Može li se vjerovati Bibliji?

 1. a) Kakav stav prema Bibliji imaju mnogi, a koji je suprotan onome što tvrdi Biblija? b) Koja se pitanja postavljaju?

MNOGI Bibliju smatraju jednostavno knjigom koju su napisali mudri ljudi prošlih vremena. Sveučilišni profesor Gerald A. Larue je izjavio: “Stavovi pisaca Biblije odražavaju ideje, vjerovanja i predodžbe raširene u njihovo vrijeme, ograničene opsegom znanja tih vremena.”¹ Ipak, Biblija tvrdi da je nadahnuta od Boga (2. Timoteju 3:16). Ako je to istina, onda je sigurno da u njoj nema pogrešnih gledišta koja su bila uobičajena u vrijeme kada su se pisali njeni različiti dijelovi. Može li Biblija odoljeti preispitivanju u svjetlu sada postojećeg znanja?

 2. Kako nove informacije često djeluju na pisanja ljudi o znanstvenim stvarima?

² Dok razmatramo ovo pitanje zadržimo na umu da napretkom znanja ljudi neprestano moraju usklađivati svoja gledišta i prilagođavati ih novim informacijama i otkrićima. U časopisu Scientific Monthly jednom se primijetilo: “Previše je za očekivati da se članci napisani, u nekim slučajevima, tek pred pet godina, sada mogu prihvatiti kao reprezentativni za najnovije mišljenje u područjima znanosti kojima se bave.”² A Biblija je napisana i sastavljena u razdoblju od nekih 1 600 godina, a završena pred skoro dvije tisuće godina. Što se danas može reći o njenoj točnosti?

 3. Kakav su stav imali stari narodi u vezi podupiranja Zemlje i što se o tome kaže u Bibliji?

³ Kad se pisala Biblija, postojala su nagađanja kako se Zemlja održava u svemiru. Neki su, naprimjer, vjerovali da Zemlju na svojim leđima nose četiri slona, a da ovi pak stoje na leđima velike morske kornjače. No, u Bibliji, umjesto da se prenose takva nestvarna i neznanstvena mišljenja vremena u kojem se pisala, jednostavno stoji: “[Bog] je rasprostro sjever nad prazninom i zemlju objesio ni na što” (Job 26:7, NS). Da, pred više od 3 000 godina u Bibliji se ispravno zapaža da Zemlja nema vidljivu potporu, a što je činjenica koja se slaže s današnjim razumijevanjem zakona gravitacije i gibanja. “Kako je Job znao istinu”, primijetio je jedan religijski znanstvenik, “pitanje je koje ne mogu tako jednostavno riješiti oni koji niječu nadahnuće Svetog pisma.”³

 4, 5. a) Što su ljudi u prošlosti vjerovali u vezi oblika Zemlje i čega su se zbog toga plašili? b) Što u Bibliji piše o obliku Zemlje?

⁴ Obzirom na oblik Zemlje, The Encyclopedia Americana piše: “Najranija poznata predodžba koju su ljudi imali o planeti Zemlji bila je ta da je ona ravna i kruta ploča u središtu svemira... Pojam o njenoj zakrivljenosti nije šire prihvaćen sve do razdoblja renesanse.”⁴ Neki od ranih moreplovaca čak su se bojali da će doprijeti do ruba plosnate zemaljske ploče! No, tek uvođenjem kompasa i ostalih poboljšanja postala su mogućim duža putovanja oceanom. Takvim putovanjima se i otkrilo, objašnjava se u jednoj drugoj enciklopediji, da je “Zemlja okrugla, a ne ravna ploča kako je većina ljudi vjerovala”.⁵

⁵ No, daleko prije tih putovanja, ustvari, pred 2 700 godina, u Bibliji je zapisano: “Postoji jedan [Bog] koji prebiva nad krugom zemaljskim, a stanovnici su mu njeni kao skakavci” (Izaija 40:22, NS). Hebrejska riječ chugh, koja se prevodi sa “krug”, može također značiti i “kugla”, kako to pokazuju i priručnici, kao što je Davidsonov Analytical Hebrew and Chaldee Lexicon. Drugi prijevodi zbog toga navode “kugla zemaljska” (Douay Version), i “okrugla zemlja” (Moffatt). Iz toga vidimo da na biblijske zapise nisu utjecale pogrešne predodžbe da je Zemlja ravna ploča, koje su preovladavale u vremenu kada je Biblija pisana. Izvještaj u njoj je točan.

 6. Koji se čudesan ciklus, u općenitom nepoznat u starim vremenima, opisuje u Bibliji?

⁶ Ljudi su odavna primijetili da rijeke utječu u mora i oceane a da se ne povećava njihova razina. Neki su vjerovali, sve dok se nije shvatilo da je Zemlja kuglasta oblika, da je to zbog toga što se takve jednake količine vode zatim prelijevaju preko krajeva Zemlje. Kasnije se spoznalo da Sunce “ispumpava” svake sekunde milijarde litara vode iz mora u obliku vodene pare. Tako nastaju oblaci koje vjetar pokreće nad kopnena područja, iz kojih se tada vlaga u obliku kiše i snijega spušta na zemlju. Voda zatim dospjeva u rijeke i utječe ponovo u mora. Taj čudesan kružni tok, iako u općenitom nepoznat u starim vremenima, spominje se u Bibliji: “Svaka rijeka utječe u more, no more još nije puno. Vode se vraćaju tamo gdje rijeke počinju, i sve se opet ponavlja” (Propovjednik 1:7, Today’s English Version).

 7, 8. a) Kako se pokazao točnim biblijski zapis o porijeklu svemira? b) Kakva je bila reakcija nekih astronoma obzirom na novije informacije o tome, i zašto?

⁷ Obzirom na postanak svemira, u Bibliji piše: “U početku je Bog stvorio nebesa i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1, NS). No mnogi naučenjaci smatraju taj izvještaj neznanstvenim, tvrdeći kako svemir nema početak. Međutim, prema novijim informacijama, astronom Robert Jastrow objašnjava: “Bit neobičnog razvoja svemira je u tome da je u nekom smislu imao početak — to jest počeo je postojati u određenom trenutku vremena.” Jastrow je pritom mislio na novu u općenitom prihvaćenu teoriju velikog praska, već spomenutu u devetom poglavlju. On dodaje: “Sada vidimo kako astronomski dokazi ukazuju na biblijsko gledište o porijeklu svijeta. Detalji se razlikuju, no bitni elementi astronomskog i biblijskog prikaza jednaki su.”⁶

⁸ Kakva je bila reakcija na takva otkrića? “Astronomi su se neobično uznemirili”, piše Jastrow. “Njihove reakcije zanimljiv su primjer reakcije znanstvenog uma — a za koji se smatra da je veoma objektivan — kada dokazi koje otkriva znanost vode u sukob s upadima vjere u našu profesiju. Ispada da se znanstvenici ponašaju kao i ostali ljudi kad su im vjerovanja u sukobu sa dokazima. Postaju ljuti, pretvaraju se da sukob ne postoji, ili o tome pišu beznačajne fraze.”⁷ No, činjenica ostaje: dok su dokazi “koje otkriva znanost” u suprotnosti s onim što su znanstvenici odavno vjerovali obzirom na porijeklo svemira, potvrđuje se ono što je pred milenijima zapisano u Bibliji.

 9, 10. a) Što se u Bibliji izvještava o velikom potopu? b) Koji suvremeni dokazi potvrđuju istinitost tog biblijskog zapisa?

⁹ U danima Noe, piše u Bibliji, vode su uslijed velikog potopa prekrile najviše planine i uništile sav ljudski život, sve one koji su se našli izvan goleme arke koju je sagradio Noa (1. Mojsijeva 7:1-24). Mnogi su se izrugivali tom izvještaju. No, sada su pronađene ljušture morskih školjki na visokim planinama. A daljnji dokaz da se zbio potop silnih proporcija u ne tako davnoj prošlosti velik je broj fosila i trupla životinja sačuvanih u zaleđenim gomilama blata. U The Saturday Evening Post-u se primjećuje: “Mnoge od tih životinja bile su savršeno svježe, cijele i neoštećene, te još uvijek u stojećem ili u najmanju ruku klečećem položaju... Ta je slika doista šokantna za naš prijašnji način razmišljanja. Ogromna krda golemih, dobro uhranjenih životinja, ne baš posebno opremljenih za žestoku hladnoću, spokojno su pasla na sunčanim pašnjacima... Iznenada su bile uništene bez ikakvog vidljivog znaka nasilja, i to još prije nego su mogle progutati posljednji zalogaj hrane, da bi se zatim smrzle, i to tako brzo da se svaka stanica njihova tijela savršeno očuvala.”⁸

¹⁰ To se slaže s onim što se dogodilo prilikom velikog potopa. U Bibliji se opisuje ovim riječima: “Razvališe se svi izvori velikoga bezdana i otvoriše se ustave nebeske.” Pljusak je preplavio Zemlju praćen hladnim vjetrovima u polarnim područjima (1. Mojsijeva 1:6-8; 7:11, 19). Time se veoma brzo i drastično promijenila temperatura. Različiti životni oblici tako su završili i sačuvani su u smrznutom blatu. Jedan od takvih mogao bi biti mamut iskopan u Sibiru, a vidi se na ilustraciji uz ovaj tekst. Bilje je još uvijek bilo u njegovim ustima i želucu, a meso mu jestivo kad se odmrzlo.

11. Što su rastuća saznanja još potvrdila u Bibliji, i na koji zaključak je to navelo neke znanstvenike?

¹¹ Što se Bibliju pobliže istražuje, tim više je zapanjujuća njena začudna točnost. Kao što se moglo vidjeti na 36. i 37. stranici ove knjige, u Bibliji se navodi postupak stvaranja upravo takvim redom kakav znanost sada potvrđuje, a što je teško objašnjiva činjenica ako je Biblija samo ljudskog porijekla. To je još jedan primjer mnogih biblijskih detalja koji se potvrđuju rastućim saznanjima. S dobrim razlogom je stoga jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, Isaac Newton, rekao: “Nijedna znanost nije bolje potvrđena od religije Biblije.”⁹

12. Kako jedan liječnik uspoređuje uobičajena praznovjerja u vezi zdravlja s izjavama takve vrste u Bibliji?

¹² Tokom mnogih stoljeća vladalo je veliko neznanje u vezi zdravlja. Jedan je liječnik u vezi s time primijetio: “Mnogi ljudi su još uvijek praznovjerni. Vjeruju da divlji kesten u džepu sprečava reumatizam; da doticaj sa žabom krastačom prouzročuje bradavice; da nošenje crvena flanelskog sukna oko vrata liječi grlobolju”, te štošta drugo. Zatim on zaključuje: “Takvih izjava nema u Bibliji, što je samo po sebi čudnovato.”¹⁰

13. Kakvo pogibeljno liječenje se propisuje u starih Egipćana?

¹³ Čudnovato je i kad se uspoređuje pogibeljna liječenja u prošlosti s onim što se u vezi s time govori u Bibliji. Naprimjer, Ebersov papirus — medicinski spis starih Egipćana — propisuje upotrebu izmeta za liječenje različitih bolesnih stanja. U njemu se upućuje da se ljudski izmet izmiješa sa svježim mlijekom i primjeni kao melem na oštećenje koje zaostaje nakon otpadanja kraste. A o sredstvu za izvlačenje ivera iz tijela čitamo: “Krv crvâ kuhaj i zdrobi u ulju; ubij krticu i skuhaj je u ulju i procijedi; magareću balegu izmiješaj sa svježim mlijekom. Stavi na ozljedu.”¹¹ Takvi postupci, danas je to poznato, mogu dovesti do ozbiljnih infekcija.

14. Što se u Bibliji govori o ljudskim otpadnim tvarima i kako je to predstavljalo zaštitu?

¹⁴ A što se u Bibliji govori o izmetu? Upućuje se ovako: “Kad čučiš vani, moraš iskopati i rupu [sredstvom za kopanje], okrenuti se i pokriti svoj izmet” (5. Mojsijeva 23:13, NS). Daleko od toga da se u Bibliji propisuje izmet u svrhu liječenja. U njoj se naređuje sigurnosno odstranjenje ljudske nečisti. Sve do našeg stoljeća, u općenitom nije bila poznata opasnost koja nastaje kad se izmet ostavlja nadomak muhâ. Posljedica toga bilo je širenje ozbiljnih bolesti koje prenose muhe, te smrt mnogih ljudi. A to jednostavno uputstvo — koje su Izraelci slijedili pred 3 000 godina — sve je vrijeme bilo zapisano u Bibliji.

15. Da se slijedio biblijski savjet obzirom na doticaj mrtvaca, koji bi se običaj u medicinskim krugovima izbjegao, a koji je doveo do smrti mnogih ljudi?

¹⁵ U prošlom stoljeću, medicinsko je osoblje ulazilo direktno iz sale za seciranje — nakon doticaja s leševima u svrhu ispitivanja — u porodiljski odjel, ne opravši čak ni ruke. Tako se prenosila infekcija s mrtvih i mnogi drugi ljudi su zbog toga umrli. Čak i kad se dokazala vrijednost pranja ruku, mnogi iz medicinskih krugova odupirali su se takvim higijenskim mjerama. Odbijali su nesumnjivo nepoznatu im mudrost sadržanu u Bibliji, jer je Jehovin zakon Izraelcima određivao pranje tijela i haljina nakon doticaja mrtvaca, jer bi time postajali nečisti (4. Mojsijeva 19:11-22).

16. Kako se mudrost koja je iznad ljudske pokazuje u uputstvu da se obrezivanje djece provodi osmoga dana?

¹⁶ Kao znak saveza s Abrahamom, Jehova Bog je rekao: “Svako tvoje muško [dijete], osam dana staro, mora se obrezati.” Kasnije je taj zahtjev ponovio izraelskoj naciji (1. Mojsijeva 17:12, NS; 3. Mojsijeva 12:2, 3). Ne objašnjava se zašto je određen osmi dan, no sada to razumijemo. Medicinskim se istraživanjem otkrilo da se vitamin K — sastavni dio tvari za zgrušavanje krvi — podiže na odgovarajuću razinu upravo toga dana. Sljedeći temeljni elemenat u zgrušavanju krvi — protrombin — osmog je dana izgleda viši nego bilo kada u djetetovom životu. Na temelju tog podatka, dr. S. I. McMillen je zaključio: “Idealan dan za obrezivanje djeteta jest osmi dan.”¹² Je li to puka slučajnost? Nipošto. To je znanje posredovao Bog koji to zna.

17. Koje daljnje znanstveno otkriće potvrđuje Bibliju?

¹⁷ Jedno drugo otkriće suvremene znanosti je velik stupanj povezanosti duhovnog stanja i emocija sa zdravljem čovjeka. U jednoj enciklopediji se objašnjava: “Od 1940. godine sve je više i više očito da su fiziološke funkcije organa i organskih sustava tijesno povezane sa psihičkim stanjem čovjeka, te da se čak mogu pojaviti tkivne promjene u zahvaćenih organa.”¹³ Međutim, o bliskoj povezanosti između duhovnog stanja i fizičkog zdravlja čovjeka odavno se izvještava u Bibliji. Naprimjer: “Spokojno srce život je tijelu, a ljubomora je trulež kostima” (Priče Salamunove 14:30, NS; 17:22).

18. Kako se u Bibliji upućuje ljude da odagnaju štetne emocije i iskazuju ljubav?

¹⁸ Zato se u Bibliji upućuje ljude da se čuvaju štetnih stavova i emocija. “Hodimo pristojno”, u njoj se upozorava, “a ne u svađi i ljubomori.” Savjetuje nas se također: “Neka se svaka zlobna gorčina, gnjev, srdžba, vika i pogrdne riječi uklone od vas zajedno sa svim nevaljalstvom. Nego budite prijazni jedni s drugima, brižljivo samilosni, iskreno opraštajući jedni drugima” (Rimljanima 13:13, NS; Efežanima 4:31, 32, NS). Ono što se posebno preporučuje u Bibliji jest ljubav. “Uza sve ovo”, piše u njoj, “obucite se u ljubav.” Kao najveći zagovornik ljubavi, Isus je rekao svojim učenicima: “Dajem vam novu zapovijed, da ljubite jedan drugoga, kao što sam i ja vas ljubio.” U svojoj Propovijedi na gori čak je rekao i ovo: “Nastavite ljubiti i neprijatelje svoje” (Kološanima 3:12-15, NS; Ivan 13:34, NS; Matej 5:44, NS). Mnogi se možda rugaju takvom stavu, nazivajući ga slabošću, no oni plaćaju cijenu. Znanost nas poučava da je nedostatak ljubavi glavni činilac u mnogim duševnim bolestima i drugim problemima.

19. Što otkriva suvremena znanost u vezi ljubavi?

¹⁹ U britanskom medicinskom časopisu Lancet jednom se primijetilo: “Jedno od najznačajnijih otkrića znanosti za psihičke procese je da moć ljubavi štiti i obnavlja um.”¹⁴ Slično je tome i stručnjak na području stresa dr. Hans Selye rekao: “Neće ona osoba koju se mrzi ili nezadovoljni šef dobiti čir želuca, povišeni krvni pritisak ili srčanu bolest, nego ona osoba koja mrzi ili sebi dopusti da bude nezadovoljna. ‘Ljubi svoga bližnjega’, jedan je od najmudrijih medicinskih savjeta koji je ikada dat.”¹⁵

20. Kako je jedan liječnik usporedio Kristovo učenje u Propovijedi na gori sa savjetima psihijatara?

²⁰ Doista je mudrost sadržana u Bibliji daleko ispred suvremenih otkrića. Kao što je i dr. James T. Fisher jednom rekao: “Kad bih uzeo sveukupan broj najautoritativnijih članaka koje su ikada napisali najveći stručnjaci, psiholozi i psihijatri, na temu mentalne higijene — te ako bih ih iskombinirao i pročistio ili izbacio suvišne riječi — zatim, uzeo samo meso bez peršina i kad bi te nepatvorene djeliće čiste znanstvene spoznaje sažeto izrazili najsposobniji današnji pjesnici, dobio bih nespretnu i nepotpunu Propovijed na gori.”¹⁶

21. Kako su pred stotinu godina kritičari gledali na povijesnu vrijednost Biblije?

²¹ Nakon Darwinove knjige o teoriji evolucije, biblijski povijesni izvještaj posvuda je napadan. Arheolog Leonard Woolley objašnjava: “Koncem devetnaestog stoljeća javio se krajnje kritičan pokret koji je nijekao povijesni temelj praktički svega iznesenog u prvim knjigama Staroga zavjeta.”¹⁷ Zapravo, neki su kritičari čak izjavili da se ti spisi nisu šire upotrebljavali sve do Salamona, pa i poslije njega; zato prve biblijske priče nisu pouzdane jer su napisane tek stoljećima nakon što su se događaji odigrali. Jedan od tumača takve teorije je 1892. godine rekao: “Priče iz vremena prije Mojsija dovoljan su dokaz njihova legendarnog karaktera. Bilo je to vrijeme bez ikakve pismenosti.”¹⁸

22. Što se spoznalo o tome da li su ljudi koji su ranije živjeli znali pisati?

²² U novije vrijeme, međutim, prikupljeno je mnoštvo arheoloških dokaza koji pokazuju da je pisanje bilo uobičajeno daleko prije Mojsijeva vremena. “Još jednom moramo podvući”, objasnio je arheolog William Foxwell Albright, “da su se od vremena patrijarha hebrejskim alfabetskim pismom služili ljudi u Kanaanu i susjednim područjima, te da je brzina kojom su se mijenjali oblici slova jasan dokaz široke upotrebe.”¹⁹ Jedan drugi vodeći povjesničar koji se bavi iskopinama primijetio je: “Dovoditi u pitanje to da li je Mojsije znao pisati čini nam se apsurdnim.”²⁰

23. Do kojih su promjena stavova dovela otkrića u vezi kralja Sargona?

²³ Uvijek se iznova biblijski povijesni izvještaji potvrđuju novootkrivenim podacima. Za asirskog kralja Sargona, naprimjer, dugo se znalo samo iz biblijskog izvještaja u Izaiji 20:1. Ustvari, početkom prošlog stoljeća kritičari su odbacili taj izvještaj kao da je bez povijesne vrijednosti. No, arheološkim iskapanjem došlo se do ruševina Sargonove veličanstvene palače u Korzabadu s mnoštvom natpisa u vezi s njegovom vladavinom. Rezultat toga: sada je on jedan od najbolje poznatih asirskih kraljeva. Izraelski povjesničar Moshe Pearlman je napisao: “Iznenada su skeptici, koji su čak sumnjali u autentičnost povijesnih dijelova Starog zavjeta, počeli mijenjati svoje stavove.”²¹

24. U kojoj se mjeri izvještaj asirskog kralja, obzirom na njegovu pobjedu nad Asirijom, može usporediti s biblijskim?

²⁴ Iz jednog od Sargonovih natpisa saznajemo za epizodu za koju se prije toga znalo jedino iz Biblije. On glasi: “Opkolio sam i osvojio Samariju, te kao plijen odveo 27 290 njenih stanovnika.”²² O tome u biblijskom izvještaju 2. Carevima 17:6 (NS) možemo pročitati: “U devetoj godini Hošeje, kralj Asirije osvojio je Samariju i odveo Izrael u izgnanstvo.” Obzirom na tako jasnu sličnost dvaju izvještaja, Pearlman je primijetio: “Ovdje su, dakle, dva izvještaja, jedan u analima pobjednika, a drugi u analima poraženog, a jedan je gotovo zrcalna slika drugog.”²³

25. Zašto se ne može očekivati da se biblijski i svjetovni izvještaji poklapaju u svakom pogledu?

²⁵ Može li se očekivati da će se biblijski i svjetovni izvještaj slagati u svakoj pojedinosti? Ne, kao što je primjetio Pearlman: “Takav identičan ‘ratni izvještaj’ s obje strane nije bio uobičajen na Bliskom istoku u staro doba [a nije ni u današnje vrijeme]. Točan je bio samo onda kad je u sukobu bio Izrael i jedan od njegovih susjeda, te kad je Izrael pobijeđen. Kad je Izrael pobijedio, u kronikama neprijatelja nije se spominjao izvještaj o neuspjehu”²⁴ (Naglašeno od nas). Nije zato iznenađujuće da asirski izvještaj o vojnom pohodu Sargonova sina Senaheriba nešto važno izostavlja. A što to?

26. Što možemo vidjeti usporedimo li Senaheribov izvještaj s biblijskim u vezi njegova vojnog pohoda na Izrael?

²⁶ Otkriveni su zidni reljefi Senaheribove palače koji oslikavaju scene njegova pohoda na Izrael. Pronađeni su također i natpisi. Tako se sa jednog od njih, na glinenoj prizmi, može pročitati: “Kako se Hezekija, Židov, nije podložio mome jarmu, opsjedao sam 46 njegovih jakih gradova... Njega sam osobno zatvorio u njegovu kraljevsku palaču u Jeruzalemu, poput ptice u kavezu... Smanjio sam njegovu zemlju, povisio porez i katrû-darove (za) mene (kao njegovog) vrhovnog gospodara.”²⁵ Dakle, Senaheribova verzija podudara se sa Biblijom što se tiče asirskih pobjeda. No, a što je i za očekivati, izostavio je spomenuti svoj neuspjeh osvajanja Jeruzalema, te činjenicu da se morao vratiti kući jer je u samo jednoj noći izgubio 185 000 vojnika (2. Carevima 18:13–19:36; Izaija 36:1–37:37).

27. Što se može reći o biblijskom izvještaju Senaheribova ubojstva kad ga se usporedi s drevnim svjetovnim izvještajima koji govore o tome?

²⁷ Razmotrimo ubojstvo Senaheriba, te što pokazuju novija otkrića. U Bibliji se govori kako su ga ubila dvojica njegovih sinova, Adrameleh i Šarezer (2. Carevima 19:36, 37). No, u oba izvještaja, od kojih se jedan pripisuje babilonskom kralju Nabonidu, a drugi Berossusu iz trećeg stoljeća prije naše ere, spominje se da je samo jedan sin učestvovao u ubojstvu. Što je ispravno? Komentirajući najnovija otkrića u vezi djelomično očuvane prizme Esar-haddona, Senaheribova sina koji ga je naslijedio, povjesničar Philip Biberfeld je napisao: “Pokazalo se da je samo biblijski izvještaj točan. Potvrđen je u svim najsitnijim detaljima s natpisa Esar-haddona i mnogo je točniji u opisu babilonsko-asirske povijesti nego sami babilonski izvori. To je činjenica od krajnje važnosti za procjenu čak i najsuvremenijih izvora koji nisu u skladu s biblijskom predajom.”²⁶

28. U kom smislu je biblijski izvještaj o Belšazaru točniji od svjetovnih?

²⁸ Zatim, stari su se poznati izvori također razilazili s Biblijom u vezi Belšazara (Baltazara). U Bibliji piše kako je on bio kralj Babilona kad je ovaj pao (Danijel 5:1-31). Međutim, povijesni ga svjetovni izvještaji niti ne spominju, jer je kralj u to vrijeme po njima bio Nabonid. Kritičari su stoga tvrdili da Belšazar nikad nije ni postojao. No, u najnovije vrijeme pronađeni su stari zapisi iz kojih se ustanovilo da je Belšazar bio Nabonidov sin i suvladar sa svojim ocem u Babilonu. Očigledno se iz tog razloga u Bibliji spominje kako je Belšazar ponudio Danijelu da bude “treći vladar u Kraljevstvu”, jer je Belšazar bio drugi (Danijel 5:16, 29). Zato je profesor R. P. Dougherty sa Sveučilišta Yale, usporedivši biblijsku knjigu Danijela s ostalim starim zapisima, izjavio: “Biblijski izvještaj može se nazvati nenadmašnim, jer upotrebljava ime Belšazar, pripisuje Belšazaru kraljevsku moć, a i ukazuje na to da je dvojna vladavina postojala u kraljevstvu.”²⁷

29. Što se otkrilo u prilog onome što se u Bibliji govori o Ponciju Pilatu?

²⁹ Sljedeći primjer otkrića koje pruža povijesnu potvrdu postojanja osobe spomenute u Bibliji je otkriće Michaela J. Howarda, koji je 1979. godine u Izraelu sudjelovao na iskapanjima u Cezareji. “Kroz 1 900 godina”, pisao je on, “Pilat je postojao samo na stranicama Evanđelja i u neodređenim sjećanjima rimskih i židovskih povjesničara. Ništa se nije znalo o njegovu životu. Neki su rekli da nikada nije ni postojao. No, 1961. godine talijanska arheološka ekspedicija radila je na ruševinama starog rimskog kazališta u Cezareji. Jedan je radnik prevrnuo kamen koji se koristio kao stepenica. Na njegovoj poleđini nalazio se sljedeći, djelomice nejasan natpis na latinskom jeziku: ‘Ceasariensibus Tiberium Pontius Pilatus Praefectus Iudaeae’ (Narodu Cezareje od Tiberija Poncija Pilata, namjesnika Judeje.) Bio je to odlučujući udarac sumnjama u Pilatovo postojanje... Po prvi puta došlo se do natpisa iz onog vremena koji je predstavljao dokaz o životu čovjeka koji je naredio raspeće Krista”²⁸ (Ivan 19:13-16; Djela apostolska 4:27).

30. Što se otkrilo o postojanju kamila u staro doba, a što podupire biblijski izvještaj?

³⁰ Suvremena otkrića potvrđuju čak i najmanje detalje starih biblijskih izvještaja. Naprimjer, nasuprot Bibliji, Werner Keller je 1964. godine napisao kako kamile nisu u staro doba bile udomaćene, te se u sceni “kada se po prvi puta susrećemo s Rebekom u njenu rodnom gradu Nahoru moraju promijeniti scenski rekviziti. ‘Kamile’, vlasništvo njena budućeg svekra Abrahama — koje je pojila na bunaru — bili su magarci”²⁹ (1. Mojsijeva 24:10). Međutim, izraelski vojni lider i arheolog Moshe Dayan 1978. godine iznio je dokaz da su deve “služile kao sredstvo transporta” u staro doba, te da je zato biblijski izvještaj točan. “Na jednom reljefu iz osamnaestog stoljeća prije naše ere, pronađenom u Byblosu u Feniciji, prikazuje se deva kako kleči na koljenima”, objasnio je Dayan. “Zatim, jahači kamila pojavljuju se i na pečatima u obliku valjka nedavno otkrivenim u Mezopotamiji, a još su iz patrijarhalnih vremena.”³⁰

31. Koji daljnji dokaz pokazuje da je biblijski izvještaj povijesno točan?

³¹ Dokazi da je Biblija povijesno točna sve se više gomilaju. Istina je da svjetovni izvještaj o debaklu Egipćana u Crvenom moru, te o ostalim takvim porazima nisu pronađeni, što i nije iznenađujuće, jer nije bio običaj vladara da pišu o svojim porazima. No, otkriće na zidovima templa u Karnaku u Egiptu jest izvještaj faraona Šišaka o uspješnoj invaziji na Judu u vrijeme vladavine Salamonova sina Rehoboama. U Bibliji se to spominje u 1. Carevima 14:25, 26. Dodajmo k tome i opis o pobuni kralja Meše protiv Izraela, o čemu se izvještava na tzv. Moapskom kamenu. U Bibliji se o tome može čitati u 2. Carevima 3:4-27.

32. Što sve posjetitelji suvremenih muzeja mogu vidjeti, a što potvrđuje biblijske izvještaje?

³² Posjetitelji mnogih muzeja mogu vidjeti zidne reljefe, natpise i kipove koji potvrđuju biblijske izvještaje. Imena kraljeva Jude i Izraela, kao što su Hezekija, Manaše, Omri, Ahab, Pekah, Menahem i Hozeja, pojavljuju se u izvještajima asirskih vladara na klinastom pismu. Kralj Jehuv, ili jedan od njegovih izaslanika, prikazuje se na crnom obelisku Šalmanezera kako mu plaća porez. Dekor perzijske palače u Šušanu, kakvog su poznavale biblijske ličnosti Mordekaj (Mardohej) i Estera, ponovo danas dolazi na vidjelo dana. Kipove prvih rimskih careva, Augusta, Tiberija i Klaudija — imena koja se spominju u biblijskim izvještajima — također mogu vidjeti posjetitelji mnogih muzeja (Luka 2:1; 3:1; Djela apostolska 11:28; 18:2). Pronađena je i kovanica srebrnog denara s likom cara Tiberija, kovanica kakvu je Isus zatražio kada je bilo govora o plaćanju poreza (Matej 22:19-21).

33. Kako zemlja Izrael sa svojim osobitostima potvrđuje točnost Biblije?

³³ Današnji posjetitelj Izraela, koji poznaje Bibliju, iznenadit će se kako se Izrael sa svojim osobitostima u Bibliji opisuje velikom točnošću. Dr. Ze’ev Shremer, vođa geološke ekspedicije na Sinajskom poluotoku, jednom je rekao: “Imali smo, naravno, vlastite mape i geodetske izmjere i planove, ali gdje su se razilazili biblijski prikazi od mapa, odlučivali smo se za Bibliju.”³¹ Dodajmo primjer kako bi netko osobno mogao doživjeti povijest kako se prikazuje u Bibliji: U današnjem Izraelu može se proći kroz 533 metra dug tunel, uklesan kroz čvrstu stijenu pred više od 2 700 godina. Uklesan je u svrhu zaštite vodenih zaliha grada, koje su se ulijevale krozanj u jezerce Siloam iz skrivenog izvora u Gihonu. U Bibliji se objašnjava kako je Hezekija probio taj tunel da opskrbi grad vodom u očekivanju Senaheribove opsade (2. Carevima 20:20; 2. Dnevnika 32:30).

34. Što su o točnosti Biblije rekli neki uvaženi znanstvenici?

³⁴ Bilo je to samo nekoliko primjera kako nije mudro podcijeniti biblijsku točnost. Postoji i mnogo drugih. No, sumnje o pouzdanosti Biblije obično se ne temelje na onome što se u njoj kaže ili na jasnim dokazima, nego na krivim informacijama ili neznanju. Nekadašnji direktor Britanskog muzeja, Frederick Kenyon, napisao je: “Arheologija još nije rekla zadnju riječ; no, rezultati koji su već postignuti potvrđuju ono na što i vjera ukazuje, da Biblija može samo biti na dobitku što se više umnožava znanje.”³² I dobro poznati arheolog Nelson Glueck je izjavio: “Kategorično bi se moglo reći da ni jedno arheološko otkriće nikada nije opovrgavalo biblijske navode. Rezultati arheoloških nalaza jasno ili točno u detalje potvrđuju povijesne navode Biblije.”³³

35, 36. a) Koje je nedostatke priznalo nekoliko različitih pisaca Biblije? b) Zašto njihovo poštenje pridaje težinu njihovim tvrdnjama da je Biblija od Boga?

³⁵ Postoji još nešto što otkriva da Biblija potječe od Boga, a to je poštenje njenih pisaca. Suprotno je ljudskoj, nesavršenoj prirodi da prizna greške i propuste, a posebice u pisanju. Većina starih pisaca izvještava samo o svojim uspjesima i vrlinama. No, Mojsije je napisao kako je ‘neposlušno postupio’, što mu je onemogućilo da vodi Izrael u Obećanu zemlju (5. Mojsijeva 32:50-52; 4. Mojsijeva 20:1-13). Jona je sam pričao o svojoj tvrdoglavosti (Jona 1:1-3; 4:1). Pavao je priznao prijašnje loše postupke (Djela apostolska 22:19, 20; Titu 3:3). A i Matej, apostol Krista, izvještava kako su povremeno i apostoli pokazivali malovjernost, tražili istaknuta mjesta, te kako su čak napustili Isusa u vrijeme njegova hapšenja (Matej 17:18-20; 18:1-6; 20:20-28; 26:56).

³⁶ Kad bi biblijski pisci krivotvorili neku stvar, bi li to bila nepovoljna informacija o njima? Oni vjerojatno ne bi rado otkrili vlastite nedostatke, a zatim iznosili lažne tvrdnje o ostalim stvarima, zar ne? Dakle, poštenje biblijskih pisaca dodaje težinu njihovim tvrnjama da ih je prilikom pisanja vodio Bog (2. Timoteju 3:16).

37. Zašto je unutarnji sklad u Bibliji snažan dokaz da je nadahnuta od Boga?

³⁷ Unutrašnji sklad oko središnje teme Biblije svjedoči za njena božanskog autora. Lako je iznijeti da je 66 biblijskih knjiga pisalo 40 različitih pisaca u razdoblju od 16 stoljeća. No, pomisli kako je to zapanjujuća činjenica! Recimo da se s pisanjem neke knjige započelo u razdoblju rimskog carstva, zatim da se nastavlja kroz razdoblja monarhija i današnjih republika, te da su pisci različiti ljudi — vojnici, kraljevi, svećenici, ribari, pastiri, pa i jedan liječnik. Bi li očekivao kako će svaki dio takve knjige slijediti jednaku i preciznu temu? A Biblija je pisana kroz slično dugačko razdoblje, pod različitim političkim režimima, a pisali su je ljudi svih prije nabrojanih kategorija. I posve je skladna. Njena temeljna poruka jednako je istaknuta od početka do kraja. Ne pruža li to težinu tvrdnji u Bibliji da su ti “ljudi govorili od Boga, kako su bili poneseni svetim duhom”? (2. Petrova 1:20, 21, NS).

38. Što treba poduzeti onaj koji želi povjerovati onome što piše u Bibliji?

³⁸ Može li se vjerovati onome što piše u Bibliji? Ako doista ispitaš ono što u njoj stoji, te ne prihvatiš jednostavno što neki ljudi o njoj kažu, naći ćeš razlog da joj povjeruješ. Postoji čak i snažniji dokaz da je Biblija doista nadahnuta od Boga, a to je tema sljedećeg poglavlja.