“Čekajte me”

“Za to čekajte me, govori Gospodin [‘Jehova’, “NW”]” (SOFONIJA 3:8).

 1. Koje je upozorenje dao prorok Sofonija, i od kakvog je to interesa za ljude koji žive danas?

“BLIZU je veliki dan Gospodinov [“Jehovin”, NW].” Prorok Sofonija oglasio je taj upozoravajući povik u polovini sedmog stoljeća pr. n. e. (Sofonija 1:14). Proročanstvo se ispunilo u roku od 40 ili 50 godina, kad je Jeruzalem i one nacije koje su prkosile Jehovinoj suverenosti, postupajući loše s njegovim narodom, zadesio dan izvršenja Jehovinih presuda. Zašto je to od interesa za ljude koji žive na kraju 20. stoljeća? Mi živimo u vremenu kad se Jehovin završni “veliki dan” brzo približava. Baš kao i u Sofonijino vrijeme, Jehovina će se ‘žestina jarosti’ uskoro rasplamsati protiv današnjeg ekvivalenta Jeruzalema — protiv nazovikršćanstva — i protiv svih nacija koje loše postupaju s Jehovinim narodom i prkose njegovoj univerzalnoj suverenosti (Sofonija 1:4; 2:4, 8, 12, 13; 3:8; 2. Petrova 3:12, 13).

Sofonija — hrabri svjedok

 2, 3. (a) Što znamo o Sofoniji, i što pokazuje da je on bio hrabar svjedok Jehove? (b) Koje nam činjenice omogućavaju da odredimo vrijeme i mjesto Sofonijinog prorokovanja?

² Malo toga je poznato o proroku Sofoniji, čije ime (hebrejski, Tsephanyáh) znači “Jehova je sakrio (spremio)”. Međutim, za razliku od drugih proroka, Sofonija je naveo svoje rodoslovlje do četvrte generacije, natrag sve do ‘Ezehije’ (Sofonija 1:1; usporedi Izaiju 1:1; Jeremiju 1:1; Ezehijela 1:3). Budući da je to tako neobično, većina komentatora poistovjećuje njegovog prapradjeda s vjernim kraljem Ezehijom. Ako je on to bio, onda je Sofonija bio kraljevskog porijekla, što bi njegovu strogu osudu judejskih knezova učinilo još značajnijom i pokazalo da je on bio hrabar svjedok i prorok Jehove. Njegovo temeljito poznavanje topografije Jeruzalema i onoga što se zbivalo na kraljevskom dvoru ukazuje na to da je Jehovine presude vjerojatno objavljivao u samom glavnom gradu. (Vidi Sofoniju 1:8-11, NW, fusnote.)

³ Vrijedi zapaziti činjenicu da Sofonija, dok je objavljivao božanske presude protiv narodnih ‘knezova’ Jude (plemića, ili plemenskih poglavara) i protiv ‘carskih sinova’, u svojoj kritici nikad nije spomenuo samog kraljaa (Sofonija 1:8; 3:3). To daje naslutiti da je mladi kralj Jozija već pokazao naklonost prema čistom obožavanju, iako, s obzirom na situaciju koju je Sofonija osuđivao, očigledno još nije započeo sa svojim vjerskim reformama. Sve ovo ukazuje na to da je Sofonija prorokovao u Judi tijekom ranih godina Jozije, koji je vladao od 659. do 629. pr. n. e. Energičnim prorokovanjem Sofonije mladi je Jozija nesumnjivo postao još svjesniji idolopoklonstva, nasilja i pokvarenosti koji su tada vladali u Judi, što je i potaknulo njegovu kasniju kampanju protiv idolopoklonstva (2. Dnevnika 34:1-3).

Razlozi za Jehovinu žestinu jarosti

 4. Kojim je riječima Jehova izrazio svoju jarost nad Judom i Jeruzalemom?

⁴ Jehova je imao dobar razlog da bude jarostan na vođe i na stanovnike Jude i njenog glavnog grada Jeruzalema. Preko svog proroka Sofonije izjavio je: “Mahnut[ ću] rukom svojom na Judu i na sve stanovnike Jeruzalemske, i istrijebiću iz mjesta ovoga ostatak Balov i ime svećenika idolskih s drugim svećenicima; i one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodinom i koji se kunu Melhomom” (Sofonija 1:4, 5).

 5, 6. (a) Kakvo je religiozno stanje vladalo u Judi u vrijeme Sofonije? (b) Kakvi su bili narodni vođe Jude i oni koji su im bili podređeni?

⁵ Juda se okaljala sramotnim obredima plodnosti obožavanja Baala, demonskom astrologijom i obožavanjem poganskog boga Melhoma. Ako je Melhom, kako neki smatraju, Moloh, onda je krivo obožavanje u Judi uključivalo i ogavno žrtvovanje djece. Takvi su religiozni postupci bili odvratni u Jehovinim očima (1. Carevima 11:5, 7; 14:23, 24; 2. Carevima 17:16, 17). Oni su na sebe navukli njegovu srdžbu tim više što su se ti idolopoklonici još uvijek zaklinjali u Jehovino ime. On više ne bi tolerirao takvu religioznu nečistoću te bi uništio i poganske i otpadničke svećenike.

⁶ Osim toga, narodni vođe Jude bili su pokvareni. Njeni su knezovi bili kao grabežljivi “lavovi koji riču” a njeni su se suci mogli usporediti s proždrljivim ‘vukovima’ (Sofonija 3:3). Oni koji su im bili podređeni optuženi su da “pune kuću gospodara svojih grabežem i prijevarom” (Sofonija 1:9). Vladao je materijalizam. Mnogi su iskorištavali položaj kako bi nagomilavali bogatstvo (Sofonija 1:13).

Sumnje u pogledu Jehovinog dana

 7. Koliko je dugo prije izbijanja ‘velikog dana Jehovinog’ Sofonija prorokovao, i kakvo je bilo duhovno stanje mnogih Židova?

⁷ Kao što smo već vidjeli, katastrofalna religiozna situacija koja je vladala u Sofonijino vrijeme ukazuje na to da je on svoje djelo kao svjedok i prorok izvršio prije nego što je kralj Jozija, oko 648. pr. n. e., započeo svoju kampanju protiv idolopoklonstva (2. Dnevnika 34:4, 5). Prema tome, Sofonija je vjerojatno prorokovao najmanje 40 godina prije nego što je “veliki dan Gospodinov [“Jehovin”, NW]” zadesio kraljevstvo Jude. U međuvremenu su mnogi Židovi gajili sumnje te su se ‘odvratili’ od služenja Jehovi, postavši ravnodušni. Sofonija govori o onima koji “ne traže Gospodina niti pitaju za nj” (Sofonija 1:6). Očigledno je da su pojedinci u Judi bili apatični, ne mareći za Boga.

 8, 9. (a) Zašto bi Jehova pregledao “ljude koji leže na svojoj droždini”? (b) Na koje bi načine Jehova obratio pažnju stanovnicima Jude te njihovim narodnim i vjerskim vođama?

⁸ Jehova je obznanio svoj naum da pregleda one koji tvrde da su njegov narod. Među onima koji su se izjašnjavali kao njegovi obožavatelji potražio bi one koji su u svom srcu gajili sumnje u pogledu toga da je on u mogućnosti umiješati se u ljudska zbivanja ili da to namjerava učiniti. On je izjavio: “U to ću vrijeme razgledati Jeruzalem sa žišcima, i pohodiću ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospodin ne čini ni dobro ni zlo” (Sofonija 1:12). Izraz ‘ljudi koji leže na svojoj droždini’ (aluzija na pravljenje vina) ukazuje na one koji su se staložili, poput droždine na dnu bačve, i koji ne žele da ih uznemiri bilo koja objava o predstojećem božanskom uplitanju u poslove čovječanstva.

⁹ Jehova bi obratio pažnju stanovnicima Jude i Jeruzalema i njihovim svećenicima koji su njegovo obožavanje pomiješali s poganstvom. Ako su se unutar jeruzalemskih zidina osjećali sigurnima, kao da su pod okriljem noći, on bi ih potražio kao svijetlim svjetiljkama koje bi prodrle kroz duhovnu tamu u kojoj su potražili utočište. Protresao bi ih iz njihove religiozne apatije, najprije strašnim porukama presude a zatim izvršenjem tih presuda.

‘Veliki dan Jehovin je blizu’

10. Kako je Sofonija opisao ‘veliki dan Jehovin’?

¹⁰ Jehova je nadahnuo Sofoniju da objavi: “Blizu je veliki dan Gospodinov [“Jehovin”, NW], blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodinova [gorak]” (Sofonija 1:14). Svima koji su odbili poslušati upozorenje i vratiti se čistom obožavanju — svećenicima, knezovima i narodu — predstojali su zaista gorki dani. Opisujući taj dan izvršenja presude, proročanstvo nastavlja: “Taj je dan dan, kada će biti gnjev, dan, kada će biti tuga i muka, dan, kada će biti pustošenje i zatiranje, dan, kada će biti mrak i tama, dan, kada će biti oblak i magla, dan, kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove” (Sofonija 1:15, 16).

11, 12. (a) Koja je poruka presude objavljena protiv Jeruzalema? (b) Da li bi materijalno blagostanje spasilo Židove?

¹¹ U roku od nekoliko kratkih desetljeća, babilonske bi vojske upale u Judu. Jeruzalem ne bi izmaknuo. Njegovi stambeni i poslovni dijelovi grada bili bi opustošeni. “U taj će dan, veli Gospodin, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. Ridajte koji živite u Maktesu [djelu grada Jeruzalema], jer izgibe sav narod trgovački, istrijebiše se svi koji nose srebro” (Sofonija 1:10, 11, NW, fusnota).

¹² Budući da nisu htjeli vjerovati da je Jehovin dan blizu, mnogi su se Židovi duboko umiješali u profitabilne poslovne pothvate. No Jehova je preko svog vjernog proroka Sofonije prorekao da će se njihovo bogatstvo “razgrabiti i kuće njihove opustošiti”. Oni ne bi pili vino koje su proizveli, ‘ni srebro njihovo ni zlato njihovo ne bi ih moglo izbaviti u dan gnjeva Gospodinova’ (Sofonija 1:13, 18).

Druge nacije suđene

13. Kakvu je poruku presude Sofonija objavio protiv Moaba, Amona i Asirije?

¹³ Jehova je preko svog proroka Sofonije isto tako izrazio svoju jarost nad nacijama koje su loše postupale s njegovim narodom. On je izjavio: “Čuo sam rug Moabov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se [‘uzdizali su se’, NW] preko medja njihovijeh. Za to, tako ja bio živ, govori Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov, Moab će biti kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora, mjesto koprivama, i slanica i vječna pustoš. (...) I dignuće ruku svoju na sjever, i zatrće Asirsku, i Ninivu će opustiti da bude suha kao pustinja” (Sofonija 2:8, 9, 13).

14. Koji dokaz postoji da su se strane nacije ‘uzdizale’ protiv Izraelaca i protiv njihovog Boga, Jehove?

¹⁴ Moab i Amon bili su tradicionalni neprijatelji Izraela. (Usporedi Sudije 3:12-14.) Na Moapskom kamenu, koji se nalazi u muzeju Louvre u Parizu, napisan je tekst koji sadrži hvalisavu izjavu moapskog kralja Meše. On ponosno izjavljuje da je uz pomoć svog boga Hamosa osvojio nekoliko izraelskih gradova (2. Carevima 1:1). Jeremija, suvremenik Sofonije, govorio je o Amoncima koji su u ime svog boga Melhoma zauzeli izraelsko područje Gad (Jeremija 49:1). A što se Asirije tiče, kralj Salmanazar V opsjedao je i osvojio Samariju otprilike sto godina prije Sofonijinog vremena (2. Carevima 17:1-6). Nešto kasnije, kralj Senaherib napao je Judu, osvojio mnoge njene utvrđene gradove te je čak prijetio Jeruzalemu (Izaija 36:1, 2). Govornik asirskog kralja doista se uzdizao protiv Jehove kad je zahtijevao da se Jeruzalem preda (Izaija 36:4-20).

15. Kako bi Jehova ponizio bogove nacija koje su se uzdizale protiv njegovog naroda?

¹⁵ U 83. psalmu spominje se nekoliko nacija, među njima Moab, Amon i Asirija, koje su se uzdizale protiv Izraela i hvalisavo govorile: “Hodite da ih istrijebimo izmedju naroda da se više ne spominje ime Izraelovo” (Psalam 83:4). Prorok Sofonija hrabro je najavio da će Jehova nad vojskama poniziti sve te ohole nacije i njihove bogove. “To će im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospodina nad vojskama i podizaše se na nj. Strašan će im biti Gospodin, jer će istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu će se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna” (Sofonija 2:10, 11).

“Čekajte”

16. (a) Za koga je dolazak Jehovinog dana bio izvor radosti, i zašto? (b) Koja je pobuđujuća zapovijed dana tom vjernom ostatku?

¹⁶ Iako je među vođama i među mnogim stanovnicima Jude i Jeruzalema vladala duhovna tromost, skepticizam, idolopoklonstvo, pokvarenost i materijalizam, očito da su neki vjerni Židovi slušali Sofonijina upozoravajuća proročanstva. Bili su tužni zbog ogavnih postupaka židovskih knezova, sudaca i svećenika. Sofonijine su objave za te lojalne pojedince bile izvor utjehe. Umjesto da bude uzrok tjeskobe, dolazak Jehovinog dana bio je za njih izvor radosti, jer je trebao obustaviti takve ogavne postupke. Taj je vjerni ostatak poslušao Jehovinu pobuđujuću zapovijed: “Za to čekajte me, govori Gospodin, do dana kad ću se podignuti na plijen; jer je sud moj da saberem narode i pokupim carstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu žestinu jarosti svoje” (Sofonija 3:8).

17. Kada su se i kako počele ispunjavati Sofonijine poruke presude nad nacijama?

¹⁷ Oni koji su poslušali to upozorenje nisu bili iznenađeni. Mnogi su doživjeli ispunjenje Sofonijinog proročanstva. Koalicija Babilonaca i Medijaca te hordi sa sjevera, vjerojatno Skita, godine 632. pr. n. e. osvojila je i uništila Ninivu. Povjesničar Will Durant izvještava: “Babilonska vojska pod Nabopolasarom, udružena s medijskom vojskom pod Kjaksarom i hordom Skita s Kavkaza, sa zadivljujućom je lakoćom i brzinom osvojila citadele na sjeveru. (...) Asirija je odjednom nestala iz povijesti.” To je bilo upravo ono što je Sofonija prorekao (Sofonija 2:13-15).

18. (a) Kako je nad Jeruzalemom izvršena božanska presuda, i zašto? (b) Kako se ispunilo Sofonijino proročanstvo u vezi s Moabom i Amonom?

¹⁸ Mnogi Židovi koji su čekali Jehovu doživjeli su i izvršenje njegovih presuda nad Judom i Jeruzalemom. U vezi s Jeruzalemom, Sofonija je prorekao: “Teško gradu odmetničkom i oskvrnjenom, nasilničkom! Ne sluša glasa, ne prima nauka, ne uzda se u Gospodina, ne pristupa k Bogu svojemu” (Sofonija 3:1, 2). Budući da je Jeruzalem bio nevjeran, Babilonci su ga dva puta opsjedali i na koncu su ga 607. pr. n. e. osvojili i razorili (2. Dnevnika 36:5, 6, 11-21). A što se tiče Moaba i Amona, prema židovskom povjesničaru Josipu, Babilonci su pete godine nakon pada Jeruzalema protiv njih ratovali i pobijedili ih. Kao što je bilo prorečeno, postupno su prestali postojati.

19, 20. (a) Kako je Jehova nagradio one koji su ga čekali? (b) Zašto se ovi događaji tiču nas, i što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

¹⁹ Ispunjenje ovih i drugih pojedinosti iz Sofonijinog proročanstva bilo je iskustvo koje je ojačalo vjeru kako Židova tako i ne-Židova koji su čekali Jehovu. Među onima koji su preživjeli razorenje koje je zadesilo Judu i Jeruzalem bili su Jeremija, Etiopljanin Abdemeleh i dom Jonadaba Rehabićanina (Jeremija 35:18, 19; 39:11, 12, 16-18). Vjerni Židovi koji su bili u izgnanstvu i njihovi potomci, koji nisu prestali čekati Jehovu, postali su dio sretnog ostatka koji je godine 537. pr. n. e. izbavljen iz Babilona i koji se vratio u Judu kako bi ponovno uspostavio čisto obožavanje (Ezdra 2:1; Sofonija 3:14, 15, 20).

²⁰ Kakvo značenje ima sve ovo za naše vrijeme? Situacija u Sofonijino vrijeme u mnogočemu odgovara gadnim stvarima koje se danas događaju u nazovikršćanstvu. Osim toga, razni stavovi Židova onog vremena slični su stavovima koji se mogu naći danas, ponekad čak i među pripadnicima Jehovinog naroda. S ovim će se stvarima pozabaviti sljedeći članak.

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Kakvo je religiozno stanje vladalo u Judi u Sofonijino vrijeme?

◻ Kakvo je stanje vladalo među narodnim vođama, i kakav su stav imali mnogi pripadnici naroda?

◻ Kako su se nacije uzdizale protiv Jehovinog naroda?

◻ Koje je upozorenje Sofonija dao Judi i drugim nacijama?

◻ Kako su bili nagrađeni oni koji su čekali Jehovu?

[Slika na stranici 9]

Moapski kamen potvrđuje da je moapski kralj Meša pogrdno govorio o drevnom Izraelu

[Zahvala]

Moapski kamen: Musée du Louvre, Pariz

[Slika na stranici 10]

Podupirući Sofonijino proročanstvo, na ovoj je pločici Babilonske kronike klinastim pismom zabilježen izvještaj o razorenju Ninive od strane koalicijskih vojski

[Zahvala]

Pločica s klinastim pismom: Ljubaznošću The British Museuma