Ne boj se — Jehova je s tobom!

PRIJE više od 50 godina, nedugo nakon eksplozija prvih nuklearnih bombi, znanstvenik nobelovac Harold Urey o budućnosti je rekao: “Jest ćemo u strahu, spavat ćemo u strahu, živjet ćemo i umirati u strahu.” Uistinu, svijet je danas prožet strahom, a nije niti čudo! Novine svakog dana objavljuju zastrašujuće vijesti o terorizmu, nasilju i zagonetnim bolestima.

Mi kao kršćani znamo što znače ti događaji. Oni pokazuju da živimo u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta, a Biblija je prorekla da će to biti “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). Ta spoznaja jača naše pouzdanje u to da će Jehova Bog uskoro uspostaviti novi svijet u kojem će prebivati pravednost (2. Petrova 3:13). Međutim, znači li to da smo mi dotada imuni na strah?

Neki Jehovini sluge koji su osjećali strah kad im je prijetila opasnost bili su Jakov, David i Ilija (1. Mojsijeva 32:6, 7; 1. Samuelova 21:11, 12; 1. Kraljevima 19:2, 3). Njima nije nedostajalo vjere. Naprotiv, oni su pokazali snažno pouzdanje u Jehovu. Pa ipak, Jakov, David i Ilija bili su samo ljudi, i stoga nisu bili imuni na strah. “Ilija je bio čovjek s osjećajima poput naših”, napisao je učenik Jakov (Jakov 5:17).

I mi bismo mogli biti uznemireni dok razmišljamo o problemu koji nas trenutno muči ili o nečemu što bi nas moglo čekati u budućnosti. Takav je strah razumljiv. Na kraju krajeva, Biblija kaže da je Sotona Đavo čvrsto odlučio “voditi rat” s onima “koji drže Božje zapovijedi i kojima je povjereno djelo svjedočenja za Isusa” (Otkrivenje 12:17). Iako se te riječi odnose prvenstveno na pomazane kršćane, Pavao je napisao: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:12). Međutim, kad se nađemo u problemima, strah nas ne bi trebao posve obuzeti. Zašto?

Psalmist David napisao je: “Ovaj je Bog naš Bog spasitelj” (Psalam 68:20). Jehova je puno puta dokazao da je sposoban spasiti svoje sluge, bilo da ih je izbavljao iz pogibeljnih situacija bilo da ih je jačao kako bi mogli izdržati (Psalam 34:17; Danijel 6:22; 1. Korinćanima 10:13). Koliko se takvih dokaza koje si dobio putem svog proučavanja Biblije možeš prisjetiti?

Zašto ne bi uz pomoć Indeksa publikacijaa istražio stvarne događaje kao što su opći potop u Noino vrijeme, spašavanje Lota i njegovih kćeri iz Sodome i Gomore, izlazak Izraelaca iz Egipta i prolazak kroz Crveno more ili neuspjeh Amanovog plana da istrijebi Židove? Budeš li čitao i zatim razmišljao o tim upečatljivim izvještajima, imat ćeš još jaču vjeru da je Jehova Bog spasitelj. A to će ti onda pomoći da se neustrašivo suočiš s ispitima svoje vjere.

Možeš li se sjetiti nekoga u svojoj blizini tko se dokazao ustrajnim? Možda je to netko tko je zbog svoje vjernosti Bogu bio u zatvoru. Možda poznaješ nekog ostarjelog kršćanina koji služi Jehovi usprkos slabom zdravlju. Sjeti se mladih koji ostaju odijeljeni od svijeta unatoč ogromnom pritisku vršnjaka u školi. Tu su i samohrani roditelji, koji podižu djecu bez bračnog druga, te osobe koje nisu u braku, ali služe Jehovi iako se bore s usamljenošću. Što učiš od takvih osoba? Razmišljanje o njihovoj ustrajnosti može ti pomoći da i ti ustraješ i ostaneš hrabar bez obzira na to kroz kakve kušnje prolaziš.

Neustrašivost nije potrebna samo ako doživljavamo protivljenje i proganjanje već i ako počnemo sumnjati da nas Jehova voli. Trebamo u sebi izgraditi uvjerenje u to da Kristova otkupnina vrijedi i za nas osobno (Galaćanima 2:20). Tada se Jehovi možemo obratiti bez neprikladnog straha ili zabrinutosti. Ako osjećamo da nismo dostojni Jehovine ljubavi, možemo razmišljati o onome što je Isus rekao svojim sljedbenicima: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić male vrijednosti? A ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Zato, ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31).

Časopisi Kula stražara i Probudite se! često donose životne priče današnjih Jehovinih svjedoka koji su se hrabro suočavali s poteškoćama. To ne znači da oni zbog svojih teških okolnosti nisu imali negativne emocije. Ali oni nisu dopustili da ih takvi osjećaji zaustave u služenju Jehovi. Njihove životne priče mogu ti pomoći da i ti hrabro ustraješ. Razmotri dva primjera.

U Probudite se! od 22. travnja 2003. objavljen je članak “Kako mi je ozljeda promijenila život”. U njemu je Stanley Ombeva, Jehovin svjedok iz Kenije, opisao s kakvim se problemima morao nositi otkako ga je udario automobil koji je jurio velikom brzinom. Kako mu se zdravstveno stanje pogoršavalo, izgubio je posao i sve povlastice povezane s njim. Brat Ombeva iskreno je priznao: ‘Nakon što sam postao svjestan težine svoje bolesti, postao sam negativan, sebičan i preosjetljiv. Katkada sam bio ljut i ogorčen.’ Pa ipak, taj je kršćanin ostao hrabar unatoč kušnji koja ga je zadesila. Nije se prepustio razočaranju i dopustio da zbog njega odustane od svega. Ne, on se oslanjao na Jehovu. “On mi je čitavo to vrijeme pružao toliku podršku da me ponekad bilo sram zbog mojih osjećaja”, rekao je brat Ombeva. “Čvrsto sam odlučio čitati biblijske retke za koje sam znao da će me utješiti te razmišljati o njima.”

Iskrene riječi brata Ombeve mnogima su pomogle da hrabro ustraju u svojim kušnjama. “Plakala sam čitajući taj članak”, napisala je jedna sestra. “Osjetila sam da mi je Jehova putem tog članka iskazao svoju toplinu, ljubav i brižnost te mi pružio utjehu.” Jedan brat napisao je: “Članci poput tog veliko su ohrabrenje nama koji proživljavamo slične situacije i tiho podnosimo svoju bol.”

Još jedno ohrabrujuće iskustvo ispričao je brat Herbert Jennings, a nalazi se u članku “Ne znate kakav će vaš život biti sutra”.b Brat Jennings živi s bipolarnim poremećajem. Prisjetivši se prvih dana svoje bolesti, rekao je: “Vodio sam veliku borbu da bih samo prisustvovao kršćanskim sastancima. Usprkos tome, bio sam potpuno svjestan vrijednosti duhovnog druženja. Da bih uspio prisustvovati, obično sam ulazio u Dvoranu Kraljevstva nakon što su se svi smirili, a odlazio kratko prije nego je počelo komešanje po završetku programa.”

I propovijedanje mu je predstavljalo problem. “Ponekad, čak i kad bismo došli pred neku kuću, jednostavno nisam imao hrabrosti pozvoniti na vrata”, ispričao je brat Jennings. “No nisam odustajao, jer sam znao da naša služba znači spasenje i za nas same i za svakog tko povoljno reagira (1. Timoteju 4:16). Za koji trenutak uspio bih svoje emocije dovesti pod kontrolu, otići do sljedećih vrata i pokušati ponovno. Zahvaljujući tome što sam nastavljao ići u službu ostao sam u duhovnom pogledu prilično zdrav i to mi je davalo dodatnu snagu da se mogu boriti.”

Dirljiva ispovijest brata Jenningsa mnogim je čitateljima pomogla da se hrabro uhvate u koštac sa svojim nevoljama. Naprimjer, jedna je sestra napisala: “U 28 godina otkako čitam časopise Kulu stražaru i Probudite se! ništa me se nije toliko dojmilo koliko ovaj članak. Morala sam prekinuti s punovremenom službom i zbog toga sam osjećala snažnu krivnju. Imala sam osjećaj da sam mogla nastaviti da sam imala više vjere. Kad sam pročitala kako je brat Jennings morao prestati sa svojom službom da bi veću pažnju posvetio svom zdravlju, to mi je pomoglo da uravnoteženo sagledam svoju situaciju. Članak je zaista bio odgovor na moje molitve!”

Jedan brat napisao je nešto slično: “Nakon što sam deset godina služio kao skupštinski starješina, morao sam se odreći te službe zbog duševne bolesti. Osjećaj da sam zakazao toliko me preplavio da me čitanje životnih priča, u kojima se često izvještava o izvanrednim postignućima Jehovinih slugu, bacalo u još veću depresiju. Međutim, ustrajnost brata Jenningsa jako me ohrabrila. Pročitao sam članak bezbroj puta.”

Poput braće Ombeve i Jenningsa, mnogi Jehovini svjedoci nastavljaju hrabro služiti Jehovi Bogu usprkos obeshrabrujućim preprekama. Ako si i ti jedan od njih, zaslužuješ svaku pohvalu. Budi siguran: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu, time što ste služili svetima i što i dalje služite” (Hebrejima 6:10).

Kao što je Jehova u davno doba pomagao svom odanom narodu da pobijedi svoje neprijatelje, tako i tebi može pomoći da savladaš svaku prepreku na koju bi mogao naići. Stoga primi k srcu Jehovine riječi koje nam je prenio prorok Izaija: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje” (Izaija 41:10).