Zašto Jehovini svjedoci bdiju

“Bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” (MATEJ 24:42, St).

1. Za koga vrijedi upozorenje “bdijte”?

ZA SVAKOG slugu Božjeg — bio on mlad ili u poodmaklim godinama, bio novopredan ili već dugo vremena u službi — vrijedi biblijsko upozorenje: “Bdijte”! (Matej 24:42, St). Zašto je to važno?

2, 3. (a) Koji je znak Isus jasno opisao, i što je pokazalo ispunjenje proročanstva? (b) Koja činjenica spomenuta u Mateju 24:42 ispituje iskrenost naše vjere, i kako?

² Isus je pred kraj svoje zemaljske službe pretkazao znak svoje nevidljive prisutnosti u sili Kraljevstva (Matej, 24. i 25. poglavlje). Jasno je opisao vrijeme svoje kraljevske prisutnosti — a događaji koji ispunjavaju proročanstvo pokazuju da je 1914. ustoličen kao Kralj na nebesima. Ukazao je i na činjenicu koja će u to vrijeme ispitati iskrenost naše vjere. Isus je, s obzirom na vrijeme kad će krenuti u akciju kao Izvršitelj presude da uništi sadašnji zli sustav tijekom velike nevolje, rekao: “Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino Otac.” Imajući to na umu, rekao je: “Dakle: bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” (Matej 24:36, 42, St).

³ Činjenica što ne znamo ni dan ni čas kad će započeti velika nevolja zahtijeva da, ako tvrdimo da smo kršćani, svaki dan živimo kao pravi kršćani. Hoće li ti način na koji koristiš svoj život donijeti Gospodinovo priznanje kad dođe velika nevolja? Ili ako prije toga nastupi smrt, hoće li te se sjetiti kao onoga koji je do kraja svog sadašnjeg života lojalno služio Jehovi? (Matej 24:13; Otkrivenje 2:10).

Rani učenici nastojali su biti budni

4. Što možemo naučiti iz Isusovog primjera duhovne budnosti?

⁴ Sam Isus Krist postavio je najbolji primjer duhovne budnosti. Često se i usrdno molio svom Ocu (Luka 6:12; 22:42-44). Kad se suočio s kušnjama, potpuno se oslonio na upute sadržane u Pismima (Matej 4:3-10; 26:52-54). Nije dozvolio da mu bilo što odvrati pažnju od djela koje mu je Jehova povjerio (Luka 4:40-44; Ivan 6:15). Hoće li oni koji se smatraju Isusovim sljedbenicima biti isto tako budni?

5. (a) Zašto su Isusovi apostoli imali problema s održavanjem duhovne ravnoteže? (b) Koju je pomoć pružio Isus svojim apostolima nakon svog uskrsnuća?

⁵ Povremeno su čak i Isusovi apostoli bili malodušni. Zbog prevelikih očekivanja i krivih predodžbi morali su se suočiti s razočaranjima (Luka 19:11; Djela apostolska 1:6). Prije nego su naučili oslanjati se u potpunosti na Jehovu, iznenadne su ih kušnje izbacile iz ravnoteže. Tako su, kad je Isus bio uhapšen, njegovi apostoli pobjegli. Kasnije te večeri Petar je, zbog straha, nekoliko puta zanijekao čak i da pozna Krista. Apostoli još nisu uzeli k srcu Isusov savjet: “Bdijte i molite” (Matej 26:41, 55, 56, 69-75, St). Nakon svog uskrsnuća, Isus je koristio Pisma kako bi ojačao njihovu vjeru (Luka 24:44-48). A kad je izgledalo kako neki od njih službu koja im je povjerena stavljaju na drugo mjesto, Isus je ojačao njihovu motivaciju da se usredotoče na važnije djelo (Ivan 21:15-17).

6. Na koje je dvije zamke Isus ranije upozorio svoje učenike?

⁶ Ranije je Isus upozorio svoje učenike da ne budu dio svijeta (Ivan 15:19). Također ih je savjetovao da ne gospodare jedan nad drugim već da zajedno služe kao braća (Matej 20:25-27; 23:8-12). Jesu li se obazirali na njegov savjet? Jesu li djelu koje im je povjerio pridavali istaknuto mjesto?

7, 8. (a) Kako izvještaj kršćana iz prvog stoljeća pokazuje da su uzeli k srcu Isusovu opomenu? (b) Zašto je stalna duhovna budnost bila važna?

⁷ Sve dok su apostoli bili na sceni, oni su štitili skupštinu. Povijest pokazuje da rani kršćani nisu bili umiješani u politiku Rimskog Carstva i da nisu imali uzvišenu svećeničku klasu. S druge strane, bili su gorljivi objavitelji Božjeg Kraljevstva. Do kraja prvog stoljeća svjedočili su diljem Rimskog Carstva, čineći učenike u Aziji, Evropi i Sjevernoj Africi (Kološanima 1:23).

⁸ Međutim, ti uspjesi u propovijedanju nisu značili da više ne trebaju bdjeti u duhovnom pogledu. Isusov prorečeni dolazak bio je još uvijek u dalekoj budućnosti. A kako su skupštine ušle u drugo stoljeće n. e. pojavile su se situacije koje su ugrozile duhovnost kršćana. Kako to?

Oni koji su prestali biti budni

9, 10. (a) Koji je razvoj događaja nakon smrti apostola pokazao da mnogi koji su se izjašnjavali kao kršćani nisu bdjeli? (b) Koji su biblijski reci navedeni u ovom odlomku mogli pomoći onima koji su se izjašnjavali kao kršćani da ostanu duhovno jakima?

⁹ Neki koji su došli u skupštinu počeli su svoja vjerovanja izražavati pomoću grčke filozofije, kako bi ono što propovijedaju učinili prihvatljivijim ljudima iz svijeta. Poganske doktrine, kao što su Trojstvo i urođena besmrtnost duše, postupno su postale sastavnim dijelom iskvarenog oblika kršćanstva. To je dovelo do odbacivanja milenijske nade. Zašto? Oni koji su prihvatili vjerovanje u besmrtnost duše zaključili su da će duša koja nadživi ljudsko tijelo postići sve blagoslove Kristove vladavine u duhovnom području. Zato nisu vidjeli potrebu da bdiju s obzirom na Kristovu prisutnost u sili Kraljevstva. (Usporedi Galaćanima 5:7-9; Kološanima 2:8; 1. Solunjanima 5:20.)

¹⁰ Ta je situacija potencirana i drugim razvojem događaja. Neki koji su tvrdili da su kršćanski nadglednici počeli su svoje skupštine koristiti kao sredstvo za postizanje istaknutog položaja za sebe. Lukavo su vlastitim mišljenjima i naukama pripisivali jednaku vrijednost kao i Pismima, pa čak i veću. Kad se pojavila prilika, ta se otpadnička crkva stavila čak na raspolaganje da služi interesima političke države (Djela apostolska 20:30; 2. Petrova 2:1, 3).

Posljedice pojačane budnosti

11, 12. Zašto protestantska reformacija nije označila povratak pravom obožavanju?

¹¹ Nakon mnogih stoljeća raznih zloupotreba od strane Rimokatoličke crkve, neki su reformatori otvoreno progovorili u 16. stoljeću. No to nije označilo povratak pravom obožavanju. Zašto nije?

¹² Iako su se različite protestantske grupe oslobodile vlasti Rima, preuzele su mnoge temeljne nauke i postupke otpadništva — koncept svećenici-laici, isto tako vjerovanje u Trojstvo, besmrtnost duše i vječno mučenje nakon smrti. I, poput Rimokatoličke crkve, ostali su dio svijeta, tijesno udruženi s političkim elementima. Zbog toga su bili skloni odbacivati sva iščekivanja Kristovog dolaska kao Kralja.

13. (a) Što pokazuje da su neki muškarci zaista cijenili Božju riječ? (b) Za koji su se događaj u 19. stoljeću posebno zanimali neki koji su se izjašnjavali kao kršćani? (c) Zašto su mnogi doživjeli razočaranje?

¹³ Ipak, Isus je prorekao da će pravi nasljednici Kraljevstva (koje je usporedio s pšenicom) nakon smrti apostolâ nastaviti rasti zajedno s imitacijom kršćana (odnosno korovom) sve do vremena žetve (Matej 13:29, 30). Danas ne možemo sa sigurnošću nabrojiti sve one koje je Gospodar smatrao pšenicom. No vrijedno je zapaziti da su tijekom 14, 15. i 16. stoljeća živjeli ljudi koji su riskirali svoje živote i slobodu kako bi prevodili Bibliju na jezik običnog čovjeka. Drugi ne samo da su prihvatili Bibliju kao Božju riječ već su odbacili i Trojstvo kao nebiblijsko. Neki su odbacili vjerovanje u besmrtnost duše i mučenje u paklenoj vatri kao nešto što se nikako ne slaže s Božjom riječi. Nadalje, tijekom 19. stoljeća, kao posljedica intenzivnijeg proučavanja Biblije, grupe u Sjedinjenim Državama, Njemačkoj, Engleskoj i Rusiji počele su izražavati uvjerenje da vrijeme za Kristov povratak neposredno predstoji. No, većina njihovih iščekivanja dovela je do razočaranja. Zašto? U znatnoj mjeri zato što su se previše oslanjali na ljude, a ne dovoljno na Pisma.

Kako su se ovi pokazali budnima

14. Opiši kako su C. T. Russell i njegovi drugovi pristupili proučavanju Biblije.

¹⁴ Tada su Charles Taze Russell i neki od njegovih drugova 1870. godine formirali grupu za proučavanje Biblije u Alleghenyu u Pennsylvanii. Oni nisu bili prvi koji su razabrali mnoge biblijske istine koje su prigrlili, no kod proučavanja učinili su si navikom da pažljivo provjere sve biblijske retke u vezi sa zadanim pitanjem.a Nisu imali cilj da nađu biblijske retke koji dokazuju neko unaprijed stvoreno mišljenje, nego da budu sigurni da izvlače zaključke koji su u skladu sa svime što Biblija kaže o dotičnoj stvari.

15. (a) Što su osim brata Russella shvatili i drugi? (b) U čemu su se Istraživači Biblije razlikovali od njih?

¹⁵ Nekolicina drugih shvatila je prije njih da će se Krist vratiti nevidljivo kao duh. Neki su uvidjeli da svrha Kristovog povratka nije da spali Zemlju i izbriše sav ljudski život, nego da, umjesto toga, blagoslovi sve obitelji Zemlje. Postojala je čak i nekolicina onih koji su razumjeli da će 1914. godina označiti kraj vremena neznabožacâ. No, za Istraživače Biblije povezane s bratom Russellom to nisu bile samo točke za teološku raspravu. Te su istine za njih postale nešto oko čega se okretao njihov život i oni su im dali međunarodni publicitet u omjeru koji je u to doba bio bez presedana.

16. Zašto je brat Russell 1914. napisao: “Nalazimo [se] u razdoblju ispitivanja”?

¹⁶ Ipak, oni su trebali i dalje bdjeti. Zašto? Naprimjer, mada su znali da biblijsko proročanstvo označava 1914, nisu bili potpuno sigurni što će se te godine zapravo dogoditi. To je za njih predstavljalo ispit. Brat Russell je u Kuli stražari od 1. studenog 1914, napisao: “Nemojmo zaboraviti da se nalazimo u razdoblju ispitivanja. (...) Ako postoji bilo koji razlog koji bi nekoga naveo da ostavi vjerovanje u Gospodina i Njegovu Istinu i da prestane prinositi žrtve za Gospodinovu Stvar, onda nije samo ljubav prema Bogu u srcu ono što je potaknulo zanimanje za Gospodina nego nešto drugo; po svoj prilici nada da je vrijeme kratko; posvećenje je bilo samo na određeno vrijeme.”

17. Kako su A. H. Macmillan, i drugi poput njega, održali duhovnu ravnotežu?

¹⁷ U to su vrijeme neki napustili Jehovinu službu. Ali Alexander Hugh Macmillan to nije učinio. Godinama kasnije iskreno je priznao: “Ponekad su naša očekivanja u vezi s nekim određenim datumom bila veća nego što su Pisma opravdavala.” Što mu je pomoglo održati duhovnu ravnotežu? Shvatio je, kako je rekao, da “premda se ta očekivanja nisu ispunila, nisu se promijenili Božji naumi”. Dodao je: “Naučio sam da moramo priznati svoje greške i u Božjoj riječi nastaviti tražiti veće prosvijetljenje.”b Ovi rani Istraživači Biblije ponizno su dopustili da Božja riječ ispravi njihovo gledište (2. Timoteju 3:16, 17).

18. Kako je kršćanska budnost donosila sve veće koristi po pitanju odijeljenosti od svijeta?

¹⁸ Tijekom narednih godina nije se smanjila potreba da bdiju. Oni su, naravno, znali da kršćani ne trebaju biti dio svijeta (Ivan 17:14; Jakov 4:4). U skladu s tim, nisu se pridružili nazovikršćanstvu u prihvaćanju Lige naroda kao političkog izraza Božjeg Kraljevstva. No sve do 1939. nisu jasno razumjeli pitanje kršćanske neutralnosti. (Vidi Kulu stražaru od 1. studenoga 1939 [engl.].)

19. Koje su koristi u nadgledavanju skupštine nastupile zato što je organizacija bdjela?

¹⁹ Nikad nisu imali svećeničku klasu, iako su neki glasanjem izabrani starješine smatrali da je propovijedanje u skupštini sve što bi se od njih trebalo očekivati. Međutim, gorljivo želeći da se prilagodi Pismima, organizacija je preispitala ulogu starješina u svjetlu Pisama, radeći to uvijek iznova kroz stupce Kule stražare. Organizacijske promjene uvedene su u skladu s onim na što su ukazivala Pisma.

20-22. Kako je čitava organizacija ubrzala svoju djelatnost kako bi izvršila prorečeno djelo objavljivanja Kraljevstva diljem svijeta?

²⁰ Čitava je organizacija ubrzala svoju djelatnost kako bi u potpunosti izvršila djelo koje je Božja riječ ocrtala za naše vrijeme (Izaija 61:1, 2). U kojem se omjeru dobra vijest trebala objavljivati u naše vrijeme? Isus je rekao: “Najprije se mora u svim nacijama propovijedati dobra vijest” (Marko 13:10, NW). S ljudske točke gledišta taj je zadatak često izgledao nemogućim.

²¹ No, s pouzdanjem u Krista kao Glavu skupštine, razred vjernog i razboritog roba krenuo je naprijed (Matej 24:45). Vjerno i odlučno naglašavao je Jehovinom narodu djelo koje se treba izvršiti. Od 1919. nadalje stavljen je povećani naglasak na službu propovijedanja. Mnogima nije bilo lako ići od kuće do kuće i razgovarati s nepoznatim osobama (Djela apostolska 20:20). No studijski članci, kao naprimjer “Blagoslovljeni su neustrašivi” (1919) i “Budite odvažni” (1921), pomogli su nekima započeti s tim djelom, uzdajući se u Jehovu.

²² Poziv, objavljen 1922, da se ‘oglašuje, oglašuje, oglašuje Kralja i njegovo Kraljevstvo’ pružio je potreban poticaj da se tom djelu prida važnost koju zaslužuje. Od 1927. nadalje, starješine koji nisu prihvatili tu biblijsku odgovornost bili su brisani. Približno u to vrijeme, putujući zastupnici Društva, piligrini, postavljeni su kao regionalni upravitelji službe, koji su osobno podučavali objavitelje u službi propovijedanja. Nisu svi mogli biti u pionirskoj službi, ali su mnogi preko vikendâ cijele dane posvetili službi, započevši rano ujutro, prekinuvši samo nakratko kako bi pojeli sendvič i zatim nastavivši sa službom do kasno poslijepodne. To su bila značajna vremena teokratskog razvoja, a mi izvlačimo veliku korist ako razmotrimo način na koji je Jehova vodio svoj narod. On ga i nadalje vodi. Uz njegov će blagoslov djelo propovijedanja dobre vijesti o uspostavljenom Kraljevstvu biti privedeno uspješnom završetku.

Bdiješ li i ti?

23. Kako možemo osobno pokazati da bdijemo s obzirom na kršćansku ljubav i odijeljenost od svijeta?

²³ Odazivajući se na Jehovino vodstvo, njegova nas organizacija i dalje održava budnima s obzirom na postupke i stavove koji bi nas mogli identificirati kao dio svijeta i tako dovesti u opasnost da budemo uništeni zajedno s njim (1. Ivanova 2:17). S druge strane, mi osobno trebamo biti budni odazivajući se na Jehovino vodstvo. Jehova nam daje i upute kako možemo zajedno živjeti i raditi. Njegova nam je organizacija pomogla da napredujemo u razumijevanju toga što kršćanska ljubav zaista znači (1. Petrova 4:7, 8). Naše bdjenje zahtijeva naše ozbiljno nastojanje da primjenjujemo taj savjet, unatoč ljudskim nesavršenostima.

24, 25. U pogledu kojih prijeko potrebnih stvari trebamo bdjeti, i s kojim izgledom u vidu?

²⁴ Vjerni i razboriti rob nas dosljedno upozorava: “Uzdaj se u Gospodina [“Jehovu”, NW] svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se” (Priče Salamunove 3:5). “Bez prestanka molite!” (1. Solunjanima 5:17, St). Savjetuje nas neka se naučimo svoje odluke temeljiti na Božjoj riječi, neka dopustimo da ta riječ bude ‘svjetiljka našoj nozi i svjetlo našoj stazi’ (Psalam 119:105, St). Iz ljubavi nas hrabri da na istaknutom mjestu u našem životu bude propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, djelo koje je Isus prorekao za naše vrijeme (Matej 24:14).

²⁵ Da, vjerni i razboriti rob nesumnjivo bdije. I mi kao pojedinci trebamo bdjeti. Činimo li to, možemo se kao pojedinci naći među onima koji će biti priznati pred Sinom čovječjim kad dođe da izvrši presudu (Matej 24:30; Luka 21:34-36).

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Zašto trebamo stalno bdjeti, kako pokazuje Matej 24:42?

◻ Kako su Isus i njegovi sljedbenici u prvom stoljeću ostali duhovno budni?

◻ Koji su razvoji događaja nastupili od 1870, budući da su Jehovini sluge bdjeli?

◻ Što će biti dokaz toga da osobno bdijemo?

[Slika na stranici 23]

Isus je bio zaposlen u djelu koje mu je povjerio njegov Otac. Također se gorljivo molio

[Slika na stranici 24]

Charles Taze Russell u svojim kasnijim godinama

[Slika na stranici 25]

Više od 4 700 000 objavitelja Kraljevstva aktivno je diljem Zemlje