Isus Krist je u svojoj Propovijedi na gori rekao ovako: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, jer kraljevstvo nebesko pripada njima” (Matej 5:3, NW). Isus je također rekao: “Gledajte i čuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat” (Luka 12:15).

Drugi se u svojoj potrazi za srećom okreću svojoj nutrini, pokušavajući izgraditi vlastito samopoštovanje. Biblioteke i prodavaonice knjiga pune su knjiga za samopomoć, no takve publikacije ljudima ne donose trajnu sreću. Gdje onda možemo pronaći pravu sreću?

Da bismo bili istinski sretni, moramo priznati svoje urođene duhovne potrebe. Isus je rekao: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe.” Naravno, ne bi nam ništa koristilo ako bismo shvatili da imamo tu potrebu, ali ne bismo ništa poduzeli u vezi s tim. Prikažimo to: Što bi se dogodilo maratoncu koji nakon trke ne bi udovoljio žudnji svog tijela za vodom? Zar ne bi uskoro dehidrirao i snosio druge ozbiljne posljedice? Slično tome, ako ne udovoljimo svojoj potrebi za duhovnom hranom, na kraju ćemo uvenuti u duhovnom smislu. To će dovesti do gubitka radosti i sreće.