Što je potrebno da bi bio sretan?

POLITIČARI koje ljudi biraju trude se usrećiti te ljude. Na kraju krajeva, o tome im i ovisi posao. No, jedan časopis govori o “razočaranom i otuđenom biračkom tijelu” u Poljskoj. Jedan novinar objašnjava da su Sjedinjene Države “društvo puno nepovjerenja u formalnu politiku”. Drugi pisac govori nam o “rastućoj političkoj apatiji u Francuskoj”. Takva rasprostranjena apatija i nezadovoljstvo — što nikako nije ograničeno na te tri zemlje — ukazuju na to da političari ne uspijevaju u svom nastojanju da ljude učine sretnima.

I vjerski vođe obećavaju sreću, ako ne u ovom životu, onda barem u budućem. Oni to temelje na pretpostavci da ljudi imaju besmrtnu ili transmigrirajuću dušu, što je zamisao koju mnogi iz različitih razloga odbacuju a koju Biblija jasno pobija. Prazne crkve i popisi članova koji su sve kraći pokazuju da milijuni ljudi više ne smatraju religiju prijeko potrebnom za sreću. (Usporedi 1. Mojsijeva 2:7, 17; Ezehijel 18:4, 20.)

Nezasitni ljubitelji novca

Ako ne u politici ili u religiji, gdje se sreća može pronaći? Možda na području trgovine? Ona također tvrdi da može omogućiti sreću. Iznosi argumente u svoju korist posredstvom reklamiranja, govoreći otvoreno: Sreća proizlazi iz posjedovanja svih materijalnih dobara i usluga koje se mogu kupiti novcem.

Izgleda da se broj ljudi koji na taj način traže sreću povećava. Prije nekoliko godina izvještavalo se da je svako drugo domaćinstvo u Njemačkoj ozbiljno u dugu. Nije onda čudo što su ugledne njemačke novine Die Zeit predvidjele kako “mnoga [od njih] nemaju ni najmanju šansu da se ikada izvuku iz duga”. Tamo je bilo objašnjeno: “Tako je lako prekoračiti granicu računa do limita koji vam banka stalno nudi — i tako je teško maknuti glavu s panja.”

Situacija u drugim visokoindustrijaliziranim zemljama je slična. Prije nekoliko godina, David Caplovitz, sociolog na City University of New York, procijenio je da je u Sjedinjenim Državama između 20 i 25 milijuna domaćinstava u velikom dugu. “Ljudi su u dugu preko glave”, rekao je, “i to im uništava život.”

Teško da to zvuči kao sreća! No, trebamo li očekivati od svijeta trgovine da bude u stanju postići ono što druga dva (politika i religija) očigledno ne mogu? Bogati kralj Salamun jednom je napisao: “Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca. Tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je taština” (Propovjednik 5:9, Ša).

Traženje sreće u materijalnim posjedima slično je građenju kula u zraku. Može biti uzbudljivo graditi ih, ali ćeš imati problema ako pokušaš živjeti u njima.

Do sreće se može doći ali kako?

Apostol Pavao naziva Jehovu ‘sretnim Bogom’ (1. Timoteju 1:11, NW). Stvorivši ljude na svoju sliku, sretan Bog dao im je i sposobnost da budu sretni (1. Mojsijeva 1:26). No, njihova sreća trebala je ovisiti o njihovom služenju Bogu, kao što je pokazao psalmist: “Sretan je narod čiji je Bog Jehova!” (Psalam 144:15b, NW). Moći ćemo bolje razumjeti što uključuje naša služba Bogu i kako naše služenje njemu vodi do prave sreće ako razmotrimo nekoliko od 110 mjesta u New World Translationu gdje se pojavljuju riječi “sretan” i “sreća”.

Prepoznavanje duhovnih potreba

Isus Krist, Sin Božji, rekao je u svojoj slavnoj Propovijedi na gori: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3, NW). Svijet trgovine želi nas zavesti da razmišljamo kako je kupovanje luksuznih stvari dovoljno za sreću. On nam govori da je sreća kad se posjeduje kućni kompjuter, video kamera, telefon, automobil, najnovija sportska oprema, modna odjeća. Ono što nam ne kaže jest to da deseci milijuna ljudi na svijetu nemaju te stvari a ipak nisu automatski nesretni. Iako je vjerojatno da život čine ugodnijim i udobnijim, te stvari nisu prijeko potrebne za sreću.

Kao i Pavao, oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe kažu: “Kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni” (1. Timoteju 6:8, St). Zašto? Zato što je zadovoljavanje duhovnih potreba ono što vodi do vječnog života (Ivan 17:3).

Ima li nešto loše u tome da se uživa u dobrim stvarima ako imamo novaca da ih kupimo? Možda nema. Ipak, naša duhovnost će jačati ako se učimo da ne udovoljavamo svakom hiru ili da kupujemo nešto samo zato što si to možemo priuštiti. Tako se učimo da budemo zadovoljni i zadržimo sreću, kao što je bio slučaj i s Isusom, iako njegova ekonomska situacija, prema svjetovnim mjerilima, nije bila najbolja (Matej 8:20). A Pavao nije izražavao tugu kad je napisao: “Naučio [sam] biti zadovoljan u svim okolnostima: znam oskudijevati, znam obilovati; navikao sam se svemu i svačemu: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati” (Filipljanima 4:11, 12, Raspudić).

Uzdati se u Jehovu

Svjesnost svoje duhovne potrebe ukazuje na spremnost uzdanja u Boga. To doprinosi sreći, kako je objasnio kralj Salamun: “Sretan je onaj tko se uzda u Jehovu” (Poslovice 16:20, NW).

Ipak, nije li činjenica da mnogi ljudi veće pouzdanje polažu u novac i posjede nego u Boga? Gledano iz tog kuta, teško da postoji neprikladnije mjesto da se stavi moto “U Boga se uzdamo” nego na novac, iako se taj izraz pojavljuje na američkim novčanicama.

Kralj Salamun, kome nije nedostajalo ništa od dobrih stvari koje su se mogle kupiti novcem, priznao je da uzdanje u materijalne posjede ne vodi do trajne sreće. (Propovjednik 5:12-15). Novac u banci može se izgubiti u slučaju bankovnog stečaja ili inflacije. Nekretnine mogu biti uništene u velikim olujama. Police osiguranja, iako djelomično nadomještaju materijalne gubitke, nikada ne mogu nadoknaditi emocionalne gubitke. Dionice i obveznice preko noći mogu postati bezvrijedne u iznenadnom burzovnom slomu. Čak se i dobro plaćeni posao — zbog mnogih razloga — već sutra može izgubiti.

Zbog tih razloga, onaj tko se uzda u Jehovu vidi mudrost u slušanju Isusovog upozorenja: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga” (Matej 6:19, 20, St).

Koji bi veći osjećaj sigurnosti i sreće mogao postojati nego znati da smo stavili svoje pouzdanje na Svemoćnog Boga, koji se uvijek brine za naše potrebe? (Psalam 94:14; Jevrejima 13:5, 6).

Prihvaćanje božanskog ukora

Savjet, čak i ukor, dobrodošao je kad ga u duhu ljubavi daje pravi prijatelj. Osoba koja je tvrdila da je prijatelj Božjeg sluge Joba, jednom mu je, uvjerena u vlastitu pravednost, rekla: “Sretan je čovjek kojeg Bog ukorava.” Iako je ta izjava točna, ono što je Elifaz natuknuo tim riječima — da je Job kriv za ozbiljan prijestup — nije bilo točno. Kakav ‘mučni tješilac’! Međutim, kad je Jehova kasnije ukorio Joba na način pun ljubavi, Job je ponizno prihvatio ukor i krenuo putem veće sreće (Job 5:17, NW; 16:2, St; 42:6, 10-17).

Danas Bog ne govori svojim slugama izravno kao što je govorio Jobu. Umjesto toga, on ih ukorava posredstvom svoje Riječi i svoje duhom vođene organizacije. Međutim, kršćani koji teže za materijalističkim interesima često nemaju ni vremena ni snage ni naginjanja da redovito proučavaju Bibliju i prisustvuju svim sastancima koje priprema Jehovina organizacija.

Čovjek kojeg Bog ukorava, u skladu s Poslovicama 3:11-18 (NW), priznaje potrebu za prihvaćanjem takvog ukora: “Sretan je čovjek koji je našao mudrost, i čovjek koji razbor zadobije, jer imati je kao dobitak bolje je nego imati srebro kao dobitak, i imati je kao prihod nego samo zlato. Dragocjenija je od koralja, i sve tvoje druge radosti ne mogu se izjednačiti s njom. Duljina je dana u njenoj desnoj ruci; u njenoj su lijevoj ruci bogatstvo i slava. Njeni su putevi putevi ugodnosti, i sve su njene staze mir. Drvo je života onima koji se hvataju za nju, i one koji je se čvrsto drže treba nazvati sretnima.”

Biti čist i miroljubiv

Isus je opisao sretne ljude da su “čisti u srcu” i “miroljubivi” (Matej 5:8, 9, NW). No kako je samo lako, u svijetu koji potiče materijalistički način života, da sebične, možda čak i nečiste želje uhvate korijen u našem srcu! Ako se ne damo voditi božanskom mudrošću, kako je samo lako da čak budemo zavedeni u traženje financijskog blagostanja na sumnjive načine koji bi razorili naše miroljubive odnose s drugima! Biblija opominje, ne bez razloga: “Jer je korijen sviju zala srebroljublje [“ljubav prema novcu”, NW], kojemu neki predavši se zadjoše od vjere i na sebe navukoše muke velike” (1. Timoteju 6:10).

Ljubav prema novcu promiče egoistično gledište koje pothranjuje nezadovoljstvo, nezahvalnost i pohlepu. Da bi spriječili razvijanje takvog neispravnog duha, neki si kršćani prije nego donesu veće financijske odluke postavljaju ovakva pitanja: Da li mi to stvarno treba? Je li mi ta skupa roba ili taj dobro plaćeni posao koji guta vrijeme potrebniji nego milijunima drugih ljudi koji moraju živjeti bez toga? Da li bih možda mogao bolje utrošiti svoj novac ili svoje vrijeme time da povećam svoj udio u pravom obožavanju, da podupirem svjetsko djelo propovijedanja, ili da pomažem ljudima koji imaju manje sreće od mene?

Pokazivanje ustrajnosti

Jedna od kušnji pod kojom je Job bio prisiljen ustrajati bila je ekonomski gubitak (Job 1:14-17). Kao što pokazuje njegov primjer, ustrajnost se zahtijeva u svakom aspektu života. Neki kršćani moraju ustrajati pod progonstvom; drugi pod iskušenjem; treći, pak, pod ekonomskim uvjetima koji nisu idealni. No, Jehova će nagraditi ustrajnost svake vrste, kao što je napisao kršćanski učenik Jakov, ukazujući na Joba: “Proglašavamo sretnima one koji su ustrajali” (Jakov 5:11, NW).

Zanemarivanje duhovnih interesa kako bi se popravila naša ekonomska situacija može donijeti privremeno ekonomsko olakšanje, no hoće li nam pomoći da održimo svijetlom našu viziju trajnog ekonomskog olakšanja pod Božjim Kraljevstvom? Je li to vrijedno rizika? (2. Korinćanima 4:18).

Pronaći sreću sada i zauvijek

Neki ljudi očito osporavaju Jehovino gledište o tome što je potrebno da bi ljudi bili sretni. Previđajući dugotrajne koristi koje su od veće važnosti, oni ne vide neposrednu osobnu korist u provođenju onoga što Bog savjetuje. Propuštaju shvatiti da je uzdanje u materijalne stvari taština i da vodi do frustracije. Biblijski pisac ispravno pita: “Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kak[v]a je korist od toga gospodaru? osim što gleda svojim očima” (Propovjednik 5:11; vidi i Propovjednik 2:4-11; 7-12). Kako samo interes brzo blijedi, a stvari za koje smo mislili da jednostavno moramo imati završe na polici i gotovo da ne služe ničemu nego da zauzimaju prostor i skupljaju prašinu!

Pravi kršćanin nikada neće dozvoliti da popusti pritisku da ne zaostaje za susjedima u materijalnom pogledu. On zna da se prava vrijednost ne mjeri onime što netko ima, nego onime što netko jest. U njegovim mislima nema sumnje oko toga što je potrebno da bi osoba bila sretna — stvarno sretna: uživati dobar odnos s Jehovom i biti zaposlen u njegovoj službi.

[Slika na stranici 20]

Samo materijalne stvari nikada ne mogu donijeti trajnu sreću

[Slika na stranici 22]

Biblija kaže: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe”