Vršili su Jehovinu volju

Posjeta koja je bila bogato nagrađena

MORA da je putovanje od Sabe do Jeruzalema bilo iscrpljujuće za kraljicu. Bila je navikla živjeti u raskoši. Sada je putovala brzinom kojom se kreću deve, a velik dio tog puta dugog 2 400 kilometara vodio je preko vruće pustinje. Prema jednoj procjeni, takvo bi putovanje trajalo oko 75 dana, i to samo u jednom pravcu!a

Zašto je ta bogata kraljica napustila svoj udoban dom u Sabi i krenula na tako naporno putovanje?

Izvještaj koji je pobudio znatiželju

Kraljica od Sabe došla je u Jeruzalem nakon što je “ču[la] glas o Salamunu i o imenu Gospodinovu [“u vezi s imenom Jehovinim”, NW]” (1. Carevima 10:1). Ne navodi se što je točno kraljica čula. Međutim, znamo da je Jehova blagoslovio Salamuna izvanrednom mudrošću, bogatstvom i čašću (2. Dnevnika 1:11, 12). Kako je kraljica to saznala? Budući da je Saba bila centar trgovine, moguće je da je kraljica čula o Salamunovoj slavi od trgovaca koji su dolazili u njenu zemlju. Neki od njih možda su bili u Ofiru, zemlji s kojom je Salamun uvelike trgovao (1. Carevima 9:26-28).

U svakom slučaju, kraljica je u Jeruzalem stigla “sa silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja” (1. Carevima 10:2a). Neki kažu da je ‘silna pratnja’ uključivala i oružanu pratnju. To bi bilo i razumljivo s obzirom na to da je kraljica bila moćna dostojanstvenica i da je vrijednost skupocjenih stvari koje je ponijela sa sobom na put iznosila desetke milijuna dolara.b

Zapazi, međutim, da je kraljica čula o Salamunovoj slavi “u vezi s imenom Jehovinim”. Stoga to nije bilo samo obično poslovno putovanje. Po svemu sudeći, kraljica je prvenstveno došla da bi čula Salamunovu mudrost — možda čak i da bi naučila nešto o njegovom Bogu, Jehovi. Budući da je vjerojatno bila potomak Sema ili Hama, koji su obožavali Jehovu, možda je željela saznati nešto više o religiji svojih predaka.

Zamršena pitanja, zadovoljavajući odgovori

Nakon što se upoznala sa Salamunom, kraljica ga je počela ispitivati postavljajući mu “zamršena pitanja” (1. Carevima 10:1, NW). Ovdje upotrijebljena hebrejska riječ može se prevesti sa “zagonetke”. No to ne znači da je kraljica igrala sa Salamunom neke banalne igre. Zanimljivo je da se u Psalmu 49:4 ta ista hebrejska riječ koristi da bi se opisala ozbiljna pitanja u vezi s grijehom, smrću i otkupljenjem. Prema tome, kraljica od Sabe vjerojatno je sa Salamunom raspravljala o vrlo dubokim temama i tako ispitala dubinu njegove mudrosti. U Bibliji se navodi da je ona ‘govorila s njim o svemu što joj je bilo u srcu’. Salamun joj je zauzvrat ‘odgovorio na sve riječi njezine; nije bilo od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio’ (1. Carevima 10:2b, 3).

Kraljicu od Sabe toliko je impresionirala Salamunova mudrost i blagostanje u njegovom kraljevstvu da ‘je došla izvan sebe’ (1. Carevima 10:4, 5). Neki misle da ova fraza znači da je kraljica ostala “bez daha”. Jedan izučavatelj čak pretpostavlja da se onesvijestila! Bilo kako bilo, kraljicu je zadivilo ono što je vidjela i čula. Proglasila je Salamunove sluge sretnima jer mogu slušati kraljevu mudrost i blagoslovila je Jehovu zbog toga što je postavio Salamuna na prijestolje. Zatim je kralju dala skupocjene poklone, od kojih je samo zlato vrijedilo u današnjem novcu oko 40 000 000 američkih dolara. Salamun je također darivao kraljicu, davši joj “što je god zaželjela i zatražila” (1. Carevima 10:6-13, St).c

Pouka za nas

Isus je kraljicu od Sabe upotrijebio kao zoran primjer pismoznalcima i farizejima. “Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga”, rekao im je, “jer ona dodje s kraja zemlje da sluša premudrost Salamunovu: a gle, ovdje je veći od Salamuna” (Matej 12:42). Doista, kraljica od Sabe pokazala je veliko cijenjenje za od Boga danu mudrost. Ako je ona putovala 2 400 kilometara da bi slušala Salamuna, onda su sigurno i pismoznalci i farizeji trebali pažljivo slušati Isusa, koji je stajao pred njima.

I mi danas možemo pokazivati duboko cijenjenje prema Većem Salamunu, Isusu Kristu. Kako? Jedan je način da slijedimo njegov nalog da ‘činimo učenike od ljudi iz svih naroda’ (Matej 28:19, NW). Drugi je način da pomno razmotrimo Isusov primjer i njegov misaoni stav te da ih zatim oponašamo (Filipljanima 2:5; Jevrejima 12:2, 3).

Istina je da će slijeđenje primjera Većeg Salamuna zahtijevati od nas da uložimo trud. No, bit ćemo bogato nagrađeni. Zaista, Jehova obećava svom narodu da će, ukoliko pokazuje samopožrtvovan duh, ‘otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na njega da mu bude dosta’ (Malahija 3:10).

[Bilješke]