“Svaki dan” živjeti prema svom predanju
“Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (LUKA 9:23, St).
1. Koji je jedan od načina kako možemo procijeniti svoj uspjeh kao kršćani?
“JESMO li zaista bili predani ljudi?” John F. Kennedy, 35. predsjednik Sjedinjenih Država, smatrao je odgovor na ovo pitanje bitnim činiocem u procjenjivanju uspjeha onih koji su u državnoj službi. To bi pitanje s dubljim značenjem moglo poslužiti i kao ispit našeg uspjeha kao kršćanskih slugu.
2. Kako jedan rječnik definira riječ “predanje”?
2 No, što je predanje? Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary definira ga kao “čin ili obred predanja nekom božanskom biću ili nekoj svetoj svrsi”, “posvetiti se ili odvojiti za neki osobit naum”, “samopožrtvovna odanost”. John F. Kennedy očito je koristio ovu riječ u značenju “samopožrtvovna odanost”. Za kršćanina, predanje znači daleko više.
3. Što je kršćansko predanje?
3 Isus Krist je svojim učenicima rekao: “Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme križ [“mučenički stup”, NW] svoj i ide za mnom” (Matej 16:24). Biti odvojen za božansku svrhu ne uključuje samo izvršavanje nekog djela obožavanja nedjeljom ili kad se posjeti neku crkvu. To uključuje čitav nečiji način života. Biti kršćaninom znači odreći se ili poreći sebe dok služimo Jehovi, Bogu kojem je služio Isus Krist. Osim toga, kršćanin uzima svoj “mučenički stup” na sebe tako što u svim patnjama kojima je možda izložen zbog toga što je Kristov sljedbenik ostaje postojan.
Savršen primjer
4. Što je predstavljalo Isusovo krštenje?
4 Dok je bio na Zemlji, Isus je pokazao što predanje Jehovi povlači za sobom. Njegov je stav bio: “Žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.” Zatim je dodao: “Evo dodjoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju tvoju, Bože” (Jevrejima 10:5-7). Kao pripadnik predane nacije, bio je od rođenja predan Jehovi. Ipak, na početku svoje zemaljske službe, bio je spreman krštenjem simbolizirati svoje predstavljanje za vršenje Jehovine volje, što bi za njega uključivalo i to da svoj život prinese kao otkupnu žrtvu. Na taj je način kršćanima pružio primjer da čine sve što Jehova želi.
5. Kako je Isus pokazao primjerno gledište o materijalnim stvarima?
5 Nakon svog krštenja Isus je slijedio životni put koji je na koncu vodio do žrtvene smrti. On nije bio zainteresiran za to da zaradi mnogo novca ili da živi udobnim životom. Umjesto toga, njegov se život okretao oko njegove službe. Savjetovao je svoje učenike neka ‘ištu najprije carstva Božijega, i pravde njegove’, te je i sam živio prema ovim riječima (Matej 6:33). Jednom je čak rekao: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječji nema gdje glave zakloniti” (Matej 8:20). Mogao je svoje učenje podesiti tako da bi od svojih sljedbenika izvukao novac. Budući da je bio tesar, mogao je nešto vremena odvojiti za izrađivanje nekog lijepog komada namještaja za prodaju kako bi imao nekoliko dodatnih srebrnjaka. Ali on nije koristio svoje vještine za traženje materijalnog blagostanja. Oponašamo li kao predani sluge Božji Isusa, imajući ispravno gledište o materijalnim stvarima? (Matej 6:24-34).
6. Kako možemo oponašati Isusa u tome da budemo samopožrtvovni, predani sluge Božji?
6 Stavljajući svoju službu Bogu na prvo mjesto, Isus nije tražio vlastite interese. Tijekom tri i pol godine svoje javne službe vodio je samopožrtvovan život. Jednom prilikom nakon dana punog aktivnosti, a da si nije uzeo vremena ni da pojede obrok, Isus je bio spreman poučavati ljude koji su bili “smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36; Marko 6:31-34). Premda je bio “umoran od puta”, preuzeo je inicijativu razgovarajući sa Samarićankom koja je došla na Jakovljev zdenac u Siharu (Ivan 4:6, 7, 13-15). Dobrobit drugih uvijek je stavljao ispred vlastite (Ivan 11:5-15). Mi možemo oponašati Isusa tako što velikodušno žrtvujemo vlastite interese kako bismo služili Bogu i drugim ljudima (Ivan 6:38). Razmišljajući o tome kako možemo uistinu ugoditi Bogu umjesto da uvijek radimo samo ono najmanje što se traži, živjet ćemo prema svom predanju.
7. Kako možemo oponašati Isusa u tome što uvijek iskazujemo čast Jehovi?
7 Isus nije nikako pokušao privući pažnju na sebe pomažući ljudima. Bio je predan Bogu za činjenje njegove volje. Tako se uvijek pobrinuo da Jehova, njegov Otac, dobije slavu za sve što je bilo izvršeno. Kad ga je neki vladar oslovio “Dobri Učitelju”, koristeći riječ “dobri” kao titulu, Isus ga je ispravio rekavši: “Samo je jedan Dobri, Bog” (Luka 18:18, 19, St; Ivan 5:19, 30). Upućujemo li, poput Isusa, brzo čast Jehovi, a ne sebi?
8. (a) Kako se Isus, kao predani čovjek, odvojio od svijeta? (b) Kako bismo ga trebali oponašati?
8 Tijekom svog predanog životnog puta na Zemlji, Isus je dokazao da je sebe odvojio za božansku službu. Ostao je čist, tako da se mogao ponuditi da kao ‘bezazleno i prečisto jagnje’ postane otkupna žrtva (1. Petrova 1:19; Jevrejima 7:26). Udovoljavao je svim propisima Mojsijevog zakona, ispunivši tako taj Zakon (Matej 5:17; 2. Korinćanima 1:20). Živio je prema vlastitom učenju o moralu (Matej 5:27, 28). Nitko ga nije s pravom mogao okriviti za loše motive. Zaista, ‘omrzao je na bezakonje’ (Jevrejima 1:9). Kao Božji robovi, oponašajmo Isusa čuvajući sebe pa čak i svoje motive čistima u Jehovinim očima.
Upozoravajući primjeri
9. Na koji je upozoravajući primjer ukazao Pavao, i zašto bismo taj primjer trebali razmotriti?
9 Za razliku od Isusovog primjera, imamo upozoravajući primjer Izraelaca. Čak i nakon što su izjavili da će činiti sve što im je Jehova rekao, propustili su činiti njegovu volju (Danijel 9:11). Apostol Pavao bodrio je kršćane neka uče iz onoga što se dogodilo Izraelcima. Istražimo nekoliko slučajeva na koje je ukazao Pavao u svom prvom pismu Korinćanima kako bismo vidjeli koje zamke moraju izbjegavati Božji današnji predani sluge (1. Korinćanima 10:1-6, 11).
10. (a) Kako su Izraelci ‘poželjeli zala’? (b) Zašto se Izraelce smatralo više odgovornima kad su drugi put mrmljali zbog hrane, i što možemo naučiti iz tog upozoravajućeg primjera?
10 Kao prvo, Pavao nas je upozorio da “ne želimo zala” (1. Korinćanima 10:6). To te možda podsjeća na priliku kad su se Izraelci žalili zbog toga što su se hranili samo manom. Jehova im je poslao prepelice. Nešto slično dogodilo se otprilike godinu dana ranije u pustoši Sin, neposredno prije nego što su Izraelci izjavili svoje predanje Jehovi (2. Mojsijeva 16:1-3, 12, 13). Ali situacija nije bila potpuno ista. Kad im je Jehova prvi put pribavio prepelice, nije ih pozvao na odgovornost zbog njihovog mrmljanja. Međutim, ovog su puta stvari bile drugačije. “Meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospodin se razgnjevi na narod, i udari Gospodin narod pomorom vrlo velikim” (4. Mojsijeva 11:4-6, 31-34). Što se promijenilo? Kao predanu naciju, sada ih se smatralo odgovornima. Njihovo pomanjkanje cijenjenja za Jehovine pripreme dovelo ih je do toga da se žale na Jehovu, iako su obećali da će činiti sve što je Jehova govorio! Slično je kad se danas žalimo na Jehovin stol. Neki propuštaju cijeniti Jehovine duhovne pripreme koje pruža preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Međutim, nemojmo zaboraviti da naše predanje od nas zahtijeva da se zahvalno sjećamo onoga što je Jehova za nas učinio te da prihvaćamo duhovnu hranu kojom nas opskrbljuje.
11. (a) Kako su Izraelci svoje obožavanje Jehove oskvrnuli idolopoklonstvom? (b) Kako može na nas utjecati neka vrsta idolopoklonstva?
11 Zatim je Pavao upozorio: “Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih” (1. Korinćanima 10:7). Apostol se ovdje očito osvrnuo na obožavanje teleta koje se odigralo odmah nakon što su Izraelci sklopili savez s Jehovom na gori Sinaj. Možda kažeš: ‘Kao predani Jehovin sluga, neću se nikada upustiti u idolopoklonstvo.’ Međutim, zapazi da Izraelci, sa svoje točke gledišta, nisu prestali obožavati Jehovu; ipak, uveli su obožavanje teleta — nešto odvratno Bogu. Što je taj oblik obožavanja uključivao? Ljudi su prinašali žrtve pred teletom i “posjeda narod, te jedoše i piše; a poslije ustaše da se igraju” (2. Mojsijeva 32:4-6). Danas mogu neki tvrditi da obožavaju Jehovu. Ali možda se u svom životu ne usredotočuju na obožavanje Jehove, već na uživanje stvari ovoga svijeta, a svoju službu pokušavaju prilagoditi tome. Istina, to nije tako ekstremno kao klanjanje zlatnom teletu, ali u principu nije ni puno drugačije. Učiniti si boga po vlastitoj želji daleko je od toga da se živi prema svom predanju Jehovi (Filipljanima 3:19).
12. Što učimo o samoodricanju iz iskustva Izraelaca s balom Peorskim?
12 Neka vrsta zabave bila je uključena i u sljedeći upozoravajući primjer koji je Pavao spomenuo. “Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade” (1. Korinćanima 10:8). Izraelci su, primamljeni nemoralnim užitkom koji su im pružile moapske kćeri, bili zavedeni da obožavaju bala Peorskog u Setimu (4. Mojsijeva 25:1-3, 9). Odreći se sebe radi vršenja Jehovine volje uključuje prihvaćanje njegovih mjerila za ono što je moralno čisto (Matej 5:27-30). U ovo doba propadanja moralnih mjerila, podsjeća nas se na potrebu da se držimo čistima od svih vrsta nemoralnog ponašanja, podvrgavajući se Jehovinom autoritetu da odluči što je dobro a što zlo (1. Korinćanima 6:9-11).
13. Kako nam primjer Finesa pomaže razumjeti što uključuje predanje Jehovi?
13 Dok su mnogi u Setimu upali u zamku bluda, neki su živjeli prema nacionalnom predanju Jehovi. Jedan od njih, Fines, pokazao je izvanrednu revnost. Kad je vidio kako neki izraelski poglavar dovodi Madijanku u svoj šator, Fines je odmah uzeo koplje u ruku i probo ih. Jehova je rekao Mojsiju: “Fines (...) odvrati gnjev moj od sinova Izraelovijeh otvorivši revnost za me medju njima [“time što nije podnosio nikakvo suparništvo prema meni”, NW], da ne bih istrijebio sinove Izraelove u revnosti svojoj” (4. Mojsijeva 25:11). Ne podnositi nikakvo suparništvo prema Jehovi — to znači predanje. Ne možemo dozvoliti da bilo što u našem srcu zauzme mjesto koje treba zauzimati predanje Jehovi. Naša nas revnost za Jehovu također potiče da čuvamo skupštinu čistom tako što obavijestimo starješine o teškom nemoralu, ne podnoseći ga.
14. (a) Kako su Izraelci kušali Jehovu? (b) Kako nam potpuno predanje Jehovi pomaže da ne ‘oslabi naš duh’?
14 Pavao je govorio i o jednom drugom upozoravajućem primjeru: “Niti da kušamo Krsta [“Jehovu”, NW], kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.” (1. Korinćanima 10:9). Pavao je ovdje govorio o vremenu kad su se Izraelci žalili Mojsiju na Boga kad “oslabi duh narodu od puta” (4. Mojsijeva 21:4). Dogodi li se kada i tebi takva greška? Jesi li, kad si se predao Jehovi, pomislio da je Harmagedon vrlo blizu? Da li je Jehovina strpljivost trajala duže nego što si očekivao? Ne zaboravi, mi se nismo predali Jehovi samo za neko određeno vremensko razdoblje ili samo do Harmagedona. Naše predanje traje zauvijek. Stoga, “dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo” (Galaćanima 6:9).
15. (a) Protiv koga su Izraelci mrmljali? (b) Kako nas naše predanje Jehovi potiče da poštujemo teokratski autoritet?
15 Konačno, Pavao je upozorio da ne ‘mrmljamo’ protiv Jehovinih imenovanih slugu (1. Korinćanima 10:10, St). Izraelci su silno mrmljali protiv Mojsija i Arona kad je 10 od 12 uhoda poslanih da izvide zemlju Kanaan donijelo loše vijesti. Čak su govorili o tome da bi smijenili Mojsija kao vođu i vratili se u Egipat (4. Mojsijeva 14:1-4). Prihvaćamo li danas vodstvo koje nam se pruža putem djelovanja Jehovinog svetog duha? Kad vidimo obilan duhovni stol koji je priredio razred vjernog i razboritog roba, jasno nam je koga Isus koristi da dijeli “hranu u pravo vrijeme” (Matej 24:45, NW). Predanje Jehovi cijelom dušom zahtijeva od nas da pokazujemo poštovanje prema njegovim imenovanim slugama. Neka ne bismo nikada postali slični nekim današnjim mrmljačima koji su se obratili novom vođi da ih, takoreći, vodi natrag u svijet.
Dajem li sve od sebe?
16. Koje će si pitanje predani Božji sluge željeti postaviti?
16 Izraelci ne bi upali u tako teške prijestupe da su imali na umu da je njihovo predanje Jehovi bezuvjetno. Za razliku od tih bezvjernih Izraelaca, Isus Krist je do kraja živio prema svom predanju. Kao Kristovi sljedbenici, njegov primjer odanosti cijelom dušom oponašamo tako što ‘ne živimo više željama čovječijim, nego volji Božijoj’ (1. Petrova 4:2; usporedi 2. Korinćanima 5:15). Jehovina je volja danas da “se svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine” (1. Timoteju 2:4). S tim ciljem, trebamo propovijedati “ovo evangjelje o carstvu” prije nego dođe kraj (Matej 24:14). Koliko truda ulažemo u tu službu? Možda se želimo sami upitati: ‘Dajem li sve što mogu?’ (2. Timoteju 2:15). Okolnosti se razlikuju. Jehova je zadovoljan kad mu netko služi “po onome što ima, a ne po onome što nema” (2. Korinćanima 8:12; Luka 21:1-4). Nitko ne bi trebao prosuđivati dubinu i iskrenost predanosti drugoga. Svatko bi osobno trebao procijeniti stupanj svoje odanosti Jehovi (Galaćanima 6:4). Naša bi nas ljubav prema Jehovi trebala potaknuti da se upitamo: ‘Kako mogu obradovati Jehovu?’
17. Kakav odnos postoji između odanosti i cijenjenja? Prikaži to.
17 Naša odanost prema Jehovi biva sve dublja kako rastemo u svom cijenjenju prema njemu. Neki se četrnaestogodišnji dječak u Japanu predao Jehovi i simbolizirao to predanje krštenjem u vodi. Kasnije se želio dalje školovati i postati znanstvenik. Nikad nije razmišljao o punovremenoj službi, ali kao predani sluga, nije želio napustiti Jehovu i njegovu vidljivu organizaciju. Kako bi ostvario svoju karijeru, pohađao je sveučilište. Tamo je vidio kako su apsolventi sveučilišta prisiljeni čitav svoj život predati svojim poduzećima ili svojim studijima. Upitao se: ‘Što ja radim ovdje? Mogu li zaista slijediti njihov način života i predati se svjetovnom poslu? Nisam li već predan Jehovi?’ S nanovo oživljenim cijenjenjem, postao je opći pionir. Njegovo se razumijevanje predanja produbilo i potaknulo ga je da u svom srcu odluči otići gdje god je potreban. Pohađao je Školu za osposobljavanje slugu i dobio dodjelu da služi kao misionar u stranoj zemlji.
18. (a) Što je sve uključeno u naše predanje Jehovi? (b) Kakvu nagradu možemo požnjeti zato što smo predani Jehovi?
18 Predanje uključuje čitav naš život. Moramo se odreći sebe i “svaki dan” slijediti Isusov vrstan primjer (Luka 9:23). Budući da smo se odrekli sebe, ne tražimo od Jehove dopust. Mi postupamo u skladu s načelima koje je Jehova postavio za svoje sluge. Čak i na područjima na kojima možemo donijeti osobne odluke, dobro je da razmislimo činimo li najbolje što možemo kako bismo vodili život predan Jehovi. Dok mu svaki dan služimo, dajući sve od sebe kako bismo mu se dopadali, bit ćemo uspješni kao kršćani i blagoslovljeni osmijehom odobravanja od Jehove, Onoga koji je dostojan toga da mu budemo odani cijelom dušom.
Možeš li objasniti?
◻ Što je za Isusa Krista predanje povlačilo za sobom?
◻ Zašto trebamo izbjegavati mrmljanje protiv Jehove?
◻ Kako možemo spriječiti da idolopoklonstvo podmuklo prodre u naš život?
◻ Čega se trebamo sjetiti a što će nam pomoći da ne ‘oslabi naš duh’ dok vršimo Božju volju?
[Slika na stranici 17]
Predani kršćani ne prestaju ‘činiti dobro’