Usporedba o svadbi kraljeva sina

DVIJE usporedbe koje je Isus ispričao razotkrile su zloću pismoznanaca i svećeničkih glavara koji su ga htjeli ubiti. Ali on još ni izbliza nije bio završio s njima. Ispričao im je još jednu usporedbu:

“S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom, kraljem, koji je priredio svadbu sinu svojemu. I poslao je robove svoje da dozovu one koji su pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.”

Jehova Bog je Kralj koji priprema svadbu svome Sinu Isusu Kristu. U budućnosti će simbolična nevjesta koju sačinjavaju 144 000 pomazanih Isusovih sljedbenika biti ujedinjena s njim na nebu. Kraljevi podanici predočavaju izraelski narod. Oni su kao sudionici saveza Zakona koji je s njima sklopljen 1513. pr. n. e. dobili priliku postati “kraljevstvo svećenika”. Stoga su oni bili uzvanici koji su trebali doći na svadbu.

Međutim sam poziv bio im je prvi put upućen tek u jesen 29. n. e., kad su Isus i njegovi učenici (kraljevi robovi) počeli propovijedati o Kraljevstvu. Ali Židovi kojima su robovi od 29. do 33. godine upućivali taj poziv nisu htjeli doći. Ipak, Bog im je pružio još jednu priliku, kao što je Isus u nastavku i objasnio:

“Opet je poslao druge robove, govoreći: ‘Recite uzvanicima: “Evo, pripremio sam objed, poklani su moji junci i druga ugojena stoka i sve je spremno. Dođite na svadbu!”’” Drugi poziv, koji je za te uzvanike ujedno bio i posljednji, počeo se upućivati na Pedesetnicu 33. godine, kad je na Isusove sljedbenike izliven sveti duh. Isusovi učenici upućivali su ga sve do 36. godine.

No velika većina Izraelaca i taj je poziv s prezirom odbila. “Nisu marili za to”, kazao je Isus, “nego su otišli — jedan u svoje polje, drugi za svojom trgovinom. A ostali su uhvatili njegove robove, zlostavljali ih i ubili.” Što se dalje dogodilo? “Kralj se razgnjevio i poslao je vojsku svoju i pogubio te ubojice i spalio grad njihov.” To se zbilo 70. godine, kad su Rimljani Jeruzalem sravnili sa zemljom. Tako su “ubojice” bile pogubljene.

Isus je u nastavku objasnio što se u međuvremenu dogodilo. Kralj je svojim robovima rekao: “Svadba je pripremljena, ali uzvanici nisu bili dostojni. Zato idite na puteve koji vode iz grada i koga god nađete pozovite na svadbu!” Robovi su izvršili zapovijed i tako se “svadbena dvorana napunila gostima”.

Pozivanje gostiju na putevima izvan “grada” prvobitnih uzvanika počelo je 36. godine. Rimski stotnik Kornelije i njegova obitelj bili su prvi neobrezani ne-Židovi koji su prihvatili poziv. Sakupljanje ne-Židova, koje se počelo pozivati umjesto onih koji su odbili prva dva poziva, nastavlja se sve do našeg vremena.

Opisujući što se dalje zbivalo, Isus je kazao: “Kad je kralj ušao pogledati goste, ugledao je ondje čovjeka koji nije bio odjeven u svadbenu odjeću. I rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo kad nemaš na sebi svadbenu odjeću?’ A on je zanijemio. Tada je kralj rekao slugama svojim: ‘Svežite mu ruke i noge i izbacite ga van u tamu! Ondje će plakati i škrgutati zubima.’”

Čovjek bez svadbene odjeće predočava lažne kršćane koji pripadaju različitim “kršćanskim” crkvama. Budući da nemaju obilježja pravih duhovnih Izraelaca, Bog ih nije priznao niti ih je pomazao svetim duhom da budu nasljednici Kraljevstva. Zato će biti izbačeni u tamu i bit će uništeni.

Isus je usporedbu zaključio riječima: “Mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.” Doista, mnogo je Židova bilo pozvano da postanu članovi Kristove “nevjeste”, ali malo ih je prihvatilo taj poziv i bilo izabrano. Od 144 000 gostiju koji primaju nebesku nagradu većinu sačinjavaju ne-Židovi. Matej 22:1-14; 2. Mojsijeva 19:1-6; Otkrivenje 14:1-3