Boj se Jehove, slušača molitve

“Ti slušaš molitve; k tebi dolazi svako tijelo” (PSALAM 65:2).

 1. Zašto je za očekivati da Jehova postavi određene zahtjeve pred one koji mu se žele približiti u molitvi?

JEHOVA BOG je ‘Kralj vječnosti’. On je također ‘slušač molitve’, kojem “dolazi svako tijelo” (Otkrivenje 15:3, NS; Psalam 65:2). Ali, kako dođu k njemu? Primjerice, zemaljski kraljevi propisuju odjeću i ponašanje onih koji će biti pušteni k njima. Stoga je sigurno za očekivati da i Vječni Kralj postavi određene zahtjeve onima koji mu se žele približiti s preklinjanjem i zahvalom (Filipljanima 4:6, 7).

 2. Koja se pitanja javljaju u vezi s molitvom?

² Što traži Vječni Kralj od osoba koje mu se približavaju u molitvi? Tko smije moliti i tko će biti uslišan? Za što se smije moliti?

Približiti se Vječnom Kralju

 3. Koje primjere molitava izgovorenih od Božjih slugu starog doba možemo navesti, i jesu li mu se približavali kroz posrednika?

³ Prije nego je sagriješio, Adam, “sin Božji” očito je razgovarao s Kraljem vječnosti (Luka 3:38; 1. Mojsijeva 1:26-28). Kad je Adamov sin Abel prinosio Bogu “od prvine svoje stoke” činio je to nesumnjivo uz riječi preklinjanja i hvale (Postanak 4:2-4, St). Noa, Abraham, Izak i Jakov gradili su oltare i dok su prinosili žrtve približavali su se Jehovi u molitvi (1. Mojsijeva 8:18-22; 12:7, 8; 13:3, 4, 18; 22:9-14; 26:23-25; 33:18-20; 35:1, 3, 7). A molitve Salamona, Ezre i od Boga nadahnutih psalmista daju spoznati da su se Izraelci približavali Jehovi bez posrednika (1. Carevima 8:22-24; Ezra 9:5, 6; Psalam 6:1, 2; 43:1; 55:1; 61:1; 72:1; 80:1; 143:1).

 4. (a) Koji je novi pristup k Bogu u molitvi bio uveden u prvom stoljeću? (b) Zašto je naročito odgovarajuće moliti se u Isusovo ime?

⁴ U prvom stoljeću naše ere uveden je novi pristup k Bogu u molitvi i to kroz njegovog Sina Isusa Krista, koji je gajio naročitu ljubav prema čovječanstvu. Isus je u svom predljudskom postojanju radosno služio kao ‘graditelj’, a stvari u vezi s ljudima bile su mu drage (Izreke 8:30, 31, St). Ovdje na Zemlji Isus je s puno ljubavi pomagao u duhovnom pogledu nesavršenim ljudima, liječio je bolesne, čak je uskrsavao mrtve (Matej 9:35-38; Luka 8:1-3, 49-56). A prije svega Isus je ‘dao svoju dušu kao otkup za mnoge’ (Matej 20:28, NS). Koliko li je onda odgovarajuće što se svi koji se žele okoristiti otkupninom moraju približavati Bogu kroz onoga koji tako jako ljubi ljude! To je danas jedini put kojim je moguće približiti se Vječnom Kralju, jer je sam Isus rekao: “Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene.” Zatim: “Ako bilo što zamolite Oca dat će vam u moje ime” (Ivan 14:6, NS; 16:23, NS). Zamoliti nešto u Isusovo ime znači priznati ga kao put kojim se treba približiti Slušaču molitve.

 5. Kakvo je Božje stajalište prema ljudima, i kako to utječe na molitvu?

⁵ Mi moramo posebno cijeniti ljubav koju je Jehova pokazao pobrinuvši se za otkupninu. Isus je objasnio: “Bog je toliko ljubio svijet [to jest ljude] da je dao svog jedinorođenog Sina, da tko god pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16, NS). Dubina Božje ljubavi dobro je izražena u riječima psalmista: “Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina” (Psalam 103:11-14, St). Kako li je ohrabrujuće znati da se molitve predanih Jehovinih svjedoka uzdižu do takvog Oca punog ljubavi, a kroz njegovog Sina!

Ograničena prednost

 6. S kakvim se stajalištem treba približiti Jehovi u molitvi?

⁶ Ljudski kraljevi ne dopuštaju jednostavno svakome nenajavljeni pristup u kraljevsku palaču. Službeni prijem kod kralja je ograničena prednost. Jednako je u slučaju molitve upravljene Kralju vječnosti. Svi koji se približavaju Bogu kroz Isusa Krista, pokazujući ispravno cijenjenje Božjeg uzvišenog veličanstva, mogu naravno očekivati da budu saslušani. Vječnom Kralju treba se približiti sa stajališta punog strahopoštovanja. Tko želi biti uslišan, mora pokazivati “strah Jehovin” (Poslovice 1:7, NS).

 7. Što je “strah Jehovin”?

⁷ Što je “strah Jehovin”? To je duboko strahopoštovanje pred Bogom, povezano s korisnom bojaznošću da mu se ne dopadnemo. Taj strah izvire iz velike zahvalnosti za njegovu privrženu ljubav i njegovu dobrotu (Psalam 106:1). To znači priznati ga za Kralja vječnosti koji posjeduje pravo i moć da kazni, čak i smrću, svakoga tko ga ne sluša. Onaj tko pokazuje strah pred Jehovom smije mu se moliti i očekivati da bude uslišan.

 8. Zašto Bog uslišava molitve onih koji ga se boje?

⁸ Naravno, Bog ne uslišuje molitve zlih, nevjernih i samoopravdanih ljudi (Priče Salamunove 15:29; Izaija 1:15; Luka 18:9-14). No, onaj tko se boji Jehove bit će uslišan, jer se drži njegovih pravednih mjerila. Ali ne samo to. On mu se predao u molitvi i simbolizirao to krštenjem u vodi, pa stoga uživa neograničenu prednost molitve.

 9, 10. Mogu li nekršteni moliti u nadi da će biti uslišani?

⁹ Ako se želi biti uslišan od Boga, treba izražavati bogougodne osjećaje, koji su u skladu s Božjom voljom. Da, potrebno je biti iskren, ali i više od toga. “Bez vjere nemoguće mu je [Bogu] ugoditi”, pisao je apostol Pavao, “jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga [ozbiljno, NS] traže” (Hebrejima 11:6, St). Može li se onda hrabriti nekrštene osobe da se mole u nadi da će biti uslišane?

¹⁰ Kralj Salamon bio je svjestan da je molitva ograničena prednost, stoga je molio Jehovu da sasluša samo strance koji bi se molili okrenuti prema Božjem hramu u Jeruzalemu (1. Carevima 8:41-43). Stoljećima nakon toga pokazao se stranac, poganin Kornelije, Bogu odanim čovjekom, koji “se molio Bogu bez prestanka”. Nakon što je stekao točnu spoznaju, predao se Bogu, koji mu je potom dao svetog duha. Tada su bili kršteni on i još neki ne-Židovi (Djela apostolska 10:1-44, St). Svakoga tko danas napreduje poput Kornelija na putu predanja može se hrabriti da se moli. Ali, za nekoga tko iskreno ne proučava Sveto pismo, tko ne pozna božanske zahtjeve u vezi molitve i tko još ne pokazuje Bogu dopadljivo stajalište, ne može se reći da se boji Jehove, da vjeruje u njega ili da ga ozbiljno traži. Dotični nije u položaju izgovarati molitve prihvatljive pred Bogom.

11. Kako se ponašaju neki koji su već napredovali na putu predanja, i što bi se trebali pitati?

¹¹ Neki koji su već postigli određeni napredak na putu predanja kasnije možda počnu oklijevati. Ako nemaju u srcu dovoljno ljubavi za Boga da bi mu se bezuvjetno predali, moraju se pitati da li još uvijek uživaju divnu prednost molitve. Očito ne, jer tko se približava k Bogu mora ga ozbiljno tražiti, a također mora tražiti pravednost i krotost (Sofonija 2:3). Svatko tko se uistinu boji Jehove, predat će mu se kao vjernik i u znak toga će se krstiti (Djela apostolska 8:13; 18:8). I samo kršteni vjernici imaju neograničenu prednost približiti se u molitvi Vječnom Kralju.

“Moliti se duhom svetim”

12. Kada se može reći da se netko ‘moli duhom svetim’?

¹² Onaj tko se predao Bogu i simbolizirao to krštenjem može se ‘moliti duhom svetim’. Juda je s tim u vezi napisao: “A vi, ljubljeni, izgradite se na svojoj presvetoj vjeri i moleći se duhom svetim, održite sami sebe u Božjoj ljubavi, dok čekate milost našeg Gospodina Isusa Krista s izgledom na vječni život” (Juda 20, 21, NS). Mi se molimo duhom svetim ako molimo pod utjecajem Božjeg duha, odnosno njegove djelujuće sile, te u skladu s onim što piše u Njegovoj riječi. Iz Biblije koja je pisana pod nadahnućem Jehovinog duha proizlazi kako da molimo i za što trebamo moliti. Primjerice, s pouzdanjem možemo moliti Boga za njegov sveti duh (Luka 11:13). Tko se moli duhom svetim otkriva stanje srca kakvo Jehova voli.

13. Što ćemo izbjeći ako molimo duhom svetim, i koji ćemo Isusov savjet slijediti?

¹³ Ako se molimo duhom svetim, naše se molitve ne sastoje iz jako zvučnih riječi. Mi nemamo utvrđeni redosljed riječi kojeg smo naučili napamet, pa ga ponavljamo. Ne, one ne sadrže praktički besmislene hvalospjeve, neiskrene izjave hvale. Takve su molitve na dnevnom redu u tzv. kršćanstvu i u ostalom dijelu Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Za razliku od toga, pravi kršćani slijede Isusov savjet: “Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. (...) Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji [pogrešno] umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati” (Matej 6:5-8, St).

14. Kako su se neki ispravno izrazili o molitvi?

¹⁴ Osim Isusa i pisaca Biblije i neki su se drugi ispravno izrazili o molitvi. Engleski pisac John Bunyan (1628-1688) rekao je naprimjer: “Moliti se znači iskreno, svjesno i s puno ljubavi izliti svoju dušu Bogu kroz Krista, uz pomoć i snagom Duha, s molbom za nešto što je Bog obećao.” Puritanski svećenik Thomas Brooks (1608-1680) primijetio je: “Bog ne gleda na naše molitve kao na govorničku vještinu, to znači koliko bi mogle biti prvorazredne; niti na geometrijsku vrijednost, to jest, koliko bi mogle biti dugačke; ne gleda ni na aritmetičku vrijednost, što znači koliko ih je; niti na logiku, to jest koliko su promišljene; on gleda na njihovu iskrenost.” Ovim riječima možemo još dodati Bunyanovu izjavu: “U molitvi je bolje imati srce bez riječi, nego riječi bez srca.” Ali, ako smo iskreni i ako odgovaramo božanskim zahtjevima, kako možemo biti sigurni da će Kralj vječnosti čuti naše molitve?

Nikad odbijeni

15. O čemu govore Isusove riječi iz Luke 11:5-8?

¹⁵ Jehova Bog ne zatvara nikada svoje uši pred molitvom njemu predanih slugu. To jasno proizlazi iz Isusovih riječi koje diraju srce, a koje je izgovorio kad su ga njegovi učenici zamolili za vodstvo po pitanju molitve. Tada im je između ostalog rekao: “Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoć i rekao mu: ‘Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega!’ i onaj iznutra odgovorio: ‘Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem’ — kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba” (Luka 11:1, 5-8, St). Što je Isus želio pokazati tom usporedbom?

16. Što očekuje Isus od nas u vezi molitve?

¹⁶ On time sigurno nije želio reći kako nam Jehova nije voljan pomoći. Naprotiv, Krist očekuje od nas da se bezuvjetno uzdamo u Boga, toliko ga ljubeći da se stalno molimo. Zato je nastavio: “Kažem [vam]: Molite neprestano i dat će vam se, tražite neprestano i naći ćete, kucajte neprestano i otvorit će vam se. Jer tko god moli prima i tko god traži nalazi i svakome tko kuca otvorit će se” (Luka 11:9, 10, NS). Sigurno je da se moramo neprekidno moliti ako smo proganjani, ako smo utučeni radi neke duboko ukorijenjene osobne slabosti ili ako smo izloženi bilo kojoj drugoj kušnji. Jehova je uvijek spreman pomoći svojim vjernim slugama. On nam nikada ne kaže: “Ne dosađuj mi.”

17, 18. (a) Kako nas je Isus ohrabrio da molimo za sveti duh, i kako njegove riječi dobivaju na težini? (b) Kako je Isus usporedio ponašanje ljudskog oca s Božjim ponašanjem?

¹⁷ Ako želimo imati bliski odnos s Bogom, potreban nam je njegov sveti duh, njegova djelujuća sila. Stoga je Isus rekao i ovo: “Doista, koji je otac među vama koji će, ako ga sin zamoli ribu, dati mu možda zmiju umjesto ribe? Ili ako zamoli jaje, hoće li mu dati štipavca? Prema tome, ako vi, iako ste zli, znate kako davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac na nebu dati svetoga duha onima koji ga mole” (Luka 11:11-13, NS). U Mateju 7:9-11 govori se da otac koji bude zamoljen za kruh, ne pruža kamen. Ove Isusove riječi dobivaju za nas na težini, kao se sjetimo da je u staro doba u biblijskim zemljama kruh po svojoj veličini i obliku bio sličan plosnatom okruglom kamenu. Neke su vrste zmija bile nalik određenim vrstama riba, a postoji mali bijeli štipavac koji izgleda skoro kao jaje. No, koji bi otac kad ga dijete zamoli za kruh, ribu ili jaje, pružio mu kamen, zmiju ili štipavca?

¹⁸ Isus nadalje uspoređuje ponašanje nekog ljudskog oca s ponašanjem Boga prema članovima svoje obitelji obožavatelja. Ako mi – iako smo radi naslijeđene grešnosti više ili manje zli — dajemo svojoj djeci dobre darove, koliko više trebamo tada očekivati da naš nebeski Otac dade taj veličanstveni dar svojim lojalnim slugama koji ga ponizno mole za sveti duh?

19. (a) Što daju spoznati Isusove riječi iz Luke 11:11-13 i Mateja 7:9-11? (b) Kako ćemo gledati na naše ispite ako se damo voditi svetim duhom?

¹⁹ Isusove riječi daju spoznati da trebamo moliti Boga za veću mjeru njegova svetog duha. Dademo li se voditi tim duhom mi nećemo biti ‘nezadovoljni mrmljači’, smatrajući ispite i razočaranja nečim što nam uistinu šteti (Juda 16, NS). Istina, “čovjek rođen od žene kratkog je vijeka i prenatrpan nespokojstvom”, stoga mnogi ne dožive kraj svojih problema ili boli (Job 14:1, NS). Ali, ne gledajmo nikada na naše ispite kao da nam je Slušač molitve na bilo koji način dao kamenje, zmije ili štipavce. On je oličenje ljubavi i nikoga ne iskušava nečim zlim, nego nam daje “svaki dobar dar i svaki savršeni poklon”. Za sve koji ga ljube i boje ga se on na kraju prouzročuje dobar ishod (Jakov 1:12-17, NS; 1. Ivanova 4:8). Onaj tko je već više godina u istini zna iz vlastitog iskustva da su, kad se molio i pokazao vjeru, neki od njegovih najtežih ispita bili za njegovu korist i da su mu pomogli u životu u pojačanoj mjeri donositi plodove Božjeg duha (3. Ivanova 4). Da, možemo li se na još bolji način naučiti oslanjati se na našeg nebeskog Oca, i može li nam se još bolje pomoći donositi plodove duha, naime ljubav, radost, mir, strpljenje, prijaznost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje? (Galaćanima 5:22, 23).

20. Kako bi na nas trebale djelovati Isusove riječi iz Luke 11:5-13?

²⁰ Dakle, Isusove riječi zabilježene u Luki 11:5-13 jesu blagoslovljeno jamstvo Jehovine ljubavi i brižljive skrbi. Zbog toga bi naše srce trebalo biti ispunjeno dubokom zahvalnošću i ljubavlju. To jača našu vjeru i produbljuje želju da često dolazimo k podnožju Vječnog Kralja i da se zadržavamo u njegovu prisustvu punom ljubavi. Osim toga, Isusove nam riječi pružaju jamstvo da nećemo nikada biti odbijeni, niti ćemo morati otići praznih ruku. Naš se nebeski Otac jako raduje ako na nj bacimo svoje brige (Psalam 55:22; 121:1-3). I ako ga, kao njemu vjerni i predani sluge, zamolimo za njegov sveti duh, on će nam ga dati u bogatoj mjeri. On je naš Bog pun ljubavi i mi možemo bezgranično vjerovati u to da je on Slušač naših molitvi.

Možeš li se sjetiti?

◻ Preko koga se moramo približiti Bogu u molitvi, i zašto?

◻ U kom smislu je molitva ograničena prednost?

◻ Što znači ‘moliti se duhom svetim’?

◻ Kako je moguće biblijski dokazati da Bog uslišava molitve vjernih krštenih Jehovinih svjedoka?

[Slike na stranici 7]

Kao što ljudski očevi daju svojoj djeci dobre darove, tako i Jehova daje sveti duh onima koji ga mole za to