Što se Bog zakleo da će učiniti za čovječanstvo — sada veoma blizu!

 1, 2. a) U kom smislu se Bog zakleo i zašto? b) Što je Bog rekao prema Izaiji 45:23? c) S kojom izjavom proroka Izaije bi se morali složiti?

DA LI se Bog zaklinje? Da, Bog se zaklinje, ali ne u podle svrhe, uz provalu bijesa i gubitak samokontrole. Njegovo zaklinjanje je uvijek s namjerom da potkrijepi ono što iskazuje kao svoju namjeru. To je dodatno jamstvo onima na koje se odnosi. Zato, čitavo čovječanstvo čini dobro ako pridaje pažnju riječima iz Izaije 45:23: “Zaklinjem se sobom samim — iz mojih je usta u pravdi riječ izišla, tako da se neće vratiti — da će se preda mnom svako koljeno saviti, svaki će se jezik meni zaklinjati” (NS).

² Danas, više od 2 700 godina nakon tog proročanstva, jesmo li uvjereni da su istinite proročanske tvrdnje u Izaiji 45:24: “Bez sumnje, u Jehovi je sva pravednost i snaga. Oni svi koji se na njega raspaljuju, ravno će pred njega doći i biti posramljeni”? (NS). Ako je tako, onda se možemo također složiti s Izaijinim slijedećim riječima u 25. retku: “U Jehovi će se Izraelovo svo sjeme pravednim pokazati i sobom će se dičiti” (NS).

 3, 4. a) Zašto nas Izaija 45:25 ne navodi da pomislimo na Republiku Izrael? b) Da li je postojao bilo kakav propust u vezi ispunjenja Izaije 45:23-25, i zašto tako odgovaraš?

³ Dok čitamo Izaiju 45:25, mislimo li na Republiku Izrael? Ne! Ti Izraelci ne pripisuju osvajanje svoje zemlje Bogu svojih svetih Hebrejskih spisa. U pogrešnom obožavanju čak odbijaju izgovarati njegovo ime.

⁴ Da li smo time zaključili da se izjalovilo ispunjenje Izaije 45:23-25 sve do danas? Ne! Nije bilo nijednog propusta u ispunjenju proročanstva u od Jehove određeno vrijeme. Kod njega je neispunjenje proročanstva nemoguće! Ne samo da je njegova Riječ sama po sebi pouzdana, nego je ona to još više kad se on zakune, kada pridoda zakletvu da potvrdi stvari.

 5. Kako Jevrejima 6:13-18 objašnjava Božje nastupanje sa zakletvom radi obećanja Abrahamu?

⁵ S obzirom na to, čitamo u Jevrejima 6:13-18: “Jer, kad je Bog davao svoje obećanje Abrahamu, pošto se nije mogao nikim većim zakleti, zakleo se samim sobom, rekavši: ‘Zasigurno ću te blagosiljući blagosloviti i umnožavajući umnožiti.’ I tako, nakon što je Abraham pokazao strpljenje, primio je ovo obećanje. Jer se ljudi kunu nekim većim, a njihova zakletva je završetak svake prepirke, pošto je to za njih pravno zasiguranje. Na taj način je i Bog, kad je baštinicima obećanja namjeravao obilnije pokazati nepromjenljivost svog savjeta, nastupio sa zakletvom, kako bismo, kroz dvije nepromjenjive stvari u kojima Bog nikako ne može lagati, mi koji smo utekli u sklonište, mogli imati snažno ohrabrenje da se uhvatimo za nadu koja je pred nas postavljena” (NS).

 6. Zbog čega se Bog zakleo samim sobom s obzirom na njegovo obećanje Abrahamu? b) Kako je Jehova mogao upotrijebiti svog “prijatelja”?

⁶ Općenito je potrebna snažna motivacija za zaklinjanje, za izricanje zakletve. To je posebno istina onda kad tu zakletvu Bog izrekne svojom voljom, dragovoljno. Takva motivacija postoji u slučaju u kom se Jehova zaklinje i to samim sobom. Zakletvom vezano obećanje koje je Jehova dao Abrahamu, svom “prijatelju”, tiče se sviju nas danas. Jehova je cijenio to što je Abraham djelovao pod božanskim pozivom i napustio svoju rodnu zemlju, te otišao u zemlju koju je Jehova trebao dati u posjed njegovim potomcima. Jehova je sigurno mogao učiniti velikim ime tog “prijatelja” i upotrijebiti ga za blagoslov ostalih. Jehova mu je zato i mogao reći: “I blagoslovit ću one koji tebe blagosiljaju, a proklet ću onog koji na tebe priziva zlo i sve obitelji na Zemlji će se zacijelo tobom blagosiljati” (1. Mojsijeva 12:3, NS; Izaija 41:8).

 7. a) Kojim čudom je Jehova izrazio naklonost Abrahamu kada je njegova žena imala 90 godina? b) Kako je Abraham na jedinstven način pokazao svoju vjeru i poslušnost?

⁷ Kad je Abrahamova žena Sara imala 90 godina, što je daleko iznad doba rađanja, Bog joj je na čudesan način pokazao naklonost i rodila je Abrahamu ljubljenog sina, Izaka, u ispunjenju njegovog predivnog obećanja datog Abrahamu. Abraham se pokazao spremnim i voljnim da ponudi čak tog dragocjenog sina kao ljudsku žrtvu iz poslušnosti na zapovijed svog Boga, Jehove. Taj jedinstveni dokaz vjere i poslušnosti tako je dirnuo Jehovu da je rekao svom “prijatelju” Abrahamu:

 8, 9. a) Kako je Jehova odgovorio na taj dokaz Abrahamove vjere i poslušnosti? b) Kome je Bog sebe učinio odgovornim?

⁸ “‘Sobom se kunem’, riječ je Jehove, ‘da ću te zbog toga što si ovu stvar učinio i nisi svoga sina, svog jedinca, uskratio, zasigurno blagosloviti i da ću zasigurno tvoje sjeme umnožiti poput zvijezda na nebu i poput pijeska na morskom žalu; i tvoje će sjeme preuzeti u posjed vrata svojih neprijatelja. I tvojim će se sjemenom zacijelo svi narodi na Zemlji blagosiljati, zato što si poslušao moj glas’” (1. Mojsijeva 22:15-18, NS).

⁹ To je prvo mjesto u Bibliji gdje se Jehova zaklinje. Budući da se ne može zakleti nikim većim, zaklinje se samim sobom, vezujući samoga sebe uz to. Na taj način sebe ne čini odgovornim nikom drugom do samome sebi. U pitanju je njegov vlastiti ugled, zbog kojeg mora izvršiti, provesti u djelo svoju svečanu izjavu o namjeri.

10. Otprilike prije koliko vremena je Bog sklopio svoj zavjet s Abrahamom i koje se pitanje nameće?

¹⁰ Abraham je ušao u obećanu zemlju Kanaan skoro prije 4 000 godina. Prema tome, u kom se omjeru do sada izvršio taj zavjet iz 1943. prije naše ere?

11. a) Što označava članstvo Republike Izrael u OUN i s kojim posljedicama? b) Da li Abrahamovi prirodni potomci udovoljavaju zahtjevima koji se postavljaju za obećano “sjeme”?

¹¹ Danas postoji Republika Izrael na Srednjem istoku. Radi vlastitih interesa, ona je članica Ujedinjenih naroda. Ujedinjeni narodi predstavljaju odbacivanje Kraljevstva Jehove Boga kroz obećano Abrahamovo “sjeme” i oni će biti uništeni u “ratu velikog dana Boga Svemogućega”, Harmagedonu. Svaki član OUN, uključujući Republiku Izrael, bit će izbrisan iz postojanja. Nažalost, tjelesni, prirodni potomci Abrahamovi ne mogu udovoljiti zahtjevima koji su postavljeni za obećano mesijansko “sjeme” preko kojega će Jehova Bog blagosloviti čitavo čovječanstvo (Otkrivenje 16:14-16).

12, 13. a) Za razliku od svog pretka Davida, zašto “Knez mira” neće vladati sam? b) Da li su pomazani kršćani trebali čekati do uspostave Kraljevstva 1914. godine da bi primili obećane blagoslove i kako to znamo?

¹² Očito, svatko može opaziti da obećani Mesija ne vlada na Srednjem istoku u zemaljskom Jeruzalemu u ispunjenju abrahamskog zavjeta. Za razliku od svog pretka Davida, Mesija i “Knez mira” neće vladati sam. Obećao se udružiti u vladanju sa svojih 12 vjernih apostola i s drugim duhom rođenim učenicima, do broja 144 000 (Otkrivenje 7:1-8; 14:1-4). Još je samo ostatak tih učenika na Zemlji. Što je bilo za njih učinjeno tokom ispunjenja abrahamskog zavjeta za koji se Bog zakleo? Jedan od vodećih budućih članova u tom Kraljevstvu, apostol Pavao, pisao je u Galaćanima 3:8: “A Pismo je, predvidjevši da će Bog ljude iz naroda proglasiti pravednima zbog njihove vjere, unaprijed objavilo dobru vijest Abrahamu, naime: ‘Tobom će se blagosiljati svi narodi’” (NS).

¹³ Kršćani izabrani iz naroda nisu trebali čekati uspostavu Kraljevstva 1914. godine, da bi dobili obećani blagoslov, jer apostol Pavao nastavlja: “Zato su oni koji prianjaju vjeri blagoslovljeni zajedno s vjernim Abrahamom” (Galaćanima 3:9, NS). Pavao je bio kršćanin i bio je blagoslovljen, a bili su i svi ostali duhom rođeni kršćania njegovog vremena. Slično i danas, ostatak, sastavljen od duhom rođenih kršćana koji ustraju u vjeri u Mesiju kao glavno Abrahamovo “sjeme”, za blagoslov čitavog čovječanstva, doživljavaju obećani blagoslov.

14. a) Kako su pomazani kršćani bili posebno blagoslovljeni s obzirom na abrahamski zavjet? b) U kom pogledu je to opravdalo Jehovu?

¹⁴ Predajući se Jehovi i simbolizirajući to predanje krštenjem u vodi, nakon čega bivaju rođeni duhom Božjim i dovedeni u duhovno stanje, ti kršćani postaju duhovni sinovi većeg Abrahama, Jehove Boga. Također su postali udruženi nasljednici s Isusom Kristom, većim Izakom (Rimljanima 8:17). Oni su zaista posebno blagoslovljeni s obzirom na abrahamski zavjet. Jehova je izvršio za što se zakleo, tako se dokazujući kao onaj koji govori istinu, onaj koji je savršeno sposoban izvršiti ono za što se svečano zakleo da će učiniti u svoje vlastito ime.

15. Što je svaki član ostatka duhom rođenih kršćana, prema riječima apostola Pavla?

¹⁵ Svaki član ostatka duhom rođenih kršćana je Židov u duhovnom smislu. Kao što je apostol Pavao rekao: “Nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je izvana — na tijelu — već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu — po duhu, a ne po slovu” (Rimljanima 2:28, 29, ST).

16. Koju klasu prorečenu u Zahariji 8:23, čine duhovni Židovi?

¹⁶ U “svršetku ovog sustava stvari”, ti duhom rođeni kršćani, koji su Židovi u nutrini, s obrezanjem svojih srca, sačinjavaju klasu Židova koja je prorečena u Zahariji 8:23 (NS), gdje je zapisano: “Ovako govori Jehova nad vojskama: ‘Bit će u te dane da će se deset ljudi iz svih jezika narodnih hvatati, da, stvarno će se hvatati za skut čovjeka koji je Židov, govoreći: Ići ćemo s vama ljudi, jer smo čuli da je Bog s vama.’”

17. a) Tko predočava “deset ljudi” koji žele obožavati Jehovu sa suvremenim ostatkom duhovnih Židova? b) Udružujući se s duhovnim Židovima u obožavanju Jehove, što uživaju danas članovi “drugih ovaca”?

¹⁷ “Ljudi” s kojima onih “deset ljudi” želi ići i obožavati Jehovu Boga je današnji, suvremeni ostatak onih koji su duhovni Židovi, klasa koja sačinjava “vjernog i razboritog roba” iz Mateja 24:45-47. Pošto broj deset predočava potpunost zemaljske vrste, “deset ljudi iz svih jezika narodnih” bi predstavljalo sve simbolične ovce prorečene u Mateju 25:32-46. Oni su od klase “drugih ovaca” za koje je Isus rekao da će ih dovesti u vezu s ovcama sličnim ostatkom da bi s njima sačinjavali “jedno stado” pod paskom “jednoga pastira”, njega samog (Ivan 10:16). Na taj način mogu oni osjetiti predokus blagoslova abrahamskog zavjeta preko “sjemena” većeg Abrahama, Jehove Boga. Dakle, sigurno je da je ono za što se Bog zakleo da će učiniti za čovječanstvo veoma blizu!