Pouke iz Pisma: Amos 1:1–9:15
Propast nacije
“PRIPRAVI SE, Izraele, da sretneš Boga svojega”, kaže Jehova, “Bog nad vojskama” (Amos 4:12, 13). Zašto? Zaslijepljeni napretkom, Izraelci su zaboravili njegov Zakon i bili su krivi jer su uprljali svetu zemlju idolopoklonstvom, nemoralom, krvoprolićem i nasiljem.
Amos je podignut kao Jehovin prorok da bi objavio upozoravajuću vijest ne samo za svoju vlastitu naciju Jude, nego osobito za sjeverno kraljevstvo Izrael. On osuđuje Izrael zbog njegovog ugađanja vlastitim sklonostima i proriče konačnu propast od ruku neprijateljskih naroda. Knjiga Amosa, napisana negdje između 829. pr. n. e. i 804. pr. n. e. pruža uvid u Božju spremnost da predvidi nadolazeće nevolje i daje neka pravovremena upozorenja.
Vatreno uništenje Božjih neprijatelja
Nitko ne može izbjeći Božju osudu. Kako se to samo istinitim pokazalo za nacije Damaska (Sirija), Gaze (Filisteja), Tira, Edoma, Amona, Moaba, i Jude! Jehova neće odvratiti svoju ruku od njih, zbog njihovih prijestupa. No, njihova prorečena nevolja služila je samo tome da se istakne sud s kojim se suočava Izrael jer nije održao savez s Bogom i nije se držao njegovih zakona (Amos 1:1–2:16).
Slijedi Božje upozorenje. “Samo vas poznah između svih plemena [obitelji] zemaljskih”, kaže Jehova Izraelu (Amos 3:2). Međutim, oni su svojim grešnim pravcem pokazali prezir prema Božjem imenu i suverenosti. Mnogi su odlučili obogatiti se, živjeti u dokonoj raskoši u ‘kući zimskoj i ljetnoj kući’ na trošak svoje braće (Amos 3:15). Lažnim utezima sebično su varali siromašne. Njihovo napuštanje pravog obožavanja značilo je da je Jehovina kazna opravdana. Međutim, ‘Jehova ne čini ništa dok ne otkrije to svojim slugama’. Tako Amos proriče Jehovinu osudu i upozorava ih: “Pripravi se, Izraele, da sretneš Boga svojega” (Amos 3:1–4:13).
Jehova je spasenje
Bog će pokazati milosrđe onima koji se kaju. “Tražite me, i bit ćete živi”, poziva Jehova Izrael (Amos 5:4). “Mrzite na zlo i ljubite dobro” (Amos 5:15). Oni se, međutim, na te riječi ne obaziru. Otpadnici su radije išli u Betel i Gilgalu, središta idolopokloničkog obožavanja, da tamo prinose žrtve lažnim bogovima (Amos 5:26; 1. Carevima 12:28-30). Samozadovoljni zločinci na ukrašenim ležajima od slonovače ispijaju ukusno vino i obilno se hrane probranim jelima i mastima (Amos 5:11; 6:4-6). Dolazi “dan Jehovin” i Bog se “sobom [svojom dušom] zakleo da će uništiti Izrael (Amos 5:18; 6:8). Jehova će podići jedan narod koji će tlačiti Izrael i odvesti ga u izgnanstvo (Amos 5:1–6:14).
Boj se Jehove, a ne protivnika. Izrael bi mogao biti uništen najezdom skakavaca ili vatrom koja bi sve progutala, ali Amos moli Izrael i ‘Jehova se raskajao’ nad svojom osudom i nije je proveo na taj način. Međutim, poput graditelja koji viskom provjerava okomitu ravninu zida, Jehova ‘neće više prolaziti [štedjeti, St]’ Izrael (Amos 7:1-8). Nacija mora biti opustošena. Razjaren prorokovom viješću, Amazija, svećenik koji zastupa obožavanje teleta, lažno optužuje Amosa za izdaju i naređuje mu da ‘bježi u zemlju Judinu i da više ne prorokuje’ u Betelu (Amos 7:12, 13). Da li se Amos uplašio? Ne! On neustrašivo proriče smrt Amazije i nevolju za njegovu obitelj. Kao što se plodovi prikupljaju u vrijeme žetve, tako je došlo vrijeme i da Jehova obračuna s Izraelom. Oni neće umaći (Amos 7:1–8:14).
Nada za one koji se uzdaju u Jehovu. “Neću sasvim zatrti doma Jakovljeva”, kaže Jehova. Još uvijek postoji nada za neke od Jakovljevih potomaka, ali ne za grešnike. Njihovo uništenje je sigurno. No, Jehova će ‘vratiti roblje Izraela’ (Amos 9:1-15).
Pouke za nas. Oni koji se čine Božjim neprijateljima bit će osuđeni kao oni koji zaslužuju smrt. Međutim, svatko tko posluša božansku vijest upozorenja da se pokaje dobit će Jehovinu milost i ostati na životu. Ako se bojimo Boga, nećemo dozvoliti da nas protivnici priječe u vršenju njegove volje.
[Okvir na stranici 30]
RAZMOTRENI BIBLIJSKI CITATI
○ 1:5 — Drevni gradovi imali su visoke zidove i velika vrata. Za zaključavanje tih vrata korištene su dugačke prijevornice (zasuni) od željeza ili bronze koje su se nalazile s unutrašnje strane. ‘Polomiti prijevornice Damasku’ značilo je da će sirijski glavni grad pasti u ruke Asircima. To će biti kao da se gradska vrata ne mogu zaključati jer su prijevornice polomljene (2. Carevima 16:8, 9).
○ 4:1 — O ženama koje vole raskoš i koje stanuju u Samariji govori se kao o ‘kravama Bazanskim’. Bogati pašnjaci Bazana (Bašana) doprinijeli su proizvodnji izvrsnih pasmina životinja (5. Mojsijeva 32:14; Ezekijel 39:18). Te sebične ‘krave Bazanske’ očito su nagovarale svoje ‘gospodare’, tj. muževe, da otimaju novac od siromašnih kako bi napunili svoje “kuće od slonove kosti” (Amos 3:15). Takvi su postupci, međutim, doveli do božanske osvete.
○ 4:6 — Izraz “čisti zubi” objašnjava se paralelnim izrazom “nema hljeba”. Izgleda da se to odnosi na vrijeme gladi, kad su zubi bili čisti jer nije bilo ništa za jelo. Jehova je očito izrazio svoje negodovanje prema idolopokloničkom desetplemenskom kraljevstvu tako što je poslao glad na zemlju, makar ih je davno prije upozorio (5. Mojsijeva 28:48). Međutim, ni ovi ni drugi izrazi božanskog suda nisu doprli do srca ovog naroda koji raskida savez (Amos 4:6, 8-11).
○ 5:2 — Kad je Amos izricao svoje proročanstvo, ni narod ni zemlja Izrael još nisu bili pokoreni od strane sile. Zato su personificirani kao djevojka (djevica). Ne samo za nekoliko godina djevica Izrael past će u ruke Asircima i otići u izgnanstvo “iza Damaska” (Amos 5:27). Amos je tako siguran u Izraelovo uništenje koje na njega dolazi zbog njegove nevjere da opisuje to kao da se već dogodilo.
○ 7:1 — “Otava po carevoj kosidbi” najvjerojatnije se odnosi na porez ili danak kojeg je nametao kralj da bi se pribavila hrana za životinje i konjicu. Kraljev porez trebalo je najprije platiti, nakon čega je narod mogao dobiti “travu”, ili bilje, za vlastitu upotrebu. Ali prije toga došli su skakavci i pojeli otavu.
○ 8:2 — Ljetno voće bralo se krajem razdoblja žetve. Tako je kraj poljoprivredne godine simbolizirao to da je Izrael došao svom kraju. “Neću ga više prolaziti /štedjeti/”, objavljuje Jehova. Nad nacijom će biti izvršena njegova osuda.
○ 9:7 — Jehova je, zbog njihovih vjernih predaka, izabrao Izraelce, oslobodio njihove očeve iz egipatskih okova i doveo ih u Kanaan. Ali nisu imali osnove za ponos zbog toga, jer su zbog svoje zloće imali isti položaj kao i Kušiti. (Usporedi Rimljanima 2:25.) Isto tako, oslobođenje iz Egipta nije bilo jamstvo daljnjeg božanskog priznanja, jednako kao ni činjenica da Filisteji i Sirijci nisu živjeli u svojim nekadašnjim područjima. Izraelce neće spasiti to što su potomci vjernih patrijarha. Priznato stajalište pred Bogom ovisi o tome da se pokorimo njegovoj volji (Amos 9:8-10; Djela apostolska 10:34, 35).