‘Izabranik moj, koji je mio duši mojoj!’

1, 2. Zašto je 42. poglavlje Izaije važno za današnje kršćane?

“VI STE moji svjedoci, veli Jehova, i sluga moj kojega izabrah” (Izaija 43:10). Ova Jehovina izjava, koju je u osmom stoljeću pr. n. e. zapisao prorok Izaija, pokazuje da je Jehovin drevni saveznički narod bio narod svjedoka. Bio je Božji izabrani sluga. Oko 2 600 godina kasnije, 1931, pomazani su kršćani javno objavili da se te riječi odnose na njih. Uzeli su ime Jehovini svjedoci i svim srcem prihvatili odgovornosti koje donosi uloga Božjeg sluge na Zemlji.

² Jehovini svjedoci od srca žele dopasti se Bogu. Zbog toga je za svakoga od njih 42. poglavlje knjige Izaije izuzetno važno jer pruža opis sluge kojeg Jehova priznaje i sluge kojeg on odbacuje. Razmatranjem tog proročanstva i njegovog ispunjenja saznajemo što vodi do Božjeg priznanja, a što do njegovog negodovanja.

 3. Što je Jehova preko Izaije prorekao o ‘svom sluzi’?

³ Preko Izaije Jehova proriče dolazak sluge kojeg će on sam izabrati: “Evo sluge mojega, kojega podupirem, izabranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud [“pravdu”, “Gru”] narodima javljaće. Neće vikati ni podizati [glas], niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i stijenja koji se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i otoci će čekati nauku njegovu” (Izaija 42:1-4).

 4. Tko je prorečeni ‘izabranik’, i kako to znamo?

⁴ Tko je Sluga o kojem se ovdje govori? Nismo ostavljeni u neizvjesnosti što se tiče odgovora na to pitanje. Gornje su riječi citirane u Matejevom Evanđelju i primijenjene na Isusa Krista (Matej 12:15-21). Isus je ljubljeni Sluga, ‘izabranik’. Kada je Jehova stavio svoj duh na Isusa? Prilikom Isusovog krštenja, 29. n. e. Nadahnuti izvještaj opisuje to krštenje i navodi da se, nakon što je Isus izašao iz vode, “otvorilo (...) nebo i sveti duh sišao je na njega u tjelesnom obliku kao golub, i s neba je došao glas: ‘Ti si moj Sin, ljubljeni; imaš moje priznanje.’” Tako je sam Jehova otkrio tko je njegov ljubljeni Sluga. Isusova služba koja je nakon toga uslijedila i čudesna djela koja je činio dokazala su da je Jehovin duh uistinu bio na njemu (Luka 3:21, 22; 4:14-21; Matej 3:16, 17).

 5. Zašto je u prvom stoljeću n. e. ljudima bilo potrebno razjasniti što je pravda?

⁵ Jehovin Izabranik trebao je ‘javljati’, odnosno obznaniti, istinsku pravdu. “On će narodima jasno pokazati što je pravda” (Matej 12:18). U prvom stoljeću n. e. to je bilo itekako potrebno! Židovski vjerski vođe naučavali su iskrivljeno gledište o pravdi i pravednosti. Oni su pokušavali postići pravednost držeći se strogog zakonika — u kojem su mnoge zakone sami donijeli. Njihova formalistička pravda bila je lišena milosrđa i suosjećajnosti.

 6. Na koje je načine Isus obznanio istinsku pravdu?

⁶ Nasuprot tome, Isus je otkrio kakvo je Božje gledište o pravdi. Svojim naučavanjem i načinom života Isus je pokazao da je istinska pravda suosjećajna i milosrdna. Uzmi za primjer samo njegovu čuvenu Propovijed na gori (Matej 5-7. poglavlje). U njoj je zaista majstorski objasnio kako treba pokazivati pravdu i pravednost! Čitajući izvještaje iz Evanđeljâ, nismo li dirnuti samilošću koju je Isus pokazivao prema siromašnima i onima u nevolji? (Matej 20:34; Marko 1:41; 6:34; Luka 7:13). Svoju je utješnu poruku prenosio mnogima koji su bili poput zgnječene trske, slomljeni i napaćeni. Bili su poput lanenog stijenja koji tinja, jer im se i posljednja iskra života gotovo ugasila. Isus nije zdrobio ‘stučenu trsku’ niti je ugasio ‘stijenj koji se puši’. Naprotiv, njegove su riječi i postupci prožeti ljubavlju i samilošću podigli duh krotkih ljudi (Matej 11:28-30).

 7. Zašto u proročanstvu stoji da Isus ‘neće vikati niti podizati svoj glas po ulicama’?

⁷ No zašto se u proročanstvu kaže da Isus ‘neće vikati ni podizati glas i da se njegov glas neće čuti po ulicama’? Zato što on nije želio uzdizati sebe, kao što su to činili mnogi u njegovo vrijeme (Matej 6:5). Kada je izliječio jednog gubavca, izliječenom je čovjeku rekao: “Gledaj da nikome ništa ne govoriš” (Marko 1:40-44). Isus nije želio privlačiti pažnju javnosti niti je želio da ljudi donose zaključke na temelju onoga što čuju od drugih, već je htio da na temelju čvrstih dokaza sami uvide da je on Krist, Jehovin pomazani Sluga.

 8. (a) Kako je Isus javio ‘pravdu narodima’? (b) Što iz Isusove usporedbe o milosrdnom Samarićaninu učimo o pravdi?

⁸ Zadatak Izabranog sluge bio je da javi ‘pravdu narodima’. Isus je to učinio. Osim što je jasno pokazao da je božanska pravda samilosna, Isus je učio da se ona mora pokazivati prema svim ljudima. Jednom je prilikom Isus jednog čovjeka upućenog u Zakon podsjetio na to da mora ljubiti Boga i svog bližnjeg. Čovjek je upitao Isusa: “Tko je zapravo moj bližnji?” Možda je očekivao da će Isus reći: “Tvoj sunarodnjak Židov.” No Isus je ispričao parabolu o milosrdnom Samarićaninu. Parabola govori kako je neki Samarićanin pružio pomoć čovjeku kojeg su napali razbojnici, dok mu Levit i svećenik nisu htjeli pomoći. Čovjek koji je postavio pitanje morao je priznati da je u tom slučaju prezreni Samarićanin postupio kao bližnji, a ne Levit niti svećenik. Isus je svoju usporedbu zaključio savjetom: “I ti čini tako” (Luka 10:25-37; 3. Mojsijeva 19:18).

 9. Kako to što razumijemo bit istinske pravednosti treba utjecati na nas?

⁹ Budući da je Isus jasno pokazao što je bit istinske pravednosti, njegovi su učenici naučili ispoljavati to svojstvo. To isto moramo i mi. Prije svega, moramo prihvatiti Božja mjerila za dobro i loše, budući da on ima pravo odlučivati što je ispravno i pravedno. Budemo li nastojali postupati na Jehovin način, iz našeg će se čestitog vladanja sasvim jasno vidjeti što stvarno znači pokazivati pravednost (1. Petrova 2:12).

10. Zašto pravednost uključuje i sudjelovanje u djelu propovijedanja i poučavanja?

¹⁰ Istinsku pravednost pokazujemo i kada revno sudjelujemo u djelu propovijedanja i poučavanja. Jehova nam je velikodušno otkrio životno važnu spoznaju o sebi, svom Sinu i svojim naumima (Ivan 17:3). Ne bi bilo ispravno niti pravedno da tu spoznaju čuvamo samo za sebe. “Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš učiniti”, kaže Salamun (Priče Salamunove 3:27). Stoga ono što znamo o Bogu svesrdno podijelimo sa svim ljudima, bez obzira na njihovo rasno, etničko ili nacionalno porijeklo (Djela apostolska 10:34, 35).

11. Kako bismo se, oponašajući Isusa, trebali ophoditi s drugima?

¹¹ Nadalje, pravi se kršćanin ophodi s drugima onako kako se Isus ophodio. Mnogi se danas bore s obeshrabrujućim problemima i potrebna im je suosjećajnost i ohrabrenje. Čak i neki predani kršćani mogu biti toliko izmučeni pod teretom svojih okolnosti da nalikuju zgnječenoj trski ili stijenju koji tinja. Nije li njima potrebna naša podrška? (Luka 22:32; Djela apostolska 11:23). Prava je okrepa biti dio zajednice pravih kršćana koji nastoje oponašati Isusa u pokazivanju pravednosti!

12. Zašto možemo biti sigurni da će pravda za sve uskoro postati stvarnost?

¹² Hoće li ikada biti pravde za sve? Naravno da hoće. Jehovinom Izabraniku ‘neće dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi pravdu na zemlji’. Vrlo skoro će ustoličeni Kralj, uskrsnuli Krist Isus, ‘donijeti osvetu onima koji ne poznaju Boga’ (2. Solunjanima 1:6-9; Otkrivenje 16:14-16). Ljudske će vladavine biti zamijenjene Božjim Kraljevstvom. Pravde i pravednosti bit će u izobilju (Priče Salamunove 2:21, 22; Izaija 11:3-5; Danijel 2:44; 2. Petrova 3:13). Jehovini sluge gdje god da se nalaze — čak i oni koji žive u udaljenim krajevima, na ‘otocima’ — sa željnim iščekivanjem očekuju taj dan.

13. Što je Jehova prorekao o svom Izabranom sluzi?

¹³ Izaija nastavlja: “Ovako govori Bog Jehova, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj” (Izaija 42:5). Kakvog li impresivnog opisa Jehove, Stvoritelja! Ovaj podsjetnik na Jehovinu moć pridaje veliku težinu njegovim riječima. Jehova kaže: “Ja Jehova dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš savez narodu, vidjelo narodima; da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami” (Izaija 42:6, 7).

14. (a) Što znači to što Jehova drži za ruku svog Slugu kojeg priznaje? (b) Kakva je uloga Izabranog sluge?

¹⁴ Veličanstveni Stvoritelj svemira, onaj koji daje i podržava život, svog Izabranog slugu drži za ruku i obećava mu svoju potpunu i stalnu podršku. To mu sigurno pruža veliko ohrabrenje! Osim toga, Jehova ga čuva da bi mogao služiti kao “savez narodu”. Savez je ugovor, sporazum, svečano obećanje. To je pouzdana odredba. Da, Jehova je svog Slugu učinio “jamstvom narodu” (An American Translation).

15, 16. Na koji je način Isus služio kao “vidjelo narodima”?

¹⁵ Služeći kao “vidjelo narodima”, obećani Sluga otvorit će “oči slijepcima” i osloboditi one “koji sjede u tami”. Isus je to učinio. Svjedočeći za istinu, Isus je proslavio ime svog nebeskog Oca (Ivan 17:4, 6). Iznio je na vidjelo vjerske laži, propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu i onima koji su se nalazili u ropstvu krive religije otvorio vrata duhovne slobode (Matej 15:3-9; Luka 4:43; Ivan 18:37). Upozorio je na djela koja pripadaju tami i razotkrio Sotonu kao ‘oca laži’ i ‘vladara ovog svijeta’ (Ivan 3:19-21; 8:44; 16:11).

¹⁶ Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijeta” (Ivan 8:12). To je na izuzetan način i dokazao kada je svoj savršeni ljudski život prinio kao otkupninu. Time je onima koji pokazuju vjeru omogućio da dobiju oproštenje grijeha, Božje priznanje i nadu u vječni život (Matej 20:28; Ivan 3:16). Time što je cijeli život ostao savršeno odan Bogu, Isus je podržao Jehovinu suverenost i dokazao da je Đavo lažac. Isus je zaista slijepima podario vid i oslobodio zatočene u duhovnoj tami.

17. Kako mi služimo kao nosioci svjetla?

¹⁷ U Propovijedi na gori Isus je svojim učenicima rekao: “Vi ste svjetlo svijeta” (Matej 5:14). Zar nismo i mi nosioci svjetla? Svojim načinom života i vršeći djelo propovijedanja imamo prednost druge upućivati k Jehovi, Izvoru pravog prosvjetljenja. Oponašajući Isusa, mi obznanjujemo Jehovino ime, podupiremo Njegovu suverenost i objavljujemo Njegovo Kraljevstvo kao jedinu nadu za čovječanstvo. Osim toga, kao nosioci svjetla iznosimo na vidjelo vjerske laži, upozoravamo na nečista djela koja pripadaju tami i razotkrivamo Sotonu kao zloga (Djela apostolska 1:8; 1. Ivanova 5:19).

18. Što Jehova objavljuje svom narodu?

¹⁸ Jehova sada skreće pažnju na svoj narod, govoreći: “Ja sam Jehova, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanim. Evo, prijašnje dođe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam” (Izaija 42:8, 9). Proročanstvo o ‘svom sluzi’ nije dao neki bezvrijedni bog, već jedini živi i pravi Bog. Ono se moralo ispuniti i ispunilo se. Da, Jehova Bog stvara novo i objavljuje to svom narodu prije nego što se ostvari. Kako bismo mi trebali reagirati na to?

19, 20. (a) Kakva se pjesma treba pjevati? (b) Tko danas pjeva pjesmu hvale Jehovi?

¹⁹ Izaija piše: “Pjevajte Jehovi pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji plovite po moru i sve što je u njemu, otoci i koji živite na njima. Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Cedar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. Neka daju slavu Jehovi, i hvalu njegovu neka javljaju po otocima” (Izaija 42:10-12).

²⁰ Stanovnike gradova, sela u pustoši, otoka, čak i ‘Cedra’, odnosno taborâ u pustinji — ljude posvuda — poziva se da pjevaju pjesmu hvale Jehovi. Doista zadivljuje činjenica da su se u naše vrijeme milijuni odazvali na taj proročanski poziv! Prihvatili su istinu iz Božje Riječi i priznali Jehovu za svog Boga. Jehovin narod ovu novu pjesmu na slavu Jehovi pjeva u više od 230 zemalja. Veliko je zadovoljstvo pjevati u tom zboru različitih kultura, jezika i rasa!

21. Zašto neprijatelji Božjeg naroda ne mogu uspjeti u svojim pokušajima da prekinu pjesmu hvale Jehovi?

²¹ Mogu li se protivnici suprotstaviti Bogu i prekinuti tu pjesmu hvale? To je nemoguće! “Jehova će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće i klikovati, nadvladaće neprijatelje svoje” (Izaija 42:13). Koja se sila može suprotstaviti Jehovi? Prije nekih 3 500 godina prorok Mojsije i Izraelovi sinovi u pjesmi su izgovorili ove riječi: “Jehova je velik ratnik; ime mu je Jehova. Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izabrane vojvode njegove utopiše se u Crvenom moru” (2. Mojsijeva 15:3, 4). Jehova je pobijedio tada najmoćniju vojnu silu. Niti jedan neprijatelj Božjeg naroda ne može pobijediti kada Jehova krene u akciju kao moćni ratnik.

22, 23. Zašto je Jehova dugo šutio?

²² Jehova je uvijek nepristran i pravedan, čak i kad izvršava presudu nad svojim neprijateljima. On kaže: “Mučah dugo, činjah se gluh, ustezah se; ali ću sada vikati kao žena kad se porađa, i sve ću potrti i istrijebiti. Opustiću gore i bregove, i svaku travu na njima osušiću, i od rijeka ću načiniti otoke, i jezera ću isušiti” (Izaija 42:14, 15).

²³ Prije nego što poduzme sudske mjere, Jehova dozvoljava da prođe određeno vrijeme kako bi prijestupnicima pružio priliku da se odvrate od svojih zlih puteva (Jeremija 18:7-10; 2. Petrova 3:9). Razmotri primjer Babilonaca koji su kao dominantna svjetska sila 607. pr. n. e. opustošili Jeruzalem. Jehova je to dozvolio kako bi kaznio Izraelce zbog njihove nevjernosti. Međutim, Babilonci nisu shvatili koja je njihova uloga u tome. Oni su se s Božjim narodom ophodili daleko okrutnije nego što je zahtijevala Božja presuda (Izaija 47:6, 7; Zaharija 1:15). Pravom je Bogu sigurno bilo vrlo bolno gledati kako njegov narod trpi! No nije ništa poduzimao dok nije došlo vrijeme koje je odredio za to. Tada se, poput žene koja rađa, stao boriti da oslobodi svoj saveznički narod te ga je “rodio”, čineći ga nezavisnim narodom. Zato je 539. pr. n. e. ‘isušio’ i ‘opustošio’ Babilon i njegove obrambene utvrde.

24. Kakvu je mogućnost Jehova pružio izraelskom narodu?

²⁴ Među Božjim narodom mora da je vladalo veliko oduševljenje kada mu se, nakon tolikih godina izgnanstva, konačno otvorio put za povratak u domovinu! (2. Dnevnika 36:22, 23). Sigurno su bili presretni kada su doživjeli ispunjenje Jehovinog obećanja: “Vodiću slijepce putem kojega nisu znali; vodiću ih stazama kojih nisu znali; obratiću pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To ću im učiniti, i neću ih ostaviti” (Izaija 42:16).

25. (a) U što današnji Jehovin narod može biti siguran? (b) Što bismo trebali biti odlučni činiti?

²⁵ Na koji se način te riječi ispunjavaju danas? Pa, Jehova već dugo vremena — stoljećima — dozvoljava narodima da postupaju po svojoj volji. Međutim, bliži se vrijeme koje je on odredio da stvari dovede u red. U suvremeno je doba podigao narod koji svjedoči za njegovo ime. Odstranivši sve što je predstavljalo zapreku, izravnao im je put kako bi ga mogli obožavati “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Obećao je: “Neću ih ostaviti”, i održao je svoju riječ. A što je s onima koji uporno i dalje obožavaju lažne bogove? Jehova kaže: “Tada će se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenim: vi ste naši bogovi” (Izaija 42:17). Koliko je samo važno da ostanemo vjerni Jehovi, kao i njegov Izabranik!

26, 27. Kako je Izrael pokazao da je ‘sluga koji je gluh i slijep’, i kakve su bile posljedice?

²⁶ Božji Izabrani sluga, Isus Krist, ostao je vjeran do smrti. S druge strane, Izrael, Jehovin narod, pokazao se kao nevjerni sluga, gluh i slijep u duhovnom pogledu. Obraćajući se njima, Jehova kaže: “Čujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite. Tko je slijep osim sluge mojega? i tko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? tko je slijep kao savršeni? tko je slijep kao sluga Jehovin? Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne čuješ. Jehovi bijaše mi[l]o radi pravde njegove [da] učini zakon velikim i slavnim” (Izaija 42:18-21).

²⁷ Nažalost, Izraelci su potpuno zakazali! Uvijek iznova okreću se obožavanju demonskih bogova okolnih naroda. Jehova im stalno šalje svoje glasnike, ali njegov se narod ne obazire (2. Dnevnika 36:14-16). Izaija proriče kakve će biti posljedice: “Narod je oplijenjen i potlačen, svi su koliko povezani u pećinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: vrati. Tko između vas čuje ovo i pazi i sluša za poslije? Tko je dao Jakova da se potlači i Izraela otimačima? Nije li Jehova, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovim niti slušaše zakona njegova. Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari” (Izaija 42:22-25).

28. (a) Što učimo iz primjera stanovnika Jude? (b) Kako možemo nastojati steći Jehovino priznanje?

²⁸ Zbog nevjernosti njenih stanovnika Jehova je dozvolio da 607. pr. n. e. judejska zemlja bude oplijenjena i poharana. Babilonci su zapalili Jehovin hram, opustošili Jeruzalem, a Židove odveli u ropstvo (2. Dnevnika 36:17-21). Uzmimo k srcu taj upozoravajući primjer i nikada se nemojmo oglušiti na Jehovine upute ili zatvarati oči pred onim što govori njegova pisana Riječ. Naprotiv, nastojmo steći Jehovino priznanje oponašajući Krista Isusa, Slugu kojeg je sam Jehova priznao. Poput Isusa, svojim riječima i djelima obznanjujmo istinsku pravdu. Budemo li tako postupali, ostat ćemo među Jehovinim narodom, služeći kao nosioci svjetla koji hvale pravog Boga i donose mu slavu.