Pouke iz knjiga proroka Obadije, Jone i Miheja

“VIĐENJE Obadijino” (Obadija 1). Tim riječima započinje biblijska knjiga proroka Obadije. On u svojoj knjizi, koju je napisao 607. pr. n. e., ne otkriva ništa o sebi osim svog imena. Prorok Jona u svojoj knjizi, koja je napisana gotovo dvjesto godina prije Obadijine, otvoreno govori što je doživio na svom misionarskom zadatku. Mihej je služio kao prorok 60 godina, od 777. pr. n. e. do 717. pr. n. e., dakle nakon Jone, a prije Obadije. On o sebi kaže samo to da je “iz Morešeta” i da mu je riječ Jehovina došla “u danima Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva Judinih” (Mihej 1:1). Usporedbe koje je koristio da bi naglasio svoju poruku pokazuju da je poznavao život na selu.

Obadija je o Edomu rekao: “Zbog nasilja nad bratom tvojim Jakovom sramota će te pokriti i bit ćeš istrijebljen zauvijek.” Prorok Obadija živo se sjećao kako su Edomci kratko prije toga loše postupali prema sinovima Jakovljevim — Izraelcima. Godine 607. pr. n. e., kad su Babilonci razorili Jeruzalem, Edomci su “stajali po strani” i udružili se s osvajačkom vojskom, “tuđincima” (Obadija 10, 11).

Suprotno tome, dom Jakovljev očekivala je obnova. U Obadijinom proročanstvu stoji: “Na gori Sionu nalazit će se preživjeli i ona će biti sveta” (Obadija 17).

Odgovori na biblijska pitanja:

5-8 — Po čemu se uništenje Edoma razlikuje od dolaska pljačkaša noću i berača grožđa? Da su lopovi došli u Edom, uzeli bi samo ono što žele. Da su došli berači, ostavili bi nešto za pabirčenje. No kad je Edom bio osvojen, njegovi saveznici — Babilonci — sve su pretresli da bi našli njegovo blago i ništa nisu ostavili (Jeremija 49:9, 10).

10 — Kako je Edom bio “istrijebljen zauvijek”? Kao što je i bilo prorečeno, Edomci kao narod sa svojom državnom vlasti i teritorijem, bili su istrijebljeni. Babilonski kralj Nabonid osvojio je Edom otprilike sredinom šestog stoljeća pr. n. e. U četvrtom stoljeću pr. n. e. područje Edoma naselili su Nabatejci, a Edomci su morali živjeti u južnom dijelu Judeje, na području Negeba koje je kasnije dobilo naziv Idumeja. Nakon što su Rimljani razorili Jeruzalem 70. n. e., Edomci su prestali postojati.

Pouke za nas:

3, 4 Budući da su živjeli u nepristupačnom predjelu s visokim brdima i dubokim kanjonima koji su im davali izvrsnu stratešku prednost, Edomci su možda drsko mislili da su sigurni i zaštićeni. No Jehovinu osudu nemoguće je izbjeći.

8, 9, 15 Ljudska mudrost i moć ne mogu pružiti zaštitu tijekom “dana Jehovina” (Jeremija 49:7, 22).

12-14 Edomci su upozoravajući primjer onima koji se raduju nevoljama Božjih slugu. Jehova neće olako prijeći preko lošeg postupanja s njegovim narodom.

17-20 Ovo proročanstvo o obnovi sinova Jakovljevih počelo se ispunjavati 537. pr. n. e., kada se ostatak vjernih Židova vratio iz Babilona u Jeruzalem. Jehovina riječ uvijek se ispuni. Možemo u potpunosti vjerovati njegovim obećanjima.

Umjesto da je poslušao Božju zapovijed da “ide u Ninivu, grad veliki, i objavi mu osudu”, Jona je pobjegao u suprotnom pravcu. Jehova je “na more poslao jak vjetar” i poslužio se “velikom ribom” da bi uputio Jonu u pravom smjeru te mu je po drugi put zapovjedio da ode u prijestolnicu Asirije (Jona 1:2, 4, 17; 3:1, 2).

Jona je došao u Ninivu i njenim stanovnicima prenio jasnu poruku: “Još samo četrdeset dana i Niniva će propasti!” (Jona 3:4). Zbog neočekivanog ishoda njegovog propovijedanja Jona se “razgnjevio”. Jehova je upotrijebio “tikvu” da bi ga poučio milosrđu (Jona 4:1, 6).

Odgovori na biblijska pitanja:

3:3 — Je li Niniva doista bila tako velika da je “tri dana hoda trebalo da je se prijeđe”? Jest. U drevno doba Niniva je vjerojatno obuhvaćala i druga naselja koja su se protezala od Horsabada na sjeveru do Nimruda na jugu. Sva naselja koja su pripadala Ninivi tvorila su četverokut i nalazila su se u opsegu od 100 kilometara.

3:4 — Je li Jona morao naučiti asirski da bi propovijedao Ninivljanima? Možda je Jona već znao asirski ili ga je čudom počeo govoriti. Osim toga, možda je svoju otvorenu poruku prenosio na hebrejskom, a netko ju je prevodio na asirski. Ako je bilo tako, ta je poruka sigurno izazvala još veću znatiželju.

Pouke za nas:

1:1-3 Ako svjesno planiramo druge aktivnosti zato da ne bismo morali u većoj mjeri sudjelovati u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika, pokazujemo da imamo neispravan motiv. Onaj tko tako postupa takoreći bježi od zadatka koji mu je Bog povjerio.

1:1, 2; 3:10 Jehova milosrđe ne iskazuje samo jednom narodu, rasi ili nekoj posebnoj grupi ljudi. “Jehova je dobar prema svima, milosrđe njegovo počiva nad svim stvorenjima njegovim” (Psalam 145:9).

1:17; 2:10 Tri dana i noći koje je Jona proveo u velikoj ribi proročanski ukazuju na Isusovu smrt i uskrsnuće (Matej 12:39, 40; 16:21).

1:17; 2:10; 4:6 Jehova je izbavio Jonu iz pobješnjelog mora. Isto tako, Bog je “dao da nad Jonom izraste tikva, da mu bude sjena nad glavom i da mu olakša muku njegovu”. Jehovini današnji sluge mogu se uzdati u svog Boga i njegovu milost vjerujući da će ih on čuvati i izbavljati (Psalam 13:5; 40:11).

2:1, 2, 9, 10 Jehova čuje molitve svojih slugu i obraća pažnju na njihove molbe (Psalam 120:1; 130:1, 2).

3:8, 10 Pravi je Bog “požalio” zbog nevolje kojom je zaprijetio Ninivljanima, odnosno predomislio se, i “nije ju nanio”. Zašto? Zato što su se “vratili sa zlog puta svojega”. Slično tome, i danas grešnik može izbjeći Božju kaznu ako se iskreno pokaje.

4:1-4 Nijedan čovjek ne može navesti Boga na to da ograniči svoje milosrđe. Trebamo paziti da ne bismo kritizirali Jehovine milosrdne postupke.

4:11 Jehova je strpljiv s ljudima i pobrinuo se da se diljem svijeta propovijeda o Kraljevstvu jer mu je žao onih koji, poput 120 000 Ninivljana, “ne znaju što je desno, a što lijevo”. Zar i nama ne bi trebalo biti žao ljudi na našem području i zar ne bismo trebali revno propovijedati o Kraljevstvu i činiti učenike? (2. Petrova 3:9).

Mihej je razotkrio grijehe Izraela i Jude, prorokovao je opustošenje njihovih prijestolnica i dao obećanje o obnovi. Rekao je da će Samarija postati “ruševina u polju”. Zbog idolopoklonstva Izrael i Juda zaslužili su da budu “ćelavi”, odnosno posramljeni. Time što su završili u zarobljeništvu, postali su “ćelavi kao orao” — što se očito odnosi na jednu vrstu strvinara koji na glavi ima samo nešto paperja. Jehova je obećao: “Doista ću sabrati Jakova” (Mihej 1:6, 16; 2:12). Zbog iskvarenih vođa i proroka koji su zanemarivali svoju dužnost i za Jeruzalem je bilo rečeno da će od njega “ostati samo ruševine”. No Jehova je obećao da će sakupiti svoj narod i da će iz “Betlehema Efrate” doći “onaj koji će biti vladar u Izraelu” (Mihej 3:12; 4:12; 5:2).

Je li Jehova bio nepravedan prema Izraelu? Je li postavio prestroge zahtjeve? Nije. Jehova od svojih slugu ne traži ništa osim da “postupaju pravedno, ljube dobrotu i skromno hode” sa svojim Bogom (Mihej 6:8). No Mihejevi suvremenici bili su toliko iskvareni da je “najbolji među njima bio kao grmlje bodljikavo, najpošteniji je bio gori od živice trnovite”, zadajući bol svakome tko mu se približi. No prorok Mihej je upitao: “Tko je Bog kao [Jehova]?” Bio je siguran da će Bog ponovno pokazati milosrđe svom narodu i “sve grijehe njihove baciti u dubine morske” (Mihej 7:4, 18, 19).

Odgovori na biblijska pitanja:

2:12 — Kada se ispunilo proročanstvo o “sakupljanju preostalih od Izraela”? Prvo ispunjenje bilo je 537. pr. n. e., kad se ostatak vjernih Židova vratio u svoju domovinu iz babilonskog ropstva. U novije vrijeme to se proročanstvo ispunilo na “Izraelu Božjem” (Galaćanima 6:16). Pomazani kršćani sakupljaju se od 1919. “kao ovce u toru”. Kad im se, naročito od 1935, počelo pridruživati “veliko mnoštvo” koje pripada “drugim ovcama”, začula se “vreva od ljudi” (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Oni zajedno revno zastupaju pravu religiju.

4:1-4 — Kako Jehova ‘u posljednjim danima sudi među mnogim narodima i stvara sklad među moćnim narodima’? Izrazi “mnogi narodi” i “moćni narodi” ne odnose se na doslovne narode ni na političke sile. Umjesto toga, ti izrazi odnose se na pojedince iz svih naroda koji su počeli služiti Jehovi. Jehova u duhovnom pogledu sudi i stvara sklad među njima.

Pouke za nas:

1:6, 9; 3:12; 5:2 Asirci su opustošili Samariju 740. pr. n. e. — za Mihejevog života (2. Kraljevima 17:5, 6). Asirci su tijekom Ezekijina kraljevanja došli sve do Jeruzalema (2. Kraljevima 18:13). Babilonci su 607. pr. n. e. spalili Jeruzalem (2. Ljetopisa 36:19). Kao što je bilo prorečeno, Mesija se rodio u “Betlehemu Efrati” (Matej 2:3-6). Jehovina proročanska riječ uvijek se ispuni.

2:1, 2 Doista bi bilo vrlo opasno kad bismo tvrdili da služimo Bogu, a na prvom mjestu u životu ne bi nam bilo “kraljevstvo i Božja pravednost” već bogatstvo (Matej 6:33; 1. Timoteju 6:9, 10).

3:1-3, 5 Jehova od onih koji predvode njegov narod očekuje da postupaju pravedno.

3:4 Ako želimo da Jehova usliši naše molitve, ne smijemo činiti grijeh ni voditi dvostruki život.

3:8 Zadatak da propovijedamo dobru vijest, što uključuje i prenošenje osuda, možemo ispuniti samo ako nam Jehovin sveti duh daje snage za to.

5:5 Ovo mesijansko proročanstvo jamči nam da će Jehovin narod, kad ga napadnu njihovi neprijatelji, predvoditi “sedam [što predočava potpunost] pastira” i “osam knezova”, odnosno velik broj sposobnih ljudi.

5:7, 8 Današnji pomazani kršćani za mnoge su “kao rosa od Jehove”, kao blagoslov od Boga. To je zato što on koristi pomazanike da objavljuju poruku o Kraljevstvu. “Druge ovce” pomažu u tome da se ljude duhovno okrijepi tako što aktivno podupiru pomazanike u propovijedanju (Ivan 10:16). Velika je čast sudjelovati u tom djelu koje donosi istinsku okrepu drugima!

6:3, 4 Trebali bismo oponašati Jehovu Boga te biti ljubazni i suosjećajni čak i prema duhovno slabima i onima koji su teške naravi.

7:7 Dok se borimo s problemima na kraju ovog zlog svijeta, ne bismo smjeli postati obeshrabreni. Umjesto toga, poput Miheja, trebamo ‘spremno čekati našeg Boga’.

7:18, 19 Kao što nama Jehova spremno oprašta grijehe, tako bismo i mi trebali spremno opraštati onima koji su zgriješili nama.

Oni koji se bore protiv Boga i njegovog naroda “bit će istrijebljeni zauvijek” (Obadija 10). Međutim, Jehova može odvratiti svoj gnjev ako poslušamo njegovo upozorenje i “vratimo se sa zlog puta svojega” (Jona 3:10). “U posljednjim danima” u kojima živimo obožavanje pravog Boga uzdiže se iznad svih krivih religija i k njemu se stječu poslušne osobe (Mihej 4:1; 2. Timoteju 3:1). Stoga odlučno nastavimo “hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka, u svu vječnost” (Mihej 4:5).

Knjige proroka Obadije, Jone i Miheja sadrže doista vrijedne pouke! Iako su napisane prije više od 2 500 godina, njihova je poruka još i danas “živa i djelotvorna” (Hebrejima 4:12).