Dolično mjesto Jehovinog obožavanja u našem životu
“Svaki ću te dan blagosiljati, i hvaliću ime tvoje do vijeka i bez prestanka” (PSALAM 145:2).
1. Što Jehova očekuje s obzirom na obožavanje?
“JA JEHOVA Bog tvoj Bog sam koji zahtijeva isključivu odanost” (2. Mojsijeva 20:5, NW). Mojsije je čuo ovu Jehovinu izjavu i kasnije ju je ponovio kad se obraćao izraelskoj naciji (5. Mojsijeva 5:9). Mojsije nije nimalo sumnjao u to da Jehova Bog od svojih slugu očekuje da obožavaju isključivo Njega.
2, 3. (a) Što je Izraelcima pokazalo da je to što se dogodilo u blizini gore Sinaj bilo nadnaravno? (b) Koja ćemo pitanja s obzirom na obožavanje Izraelaca i današnjih Božjih slugu razmotriti?
2 Utaboreni u blizini gore Sinaj, Izraelci i “drugih ljudi mnogo” koji su s njima napustili Egipat postali su svjedocima nečeg neobičnog (2. Mojsijeva 12:38). To nije nalikovalo obožavanju egipatskih bogova, koji su sada bili poniženi putem deset nedaća, ili nevolja. Dok je Jehova Mojsiju očitovao svoju prisutnost, uslijedili su zastrašujući fenomeni: gromovi, munje i zaglušujući zvuk trube od kojeg je podrhtavao čitavi tabor. Zatim se pojavila vatra i dim dok se čitava gora tresla (2. Mojsijeva 19:16-20; Jevrejima 12:18-21). Ako je bilo kojem Izraelcu bio potreban daljnji dokaz da je ono što se događalo bilo nadnaravno, uskoro se to i dogodilo. Mojsije je nedugo zatim sišao s gore nakon što je primio drugi primjerak Božjih zakona. Prema nadahnutom izvještaju, Mojsijeva je ‘koža svijetlila na licu i narod nije smio pristupiti k njemu’. Zaista, nezaboravan, nadljudski doživljaj! (2. Mojsijeva 34:30).
3 Božjoj predodžbenoj naciji bilo je jasno koje mjesto zauzima Jehovino obožavanje. On je bio njihov Osloboditelj. Dugovali su mu život. Bio je i njihov Zakonodavac. No jesu li Jehovino obožavanje zadržali na prvom mjestu? A što je s današnjim Božjim slugama? Koje mjesto zauzima Jehovino obožavanje u njihovom životu? (Rimljanima 15:4).
Izraelovo obožavanje Jehove
4. Kakav je bio raspored izraelskog tabora za vrijeme njihovog boravka u pustoši, i što je bilo u središtu njihovog tabora?
4 Što bi vidio da si Izraelce koji su bili utaboreni u pustinji mogao promatrati iz ptičje perspektive? Ogromno, ali uredno, šatorsko naselje u kojem je stanovalo možda tri milijuna ili više ljudi, grupirani po odjeljenjima od tri plemena prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Približivši se, primijetio bi jednu drugu grupaciju bliže sredini tabora. U ovim četirima manjim skupinama šatora stanovale su obitelji Levijevog plemena. U samom središtu tabora, na području koje je bilo odvojeno ogradom od tkanine, nalazila se jedinstvena građevina. Bio je to “šator od sastanka”, odnosno tabernakul, koji su sagradili “vješti” Izraelci prema Jehovinom planu (4. Mojsijeva 1:52, 53; 2:3, 10, 17, 18, 25; 2. Mojsijeva 35:10).
5. Kojoj je svrsi služio tabernakul u Izraelu?
5 Na svakom od oko 40 taborišta na njihovom putovanju kroz pustoš, Izraelci bi podigli tabernakul i on bi postao središtem njihovog tabora (4. Mojsijeva, 33. poglavlje). Biblija odgovarajuće opisuje Jehovu kako stanuje među svojim narodom u samom središtu njihovog tabora. Njegova je slava napunila tabernakul (2. Mojsijeva 29:43-46; 40:34; 4. Mojsijeva 5:3; 11:20; 16:3). Knjiga Our Living Bible (Naša živa Biblija) objašnjava: “Ovo je prenosivo svetište bilo od neizmjerne važnosti, jer je predstavljalo religiozno središte okupljanja za plemena. Tako ih je ujedinjavalo tijekom dugih godina putovanja pustinjom i omogućavalo im zajedničko djelovanje.” I ne samo to. Tabernakul je Izraelcima služio kao stalni podsjetnik da im je obožavanje njihovog Stvoritelja glavna stvar u životu.
6, 7. Kakva je građevina za obožavanje zamijenila tabernakul, i kako je služila izraelskoj naciji?
6 I nakon što su Izraelci stigli u Obećanu zemlju, tabernakul je ostao središtem njihovog obožavanja (Jozua 18:1; 1. Samuelova 1:3). S vremenom, kralj David je planirao sagraditi trajnu građevinu. Bio je to hram, kojeg je kasnije sagradio njegov sin Salamun (2. Samuelova 7:1-10). Prilikom njegovog svečanog otvorenja sišao je oblak kojim je pokazano da je Jehova prihvatio tu građevinu. “Sazidah dom tebi za stan”, molio se Salamun, “mjesto da u njemu nastavaš do vijeka” (1. Carevima 8:12, 13; 2. Dnevnika 6:2). Novosagrađeni hram sada je za naciju postao središtem vršenja obožavanja.
7 Tri puta godišnje odlazili bi svi izraelski muškarci u Jeruzalem kako bi prisustvovali radosnim slavama u hramu u znak priznanja za Božji blagoslov. Shodno tome, ovi su skupovi bili određeni “praznici Gospodinovi”, usredotočujući pažnju na Božje obožavanje (3. Mojsijeva 23:2, 4). Odane su žene prisustvovale zajedno s drugim članovima obitelji (1. Samuelova 1:3-7; Luka 2:41-44).
8. Kako Psalam 84:1-12 pokazuje koliko je obožavanje Jehove važno?
8 Nadahnuti su psalmisti izražajno potvrdili kakvu je istaknutu ulogu obožavanje igralo u njihovom životu. “Kako su mili stanovi tvoji [“tvoj veličanstveni tabernakul”, NW], Gospodine nad silama!” pjevali su sinovi Korejevi. Oni sasvim sigurno nisu slavili puko zdanje. Umjesto toga, svoje su glasove podigli na hvalu Jehovi Bogu, izjavljujući: “Srce moje i tijelo moje otima se [“kliče radosno”, NW] k Bogu živome.” Levitima je njihova služba pričinjavala veliku radost. “Blago onima koji žive u domu tvom!” izjavili su. “Oni te hvale bez prestanka.” Zapravo su svi Izraelci mogli pjevati: “Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji! (...) Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu.” Premda je putovanje nekog Izraelca u Jeruzalem moglo biti dugo i naporno, njegova se snaga obnovila kad je stigao u glavni grad. Njegovo se srce ispunilo radošću dok je uzvisivao svoju prednost obožavanja Jehove: “Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožničkim. (...) Gospodine nad silama! blago čovjeku, koji se u te uzda!” Takvi izrazi pokazuju kakvu su važnost Izraelci pridavali Jehovinom obožavanju (Psalam 84:1-12).
9. Što se dogodilo izraelskoj naciji kad je propustila Jehovino obožavanje zadržati na istaknutom mjestu?
9 Nažalost, Izraelci su propustili pravo obožavanje zadržati na tako istaknutom mjestu. Dozvolili su da odanost krivim bogovima potkopa njihovu revnost za Jehovu. Zato ih je Jehova prepustio njihovim neprijateljima, dozvolivši da budu odvedeni u babilonsko izgnanstvo. Kad su se Izraelci nakon 70 godina vratili u svoju domovinu, Jehova se pobrinuo za pobuđujuće opomene preko vjernih proroka Ageja, Zaharije i Malahije. Svećenik Ezdra i upravitelj Nehemija poticali su Božji narod na ponovnu izgradnju hrama i na obnovu pravog obožavanja u njemu. No kako su stoljeća prolazila, naciji je pravo obožavanje opet postalo malo važnim.
Revnost za pravo obožavanje u prvom stoljeću
10, 11. Koje je mjesto Jehovino obožavanje zauzimalo u životima vjernika kad je Isus bio na Zemlji?
10 U od Jehove određeno vrijeme pojavio se Mesija. Vjerni su pojedinci očekivali spasenje od Jehove (Luka 2:25; 3:15). Izvještaj Lukinog evanđelja sažeto opisuje 84-godišnju Anu kao udovicu “koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama” (Luka 2:37).
11 “Jelo je moje”, rekao je Isus, “da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao” (Ivan 4:34). Prisjeti se kako je Isus reagirao kad se suprotstavio mjenjačima novca u hramu. Prevrnuo je njihove stolove kao i klupe prodavača golubova. Marko izvještava: “[Isus] ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. I učaše govoreći im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu” (Marko 11:15-17). Da, Isus nije dozvolio čak ni da bi netko hramsko dvorište koristio kao prečac dok je nešto nosio u drugi dio grada. Isusovi su postupci osnažili savjet koji je prethodno dao: “Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove” (Matej 6:33). Isus nam je ostavio divan primjer isključive odanosti Jehovi. On je uistinu prakticirao ono što je propovijedao (1. Petrova 2:21).
12. Kako su Isusovi učenici pokazali koliku važnost pridaju Jehovinom obožavanju?
12 Isus je svojim učenicima isto tako postavio uzor koji trebaju slijediti načinom na koji je ispunio svoj zadatak da potlačene, ali vjerne, Židove oslobodi od bremenâ krivih religioznih običaja (Luka 4:18). Poslušni Isusovoj zapovijedi da čine učenike i da ih krste, rani su kršćani hrabro objavljivali Jehovinu volju u vezi sa svojim uskrsnulim Gospodinom. Jehovi je bilo ugodno što su Njegovom obožavanju pridavali takvu važnost. Božji je anđeo stoga na čudesan način oslobodio apostole Petra i Ivana iz pritvora i podučio ih je: “Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve riječi ovoga života.” Nanovo okrijepljeni, poslušali su. Svaki dan, i u jeruzalemskom hramu i od kuće do kuće “ne prestajahu učiti i propovijedati evangjelje o Isu[su Kri]stu” (Djela apostolska 1:8; 4:29, 30; 5:20, 42; Matej 28:19, 20).
13, 14. (a) Što je Sotona od ranih kršćanskih vremena pokušao učiniti Božjim slugama? (b) Što su Božji vjerni sluge nastavili činiti?
13 Dok se protivljenje njihovom propovijedanju povećavalo, Bog je svoje vjerne sluge uputio da zapišu pravodoban savjet. “Sve svoje brige bacite na [Jehovu], jer se on brine za vas”, napisao je Petar ubrzo nakon 60. n. e. “Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, djavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. Branite se od njega tvrdjom u vjeri, znajući da se takova stradanja dogadjaju vašoj braći po svijetu.” Rani su kršćani nesumnjivo našli utjehu u ovim riječima. Znali su da će Bog, nakon što budu kratko vrijeme trpjeli, dovršiti njihovo obučavanje (1. Petrova 5:7-10). Tijekom tih završnih dana židovskog sustava stvari, pravi su kršćani obožavanje Jehove, koje su vršili iz ljubavi, uzdigli na nove visine (Kološanima 1:23).
14 Kao što je apostol Pavao pretkazao, uslijedio je otpad, odvraćanje od pravog obožavanja (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Solunjanima 2:3). U posljednjim su se desetljećima prvog stoljeća nagomilali dokazi koji svjedoče o tome (1. Ivanova 2:18, 19). Sotona je među prave kršćane uspješno posijao imitaciju kršćana, otežavajući razlikovanje tog ‘kukolja’ od pšenici sličnih kršćana. Ipak, tijekom proteklih stoljeća, neki su pojedinci obožavanje Boga stavljali na prvo mjesto, izlažući opasnosti čak i svoj život. No Bog je tek u završnim desetljećima “vremena neznabožaca” ponovno počeo skupljati svoje sluge kako bi uzdignuo pravo obožavanje (Matej 13:24-30, 36-43; Luka 21:24).
Jehovino obožavanje uzdignuto u današnje vrijeme
15. Kako su se od 1919. ispunila proročanstva iz Izaije 2:2-4 i Miheja 4:1-4?
15 Godine 1919. Jehova je opunomoćio pomazani ostatak za poduzimanje odvažne kampanje svjedočenja diljem svijeta kojom je visoko uzdignuto obožavanje pravog Boga. Prilivom simboličnih ‘drugih ovaca’ od 1935. nadalje, mnoštvo ljudi koje u duhovnom smislu uzlazi na “goru Gospodinovu” sve više raste. Tijekom 1993. službene godine, 4 709 889 Svjedoka Jehove hvalilo ga je pozivajući druge da se pridruže njegovom uzvišenom obožavanju. U kakvoj je to samo suprotnosti s duhovno iskvarenim stanjem sektaških “humova” svjetskog carstva krive religije, osobito stanjem u nazovikršćanstvu! (Ivan 10:16; Izaija 2:2-4; Mihej 4:1-4).
16. Što trebaju svi Božji sluge činiti s obzirom na to što je pretkazano u Izaiji 2:10-22?
16 Pripadnici krive religije smatraju svoje crkve i katedrale te čak i svoje svećenstvo ‘uzvišenim’, pripisujući im veličanstvene titule i počasti. No zapazi što je Izaija pretkazao: “Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospodin će sam biti uzvišen u onaj dan.” Kada će to biti? Tijekom predstojeće velike nevolje kad će ‘idola nestati sa svijem’. S obzirom na blizinu tog zastrašujućeg vremena, svi Božji sluge trebaju ozbiljno preispitati koje mjesto u njihovom životu zauzima obožavanje Jehove (Izaija 2:10-22).
17. Na koji način Jehovini sluge danas pokazuju kakvu važnost pridaju Jehovinom obožavanju?
17 Kao međunarodno bratstvo, Jehovini svjedoci dobro su poznati po svojoj revnosti u propovijedanju Kraljevstva. Njihovo obožavanje nije samo neka simbolična religija, za koju rezerviraju možda jedan sat u tjednu. Ne, to je njihov cjelokupan način života (Psalam 145:2). Doista, prošle je godine više od 620 000 Svjedoka uredilo svoje okolnosti tako da su punovremeno sudjelovali u kršćanskoj službi. Ostali sasvim sigurno ne zanemaruju obožavanje Jehove. Ono zauzima istaknuto mjesto kako u njihovim svakodnevnim razgovorima tako i u njihovom javnom propovijedanju, čak i ako njihove obiteljske obaveze zahtijevaju da naporno rade na svjetovnom poslu.
18, 19. Navedi primjere kako te ohrabrilo čitanje životnih priča Svjedoka.
18 Životne priče Svjedoka objavljene u Kuli stražari pružaju uvid u načine kako su različita braća i sestre zadržali Jehovino obožavanje na prvom mjestu u svom životu. Jedna mlada sestra koja je svoj život predala Jehovi kad je imala šest godina postavila si je za cilj misionarsku službu. Koji si cilj možete vi, mlada braćo i sestre, postaviti a koji će vam pomoći zadržati Jehovino obožavanje na istaknutom mjestu u životu? (Vidi članak “Težnja za ciljem postavljenim u šestoj godini života”, u Kuli stražari od 1. ožujka 1992, stranice 26-30.)
19 Jedna ostarjela sestra koja je udovica pruža daljnji dobar primjer pridavanja doličnog mjesta Jehovinom obožavanju. Jako su je ohrabrili da ustraje oni kojima je pomogla upoznati istinu. Oni su bili njena “obitelj” (Marko 3:31-35). Hoćeš li ti, ako se nađeš u sličnim okolnostima, prihvatiti podršku i pomoć mlađih u skupštini? (Zapazi kako se sestra Winifred Remmie sama izrazila u članku “Odazvala sam se u vrijeme žetve”, objavljenom u Kuli stražari od 1. srpnja 1992, na stranicama 21-3.) Punovremeni sluge, dokažite da vam je Jehovino obožavanje uistinu na prvom mjestu u životu, tako što ćete ponizno služiti tamo gdje ste dodijeljeni, spremno se podlažući teokratskom vodstvu. (Zapazi primjer brata Roya Ryana, koji je ispričan u članku “Čvrsto se držati Božje organizacije”, u Kuli stražari od 1. prosinca 1991, stranice 24-7.) Misli na to da kad Jehovino obožavanje stavljamo na prvo mjesto, imamo jamstvo da će se on brinuti za nas. Ne trebamo biti tjeskobno zabrinuti zbog toga kako ćemo priskrbiti za životne potrebe. Iskustva sestara Olive i Sonie Springate to ilustriraju. (Vidi članak “Tražile smo najprije Kraljevstvo”, u Kuli stražari od 1. veljače 1994, stranice 20-25.)
20. Koja bismo si umjesna pitanja sada trebali postaviti?
20 Ne bismo li si onda, kao pojedinci, trebali postaviti nekoliko pitanja kako bismo proniknuli u sebe same? Koje mjesto zauzima obožavanje Jehove u mom životu? Živim li odgovarajuće svom predanju da ću činiti Božju volju kako najbolje mogu? Na kojim se područjima života mogu popraviti? Brižljivo razmatranje sljedećeg članka pružit će nam priliku da razmišljamo o tome kako koristimo svoja sredstva u skladu s onim što smo stavili na prvo mjesto u svom životu — obožavanjem Suverenog Gospodina Jehove, našeg Oca punog ljubavi (Propovjednik 12:13; 2. Korinćanima 13:5).
Za ponavljanje
◻ Što Jehova očekuje s obzirom na obožavanje?
◻ Kao kakav je podsjetnik služio tabernakul?
◻ Tko su u prvom stoljeću n. e. bili izvanredni primjeri revnosti za pravo obožavanje, i na koji način?
◻ Kako je Jehovino obožavanje uzdignuto od 1919?