Kraljevstvo se treba propovijedati u naše vrijeme

7. Što je rekao Isus o djelu propovijedanja koje treba uslijediti u vrijeme “svršetka sustava stvari”?

⁷ U svom proročanstvu o događajima koji će uslijediti u vrijeme “svršetka sustava stvari” Isus je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:3, 14, NS). Ili, prema Marku 13:10 (NS): “Isto tako, najprije se mora u svim narodima propovijedati dobra vijest”. (Vidi također Otkrivenje 14:6, 7.)

8. a) U čemu se sastojala dobra vijest u vrijeme apostola? b) Što danas uključuje dobra vijest?

⁸ U ovim “posljednjim danima” dobra vijest o Kraljevstvu uključuje više nego u vrijeme kad je Isus boravio na Zemlji. Isus je propovijedao da se Kraljevstvo približilo, tako što je obraćao pažnju na činjenicu da se on kao Mesija i kralj nalazi među narodom (2. Timoteju 3:1; Matej 4:17; Luka 17:21). Dobra vijest koju su propovijedali prvi kršćani uključivala je Isusovo uskrsnuće i uzašašće na nebo, a krotki su bili potaknuti da vjeruju u Kraljevstvo koje će doći (Djela apostolska 2:22–24, 32; 3:19–21; 17:2, 3; 26:23; 28:23, 31). Budući da mi danas živimo u vremenu “svršetka sustava stvari” propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu obuhvaća i oduševljavajuću poruku da je Kraljevstvo već uspostavljeno na nebu (Otkrivenje 11:15–18; 12:10).

Tko će propovijedati dobru vijest?

9. a) Kojim se dokazima služe neki tvrdeći da propovijedanje dobre vijesti nije danas obavezno za sve kršćane? b) Kome je Jehova u prošlosti povjeravao propovijedanje svoje riječi i što to znači za nas danas?

⁹ Tko bi danas trebao sudjelovati u djelu propovijedanja? Kršćanstvo očito ne misli da se ta obaveza odnosi na svakoga. I doista, Isus nije utvrdio do u pojedinosti tko će izvršavati to djelo, kad je govorio o tome da će se propovijedati dobra vijest. Ali, koga bi Jehova inače upotrijebio za to djelo, ako ne one koji vjeruju njegovoj Riječi i koji su je počeli primjenjivati u svom životu? Kad je u Noino vrijeme Jehova odlučio upozoriti ono pokvareno čovječanstvo na uništenje koje će ga zadesiti, poslužio se čovjekom koji ‘je hodao s pravim Bogom‘ (1. Mojsijeva 6:9, 13, 14; 2. Petrova 2:5). Izraelskom je narodu upućivao proročanske riječi preko “svojih slugu, proroka” (Jeremija 7:25; Amos 3:7, 8). A Bogu predana nacija Izrael bila je u cjelini nacija Jehovinih svjedoka (2. Mojsijeva 19:5, 6; Izaija 43:10-12). Da, Jehova koristi predane mu sluge kao svoje svjedoke.

10. Kako nam redosljed riječi iz Mateja 28:19, 20 daje spoznati da zapovijed načiniti učenike vrijedi za sve kršćane?

¹⁰ Neki su mišljenja da je zapovijed o stvaranju učenika, zabilježena u Mateju 28:19, 20 bila dana samo apostolima, pa stoga ne vrijedi za kršćane u općenitom. Ali, zapazimo što je rekao Isus: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, ... učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio”. Isusovi sljedbenici su trebali naučiti nove učenike da drže sve što je on zapovijedio. A to je uključivalo ‘poći i načiniti učenike’. Nesumnjivo, i novi su učenici trebali biti poučeni da se i oni drže ove naročite zapovijedi.

11. a) Na što je bila obavezna kršćanska skupština prvog stoljeća? b) Što je potrebno da bi se moglo spasiti i što to sve uključuje?

¹¹ Za kršćansku skupštinu prvog stoljeća govorilo se da je ‘Božji narod određen za posebnu svojinu, da bi objavio nadaleko odličnosti onoga koji ga je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo’ (1. Petrova 2:9). Njeni su članovi revno svjedočili o Božjem Kraljevstvu (Djela apostolska 8:4, 12). Svima “svetima” ili pomazanim kršćanima u Rimu bilo je rečeno: “Ustima se daje javna izjava za spasenje” i “svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen” (Rimljanima 1:7, NS; 10:9, 10, 13, NS). Ova javna izjava za spasenje, koja se daje prilikom krštenja, uključuje također i javno propovijedanje dobre vijesti o Jehovinom Kraljevstvu.

12, 13. a) Što je uključeno u “javno izjavljivanje naše nade”, prema Jevrejima 10:23? b) Kako Psalam 96 ukazuje na potrebu javnog izjavljivanja izvan skupštine i kako je to potvrđeno u Otkrivenju 7:9, 10?

¹² Apostol Pavao je pisao hebrejskim kršćanima: “Držimo se čvrsto javnog izjavljivanja naše nade bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao” (Jevrejima 10:23, NS). Ovo javno izjavljivanje nije ograničeno samo na skupštinske sastanke (Psalam 40:9, 10). Iz Psalma 96:2, 3, ST jasno spoznajemo da proročansku zapovijed treba propovijedati izvan skupštine, to znači i drugim narodima. Tamo čitamo: “Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. Nek se govori među poganima: ‘Jahve kraljuje’”. Zaista, Isus je prema Mateju 28:19, 20 i Djelima apostolskim 1:8 zapovijedio kršćanima da propovijedaju i poganima.

¹³ Na to propovijedanje u javnosti osvrnuo se Pavao pišući pomazanim hebrejskim kršćanima: “Neka bi kroz njega uvijek prinosili Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime” (Jevrejima 13:15, NS). Prema jednoj viziji iz Otkrivenja “veliko mnoštvo” sakupljeno iz svih naroda uzvikuje jakim glasom: “Spasenje zahvaljujemo našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu” (Otkrivenje 7:9, 10, NS). Danas, u vrijeme “svršetka sustava stvari” dobru vijest propovijedaju Jehovi predani svjedoci, naime ostatak Kristove duhovne braće i njihovi ovcama slični drugovi, koji sačinjavaju “veliko mnoštvo”. Ali, kako izvršavaju to djelo?

‘Javno i od kuće do kuće’

14. Gdje je propovijedao Isus i koje temeljno načelo možemo izvesti iz toga?

¹⁴ Isus se u svojoj propovjedničkoj djelatnosti uvijek direktno obraćao ljudima. Primjerice, čitamo da je propovijedao u sinagogama. Zašto tamo? Jer su se tu na sabat sakupljali ljudi, da bi slušali čitanje i razgovor o Pismu (Matej 4:23; Luka 4:15–21). Isus je propovijedao i dok je putovao, na obali mora, na padinama brežuljaka, na jednom bunaru izvan grada, i u stanovima. Propovijedao je svugdje gdje je bilo ljudi (Matej 5:1, 2; Marko 1:29-34; 2:1-4, 13; 3:19; 4:1, 2; Luka 5:1-3; 9:57-60; Ivan 4:4-26).

15. a) Koja je uputstva dao Isus svojim učenicima, kad ih je poslao propovijedati? b) Kako to objašnjavaju neki komentatori?

¹⁵ Kad je Isus poslao svoje učenike u propovijedanje također ih je uputio da idu direktno k ljudima. To je vidljivo iz uputstva zabilježenog u Mateju 10:1-15, 40-42. Prema 11. retku (NS) rekao je: “U koji grad ili selo uđete, pronađite tko je u njemu dostojan i ostanite tamo do svog odlaska.” “Stvarnost” prevodi ovaj citat ovako: “Ispitajte ima li tu tko dostojan” — kao da su se učenici trebali kod neke poznate ili dobro obaviještene osobe u mjestu interesirati tko uživa dobar glas, pa je stoga dostojan vijesti. (Vidi također Bakotićev prijevod i NZ od G. Raspudića.) Na taj način neki komentatori Biblije objašnjavaju 11. redak.

16. Koje objektivno razmatranje Isusovih riječi iz Mateja 10:11 daje spoznati kako su apostoli trebali tražiti dostojne?

¹⁶ Međutim, treba imati na umu da većina teologa kršćanstva ne polazi od kuće do kuće, a mnogi komentatori Biblije tumače Sveto pismo na temelju vlastitog iskustva. Ali, objektivno razmatranje Isusovog uputstva pokazuje da su njegovi učenici tražili ljude, bilo od kuće do kuće, ili u javnosti i tada im prenosili vijest o Kraljevstvu (Matej 10:7). Reagiranje tih ljudi pokazalo je da li su ‘dostojni’ ili ne (Matej 10:12–15).

17. Što dokazuje da Isusovi učenici nisu posjećivali dostojne ljude samo na preporuku ili na dogovor?

¹⁷ To proizlazi iz Isusovih riječi, a zapisanih u Mateju 10:14, gdje čitamo: “Ako vas gdje ne prime, ili ne poslušaju vaših riječi, iziđite iz te kuće ili grada i otresite prah sa svojih nogu.” Isus je govorio o tome da njegovi učenici moraju bez poziva posjećivati ljude da bi im propovijedali. Oni su sigurno prihvaćali i ponudu da se smjeste kod neke osobe koja je pozitivno reagirala na vijest (Matej 10:11). Ipak, najvažnije je bilo djelo propovijedanja. U Luki 9:6 (ST), čitamo: “Oni krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu vijest i svuda ozdravljahu bolesnike”. (Vidi također Luka 10:8, 9.) Dostojni ljudi koji su primali u svoj dom učenike kao proroke, te im možda dali “čašu hladne vode” ili čak i prenoćište, nisu ostali bez nagrade. Oni su čuli vijest o Kraljevstvu (Matej 10:40-42).

18, 19. a) Kako su prvi kršćani provodili djelo propovijedanja, prema Djelima apostolskim 5:42? b) Kako Pavlove riječi iz Djela apostolskih 20:20,21 pokazuju da on nije govorio o internom pastirskom djelu, nego o službi koju je vršio među nevjernicima?

¹⁸ Nakon osnivanja kršćanske skupštine, čitamo o apostolima: “Svakoga su dana u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka poučavati i objavljivati dobru vijest o Kristu Isusu”. (Djela apostolska 5:42, NS; vidi također Novi svijet prijevod Svetog pisma sa uputama.) Grčki izraz preveden “od kuće do kuće” glasi kat’oi’kon. Riječ kata‘ ovdje treba razumjeti u razdijeljenom smislu. Dakle, možemo reći da je propovijedanje učenika bilo razdijeljeno, raspoređeno od kuće do kuće. Oni nisu obavljali samo izabrane, prethodno dogovorene posjete. Na sličnu upotrebu riječi kata‘ nailazimo u izrazu “od grada do grada, i od sela do sela” u Luki 8:1.

¹⁹ Isti taj izraz u množini, kat’oi’kous upotrebljava apostol Pavao u Djelima apostolskim 20:20 (NS), gdje čitamo: “... ništa korisno nisam izostavio reći vam i poučiti vas javno i od kuće do kuće”. Izraz “od kuće do kuće” u raznim prijevodima glasi “u vašim domovima”, “po kućama”. Stoga neki kršćanski komentatori Biblije kažu da se Pavao tu osvrnuo na pastirske posjete u domovima vjernika. No, njegove slijedeće riječi pokazuju da je govorio o službi koju je vršio među nevjernicima, jer je rekao: “Nego sam dao temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima o pokajanju k Bogu i vjeri u našeg Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:21, NS).

20. a) U kojem omjeru propovijedaju Jehovini svjedoci danas dobru vijest? b) Koje bi se pitanje moglo postaviti u vezi nastavljanja djela propovijedanja?

²⁰ Dakle, i u današnje vrijeme treba se koristiti ovom metodom u dostizanju ljudi, dok se “dobra vijest o Kraljevstvu propovijeda po cijeloj nastanjenoj zemlji ... za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14, NS). Već preko 65 godina Jehovini svjedoci propovijedaju redovno dobru vijest o uspostavljenom Kraljevstvu, javno i od kuće do kuće — sada u 210 zemalja. Kakvo je veličanstveno svjedočanstvo dano na taj način! A sve to unatoč činjenici da većina ljudi danas sluša vijest “bez odaziva”, osim u slučaju kad se ljute (Matej 13:15, NS).

Nastavi propovijedati Kraljevstvo

“Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (MATEJ 24:14, NS).

1, 2. a) Koje je najvažnije djelo našeg stoljeća i u kojem se opsegu provodi? b) Što je dokaz da Jehova blagoslivlja to djelo?

PROPOVIJEDANJE dobre vijesti o Kraljevstvu najvažnije je djelo našeg stoljeća. Svemogući Bog želi da to djelo bude danas izvršeno, a to se i događa, čime se ispunjava njegova proročanska riječ. Naše reagiranje na to bit će odlučujuće za naš vječni udes (1. Korinćanima 9:16, 23).

² Oduševljeni smo kad vidimo da je broj onih koji sudjeluju u tom djelu propovijedanja u stalnom porastu – trenutno ih je preko tri milijuna. Broj onih koji stupaju u punovremenu (stalnu) službu veći je nego ikada. I još mnogi zainteresirani ljudi prihvaćaju biblijski studij, dakle trude se upoznati kako je moguće vršiti Božju volju.

3. Kako možda neki gledaju na potrebu da se nastavi s propovijedanjem dobre vijesti?

³ Međutim, neki se ponekad ‘umaraju činiti dobro’ što se tiče sudjelovanja u službi propovijedanja (Galaćanima 6:9; Jevrejima 12:3). Oni možda govore da se na njihovom području dovoljno objavljivala dobra vijest, da su ljudi već zauzeli stanovište, pa da se samo ljute kad ih posjećujemo. Tko će tamo propovijedati, vrlo će malo učiniti, ako će uopće nešto. Stoga misle da je djelo vjerojatno već uglavnom završeno, pa nema potrebe nastavljati s propovijedanjem. Što je naopako u tom načinu razmišljanja?

Zašto biti ustrajan?

4. Što bi trebalo biti razlogom da propovijedamo čak u područjima gdje nailazimo na slabi odjek?

⁴ Naša vjerna ustrajnost u djelu propovijedanja ne bi trebala prvenstveno ovisiti o tome slušaju li nas ljudi ili ne. Jeremija je propovijedao u Jeruzalemu 40 godina, iako mu je samo nekolicina poklanjala pažnju, dok su mnogi pružali žestoki otpor. Zašto je on bio tako ustrajan? Zato jer je izvršavao djelo koje mu je Jehova povjerio i zato što ga je njegovo proročko znanje o onome što se trebalo dogoditi Jeruzalemu prisiljavalo na to da ne zašuti (Jeremija 1:17-19). On je rekao: “Bi mi u srcu kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više” (Jeremija 20:7-10, ST). Mi se danas nalazimo u sličnoj situaciji. Jehova je preko Isusa Krista zapovijedio da se “dobra vijest” propovijeda po cijeloj nastanjenoj Zemlji (Matej 24:14, NS). Ako ljudi ne slušaju, to je za nas prilika da dokažemo dubinu svoje ljubavi i predanosti Jehovi, ne popuštajući u činjenju onoga što je pravo (1. Ivanova 5:3). Osim toga, kad razmišljamo o tome što budućnost donosi čovječanstvu, kako bismo se mogli prestati naprezati upozoravati naše bližnje? (2. Timoteju 4:2).

5. a) Iz kojeg daljnjeg razloga moramo ustrajati u djelu propovijedanja? b) Na koji način djelo propovijedanja čini temelj za sud?

⁵ Osim toga, u slučaju Jeremijina propovijedanja zapravo se radilo o vijesti suda. Kad je godine 607. p.n. e. pao Jeruzalem, nitko od pobijenih ili od onih koji su bili odvedeni u ropstvo nije mogao tvrditi da nije znao zašto mu se to dogodilo. Jeremija je 40 godina upozoravao Izraelce što će im se dogoditi u slučaju budu li se i dalje buntovno ponašali prema Jehovi. (Usporedi Ezekijel 2:5.) Propovijedanje dobre vijesti “svim narodima za svjedočanstvo” čini i danas temelj za sud. To je objasnio apostol Pavao ukazavši da će Isus Krist izvršiti osvetu nad onima “koji ne poznaju Boga i nad onima koji ne slušaju dobru vijest o našem Gospodinu Isusu” (2. Solunjanima 1:8, 9, NS). Ljudima će biti suđeno temeljem njihova reagiranja na dobru vijest. Stoga se djelo propovijedanja mora jasno i glasno provoditi sve do kraja (Otkrivenje 14:6, 7). Ništa nas ne bi smjelo zadržati da s tom važnom viješću dolazimo što je moguće češće k ljudima. To je velika odgovornost koja leži na svakom Jehovi predanom sluzi.

6. Zašto moramo nastaviti s propovijedanjem iako je naša vijest već nadaleko poznata?

⁶ Možda smo, istina, već prilično temeljito propovijedali dobru vijest na našem području. No, u svijetu se svakodnevno događa toliko toga, da bi mnogi ljudi zaboravili na vijest koju su čuli od nas ako bismo prestali s propovijedanjem. Sjetimo se samo političkih prevrata, terorističkih napada, štrajkova, skandala i bezbrojnih drugih događaja o kojima se detaljno piše. Pribrojimo k tome i mnoge oblike obljubljene zabave i svih drugih uzroka nesabranosti. Mi moramo nastaviti s propovijedanjem da bi naša vijest bila ljudima stalno pred očima, jer postoji toliko toga što odvraća njihovu pažnju.

7. Kako mnogi danas reagiraju slično Izraelcima iz Izaijina proročanstva, no zašto nas to ne smije spriječiti da propovijedamo?

⁷ Kada kod mnogih nailazimo na odbijanje, sjetimo se kakvim je ljudima morao propovijedati prorok Izaija. Jehova mu je rekao: “Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi koji neće da slušaju zakon Jahvin. Vidovitima oni govore: ‘Okanite se viđenja!’ a vidiocima: ‘Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! Skrenite s puta, zastranite na staze, uklonite nam s očiju sveca Izraelova’”. Bez obzira na sve to, Izaija je rekao narodu odgovarajuće istini: “Jehova je Bog suda. Sretni su svi koji njega čekaju” (Izaija 30:9-11, ST, 18, NS). I mi moramo jednako postupati. Tako dugo dok smo ustrajni, ljudi će uzimati na znanje našu vijest. Neki će pristati uz nju, drugi neće. Ali, svi će imati priliku da je čuju.

“Kako će čuti?”

8. Zašto bi ljudi mogli jednom početi drugačije razmišljati, iako mislimo da su oni već zauzeli stav protiv istine?

⁸ Možda imamo utisak da su u određenim područjima ljudi već zauzeli jasan stav, da su odlučili odbiti našu vijest ili joj čak pružiti otpor. Ali, ne zaboravimo nikada da je život ljudi izložen stalnim promjenama. Možda će već sutra, sljedeći tjedan ili sljedeći mjesec stajati pred novim problemima ili se naći u nekoj novoj situaciji, pa će postati otvorenima prema istini. Možda su čuli za neke uznemiravajuće događaje u svijetu ili su pretrpjeli ekonomski gubitak, oboljeli ili im je umro neki član obitelji. Možda ih je to trgnulo i sada žele saznati nešto o razlozima svojih nevolja. Budemo li i dalje propovijedali oni će znati kome se mogu obratiti.

9. Kako se naše djelo propovijedanja može usporediti s djelovanjem spasilaca u nekom području pogođenom katastrofom?

⁹ Naš se položaj može usporediti sa spasiocima koji rade u nekom području pogođenom katastrofom, primjerice potresom. Neki spasioci rade možda u području gdje postoji mala mogućnost pronaći preživjele, ali činjenica da će njihovi drugovi u nekom drugom području naći veći broj preživjelih ne bi za njih trebala biti razlogom da popuste ili da se predaju. Naprotiv, svi spasioci nastavljaju neumorno tragati, čak kad im se čini da u dodijeljenom im području nema više preživjelih. Ipak, još uvijek naiđu ponekad na neku preživjelu osobu. Traganje se obustavlja tek kad se dokaže da, obzirom na proteklo vrijeme, nema više nikakove nade. Naše traženje nije obustavljeno, i mi još uvijek nailazimo na stotine tisuća onih koji žele biti spašeni iz starog svijeta i preživjeti “veliku nevolju” (Otkrivenje 7:9, 14). Čak u područjima koja su temeljito obrađena i u kojima većina ljudi ne reagira povoljno na vijest, još uvijek ima nekih rezultata. Osim toga, postoje još neki razlozi zašto treba nastaviti s propovijedanjem.

10. Samo kako mogu ljudi, prema Rimljanima 10:13, 14, znati kuda se mogu obratiti, tražeći istinu?

¹⁰ Ljude treba stalno podsjećati na to da će “svatko tko prizove ime Jehovino biti spašen”. “No”, nastavlja Pavao u svom pismu Rimljanima, “kako će prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će čuti bez propovjednika?” (Rimljanima 10:13, 14, NS). Neka bi ove riječi svakome od nas ukazivale na potrebu da budemo ustrajni u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu.

11. Koju odgovornost imamo prema onima koji odrastaju?

¹¹ Budući da vrijeme svršetka još uvijek traje, rođena su djeca koja su u međuvremenu odrasla ili su dostigla starost kad su odgovorna sama za sebe. Mnogi od tih mladih ljudi nisu do sada poklanjali pažnju istini. Možda su njihovi roditelji odbili vijest ili su čak protiv nje. No, sada su ti omladinci sami dovoljno stari da mogu ozbiljno razmišljati o prilikama u svijetu, o budućnosti i o smislu života. I oni moraju prizvati Jehovino ime ako žele biti spašeni. Ali, “kako će vjerovati u onoga za koga nisu čuli?” (Rimljanima 10:14, NS). Mnogi od tih tinejdžera i mladih koji odrastaju otvoreni su prema istini. Stoga ih moramo pronaći i propovijedati im.

12. Kako time što mi nastavljamo djelo propovijedanja dolazi do izražaja Jehovino milosrđe?

¹² Činjenica da još uvijek imamo mogućnost propovijedati izraz je Jehovinog milosrđa. Apostol Petar je pisao: “Jehova nije spor obzirom na svoja obećanja, što neki ljudi smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama, jer ne želi da itko bude uništen, nego želi da svi dođu do pokajanja. Nadalje, strpljenje našeg Gospodina smatrajte spasenjem” (2. Petrova 3:9, 15, NS). Jehovina želja da se spase sve vrste ljudi ne dolazi do izražaja samo time što je ostavio vremena prije izvršenja osude, nego i u njegovom stalnom apeliranju na ljude da mu se obrate, kako bi bili spašeni (1. Timoteju 2:4). Ako neprestano propovijedamo dobru vijest, mi stavljamo u prvi plan Božje milosrđe i na taj ga način slavimo.

Izbjeći krivnju za krv

13, 14. a) Kako se naše djelo propovijedanja može usporediti s djelovanjem nekog stražara, kako je to primjerice spomenuto u Ezekijelovom proročanstvu? b) Zašto je Pavao mogao reći da je on “čist od krvi svih ljudi” i samo u kom slučaju to mogu danas reći za sebe Jehovini svjedoci?

¹³ Odgovornost Jehovi predanih svjedoka da upozoravaju ljude na Božji sud koji će doći možemo usporediti s odgovornošću koju je u svoje vrijeme imao Ezekijel. On je bio određen za stražara domu Izraelovu, sa zadatkom da upozori Izraelce pred uništenjem koje će ih zadesiti ako se ne budu odvratili od svojih zlih puteva. Da on kao stražar nije proslijedio upozorenje zli bi ipak bili uništeni, ali njihova bi krv pala na glavu nemarnog stražara. Jehovino stajalište prema izvršenju suda vidljivo je iz sljedećih riječi: “Nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi. Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da mrete dome Izraelov?” (Ezekijel 33:1–11, ST).

¹⁴ Apostol Pavao je shvatio svoju odgovornost stražara, jer je rekao starješinama Efeza: “Pozvao sam vas danas da posvjedočim kako sam čist od krvi svih ljudi”. Zašto je on to mogao reći? On nastavlja: “Jer nisam ništa propustio da vam u potpunosti saopćim Božji naum” (Djela apostolska 20:26, 27, ST). Jednako se danas događa s klasom stražara, ostatkom pomazanih sljedbenika Isusa Krista. Članovi te klase i preko tri milijuna njihovih drugova koji se nadaju preživjeti svršetak sadašnjeg sustava stvari i dobiti vječni život na Zemlji, ne smiju nikada popustiti u propovijedanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu i upozorenja o dolazećem izvršenju osude. Na taj se način oslobađaju krivnje za krv.

15. Tko je bio obilježen prema 9. poglavlju knjige Ezekijela i tko je izvršio to djelo obilježavanja?

¹⁵ Današnje djelo propovijedanja bilo je proročanski opisano u 9. poglavlju knjige Ezekijela gdje se govori o odluci da se kazni grad Jeruzalem. Prije izvršenja te osude bilo je jednom čovjeku odjevenom u lan, a koji je imao za pojasom pisarski pribor, rečeno da prođe gradom i da obilježi čela sviju koji su uzdisali zbog odvratnih stvari, koje su se tamo radile. Kad to djelo obilježavanja bude završeno, bit će uništeni svi u gradu, osim onih koji su bili obilježeni za preživljavanje. Nakon što je s uspjehom završio djelo obilježavanja, čovjek je izvijestio: “Učinio sam kako si mi zapovijedio” (Ezekijel 9:11, NS). On je vjerno ispunio svoj zadatak.

16. a) Koga danas predstavlja čovjek odjeven u lan? b) Kako nas sporno pitanje u vezi opravdanja Jehovine suverenosti potiče danas da nastavimo s propovijedanjem?

¹⁶ Čovjek odjeven u lan predočavao je pomazani ostatak Kristovih sljedbenika. Tom se ostatku pridružilo “veliko mnoštvo” “drugih ovaca”. I danas se radi o velikom spornom pitanju opravdanja Jehovine suverenosti, kao i u vrijeme Ezekijela. U vezi svršetka sadašnjeg pokvarenog sustava stvari u ratu velikog dana Boga Svemogućega, Jehova je rekao: “I narodi će morati znati da sam ja Jehova” (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16; Ezekijel 39:7, NS). A da bi to narodi mogli shvatiti bezuvjetno je potrebno da Jehovini sluge na Zemlji nastave objavljivati njegovo ime i njegov naum – svim narodima za svjedočanstvo.

17, 18. a) Kako nam nastavljanje propovijedanja može pomoći ostati budnima? b) Kakav bismo izvještaj htjeli dati Jehovi kad završi djelo propovijedanja i samo kada ćemo to biti u stanju učiniti?

¹⁷ Time što nastavljamo propovijedati dobru vijest mi čuvamo i svoju budnost, ostajući svjesni značenja Jehovinog imena i nauma. Ako popustimo, moglo bi se dogoditi da nestane naše nade u Kraljevstvo i da se odvratimo radi “tjeskobne brige, bogatstva i sjetilnih užitaka” (Luka 8:14, ST). Revnošću i ustrajnošću u objavljivanju “dobre vijesti” mi slijedimo zapovijed našeg Gospodina Isusa Krista: “Pazite, budite budni, jer ne znate kada nastupa određeno vrijeme. A što vama govorim, svima govorim: ‘Bdijte’” (Marko 13:10, 33, 37, NS).

¹⁸ Dakle, nastavimo ustrajno tražiti ‘one koji uzdišu’, tako dugo dok Jehova daje vremena za to. Bez obzira pripadali mi pomazanom ostatku ili “drugim ovcama”, ispunjavajmo vjerno naš zadatak propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima (Matej 24:14). I kad Jehova sam učini kraj tom djelu početkom “velike nevolje”, neka bi svatko od nas mogao reći: “Učinio sam kako si mi zapovijedio”.