Vršili su Jehovinu volju

Isus je pozdravljen kao Mesija i Kralj!

MNOGI su Judejci bili iznenađeni ulaskom bučnog mnoštva u Jeruzalem 9. nisana 33. n. e. Iako nije bilo ništa neobično vidjeti ljude kako prije Pashe hrle u grad, ovi su posjetioci bili drugačiji. Središnja figura među njima bio je čovjek koji je jahao na magaretu. Taj čovjek bio je Isus Krist, a ljudi su prostirali svoje haljine i palmine grane pred njim, uzvikujući: “Hozana sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodinovo! Hozana na visini!” Kad su vidjeli mnoštvo, mnogi koji su već bili u Jeruzalemu osjetili su se potaknutima da se pridruže povorci (Matej 21:7-9; Ivan 12:12, 13).

Iako su ga ljudi tada pozdravljali, Isus je znao da ga čekaju kušnje. Pa, za samo pet dana, trebao je biti ubijen u tom istom gradu! Da, Isus je znao da je Jeruzalem neprijateljsko područje i pripremio je svoj upadljivi ulazak u grad, imajući baš to na umu.

Ispunjeno drevno proročanstvo

Zaharija je 518. pr. n. e. prorekao Isusov trijumfalan ulazak u Jeruzalem. Napisao je: “Podvikuj, kćeri Jeruzalemska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. (...) I on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih” (Zaharija 9:9, 10).

Tako se Isusovim ulaskom u Jeruzalem 9. nisana ispunilo biblijsko proročanstvo. To nije bila slučajnost nego pažljivo isplanirani događaj. Isus je ranije, dok je bio izvan Jeruzalema, uputio dva svoja učenika: “Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi. I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodinu; i odmah će ih poslati” (Matej 21:1-3). No zašto je Isus želio ujahati u Jeruzalem na magarcu, i od kakve je važnosti bila reakcija mnoštva?

Poruka o kraljevanju

Vizualni dojam često je moćniji od izgovorene riječi. Stoga je Jehova ponekad želio da njegovi proroci odglume svoju poruku kako bi je pojačali (1. Carevima 11:29-32; Jeremija 27:1-6; Ezehijel 4:1-17). Ta visoko vizualizirana sredstva komunikacije ostavila su neizbrisiv dojam čak i na misli najtvrdokornijeg promatrača. Isus je na sličan način odglumio moćnu poruku, ujahavši na magarcu u Jeruzalem. Kako?

U biblijska se vremena magarac koristio za plemenite svrhe. Naprimjer, Salamun je na svoje pomazanje dojahao kao kralj na očevoj ‘mazgi’, hibridnom potomku magarcaa (1. Carevima 1:33-40). Stoga je to što je Isus ujahao u Jeruzalem na magarcu značilo da se predstavio kao kralj. Postupci mnoštva pojačali su njegovu poruku. Skupina ljudi, koja se nesumnjivo većinom sastojala od Galilejaca, prostrla je svoje haljine pred Isusom — to je bila gesta koja je podsjetila na javno objavljivanje Jehuvljevog kraljevanja (2. Carevima 9:13). To što su Isusa oslovili kao ‘sina Davidovog’ naglasilo je njegovo zakonsko pravo na vladanje (Luka 1:31-33). A to što su koristili palmine grane očigledno je pokazalo da su bili podložni njegovoj kraljevskoj vlasti. (Usporedi Otkrivenje 7:9, 10.)

Tako je povorka koja je 9. nisana ušla u Jeruzalem odašiljala jasnu poruku da je Isus bio od Boga imenovani Mesija i Kralj. Naravno, nisu svi bili sretni što se Isus predstavio na takav način. Naročito su farizeji smatrali da je sasvim neprilično da se Isusa obasipa takvim kraljevskim počastima. “Učitelju!” zahtijevali su, a pritom im se sigurno osjećao gnjev u njihovom glasu, “zaprijeti učenicima svojijem.” Isus im je odgovorio: “Kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati” (Luka 19:39, 40). Da, Božje Kraljevstvo bilo je tema Isusovog propovijedanja. Odvažno je objavljivao tu poruku, prihvaćali je ljudi ili ne.

Pouka za nas

Isusu je bila potrebna velika hrabrost da bi ušao u Jeruzalem onako kako je to prorekao prorok Zaharija. Znao je da na taj način navlači na sebe srdžbu svojih neprijatelja. Prije svog uzašašća na nebo, Isus je svojim sljedbenicima povjerio zadatak da propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i da ‘učine učenike od ljudi svih nacija’ (Matej 24:14; 28:19, 20, NW). Da bi se izvršilo to djelo, isto je tako potrebna hrabrost. Nije svima drago čuti tu poruku. Neki su ravnodušni na poruku, dok joj se drugi protive. Neke su vlade ograničile djelo propovijedanja ili su ga potpuno zabranile.

No Jehovini svjedoci su svjesni toga da se dobra vijest o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu mora propovijedati, slušali je ljudi ili ne (Ezehijel 2:7). Dok nastavljaju obavljati ovo djelo kojim se spašavaju životi, utješeni su Isusovim obećanjem: “Gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka sustava stvari” (Matej 28:20, NW).

[Bilješka]