Isusov život i služba

Isus daje pouku iz poniznosti

KAD je izliječio demoniziranog dječaka u području koje je u blizini Cezareje Filipove, Isus se želi vratiti kući u Kafarnaum. Ali, on želi biti nasamo sa svojim učenicima tako da ih tokom puta može dalje pripremiti za svoju smrt i njihove odgovornosti nakon toga. “Sin čovječji treba biti predan u ruke ljudima”, objašnjavao im on, “i oni će ga ubiti, ali unatoč tome što će biti ubijen, ustat će tri dana kasnije”.

Iako je Isus ranije govorio o tome, a njegovi apostoli su zapravo i vidjeli preobraženje tokom kojeg se razgovaralo o njegovom ‘odlasku’, njegovi sljedbenici još uvijek nemaju razumijevanja u vezi toga. Iako nitko od njih, kao što je to ranije učinio Petar, ne pokušava opovrći da će on biti ubijen, oni se boje dalje ga ispitivati o tome.

Konačno su stigli u Kafarnaum, koji je, pored toga što je to bio grad iz kojeg su potjecali Petar i mnogi drugi apostoli, tokom Isusove službe služio kao neka vrsta sjedišta i baze. Ovdje ljudi koji ubiru hramski porez prilaze Petru. Oni vjerojatno pokušavaju uvući Isusa u neki prekršaj utvrđenog običaja, pa zato pitaju: “Zar vaš učitelj ne plaća (hramski) porez od dvije drahme?”

“Da”, odgovara Petar.

Isus, koji je vjerojatno ušao u kuću ubrzo nakon toga, zna što se dogodilo. Zato, prije nego što Petar spomene tu stvar, Isus pita: “Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi primaju pristojbe ili porez po glavi? Od svojih sinova ili od tuđih?”

“Od tuđih”, odgovara Petar.

“Doista su, dakle, sinovi oslobođeni poreza”, primjećuje Isus. Budući da je Isusov Otac Kralj svemira, kojeg se obožava u hramu, za Božjeg Sina zapravo ne postoji pravni zahtjev da plaća hramski porez. “Ali, da ih ne navedem na spoticanje”, kaže Isus, “hodi na more, baci udicu i uzmi prvu ribu koja se uhvati, i kad joj otvoriš usta naći ćeš jedan stater (četiri drahme). Uzmi ga i daj im ga za mene i za sebe”.

Kad se učenici nakon povratka u Kafarnaum okupe, vjerojatno u Petrovoj kući, oni pitaju: “Tko je zapravo najveći u nebeskom kraljevstvu?” Isus zna što ih je navelo da postave to pitanje, jer je znao što se događalo među njima dok su išli za njim na povratku iz Cezareje Filipove. Zato on pita: “O čemu ste raspravljali na putu?” Iznenađeni, učenici šute, jer su među sobom raspravljali o tome tko je veći.

Zar nakon skoro tri godine Isusovog poučavanja ne zvuči skoro nevjerojatno da su učenici o tome raspravljali? Pa, to samo pokazuje koliko je jak utjecaj ljudske nesavršenosti, kao i religioznog naslijeđa. Židovska religija u kojoj su učenici odgojeni naglašava u svemu položaj i stupanj časti. Isto tako, Petar se, vjerojatno zbog Isusovog obećanja da će mu dati određene “ključeve” Kraljevstva, osjećao nadmoćnim. Jakov i Ivan su možda imali sličnu predodžbu jer su imali prednost biti svjedocima Isusovog preobraženja.

Bilo kako bilo, Isus izvodi jedan dirljiv zorni prikaz u pokušaju da ispravi njihov stav. Poziva jedno dijete, postavlja ga među njih, obgrli ga i kaže: “Ako se ne obratite i ne budete kao mala djeca, ni u kom slučaju nećete ući u nebesko kraljevstvo. Zato, tko se god ponizi kao ovo malo dijete, on je najveći u nebeskom kraljevstvu; a tko god primi takvo jedno dijete na osnovu mog imena, i mene prima”.

Kakav divan način da ispravi stav svojih učenika! Isus se nije razgnjevio na njih i nije ih nazvao oholima, pohlepnima i ambicioznima. Ne, ali daje primjer poučavanja koje popravlja time što koristi malo dijete, a mala djeca su svojstveno skromna, oslobođena ambicija i uglavnom ne razmišljaju o nekom stupnju časti među sobom. Tako Isus pokazuje da njegovi učenici trebaju razvijati ta ista svojstva koja karakteriziraju poniznu djecu. Isus zaključuje: “Tko se vlada kao manji među svima vama, taj je velik”. Matej 17:22-27, NS; 18:1-5, NS; Marko 9:30-37, NS; Luka 9:43-48, NS.

◆ Što Isus ponavlja na povratku iz Kafarnauma i kako je to primljeno?

◆ Zašto Isus nije obavezan plaćati hramski porez, no zašto ga plaća?

◆ Što je vjerojatno doprinjelo raspravi među učenicima i kako je Isus ispravio njihov stav?