Isusov život i služba

Ponosni i ponizni

SPOMENUVŠI vrline Ivana Krstitelja, Isus obraća pažnju ponosnim, prevrtljivim ljudima oko sebe. “Ovaj naraštaj”, kaže on, “je poput male djece koja sjede na tržnicama i dovikuju svojim drugovima, govoreći: ‘Zasvirali smo vam u frulu, ali niste zaplesali, zakukali smo, ali niste se udarali u boli.’”

Što je Isus time mislio? On objašnjava: “Ivan je došao i on ne jede i ne pije, a ljudi kažu: ‘Ima demona’; Sin čovječji je došao i on jede i pije, a ipak ljudi kažu: ‘Gle čovjeka izjelice i koji pije mnogo vina, prijatelja carinika i grešnika.’”

Nemoguće je ugoditi ljudima. Ništa ih ne zadovoljava. Ivan je živio strogim samoprijegornim životom poput Nazireja, držeći se onoga što je anđeo rekao za njega, naime da “neće piti vina ni žestokog pića”. A ipak ljudi govore da je demoniziran. S druge strane, Isus živi poput drugih ljudi, ne živi strogim životom, i optužuju ga za neumjerenost, razuzdanost.

Kako je ljudima teško ugoditi! Neki od njih su poput djece koja odbijaju plesati kad im druga djeca zasviraju u frulu ili tugovati kad im drugovi kukaju. No, Isus je rekao: “Mudrost se opravdala po svojim djelima.” Da, dokaz — djela — jasno su pokazala da su optužbe protiv Ivana i Isusa lažne.

Zatim počinje ukoravati gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnaum, gdje je učinio većinu svojih moćnih djela. Da ih je učinio u feničkim gradovima Tiru i Sidonu, kaže Isus, oni bi se pokajali u kostrijeti i pepelu. Osuđujući Kafarnaum, koji je očito bio baza i mjesto stanovanja za vrijeme njegove službe, Isus kaže: “Zemlji će sodomskoj biti lakše na Sudnji dan nego tebi.”

Što je Isus time mislio? On očito ukazuje na to da će tokom Sudnjeg dana, kad ponosni ljudi iz Kafarnauma uskrsnu, njima biti teže priznati svoje greške i prihvatiti Krista, te se ponizno pokajati i naučiti pravednosti, nego što će to biti uskrsnulim stanovnicima stare Sodome.

Nadalje, Isus javno slavi svog nebeskog Oca. Potaknut je da to čini zato što Bog skriva dragocjene duhovne istine od mudrih i umnih, a otkriva te divne stvari poniznima (smjernima), tako reći maloj djeci.

Konačno, Isus izriče privlačan poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam krotak i smjeran u srcu, i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak.”

Kako Isus nudi okrepu? On to čini tako što oslobađa od ropskih tradicija kojima su religiozni vođe opteretili ljude, uključujući, na primjer, ograničavajuće propise držanja sabata. Isto tako, on pokazuje put olakšanja onima koji osjećaju težinu dominacije političkih vladavina i onima koji osjećaju težinu svojih grijeha tako što ih muči savjest. On takvim potištenima otkriva kako im mogu biti oprošteni grijesi i kako mogu ostvariti dragocjen odnos s Bogom.

Blagi jaram kojeg Isus nudi je jaram potpune predanosti Bogu, mogućnost služenja našem suosjećajnom, milostivom nebeskom Ocu. A laki teret kojeg Isus nudi onima koji dolaze k njemu je teret poslušnosti Božjim zahtjevima za život, njegovim zapovijedima koje uopće nisu teške.

Matej 11:16-30, NS; Luka 1:15,NS; 7:31-35; 1. Ivanova 5:3.

◆ Na koji način je Isusov naraštaj poput djece?

◆ Na koji način će lakše biti Sodomi nego Kafarnaumu?

◆ Na koji način su ljudi opterećeni i kakvo olakšanje nudi Isus?

[Okvir na stranici 11]

U slijedećem broju:

• Jeste li zabrinuti za svoju djecu?

• Pomagati djetetu da uzraste u božanskoj mudrosti

• Toliki oblak svjedoka!

• Pionirski duh ispunjava moj život