Traži Boga srcem i umom

USTVARI, utemeljitelj kršćanstva, Isus Krist, naučavao je da ljubimo Boga ‘svim umom’, odnosno intelektom, kao i ‘svim srcem’ i ‘svom dušom’ (Matej 22:37). Da, naše misaone snage moraju imati važnu ulogu u našem obožavanju Boga.

Kad je Isus pozivao svoje slušaoce da razmisle o njegovom učenju, često bi ih upitao: “Što mislite?” (Matej 17:25; 18:12; 21:28; 22:42). Slično tome, apostol Petar pisao je suvjernicima kako bi ‘probudio njihove sposobnosti jasnog razmišljanja’ (2. Petrova 3:1). Apostol Pavao, najveći putnik među misionarima prvog stoljeća, poticao je kršćane da koriste “snagu svog razuma” i da se ‘uvjere što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja’ (Rimljanima 12:1, 2). Samo s takvim temeljitim i ozbiljnim pristupom svojim vjerovanjima kršćani mogu izgraditi vjeru koja je s jedne strane ugodna Bogu, a s druge takva da se mogu nositi s izazovima koje nameće život (Hebrejima 11:1, 6).

Kako bi drugim ljudima pomogli da steknu takvu vjeru, prvi kršćanski evangelizatori ‘raspravljali su s njima na temelju Pisama, objašnjavajući i dokazujući navodima’ ono što su naučavali (Djela apostolska 17:1-3). Ljudi iskrena srca pozitivno su reagirali na takav pristup koji je apelirao na zdrav razum. Naprimjer, mnogi su stanovnici makedonskog grada Bereje “primili [Božju] riječ s najvećom gorljivošću, svaki dan pažljivo razmatrajući Pisma da vide je li to [što su govorili Pavao i njegovi suradnici] tako” (Djela apostolska 17:11). Iz tog izvještaja vrijedno je zapaziti dvije stvari. Kao prvo, Berejci su gorljivo slušali Božju Riječ; kao drugo, nisu uzeli zdravo za gotovo ono što su čuli, već su to provjeravali na temelju Pisma. Kršćanski misionar Luka spremno je pohvalio Berejce za to, rekavši za njih da su imali ‘plemenit stav’. Pokazuješ li i ti takav plemenit stav kad je riječ o duhovnim stvarima?

Kao što smo ranije spomenuli, u pravo obožavanje uključeni su i um i srce (Marko 12:30). Osvrnimo se još jednom na usporedbu o ličiocu iz prethodnog članka, koji je u bojenju kuće koristio krive boje. Da je pažljivo slušao upute svog poslodavca, mogao je zdušno obaviti svoj posao i biti siguran da će njegovim poslom kućevlasnik biti zadovoljan. To se može primijeniti i na naše obožavanje Boga.

“Pravi [će] obožavatelji”, rekao je Isus, “obožavati Oca duhom i istinom” (Ivan 4:23). Zato je apostol Pavao napisao: “Zato mi (...) nismo prestali moliti se za vas te tražiti da budete ispunjeni točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvaćanja, kako biste hodili dostojno Jehove, tako da mu potpuno ugodite” (Kološanima 1:9, 10). Ta ‘točna spoznaja’ iskrenim pojedincima omogućuje da svim srcem i svom dušom obožavaju Boga, i to s potpunim uvjerenjem, budući da ‘obožavaju ono što poznaju’ (Ivan 4:22).

Iz tih razloga Jehovini svjedoci ne krštavaju bebe ili novozainteresirane osobe koje nisu pažljivo proučile Bibliju. Isus je opunomoćio svoje sljedbenike: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda, (...) učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Iskrene osobe koje proučavaju Bibliju mogu donijeti dobro promišljenu odluku u vezi s obožavanjem Boga tek nakon što usvoje točnu spoznaju o Božjoj volji. Trudiš li se usvojiti tu točnu spoznaju?

Da bismo uočili kolika je razlika između točne spoznaje o Bibliji i površnog poznavanja onoga o čemu ona govori, razmotrimo riječi koje se obično nazivaju Očenaš, ili Gospodinova molitva, a koje su zapisane u Mateju 6:9-13.

Milijuni ljudi redovito izgovaraju Isusovu uzor-molitvu u svojim crkvama. No koliko je njih učilo o njenom značenju, posebno o značenju prvog dijela te molitve, u kojem se spominje Božje ime i Kraljevstvo? Te su stvari toliko važne da ih je Isus naveo na početku molitve.

Ona počinje sljedećim riječima: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje.” Zapazi da je Isus rekao da se molimo da se sveti Božje ime. To mnoge ljude potiče da si postave najmanje dva pitanja: Kako glasi Božje ime? I zašto se ono treba svetiti?

U Bibliji pisanoj na njenim izvornim jezicima odgovor na prvo pitanje može se pronaći na preko 7 000 mjesta. Jedno od njih je Psalam 83:18: “Neka znadu da si ti, kojemu je ime Jehova, jedini najviši nad svom zemljom.” U vezi s Božjim imenom Jehova 2. Mojsijeva 3:15 kaže: “To je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.”a Ali zašto je Božje ime, koje je samo po sebi pojam čistoće i svetosti, potrebno svetiti? Zato što se Božje ime od samog početka ljudske povijesti sramoti i kleveće.

U Edenu je Bog rekao Adamu i Evi da će umrijeti budu li jeli zabranjeni plod (1. Mojsijeva 2:17). Sotona je drsko proturječio Bogu rekavši Evi: “Nećete vi umrijeti.” Dakle, Sotona je optužio Boga da laže. No nije na tome stao. Božjem je imenu nanio još veću sramotu rekavši Evi da joj Bog nepravedno uskraćuje vrijednu spoznaju. “Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s [drveta od znanja dobra i zla] otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo.” Kakve li klevete! (1. Mojsijeva 3:4, 5).

Okusivši zabranjeni plod, Adam i Eva stali su na Sotoninu stranu. Otada je većina ljudi, svjesno ili nesvjesno, dodatno nanijela sramotu Božjem imenu, odbijajući Božja pravedna mjerila (1. Ivanova 5:19). Ljudi još uvijek kleveću Boga, okrivljujući ga za svoje patnje — iako su one često posljedica njihovih loših postupaka. “Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu!” stoji u Pričama Salamunovim 19:3 (St). Shvaćaš li zašto je Isus, koji je uistinu ljubio svog Oca, molio da se Njegovo ime sveti?

Nakon što se molio da se sveti Božje ime, Isus je rekao: “Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10). U vezi s tim odlomkom mogli bismo se pitati: ‘Što je Božje Kraljevstvo? I u kakvoj su vezi činjenica da ono dolazi i vršenje Božje volje na Zemlji?’

Osnovno značenje riječi “kraljevstvo” u Bibliji je “vladavina kralja”. Stoga je logično da se Božje Kraljevstvo odnosi na Božju vladavinu, ili upravu, na čelu s kraljem kojeg Bog izabere. Taj Kralj nije nitko drugi do uskrsnuli Isus Krist — “Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ” (Otkrivenje 19:16; Danijel 7:13, 14). U vezi s Božjim Mesijanskim Kraljevstvom pod vlašću Isusa Krista prorok Danijel je napisao: “U vrijeme tih kraljeva [ljudskih vladavina koje danas postoje] Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva, a samo će stajati dovijeka”, odnosno vječno (Danijel 2:44).

Da, Božje će Kraljevstvo u potpunosti preuzeti vlast nad Zemljom, odstraniti sve zle i vladati “dovijeka”, odnosno vječno. Dakle, Božje Kraljevstvo predstavlja sredstvo putem kojeg Jehova sveti svoje ime, čisteći ga od ljage svih lažnih optužbi Sotone i zlih ljudi (Ezehijel 36:23).

Kao svaka druga vladavina, i Božje Kraljevstvo ima svoje podanike. Tko su oni? Odgovor nalazimo u Bibliji: “Smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:11). Slično tome, Isus je rekao: “Sretni su oni koji su blage ćudi, jer će naslijediti zemlju.” Dakako, te su osobe stekle točnu spoznaju o Bogu, što je zahtjev da bi se dobio život (Matej 5:5; Ivan 17:3).

Možeš li zamisliti čitavu Zemlju nastanjenu krotkim i blagim ljudima koji istinski ljube Boga i jedni druge? (1. Ivanova 4:7, 8). Isus se upravo za to molio kad je rekao: “Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.” Shvaćaš li zašto je Isus učio svoje sljedbenike da se tako mole? A što je još važnije, uviđaš li kako ispunjenje te molitve može utjecati na tebe osobno?

Isus je prorekao djelo duhovnog obrazovanja svjetskih razmjera putem kojeg će se objaviti dolazak Božjeg Kraljevstva. Rekao je: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj [današnjeg svijeta, odnosno sustava]” (Matej 24:14).

Oko šest milijuna Jehovinih svjedoka prenosi tu dobru vijest svojim bližnjima po čitavom svijetu. Oni te pozivaju da saznaš više o Bogu i njegovom Kraljevstvu tako da ‘pažljivo razmotriš Pisma’, koristeći snagu svog razuma. Budeš li tako činio, to će ojačati tvoju vjeru i učiniti te radosnim zbog nade u život na rajskoj Zemlji, koja će biti “puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno” (Izaija 11:6-9).