Javno prekorava svoje protivnike

Vjerski vođe nisu uspjeli dovesti Isusa na loš glas niti ga navesti da kaže nešto zbog čega bi ga mogli izručiti Rimljanima (Luka 20:20). Dok je 11. nisana još uvijek bio u hramu, Isus je odlučio, takoreći, uzvratiti napad te im jasno kazati tko je on zapravo. Zato im je počeo postavljati pitanja: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” (Matej 22:42). Svima je bilo poznato da Krist, odnosno Mesija, treba doći iz Davidove rodoslovne linije. Stoga su i vjerski vođe odgovorili da je Davidov sin (Matej 9:27; 12:23; Ivan 7:42).

Isus ih je zatim upitao: “Kako ga onda David pod nadahnućem naziva ‘Gospodinom’ kad kaže: ‘Jehova je rekao Gospodinu mojemu: “Sjedi meni zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje”’? Ako ga, dakle, David naziva ‘Gospodinom’, kako mu je onda sin?” (Matej 22:43-45).

Farizeji su šutjeli. Oni su se nadali da će se pojaviti neki Davidov potomak koji će ih izbaviti od rimske vlasti. No Isus je osvrtom na Davidove riječi u Psalmu 110:1, 2 pokazao da će Mesija biti puno više od ljudskog vladara. Mesija je bio Davidov Gospodin te je trebao sjesti zdesna Bogu i dobiti veliku moć. Tako je Isus ušutkao svoje protivnike.

Nakon toga obratio se svojim učenicima i mnogim drugima koji su ga slušali te ih je upozorio da se čuvaju pismoznanaca i farizeja. Ti su ljudi “na Mojsijevu stolicu zasjeli” kako bi poučavali narod Božjem Zakonu. No Isus je narodu savjetovao: “Činite i držite sve što vam kažu, ali nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine” (Matej 23:2, 3).

Zatim je iznio konkretne primjere po kojima se vidjelo koliko su vjerski vođe licemjerni, rekavši: “Povećavaju filakterije svoje i produljuju rese na haljinama svojim.” Filakterije su bile kutijice koje su neki Židovi nosili na čelu i na ruci, a u njima se čuvalo nekoliko kratkih ulomaka iz teksta Mojsijevog zakona. No farizeji su nosili filakterije veće od uobičajenih kako bi ostavili dojam da se revno drže Zakona. Pored toga, produljivali su “rese na haljinama svojim”. Izraelci su, istina, trebali na skutovima svojih haljina nositi rese, ali farizeji su gledali da njihove budu posebno dugačke (4. Mojsijeva 15:38-40). Sve su to činili “zato da ih vide ljudi” (Matej 23:5).

Čak su se i Isusovi učenici morali boriti sa željom da budu istaknutiji od drugih. Zato im je on savjetovao: “Nemojte dopustiti da vas zovu učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća! I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je Otac vaš — onaj koji je na nebesima! Nemojte dopustiti ni da vas zovu vođama, jer je vaš Vođa jedan — Krist!” Kako su onda učenici trebali gledati na sebe i kako su trebali postupati? Isus im je kazao: “Najveći među vama neka vam bude sluga! Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Matej 23:8-12).

Zatim je licemjernim pismoznancima i farizejima uputio niz oštrih osuda: “Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima! Sami ne ulazite, a onima koji žele ući to ne dopuštate” (Matej 23:13).

Osudio je farizeje jer nisu cijenili ono što je u Jehovinim očima istinski vrijedno, što se vidjelo po pristranim pravilima koja su sami uvodili. Naprimjer, govorili su: “Ako se tko zaklinje hramom, to nije ništa, ali ako se tko zaklinje hramskim zlatom, obavezan je ispuniti zakletvu.” Time što su više držali do hramskog zlata nego do duhovne vrijednosti samog Jehovinog hrama, pokazali su koliko su slijepi. Usto su i zanemarivali “ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost” (Matej 23:16, 23; Luka 11:42).

Na koncu im je Isus rekao: “Slijepi vođe, koji cijedite piće da ne biste progutali komarca, a gutate devu!” (Matej 23:24). Oni su cijedili piće da se ne bi onečistili, jer je komarac po Zakonu bio nečista životinja. No istovremeno se nisu obazirali na daleko važnije odredbe Zakona, što je bilo kao da gutaju devu — također nečistu životinju, samo puno veću od komarca (3. Mojsijeva 11:4, 21-24).