Ne odustajmo činiti ono što je dobro

1, 2. (a) Zašto je potrebna ustrajnost u služenju Bogu? (b) Kako je Abraham pokazao ustrajnost, i što mu je pomoglo u tome?

BUDUĆI da smo Jehovini svjedoci, uživamo u vršenju njegove volje. Isto tako, kao učenici pronalazimo okrepu u tome što uzimamo na sebe “jaram” (Matej 11:29). Pa ipak, nije uvijek lako služiti Jehovi pod Kristovim jarmom. Apostol Pavao je to jasno rekao kad je sukršćanima istaknuo: “Potrebna [vam je] ustrajnost, da biste, kad izvršite Božju volju, primili ispunjenje obećanja” (Hebrejima 10:36). Ustrajnost je potrebna jer služenje Bogu može biti izazov.

² Tu činjenicu svakako potvrđuje i Abrahamov život. Mnogo je puta morao donositi teške odluke i doživljavao je stresne situacije. Zapovijed da napusti udobni život u Uru bila je samo početak. Uskoro ga je snašla glad, imao je neprijateljski nastrojene susjede, gotovo je ostao bez žene, suočio se s netrpeljivošću nekih od svojih rođaka i surovošću rata. A teže kušnje tek su trebale uslijediti. No Abraham nikada nije odustao činiti ono što je dobro. To je značajno tim više što nije imao čitavu Božju Riječ, kao mi danas. Pa ipak, sigurno je znao za prvo proročanstvo u kojem je Bog rekao: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina” (1. Mojsijeva 3:15). Abraham je postao veliki Sotonin neprijatelj, što se moglo i očekivati, jer je preko njega trebalo doći Sjeme. Razumijevanje te činjenice sigurno je pomoglo Abrahamu da s radošću ustraje u svojim kušnjama.

 3. (a) Zašto Jehovin narod danas može očekivati nevolje? (b) Koje ohrabrenje nalazimo u Galaćanima 6:9?

³ I Jehovin narod danas treba očekivati nevolje (1. Petrova 1:6, 7). Uostalom, Otkrivenje 12:17 upozorava nas da Sotona ‘vodi rat’ s pomazanim ostatkom. Kako “druge ovce” tijesno surađuju s pomazanicima, Sotona i na njih iskaljuje svoj gnjev (Ivan 10:16). Osim protivljenja na koje kršćani možda nailaze u službi propovijedanja, kušnju im mogu predstavljati i pritisci u privatnom životu. Pavao nas opominje: “Ne odustajmo činiti ono što je dobro, jer ćemo žeti kad bude vrijeme ako ne malakšemo” (Galaćanima 6:9). Da, Sotona namjerava uništiti našu vjeru, ali mi moramo zauzeti stav protiv njega, čvrsti u vjeri (1. Petrova 5:8, 9). Kakav može biti ishod našeg vjernog postupanja? Jakov 1:2, 3 objašnjava: “Smatrajte samom radošću, braćo moja, kad se suočite s raznim kušnjama, znajući da ova prokušanost vaše vjere razvija ustrajnost.”

 4. Kako je Sotona koristio direktne napade u pokušaju da slomi besprijekornost Božjeg naroda?

⁴ Abrahamov život nesumnjivo pokazuje s kakvim se to “raznim kušnjama” neki kršćanin danas može suočiti. Naprimjer, Abraham je morao odgovoriti na napad osvajača iz Šinara (1. Mojsijeva 14:11-16). Ne čudi što Sotona i dalje koristi progonstvo kao jedan oblik direktnog napada. Nakon završetka drugog svjetskog rata mnogo je zemalja zakonski zabranilo kršćansko obrazovno djelo Jehovinih svjedoka. Godišnjak Jehovinih svjedoka za 2001. govori o nasilju koje su neprijatelji vršili nad kršćanima u Angoli. Oslanjajući se na Jehovu, naša su braća u takvim zemljama nepokolebljivo odbila odustati! Nisu uzvratili nasiljem ili pobunom, već su oprezno nastavili s djelom propovijedanja (Matej 24:14).

 5. Kako mladi kršćani mogu postati žrtve progonstva u školi?

⁵ Međutim, progonstvo se ne svodi isključivo na nasilje. Abraham je nakon nekog vremena bio blagoslovljen s dva sina — Izmaelom i Izakom. U 1. Mojsijevoj 21:8-12 stoji da je Izmael jednom prilikom ‘ismijavao’ Izaka. U svom pismu Galaćanima Pavao pokazuje da to nisu bila samo dječja posla, jer za Izmaela kaže da je progonio Izaka! (Galaćanima 4:29). Dakle, ismijavanje od školskih kolega i verbalni napadi protivnika mogu se s pravom nazvati progonstvom. Mladi kršćanin imenom Ryan prisjeća se koliko su ga maltretirali njegovi kolege iz razreda: “Dok su me verbalno zlostavljali, tih 15 minuta vožnje autobusom do škole i natrag izgledalo mi je kao da traje satima. Znali su me opeći po koži spajalicama koje su zagrijavali upaljačima.” Zašto su tako grubo postupali s njim? “Moja me teokratska pouka činila drugačijim od ostalih mladih u školi.” Usprkos tome, Ryan je uz pomoć svojih roditelja vjerno ustrajao. Mladi, jeste li obeshrabreni zbog izrugivanja koje doživljavate od svojih vršnjaka? Ako jeste, ne odustajte! Ukoliko vjerno ustrajete, doživjet ćete ispunjenje Isusovih riječi: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas” (Matej 5:11).

 6. Koje stvari danas mogu uzrokovati zategnute odnose među sukršćanima?

⁶ Većina kušnji s kojima se danas suočavamo odnosi se na uobičajene, svakidašnje brige. I sam je Abraham morao rješavati zategnute odnose između svojih pastira i pastira svog nećaka Lota (1. Mojsijeva 13:5-7). Slično je i danas kad razlike u osobnostima i sitne ljubomore mogu dovesti do zategnutih odnosa, pa čak i ugroziti mir u skupštini. “Gdje je ljubomora i svadljivost, tamo je nered i svaka zla stvar” (Jakov 3:16). Kako li je važno da ne odustanemo, već da prvenstveno mislimo na mir ostavljajući ponos po strani, kao što je učinio i Abraham, te da tražimo ono što je na korist drugih! (1. Korinćanima 13:5; Jakov 3:17).

 7. (a) Što bi osoba trebala učiniti ako je neki sukršćanin povrijedi? (b) Kako je Abraham ostavio dobar primjer u očuvanju dobrih odnosa s drugima?

⁷ Težiti za mirom može biti izazov kad mislimo da neki suvjernik s nama nepravedno postupa. U Pričama Salamunovim 12:18 stoji: “Ima tko govori kao da mač probada.” Nesmotrene riječi, pa čak i ako su izrečene u najboljoj namjeri, mogu izazvati veliku bol. Još veću bol osjećamo ako smatramo da nas je netko oklevetao ili ako postanemo žrtva okrutnog ogovaranja (Psalam 6:6, 7). Ali kršćanin ne smije odustati zbog povrijeđenih osjećaja! Ako se nalaziš u takvoj situaciji, poduzmi inicijativu i ispravi stvar tako da na ljubazan način porazgovaraš s onim tko te uvrijedio (Matej 5:23, 24; Efežanima 4:26). Nastoj oprostiti toj osobi (Kološanima 3:13). Svladamo li ljutnju, pozitivno utječemo i na svoje emocije i na svoj odnos s bratom. Ako je i bio ljut na Lota, Abraham je prešao preko toga. Odmah je otišao spasiti Lota i njegovu obitelj! (1. Mojsijeva 14:12-16).

 8. (a) Kako bi se kršćani mogli ‘isprobadati mnogim bolima’? (b) Zašto je Abraham imao uravnoteženo gledište o materijalnim stvarima?

⁸ Moramo priznati da neke kušnje sami uzrokujemo. Naprimjer, Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Prestanite skupljati sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu” (Matej 6:19). Pa ipak, neka su se braća ‘isprobadala mnogim bolima’ jer su materijalne interese stavila ispred interesa Kraljevstva (1. Timoteju 6:9, 10). Abraham je spremno žrtvovao materijalne udobnosti da bi ugodio Bogu. “Vjerom je kao stranac živio u zemlji obećanja kao u stranoj zemlji, i prebivao u šatorima s Izakom i Jakovom, koji su, kao i on, bili nasljednici tog istog obećanja. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, kojem je graditelj i tvorac Bog” (Hebrejima 11:9, 10). Abrahamova vjera u budući “grad”, odnosno Božju vladavinu, pomogla mu je da se ne oslanja na bogatstvo. Zar ne bi bilo mudro da i mi učinimo isto?

9, 10. (a) Kako može želja za isticanjem uzrokovati kušnju? (b) Kako bi se neki brat danas mogao vladati kao “manji”?

⁹ Razmotrimo još jedan način na koji sami uzrokujemo kušnje. Biblija daje sljedeću snažnu uputu: “Ako tko misli da je nešto a nije ništa, on obmanjuje vlastiti um” (Galaćanima 6:3). Osim toga, potiče nas se da ‘ništa ne radimo iz svadljivosti ili iz taštine, nego u poniznosti’ (Filipljanima 2:3). Neki sami uzrokuju kušnje jer ne primjenjuju ovaj savjet. Motivirani željom za isticanjem, a ne željom za tim da vrše “vrstan posao”, obeshrabreni su i nezadovoljni kad ne dobiju prednosti u skupštini (1. Timoteju 3:1).

¹⁰ Abraham je dao dobar primjer u tome da ‘ne mislimo o sebi više nego što treba’ (Rimljanima 12:3). Kad je sreo Melkizedeka, nije se ponašao kao da je zbog ukazane mu Božje naklonosti bolji od njega. Naprotiv, priznao je Melkizedekov viši položaj kao svećenika i dao mu desetinu (Hebrejima 7:4-7). Jednako tako, kršćani danas trebaju biti spremni ponašati se kao “manji” i ne zahtijevati da budu u centru pažnje (Luka 9:48). Ako ti se čini da te oni koji preuzimaju vodstvo u skupštini previđaju kod određenih prednosti, izvrši iskreno samoispitivanje da bi uvidio koje promjene trebaš učiniti u svojoj osobnosti ili u svom načinu rješavanja stvari. Umjesto da budeš ogorčen zbog prednosti kojih nemaš, potpuno se posveti prednosti koju imaš — pomaganju drugima da upoznaju Jehovu. Da, “ponizite se (...) pod Božju moćnu ruku, da bi vas uzvisio u pravo vrijeme” (1. Petrova 5:6).

11, 12. (a) Zašto bi neki u skupštini mogli izgubiti osjećaj hitnosti? (b) U kom je pogledu Abraham dao dobar primjer temeljeći svoj život na vjeri u Božja obećanja?

¹¹ Jedna druga kušnja može biti naizgledno kašnjenje kraja ovog zlog sustava stvari. Prema 2. Petrovoj 3:12, kršćani trebaju ‘očekivati i čvrsto držati u mislima prisutnost Jehovinog dana’. Međutim, mnogi taj ‘dan’ čekaju godinama, a drugi desetljećima. Zbog toga su neki možda obeshrabreni i izgubili su osjećaj hitnosti.

¹² Razmotrimo ponovno Abrahamov primjer. On je cijeli svoj život temeljio na vjeri u Božja obećanja, iako je bilo jasno da se sva neće ispuniti za njegova života. Istina, živio je dovoljno dugo da vidi svog sina Izaka kako raste. No trebala su proći stoljeća da bi se Abrahamovo sjeme moglo usporediti sa ‘zvijezdama na nebu’ ili ‘pijeskom na brijegu morskom’ (1. Mojsijeva 22:17). No Abraham nije postao ogorčen ili obeshrabren. Zato je apostol Pavao rekao za Abrahama i druge patrijarhe: “Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ispunjenje obećanjâ, nego su ih vidjeli izdaleka i pozdravili ih i javno su izjavljivali da su stranci i privremeni stanovnici u toj zemlji” (Hebrejima 11:13).

13. (a) U kom su pogledu kršćani danas poput ‘privremenih stanovnika’? (b) Zašto će Jehova okončati ovaj sustav stvari?

¹³ Ako je Abraham mogao zadržati svoj život usmjerenim na obećanja čija su ispunjenja bila daleko, koliko bismo to tek trebali mi danas kada je njihovo ispunjenje tako blizu! Poput Abrahama, moramo se smatrati ‘privremenim stanovnicima’ Sotoninog sustava, a ne živjeti za ugađanje vlastitim željama. Naravno, više bismo voljeli da ‘kraj svemu’ dođe sada nego uskoro (1. Petrova 4:7). Možda imamo ozbiljnih zdravstvenih problema. Ili smo opterećeni zbog ekonomskih pritisaka. Međutim, moramo imati na umu to da će Jehova prouzročiti kraj ne samo da bi nas spasio od teških okolnosti već i da bi posvetio svoje ime (Ezehijel 36:23; Matej 6:9, 10). Kraj će doći, ne neminovno u vrijeme koje odgovara nama, već u vrijeme koje najbolje odgovara Jehovinim naumima.

14. Kako Božja strpljivost ide u prilog današnjim kršćanima?

¹⁴ Imaj na umu i to da “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Zapazi, kaže se da je Bog “strpljiv s vama” — članovima kršćanske skupštine. Očito neki od nas trebaju više vremena da bi se promijenili te se ‘na kraju našli bez mrlje i bez ljage i u miru’ (2. Petrova 3:14). Zar ne bismo onda trebali biti zahvalni što je Bog toliko strpljiv?

15. Zbog čega je Isus uspio zadržati radost unatoč kušnjama, i kako oponašanje njegovog primjera pomaže današnjim kršćanima?

¹⁵ Današnji kršćani mogu puno toga naučiti iz Abrahamovog života. On nije samo pokazivao vjeru već i strpljivost, oštroumnost, hrabrost i nesebičnu ljubav. Obožavanju Jehove dao je prioritet u svom životu. Doduše, ne smijemo zaboraviti da je najbolji uzor koji trebamo oponašati Isus Krist. I on se suočio s brojnim kušnjama i ispitima, no nikada nije izgubio radost. Zašto? Zato što je svoj um držao usmjerenim na nadu koja je stajala pred njim (Hebrejima 12:2, 3). Pavao se stoga molio: “A Bog koji daje ustrajnost i utjehu neka vam omogući da među sobom imate isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus” (Rimljanima 15:5). Uz ispravni misaoni stav možemo pronaći radost unatoč preprekama koje Sotona možda stavlja pred nas.

16. Što možemo učiniti kad nam se čini da su naši problemi nepodnošljivi?

¹⁶ Kad ti se čini da su problemi nepodnošljivi, sjeti se da te Jehova ljubi, baš kao što je ljubio Abrahama. On želi da uspiješ (Filipljanima 1:6). Potpuno se uzdaj u Jehovu, uvjeren da ‘neće dopustiti da budeš iskušan preko onoga što možeš nositi, nego će s iskušenjem on stvoriti i izlaz da ga možeš podnijeti’ (1. Korinćanima 10:13). Razvijaj naviku svakodnevnog čitanja Božje Riječi (Psalam 1:2). Ustraj u molitvi, tražeći od Jehove da ti pomogne da ne odustaneš (Filipljanima 4:6). On će “dati svetog duha onima koji ga mole” (Luka 11:13). Iskoristi sve što ti Jehova stavlja na raspolaganje kako bi te duhovno podupirao, a to su naprimjer naše na Bibliji temeljene publikacije. Isto tako, traži podršku našeg bratstva (1. Petrova 2:17). Redovito posjećuj kršćanske sastanke jer ćeš na njima dobiti ohrabrenje, a ono će ti pomoći da ustraješ (Hebrejima 10:24, 25). Neka te raduje spoznaja da te zbog tvoje ustrajnosti Bog priznaje kao prokušanog i da tvoja vjernost raduje njegovo srce! (Priče Salamunove 27:11; Rimljanima 5:3-5).

17. Zašto se kršćani ne prepuštaju očaju?

¹⁷ Bog je ljubio Abrahama kao svog ‘prijatelja’ (Jakov 2:23). Unatoč tome, Abraham je u životu doživio niz velikih kušnji i nevolja. Dakle, i kršćani mogu očekivati isto tokom ovih zlih ‘posljednjih dana’. Ustvari, Biblija nas upozorava da će ‘zli ljudi i varalice napredovati sa zla na gore’ (2. Timoteju 3:1, 13). Umjesto da se prepustimo očaju, pritiske koje doživljavamo smatrajmo dokazom blizine kraja Sotoninog zlog sustava. Ali Isus nas podsjeća na to da “tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13). Zato “ne odustajmo činiti ono što je dobro”! Oponašajmo Abrahama i budimo među onima koji “vjerom i strpljivošću nasljeđuju obećanja” (Hebrejima 6:12).