok Jona prorekao, kralj Jeroboam II uspostavio je izraelsku granicu od Damaska na sjeveru pa sve do Mrtvog mora (2. Kraljevima 14:24-27). Premda je Jeroboam činio zlo, Jehova je bio vrlo strpljiv i nije želio potpuno istrijebiti Izraela. Dao je Izraelcima vremena da se pokaju, da ‘traže Jehovu i ostanu na životu’ (Amos 5:6).

 5. Zašto je Jehova odbacio Izraelce?

⁵ Izraelci su mogli to vrijeme blagostanja iskoristiti da se vrate Jehovi, bolje ga upoznaju i čine ono što mu je po volji. Umjesto toga, samouvjereno su smatrali da se ‘nevolja neće približiti i da ih neće stići’ (Amos 9:10). Mogli bismo reći da su zaboravili Jehovu jer su se ‘nasitili i srce im se uzoholilo’ (Hošea 13:6). Ne bismo smjeli misliti da je to samo pradavna povijest koja nema veze s nama. Pogledajmo zašto je Jehova ‘vodio parnicu’ protiv Izraelaca: “Budući da si ti odbacio znanje, ja ću odbaciti tebe da mi više ne služiš kao svećenik.” Oni su bili predani Jehovi i živjeli su u obiteljima čiji su članovi također bili predani Bogu. No kao pojedinci, oni nisu imali ‘znanje o Bogu’ (Hošea 4:1, 6).

 6. U kom smislu Izraelci nisu dovoljno znali o Bogu?

⁶ Problem nije bio u tome da oni nikada nisu čuli Božje zapovijedi, jer Izraelci su o tome trebali poučavati svoju djecu. Većina Izraelaca sigurno je čula neke biblijske izvještaje od svojih roditelja ili u razgovoru s drugima i na zajedničkim skupovima (2. Mojsijeva 20:4, 5; 5. Mojsijeva 6:6-9; 31:11-13). Tako su, naprimjer, čuli što se dogodilo kad je Aron načinio zlatno tele dok je Mojsije bio na gori Sinaju kako bi dobio Deset zapovijedi (2. Mojsijeva 31:18–32:9). Dakle, Izraelci su u vrijeme proroka donekle poznavali Zakon i čuli su neke povijesne izvještaje. No njihovo je znanje bilo beskorisno jer ih nije potaknulo da služe Bogu onako kako je to on želio.

 7. (a) Zašto su Izraelci tako lako postali neposlušni? (b) Kako kršćanin može ‘početi zaboravljati svog Tvorca’?

⁷ Možda se pitaš: ‘Zašto je Izraelce bilo tako lako navesti na neposlušnost?’ Hošea je opisao kako se to dogodilo: “Zaboravio je Izrael Tvorca svojega” (Hošea 8:14). U izvornom hebrejskom tekstu koristi se glagolski oblik koji ukazuje na početak radnje i može se prevesti “početi zaboravljati”. Izraelci nisu iznenada zaboravili Jehovu. Naprotiv, oni su postupno gubili iz vida koliko je važno služiti mu onako kako on želi. Što misliš, da li bi i kršćanin mogao upasti u istu zamku? Uzmimo za primjer kršćanina koji ozbiljno shvaća svoju odgovornost da se brine za potrebe svoje obitelji (1. Timoteju 5:8). Zbog toga je razumljivo da svoj svjetovni posao smatra vrlo važnim. No pretpostavimo da mu na poslu iskrsne nešto neplanirano, pa on odluči propustiti neke kršćanske sastanke kako bi završio posao. S vremenom mu postaje sve lakše donositi takvu odluku, pa sve češće izostaje sa sastanaka. Njegova veza s Bogom postupno sve više slabi, i tako on ‘počinje zaboravljati svog Tvorca’. Nešto slično moglo bi se dogoditi kršćaninu čiji roditelji ili neki drugi rođaci ne dijele njegova vjerska uvjerenja. On treba odlučiti koliko će vremena posvetiti svojim svjetovnim rođacima i kada će to učiniti (2. Mojsijeva 20:12; Matej 10:37). Svaki kršćanin treba odvagnuti koliko će vremena i pažnje utrošiti na izlete, hobije ili neku drugu vrstu zabave.

 8. Što su značile Amosove riječi da će narodu ‘zubi ostati čisti’?

⁸ Mi proučavamo Božju Riječ i ono što učimo primjenjujemo u životu. Pa ipak, svatko bi od nas trebao razmisliti o jednom izrazu koji je Amos upotrijebio u svojoj knjizi, a koji glasi: ‘čisti zubi’. Bog je preko Amosa upozorio svoj narod: “Ja sam dao da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim i da nema kruha u svim mjestima vašim” (Amos 4:6). Ta čistoća nije bila posljedica pranja zubi. Zubi su im bili čisti jer nisu imali što jesti, bili su gladni. Usto, Amos je upozoravao na dolazak ‘gladi na zemlju, ne gladi za kruhom, niti žeđi za vodom, nego za slušanjem riječi Jehovinih’ (Amos 8:11).

9, 10. (a) Kako bi se kršćanin mogao duhovno izgladnjivati? (b) Zašto trebamo biti svjesni te opasnosti?

⁹ Ono o čemu je pisao Amos ispunjava se na svijetu kršćanstva, čiji su pripadnici duhovno izgladnjeli. Za razliku od toga, Božjem narodu diljem svijeta otvaraju se “ustave nebeske”. Stoga je blagoslovljen obiljem duhovne hrane (Malahija 3:10; Izaija 65:13, 14). No svaki bi se kršćanin trebao upitati: ‘Koliko duhovne hrane uzimam ja osobno?’ Neki su znanstvenici proveli zanimljivo istraživanje u laboratoriju i utvrdili su da životinje kojima je oštećen centar u mozgu koji regulira osjećaj gladi toliko gube želju za hranom da se izgladnjuju do smrti, premda dobivaju obilje hrane. Može li se kršćaninu dogoditi da njegova želja za duhovnom hranom oslabi do te mjere da počne gladovati premda je okružen obiljem duhovne hrane?

¹⁰ Imajući na umu svoje okolnosti, razmisli o sljedećem: Jehova je Izraelcima davao obilje duhovne hrane. Imali su Zakon, koji je mogao ojačati njihov odnos s Bogom; poučavali su svoju djecu i usađivali u njih istinu o Bogu; imali su proroke koji su im pomagali da razumiju Božju volju. Usprkos svemu tome, počeli su zaboravljati Jehovu. Biblija izvještava da su se u vrijeme Hošee materijalno ‘nasitili i da im se srce uzoholilo’ (Hošea 13:6; 5. Mojsijeva 8:11; 31:20). Ako ne želimo da nam materijalne stvari postanu važnije od našeg odnosa s Bogom, trebamo svakodnevno biti svjesni te opasnosti (Sefanija 2:3).

11, 12. (a) Zašto su proroci tijekom Uzijinog kraljevanja trebali poticati narod da se vrati Jehovi? (b) Na što je Joel pozivao?

¹¹ Dok je Jeroboam II kraljevao u Izraelu, Uzija (odnosno Azarija) kraljevao je u Judi. Uzija je proširio područje pod svojom vlašću i sagradio kule u Jeruzalemu. “Pravi mu je Bog pomagao” i zato je “postao vrlo moćan”. “Činio je što je pravo u očima Jehovinim” i “neprestano je tražio Boga”. Usprkos tome, mnogi su Judejci i dalje prinosili žrtve na obrednim uzvišicama (2. Ljetopisa 26:4-9).

¹² Premda je narod u Judi i Izraelu nosio Božje ime, iz ovog se primjera vidi da je njihova služba Bogu često uključivala običaje koje Bog nije odobravao. Proroci su im pokušavali pomoći da uvide razliku između prave i krive religije. “Vratite se k meni svim srcem svojim, u postu, plaču i naricanju”, pozivao ih je Bog preko Joela (Joel 2:12). Zapazi da je Bog želio da mu se njegov narod vrati “svim srcem svojim”. Da, problem je bio u njihovom srcu (5. Mojsijeva 6:5). Mogli bismo reći da su Jehovi služili samo formalno, a ne cijelim srcem. Jehova je preko svojih proroka stalno naglašavao važnost dobrote, pravde i krotkosti — osobina koje dolaze iz srca (Matej 23:23).

13. O čemu su trebali razmišljati Židovi koji su se vratili iz izgnanstva u Babilonu?

¹³ Razmotrimo sada što se događalo nakon što su se Židovi vratili u svoju domovinu. Sveta služba pravom Bogu bila je obnovljena u skladu sa Zakonom, ali ipak nije sve bilo kako treba. Židovi su postili na godišnjicu nekih događaja koji su bili povezani s razorenjem Jeruzalema. Zato ih je Jehova upitao: “Jeste li meni postili?” Jeruzalem je bio razoren jer je on na njemu izvršio pravednu kaznu, a to nije bio razlog za tugovanje. Umjesto da su razmišljali o prošlosti te postili i tugovali, Židovi su se trebali radovati i uživati u veselim svetkovinama jer su doživjeli blagoslove koje donosi služba pravom Bogu (Zaharija 7:3-7; 8:16, 19). Osim toga, trebali su obratiti pažnju na neke druge stvari. Na što su, naprimjer, mogli obratiti pažnju? “Po istinskoj pravdi sudite i pokazujte dobrotu i milosrđe jedan drugome! (...) Ne smišljajte zla jedan drugome u srcu svojemu!” (Zaharija 7:9, 10). Svi mi možemo nešto naučiti iz onoga što su proroci govorili Božjem narodu o službi Bogu cijelim srcem.

14. (a) Što je Bog zahtijevao od onih koji su se vratili iz izgnanstva? (b) Kako su proroci naglasili što je važnije u službi Bogu?

¹⁴ Što znači služiti Bogu cijelim srcem? Što je Bog zahtijevao od svog naroda i prije i poslije izgnanstva? Izraelci su se morali držati Božjih moralnih mjerila. Zakon je također zahtijevao određene aktivnosti, među ostalim i održavanje skupova kako bi narod čuo i naučio što je Božja volja. No, osim toga, Bog je preko svojih proroka naglašavao da je važno razvijati i pokazivati dobrotu, pravdu, krotkost, milosrđe i skromnost. Jehova je istaknuo te osobine rekavši: “Meni je dobrota mila, a ne žrtva, i poznavanje Boga, a ne paljenice cijele” i “Sijte sebi sjeme u pravednosti i žanjite milost” (Hošea 6:6; 10:12; 12:6). Mihej je rekao: “Traži li Jehova, Bog tvoj, od tebe išta osim da postupaš pravedno, ljubiš dobrotu i skromno hodiš s njim?” (Mihej 6:6-8). A prorok Sefanija poticao je Božji narod: ‘Tražite Jehovu, svi krotki na zemlji! Tražite pravednost, tražite krotkost’ (Sefanija 2:3). Ako želimo da naša služba bude Bogu po volji, moramo razvijati te osobine.

15. Koje bi osobine kršćani trebali pokazivati u svojoj službi, u skladu s upozorenjima proroka?

¹⁵ Kakvu ulogu imaju te osobine u našoj službi Bogu? Ti znaš da je propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu od presudne važnosti (Matej 24:14; Djela apostolska 1:8). No upitaj se: ‘Smatram li da je propovijedanje na mom području neugodan zadatak koji me opterećuje? Ili na propovijedanje gledam kao na priliku da pomognem ljudima koji trebaju čuti poruku iz Biblije, kojom se spašavaju životi? Jesam li milostiv prema ljudima?’ Milost i dobrota trebale bi nas potaknuti da upozoravamo ljude na dolazak Jehovinog dana. Pravednost nam također može pomoći da tu poruku prenosimo svim vrstama ljudi (1. Timoteju 2:4).

16, 17. Zašto su krotkost i skromnost neophodne osobine u našoj službi?

¹⁶ Kao drugi primjer, razmotrimo našu obavezu da prisustvujemo kršćanskim sastancima, što je za nas vrlo važno (Hebrejima 10:24, 25). Jesi li razmišljao kako se u to uklapaju krotkost i skromnost? Krotke su osobe dovoljno ponizne da prihvate pouku i da potom primijene ono što su naučile, provodeći tako u djelo Jehovina pravedna načela. Skromna osoba priznaje svoja ograničenja i svjesna je da joj treba ohrabrenje i znanje koje može dobiti na sastancima.

¹⁷ Ovi primjeri pokazuju kako i mi možemo imati koristi od onoga o čemu su govorili proroci. No što ako si uvidio da trebaš napraviti neke promjene na jednom ili više spomenutih područja? Što učiniti ako si u prošlosti napravio neke ozbiljne greške i to te još uvijek opterećuje? Dvanaestorica proroka mogu te utješiti i pomoći ti.

18. (a) Za koga su posebno utješne riječi koje su objavljivala dvanaestorica proroka? (b) Kakvi se osjećaji u tebi javljaju kad razmišljaš o Jehovi, koji moli svoj narod da mu se vrati?

¹⁸ Vidjeli smo da dvanaestorica proroka nisu samo osuđivala i ukoravala narod. Opisali su Jehovu kao Boga koji potiče svoj narod da mu se vrati. Razmisli o osjećajima koji se mogu zapaziti u Hošeinim riječima: “Dođite, vratimo se Jehovi, jer on nas je rastrgao, on će nas i izliječiti! On nas je udarao, on će nam i poviti rane. (...) Tada ćemo upoznati Jehovu i truditi se sve ga bolje upoznavati” (Hošea 6:1-3). Istina je da je Jehova Bog izvršio svoj pravedni sud na Izraelu, a potom i na Judi. Međutim, njegov je narod trebao shvatiti da su te nevolje vodile prema njihovom duhovnom ozdravljenju (Hebrejima 12:7-13). Da se Jehovin tvrdokorni narod vratio k njemu, on bi ga ‘izliječio’ i ‘povio mu rane’. Pokušaj zamisliti čovjeka koji kleči pored ozlijeđenog prijatelja i povija mu rane. A sada pokušaj sebi predočiti da to čini Jehova. Jehova je uistinu milosrdan Bog, koji povija rane onima koji mu se žele vratiti. Zar nas to ne potiče da mu se vratimo ako smo mu zgriješili? (Joel 2:13).

19. Što znači poznavati Jehovu?

¹⁹ Što znači vratiti se Bogu? Hošea nas podsjeća da nije dovoljno samo “upoznati” Boga nego da se trebamo ‘truditi sve ga bolje upoznavati’. Jedan suvremeni biblijski priručnik ovako komentira riječi iz Hošee 6:3: “Jedno je znati nešto o Bogu, a nešto sasvim drugo poznavati Boga. To je jednako različito kao i čitati o ljubavi i voljeti nekoga.” Nije dovoljno da samo površno poznamo Jehovu. On nam mora postati stvaran kao povjerljivi Prijatelj kojem se uvijek možemo obratiti (Jeremija 3:4). Uspostaviš li s njim takav odnos, razumjet ćeš kako se on osjeća zbog nekih tvojih postupaka, a to ti može jako pomoći da mu služiš onako kako on to želi.

20, 21. Kako je kralj Jošija postupio kad je upoznao Božju volju?

²⁰ Kralj Jošija pružio je odličan primjer u tome kako treba služiti pravom Bogu. Razmotrimo što se dogodilo. U vrijeme kad je Jošija postao kralj, u narodu je vladalo rasulo zbog idolopoklonstva, nasilja i prijevare koji su uzeli maha za vrijeme Manašeovog i Amonovog kraljevanja (2. Kraljevima 21:1-6, 19-21). Sefanijino upozorenje da ‘traži Jehovu’ zacijelo je snažno utjecalo na Jošiju i on je “počeo (...) tražiti Boga Davida, praoca svojega”. Jošija je počeo čistiti Judu od idola, pa je čak zašao i na područje sjevernog kraljevstva (Sefanija 1:1, 14-18; 2:1-3; 3:1-4; 2. Ljetopisa 34:3-7).

²¹ Kad je očistio zemlju od idola, Jošija je nastavio tražiti Jehovu. Zapovjedio je da se popravi hram. Tijekom tih radova bila je pronađena ‘knjiga zakona Jehovina, dobivena preko Mojsija’. Vjerojatno se radilo o originalnom primjerku. Kako je reagirao Jošija kad je pred njim bila pročitana knjiga? “Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je haljine svoje.” ‘Razderao je i svoje srce’ i odmah je počeo provoditi u djelo ono što je čuo. Nije se opravdavao govoreći da je već dovoljno učinio. Sjećaš li se kakve su bile posljedice njegove duhovne reforme? “Za svega vijeka njegova [sinovi Izraelovi] nisu odstupili od Jehove, Boga praotaca svojih” (2. Ljetopisa 34:8, 14, 19, 21, 30-33; Joel 2:13).

22. Što možemo naučiti iz Jošijinog primjera?

²² Mogao bi se upitati: ‘Kako bih ja postupio u takvoj situaciji?’ Da li bi i ti poput Jošije poslušao savjet proroka i promijenio svoje postupke i način razmišljanja? Premda ne živimo u Sefanijino i Jošijino vrijeme, uviđamo da je i danas potrebno uvažavati Božje poruke i savjete. Dakle, ako neki kršćanin u srcu osjeti da treba učiniti neke promjene u svom načinu života ili svojoj službi Bogu, razmatranje knjiga dvanaestorice proroka može ga potaknuti da poduzme potrebne korake (Hebrejima 2:1).

23. Što moraš učiniti ako smatraš da se trebaš popraviti na nekim područjima?

²³ Možda se ponekad osjećaš poput Jone koji je, kad se našao u utrobi velike ribe, rekao: “Otjeran sam od očiju tvojih! Kako ću moći opet gledati sveti hram tvoj?” (Jona 2:4). Pa ipak, za nas, nesavršene ljude sklone greškama, vrlo su utješne Jehovine riječi: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama!” (Malahija 3:7). Ako osjećaš da trebaš poboljšati svoj odnos s Jehovom, starješine u tvojoj skupštini rado će ti u tome pomoći. Kao i kad vozimo automobil, trebamo krenuti polako. No kad jednom krenemo, sve ćemo lakše ići naprijed. Možeš biti siguran da će te Jehova srdačno dočekati i pomoći ti, jer on je “dobrostiv i milosrdan, spor na gnjev i pun milosti” (Joel 2:12-14). Savjeti proroka ohrabrujući su za sve koji nastoje služiti Bogu onako kako on to želi.