Svećenici i drugi nalik njima bili su mišljenja da obični Židovi služe u Božjem vinogradu u daleko manjoj mjeri u odnosu na njih, poput radnika koji su bili pozvani tek oko “trećeg sata” (devet sati ujutro) ili još kasnije u danu — oko šestog, devetog i jedanaestog sata (pet sati poslijepodne).

Muškarce i žene koji su slijedili Isusa smatralo se prokletim narodom (Ivan 7:49). Većinu života bavili su se ribolovom ili drugim fizičkim poslovima. A onda ih je u jesen 29. godine Isus, kojega je poslao “gospodar vinograda”, pozvao da budu njegovi učenici i rade za Boga. Stoga se može reći da su oni bili “posljednji”, odnosno radnici koji su u jedanaesti sat došli raditi u vinograd.

Odgovorili su mu: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u vinograd!’” (Matej 20:1-7).