Pouke iz Pisma: Mihej 1:1–7:20

Uzvišena Jehovina pravda i njegovo ime

PROROK Mihej živio je u osmom stoljeću pr. n. e., u vremenu kad je u Izraelu i Judi prevladavalo idolopoklonstvo i nepravda. Tadašnje stanje je toliko naličilo ovome koje prevladava danas da su Mihejeve poruke i upozorenja sasvim prikladne i za naše vrijeme. A pozitivne vijesti koje je on također donosio pružaju nam stvarnu nadu u svijetu u kojem vlada Sotona (1. Ivanova 5:19).

Mihejevu poruku možda se najbolje može sažeti u sljedeće tri izjave: “Teško onima koji (...) o zlu se trude.” “Šta Gospodin [Jehova, NS] ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” “Mi ćemo hoditi u ime Gospodina [Jehove, NS] Boga svojega u vijek i do vijeka” (Mihej 2:1; 6:8; 4:5).

Idolopoklonstvo osuđeno

Jehova ne podnosi prijestupnike beskonačno. Idolopoklonstvo i buntovništvo uzeli su maha u Izraelu i Judi. Stoga je Jehova svjedok protiv njih. Njihovi likovi bit će smrvljeni. Idolopoklonici će biti ‘ćelavi kao orao’ i otići će u ropstvo (1:1-16).

Za vjerne se Jehova pokazuje kao Bog nade. Silnici koji kuju zavjere označeni su kao lopovi i pljačkaši. Pogodit će ih nevolja. Ipak, dano je obećanje o obnovi za “ostatak Izraelov”. “Postavi[t]ću ih zajedno kao ovce Bosorske, kao stado usred tora njihova”, kaže Jehova.

Jehova očekuje da oni koji nose odgovornost u narodu vrše pravdu. Izraelskim vođama koji zloupotrebljavaju svoj položaj rečeno je: “Ne treba li vam znati što je pravo? Koji mrzite na dobro a ljubite zlo, sadirete kožu s njih i meso s kosti njihovijeh.” Mihej, “pun sile od duha Gospodinova [Jehovina, NS], i suda i hrabrosti”, objavljuje Božje osude protiv njih. Nepravedni vođe, kaže, sude za mito, svećenici poučavaju za plaću, a proroci vrše proricanje za novac. Zato će Jeruzalem “postati gomila” ruševina (3:1-12).

Vijest nade

Obožavanje će se vršiti po cijeloj Zemlji. Mihej proriče da će “u pošljednja vremena [u završnom dijelu danâ, NS]”, ljudi iz mnogih naroda biti poučeni Jehovinim putevima. Bog će provesti sud i rata više neće biti. Pravi obožavatelji ‘hodit će u ime Jehove Boga svojega u vijek i do vijeka’. Usprkos progonstvu i boli, njegov će narod biti oslobođen iz ruku svojih neprijatelja (4:1-13).

Možemo imati povjerenja u Božjeg obećanog Izbavitelja. Vladar iz Betlehema past će ih Jehovinom snagom. Prorečeno je ‘izbavljenje od Asirca’. Ostatak pravih obožavatelja postat će kao rosa i kao sitan dažd i iskorijenit će se svi oblici lažne religije i demonizma (5:1-15).

Jehovina pravda će prevladati

Jehova očekuje da se njegov narod drži njegovih ispravnih i pravednih mjerila. Što je on učinio a da bi zaslužio mlitavo obožavanje? Učinio je dobre stvari za svoj narod. ‘I što Jehova traži od njih osim da čine što je pravo i da ljube milost i da hode smjerno s Bogom svojim?‘ Ako nastave sa svojom zlom nasilnošću i izrabljivanjem, mogu samo očekivati njegovu nepovoljnu osudu (6:1-16).

Trebamo imati povjerenja u Jehovinu pravdu i milosrđe. Čak će i članovi obitelji postati neprijatelji. Ali Mihej kaže: “Čeka[t]ću Boga spasenja svojega; usliši[t]će me Bog moj.” Prorok se pouzdaje u Jehovinu pravdu, znajući da Bog “ne drži do vijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost” (7:1-20).

Pouka za nas: Jehova od svog naroda očekuje da vrši pravdu. Obzirom na poslovne običaje, kršćanin bi se zapravo trebao upitati: ‘Mogu li ja biti moralno čist ako su mi mjerila lažna i ako mi je u tobocu prijevarno kamenje?’ (6:11). Sav Jehovin narod mora u ovim posljednjim danima doprinijeti jedinstvu njegove zemaljske organizacije i prihvatiti pouku o njegovim putevima mira. Trebali bismo učiniti sve što je u našoj moći da bismo uzvisivali Jehovino ime i unapređivali pravo obožavanje (2:12; 4:1-4).

[Okvir na stranici 31]

RAZMOTRENI BIBLIJSKI CITATI

○ 1:16 — U Izraelu je ćelavost bila povezana sa sramom, žaljenjem i nevoljom (Izaija 3:24-26; 15:2, 3; Jeremija 47:5). Neki poganski narodi učinili su si običajem brijati glave u vrijeme žalosti za umrlim rođakom. Dok pod Mojsijevim zakonom prirodna ćelavost nije smatrana nečistom, Izraelci nisu trebali u žalosti brijati svoje glave, ‘jer su narod svet Jehovi Bogu svojemu’ (5. Mojsijeva 14:1, 2). Međutim, Mihej je rekao Izraelu i Judi da ostrigu kosu svog grešnog idolopokloničkog postupanja, čime su izgubili preduvjete da budu sveti narod i čime su oni i njihovo potomstvo zaslužili da odu u zarobljeništvo. Hebrejska riječ koja je ovdje prevedena sa “orao” vjerojatno se odnosi na jednu vrstu lešinara koji po glavi ima nešto mekane bjeline. Iako nije iste vrste kao orao, smatra se da je iz iste porodice.

○ 2:12 — Ove riječi danas nalaze ispunjenje na duhovnom Izraelu (Galaćanima 6:16). Naročito je od 1919. otvoren put pomazanom ostatku da bježi iz zarobljeništva religioznog Babilona Velikog (Otkrivenje 18:2). Kao što je prorekao Mihej, bili su sakupljeni “kao stado usred tora njihova”. Kad im se 1935. pridružilo veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’, zaista je to postala “vreva od ljudstva” (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16).

○ 3:1-3 — Ovo je snažan kontrast između Jehove, dobrostivog Pastira, i okrutnih vođa drevnog naroda u Mihejevo vrijeme. Nisu udovoljili svom opunomoćenju da štite stado vršeći pravdu. Okrutno su izrabljivali simbolične ovce, ne samo tako što su ih strigli, nego su i ‘sadirali kožu s njih’ — kao vukovi. Zli pastiri lišavali su narod pravde i prolijevali mu krv (3:10). Bespomoćnima su, kroz iskrivljeni sud, prevarom oduzimane kuće i sredstva za život (2:2; usporedi Ezehijel 34:1-5).

○ 4:3 — Ti ‘mnogi narodi’ i ‘jaki narodi’ nisu političke nacije i vladavine, nego pojedinci iz svih naroda, osobe koje raskidaju sa svojim nacionalizmom i okreću se ka ujedinjenoj službi na Jehovinoj gori pravog obožavanja (Izaija 2:2-4). Jehova na duhovan način ‘sudi i kara’ one vjernike koji zauzimaju stav za Božje Kraljevstvo. Te osobe iz ‘velikog mnoštva’ usklađuju se sa božanskim sudovima, te prekivaju svoje mačeve u plugove i tako žive u miru sa ostalim svjedocima Jehove.

○ 5:2 — Betlehem Efrata je vjerojatno tako imenovan jer postoje dva grada po imenu Betlehem. Mihej ukazuje na onaj u Judi, južno od Jeruzalema. Drugi grad je bio na sjeveru, u Zabulonu (Jozua 19:10, 15). “Efrata” ili “Efrat” bilo je rano ime za Betlehem u Judi ili područje oko njega (1. Mojsijeva 48:7; Ruta 4:11). Takva detaljna odrednica podvlači točnost Božjih proročanskih obećanja obzirom na Mesiju.

○ 6:8 — Mihej nije umanjivao vrijednost žrtava za grijeh, ali je isticao ono što je bilo istinski vrijedno u Jehovinim očima. (Usporedi 5. Mojsijeva 10:12.) Da bi žrtve bile prihvatljive Jehovi, grešnik je morao pokazivati osobine pravde, dobrohotnosti i smjernosti. Danas Jehova isto to traži u našoj službi (1. Korinćanima 13:4-8).

○ 7:4 — Trnje i trnjak su biljke koje se mogu zakačiti za odjeću i zaderati meso. Ovdje Mihej opisuje moralni pad nacije u njegovo vrijeme. Očito je mislio da i najbolji među tvrdoglavim Izraelcima nanosi takve ozljede i bol kao i trn i trnjak onome koji se previše približi.

[Slika na stranici 32]

Mihej je prorekao Isusovo mjesto rođenja