Bljeskovi svjetla u apostolska vremena

“Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca” (PSALAM 97:11).

 1. U kojem su pogledu današnji Jehovini svjedoci nalik ranim kršćanima?

KOLIKO samo, kao pravi kršćani, cijenimo riječi iz Psalma 97:11! Uvijek se iznova ‘svjetlost prosipa na nas’. Doista neki od nas desetljećima promatraju Jehovino bljeskovito osvjetljivanje. Sve nas to podsjeća na Priče Salamunove 4:18, gdje čitamo: “Put je pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve većma svijetli dok ne bude pravi dan.” U tome što cijenimo Pisma više nego predaju, mi Svjedoci Jehove nalik smo ranim kršćanima. Njihov stav dolazi jasno do izražaja u povijesnim knjigama Kršćanskih grčkih pisama i u poslanicama, napisanim pod božanskim nadahnućem.

 2. Što su bili jedni od prvih bljeskova svjetla koje su primili Isusovi sljedbenici?

² Jedni od prvih bljeskova svjetla koje su rani sljedbenici Isusa Krista primili bili su u vezi s Mesijom. Andrija je rekao svom bratu Šimunu Petru: “Nadjosmo Mesiju” (Ivan 1:41). Nakon nekog vremena, nebeski je Otac omogućio apostolu Petru da svjedoči za tu svrhu kad je Isusu Kristu rekao: “Ti si Kr[i]st, sin Boga živoga” (Matej 16:16, 17; Ivan 6:68, 69).

Svjetlo u vezi s njihovim propovjedničkim zadatkom

 3, 4. Kakvo je prosvjetljenje Isus nakon svog uskrsnuća dao svojim sljedbenicima s obzirom na njihovu buduću djelatnost?

³ Isus Krist je nakon svog uskrsnuća dao bljeskove svjetla s obzirom na dužnost koju imaju svi njegovi sljedbenici. Najvjerojatnije je peterim stotinama učenika okupljenih u Galileji rekao: “Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime oca i sina i svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka” (Matej 28:19, 20; 1. Korinćanima 15:6). Odonda su svi Kristovi sljedbenici trebali biti propovjednici, a njihov propovjednički zadatak nije trebao biti ograničen samo na ‘izgubljene ovce doma Izraelova’ (Matej 10:6). Niti su trebali provoditi Ivanovo krštenje kao simbol pokajanja radi oproštenja grijehâ. Umjesto toga, trebali su krstiti ljude “u ime oca i sina i svetoga Duha”.

⁴ Neposredno prije Isusovog uzlaska na nebo, jedanaestorica njegovih vjernih apostola upitala su ga: “Gospodine! hoćeš li sad načiniti carstvo Izraelovo?” Umjesto da odgovori na to pitanje, Isus je dao daljnje upute s obzirom na njihov propovjednički zadatak, rekavši: “Primit[ ćete] silu kad sidje Duh sveti na vas; i bićete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.” Dotada su bili svjedoci samo za Jehovu, no sada su trebali biti i svjedoci za Krista (Djela apostolska 1:6-8).

 5, 6. Kakve su bljeskove svjetla Isusovi učenici primili na dan Pentekosta?

⁵ Kakve su samo sjajne bljeskove svjetla Isusovi sljedbenici primili samo deset dana kasnije! Na dan Pentekosta 33 n. e., prvi su put u potpunosti shvatili značenje Joela 2:28, 29: “[Ja Jehova] ću izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši vidjati utvare [“vizije”, NW]. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti duh svoj.” Isusovi su učenici vidjeli kako sveti duh, u obliku plamenih jezika, počiva na glavama svih onih — oko 120 muškaraca i žena — koji su se okupili u Jeruzalemu (Djela apostolska 1:12-15; 2:1-4).

⁶ Također na dan Pentekosta, učenici su prvi put razumjeli da se riječi iz Psalma 16:10 odnose na uskrsnulog Isusa Krista. Psalmist je rekao: “Jer ne ćeš [Jehova Bog] ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhlost.” Učenici su shvatili da se te riječi nisu mogle odnositi na kralja Davida, jer je njegov grob bio među njima sve do onoga dana. Nije nikakvo čudo što je oko 3 000 pojedinaca koji su čuli obrazloženje povezano s tim novim svjetlom bilo toliko uvjereno da su se istog dana krstili! (Djela apostolska 2:14-41).

 7. Kakvo je sjajno svjetlo apostol Petar primio kad je posjetio rimskog vojnog oficira Kornelija?

⁷ Izraelci su stoljećima uvažavali ono što je Bog o njima rekao: “Samo vas poznah izmedju svijeh plemena zemaljskih” (Amos 3:2). Zato je blijesak svjetla koji su primili apostol Petar i oni koji su ga pratili do kuće rimskog vojnog oficira Kornelija kad je sveti duh prvi put sišao na neobrezane neznabožačke vjernike bio zaista sjajan. Pažnje je vrijedno da je to jedini put da je netko primio sveti duh prije krštenja. Ali moralo je biti tako. Inače Petar ne bi znao da ovi neobrezani neznabošci ispunjavaju uvjete za krštenje. Shvativši u potpunosti značenje ovog fenomena, Petar je upitao: “Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste ovi [neznabošci] koji primiše Duha svetoga kao i mi?” Naravno, nitko od prisutnih nije mogao s pravom prigovoriti te su stoga ovi neznabošci bili kršteni (Djela apostolska 10:44-48; usporedi Djela apostolska 8:14-17).

Nema više obrezanja

 8. Zašto je nekim ranim kršćanima bilo teško odreći se obrezanja?

⁸ Daljnji svijetli blijesak istine pojavio se u vezi s pitanjem obrezanja. Praksa obrezivanja uvedena je godine 1919. pr. n. e. kad je Jehova sklopio savez s Abrahamom. Bog je tada zapovjedio Abrahamu neka se on i svi ostali muški iz njegovog kućanstva obrežu (1. Mojsijeva 17:9-14, 23-27). Tako je obrezanje postalo znakom prepoznavanja Abrahamovih potomaka. I kako su samo oni bili ponosni zbog tog običaja! To je dovelo do toga da se izrazom “neobrezani” iskazivao prezir (Izaija 52:1; 1. Samuelova 17:26, 27). Lako možemo razumjeti zašto su neki rani židovski kršćani željeli sačuvati ovaj simbol. Neki su od njih zbog toga vodili prilično žestoku raspravu s Pavlom i Barnabom. Da bi riješili stvar, Pavao i drugi otišli su u Jeruzalem da bi potražili savjet od kršćanskog vodećeg tijela (Djela apostolska 15:1, 2).

 9. Kakvi su bljeskovi svjetla otkriveni ranom vodećem tijelu, kao što je zapisano u Djelima apostolskim u 15. poglavlju?

⁹ Ovaj put rani kršćani nisu putem nekog očiglednog čuda primili svjetlo da se Jehovini sluge više ne moraju obrezivati. Umjesto toga, pojačano su svjetlo primili istražujući u Pismima, oslanjajući se na vodstvo svetog duha i slušajući iskustva Petra i Pavla u vezi s obraćanjem neobrezanih neznabožaca (Djela apostolska 15:6-21). Odluka je objavljena u pismu u kojem je djelomično pisalo: “Nadje za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne mećemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: da se čuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva” (Djela apostolska 15:28, 29). Tako su rani kršćani oslobođeni zapovijedi da vrše obrezanje kao i drugih zahtjeva Mojsijevog zakona. Stoga je Pavao kršćanima u Galaciji mogao reći: “Za tu slobodu Krist nas je oslobodio” (Galaćanima 5:1, St).

Svjetlo u Evanđeljima

10. Koji su neki od bljeskova svjetla otkriveni u Matejevom Evanđelju?

¹⁰ Nema dvojbe da Evanđelje po Mateju, napisano oko 41. n. e., sadrži mnoge bljeskove svjetla na korist svojim čitačima. Razmjerno je malo kršćana prvog stoljeća osobno čulo kako je Isus razlagao svoje nauke. Naročito Matejevo Evanđelje naglašava da je tema Isusovog propovijedanja bila Kraljevstvo. I kako je samo snažno Isus naglasio važnost ispravnog motiva! Kakve li je bljeskove svjetla dao u svojoj Propovijedi na gori, u svojim parabolama (kao što su one zapisane u 13. poglavlju) i u svom velikom proročanstvu iz 24. i 25. poglavlja! Sve su to rani kršćani saznali iz izvještaja Matejevog Evanđelja, koje je zapisano samo oko osam godina nakon Pentekosta 33. n. e.

11. Što možemo reći o sadržaju Evanđelja po Luki i po Marku?

¹¹ Oko 15 godina kasnije, Luka je napisao svoje Evanđelje. Dok je velik dio tog Evanđelja sličan Matejevom izvještaju, 59 posto su dodatne informacije. Luka je zabilježio šest Isusovih čuda i više nego dvaput toliko Njegovih usporedaba, a koje ostali pisci Evanđelja nisu spomenuli. Očigledno samo nekoliko godina kasnije, Marko je napisao svoje Evanđelje, naglašavajući da je Isus Krist bio čovjek od akcije, čudotvorac. Premda je Marko uglavnom naveo događaje koje su prethodno već opisali Matej i Luka, ipak je zabilježio jednu parabolu o kojoj oni nisu pisali. U toj je paraboli Isus usporedio Kraljevstvo Božje sa sjemenom koje postupno klija, raste te donosi ploda (Marko 4:26-29).

12. U kakvom je omjeru Ivanovo Evanđelje pružilo daljnje prosvjetljenje?

¹² Zatim je napisano Ivanovo Evanđelje, više od 30 godina nakon što je Marko napisao svoj izvještaj. Kakvo je samo obilje svjetla Ivan bacio na Isusovu službu, posebice kroz mnoga ukazivanja na Njegovo predljudsko postojanje! Samo Ivan iznosi izvještaj o Lazarovom uskrsnuću i samo on navodi mnoge od izvrsnih napomena koje je Isus izrekao svojim vjernim apostolima kao i njegovu dirljivu molitvu koju je izgovorio u noći kad je bio izdan, a koja je zapisana u 13. do 17. poglavlju. Ustvari, kaže se da je 92 posto Ivanovog Evanđelja jedinstveno.

Bljeskovi svjetla u Pavlovim pismima

13. Zašto su neki Pavlovo pismo Rimljanima smatrali Evanđeljem?

¹³ Apostol Pavao je u posebnoj mjeri upotrijebljen za prenošenje bljeskova istine kršćanima koji su živjeli u apostolsko doba. Naprimjer, tu je Pavlovo pismo Rimljanima, napisano oko 56. n. e. — otprilike u isto vrijeme kad je i Luka napisao svoje Evanđelje. Pavao u tom pismu naglašava činjenicu da se pravednost pripisuje zbog Božje nezaslužene dobrohotnosti i zbog vjere u Isusa Krista. Pavlovo naglašavanje tog aspekta dobre vijesti navelo je neke na to da njegovo pismo Rimljanima smatraju petim Evanđeljem.

14-16. (a) Kakvo je svjetlo Pavao u svom prvom pismu Korinćanima bacio na potrebu jedinstva? (b) Kakvo daljnje svjetlo s obzirom na ponašanje sadrži prva Korinćanima?

¹⁴ Pavao je pisao o nekim stvarima koje su uznemiravale kršćane u Korintu. Njegovo pismo Korinćanima sadrži mnogo nadahnutih savjeta koji koriste kršćanima sve do danas. Na početku, morao je Korinćane prosvijetliti što se tiče greške koju su pravili time što su stvarali kultove ličnosti od nekih pojedinaca. Apostol je ispravio njihov stav, kazavši im smiono: “Molim vas pak, braćo, imenom Gospodina našega Isu[sa Kri]sta da svi jedno govorite, i da ne budu medju vama raspre, nego da budete utvrdjeni u jednom razumu i u jednoj misli” (1. Korinćanima 1:10-15).

¹⁵ U kršćanskoj skupštini u Korintu tolerirao se teški nemoral. Neki je čovjek tamo uzeo ženu svog oca, vršeći ‘takovo kurvarstvo kakovo se čak ni medju neznabošcima nije našlo’. Pavao je jasno napisao: “Izvadite zloga izmedju sebe” (1. Korinćanima 5:1, 11-13). To je bilo nešto novo za kršćansku skupštinu — isključenje. Jedna druga stvar u vezi s kojom je korintska skupština trebala prosvjetljenje odnosila se na to da su neki od njenih članova svoju duhovnu braću vodili pred svjetovne sudove kako bi rješavali tužbe. Pavao ih je zbog toga strogo prekorio (1. Korinćanima 6:5-8).

¹⁶ Daljnja stvar koja je mučila skupštinu u Korintu bila je u vezi sa seksualnim odnosima. U 1. Korinćanima 7. poglavlju, Pavao je pokazao da bi zbog prevladavajućeg spolnog nemorala bilo dobro da svaki čovjek ima svoju ženu i svaka žena svog muža. Pavao je isto tako pokazao da dok osobe koje nisu u braku mogu služiti Jehovi s manje smetnji, nemaju svi dar samaštva. A ako bi nekoj ženi umro muž, ona bi bila slobodna ponovno se udati, ali “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39).

17. Kakvo je svjetlo Pavao bacio na nauku o uskrsnuću?

¹⁷ Kakve je samo bljeskove svjetla Gospodin preko Pavla bacio na uskrsnuće! S kakvim će tijelom uskrsnuti pomazani kršćani? “Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno”, napisao je Pavao. Tjelesna se tijela neće uzeti na nebo, jer “tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega”. Pavao je dodao da neće svi pomazanici spavati u smrti, nego će tijekom Isusove prisutnosti neki odmah prilikom smrti biti podignuti u besmrtni život (1. Korinćanima 15:43-53).

18. Kakvo svjetlo s obzirom na budućnost sadrži Pavlovo prvo pismo Solunjanima?

¹⁸ U svom pismu kršćanima u Solunu, Pavao je upotrijebljen da baci svjetlo na budućnost. Jehovin je dan trebao doći kao lopov po noći. Pavao je također objasnio: “Kad reku: mir je, i nema se šta bojati [“mir i sigurnost”, NW], onda će iznenada napasti na njih pogibao kao bol na trudnu ženu, i ne će uteći” (1. Solunjanima 5:2, 3).

19, 20. Kakve su bljeskove svjetla kršćani u Jeruzalemu i Judeji primili u Pavlovom pismu Jevrejima?

¹⁹ Pišući svoje pismo Jevrejima, Pavao je prenio bljeskove svjetla ranim kršćanima u Jeruzalemu i Judeji. Kako je samo snažno pokazao superiornost kršćanskog sustava obožavanja u odnosu na mojsijevski sustav obožavanja! Umjesto da slijede Zakon koji su prenijeli anđeli, kršćani vjeruju u spasenje o kojem je najprije govorio Božji Sin, koji je daleko superiorniji od takvih anđeoskih glasnika (Jevrejima 2:2-4). Mojsije je bio samo sluga u kući Božjoj. Međutim, Isus Krist upravlja cijelom kućom. Krist je prvosvećenik po redu Melhizedekovu, imajući položaj koji je daleko superiorniji od položaja koji je imalo aronsko svećenstvo. Pavao je također istaknuo da Izraelci zbog pomanjkanja vjere i poslušnosti nisu mogli ući u Božji pokoj, ali kršćani u njega ulaze zbog svoje vjernosti i poslušnosti (Jevrejima 3:1–4:11).

²⁰ A onda je i novi savez daleko superiorniji od saveza Zakona. Kao što je 600 godina ranije prorečeno u Jeremiji 31:31-34, oni koji su u novom savezu imaju Božji zakon upisan u svojim srcima i dobivaju pravo oproštenje grijeha. Umjesto da imaju prvosvećenika koji je morao svake godine prinositi žrtve za vlastite grijehe i za grijehe naroda, kršćani imaju Isusa Krista kao svog Prvosvećenika, koji je bez grijeha i koji je jednom zauvijek prinio žrtvu za grijehe. Umjesto da uđe na sveto mjesto izrađeno rukama kako bi prinio svoju žrtvu, ušao je u samo nebo, kako bi se tamo pojavio pred samim Jehovom. Osim toga, životinjske žrtve pod Mojsijevim savezom Zakona nisu mogle potpuno ukloniti grijehe, inače se ne bi morale prinositi svake godine. Ali Kristova žrtva, prinesena jednom zauvijek, uklanja grijehe. Sve to baca svjetlo na veliki duhovni hram, u čijim dvorištima danas služi pomazani ostatak i “druge ovce” (Ivan 10:16; Jevrejima 9:24-28).

21. Što je ovo razmatranje pokazalo s obzirom na ispunjenje Psalma 97:11 i Priča Salamunovih 4:18 u apostolsko doba?

²¹ Prostor ne dozvoljava da navedemo više primjera, kao što su to bljeskovi svjetla koji se nalaze u pismima apostola Petra te u pismima učenika Jakova i Jude. No to što je prethodno navedeno trebalo bi biti dovoljno da pokaže kako su Psalam 97:11 i Priče Salamunove 4:18 imali svoje izrazito ispunjenje u apostolsko doba. Istina je počela napredovati od predodžbi i sjena do ispunjenjâ i realnosti (Galaćanima 3:23-25; 4:21-26).

22. Što se dogodilo nakon smrti apostola, i što će pokazati sljedeći članak?

²² Nakon smrti Isusovih apostola i nastupa prorečenog otpada, svjetlo istine samo je tinjalo (2. Solunjanima 2:1-11). Međutim, kao što je Isus obećao, Gospodar se nakon mnogih stoljeća vratio i našao ‘vjernog i mudrog slugu’ [‘vjernog i razboritog roba’, NW] kako “domašnjima” daje njihovu hranu u pravo vrijeme. Zato ga je Isus Krist postavio “nad svijem imanjem svojijem” (Matej 24:45-47). Kakvi su bljeskovi svjetla slijedili? To ćemo razmotriti u sljedećem članku.

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Koji biblijski reci pokazuju da razumijevanje istine usljeđuje postupno?

◻ Koji su neki od bljeskova svjetla zapisani u Djelima apostolskim?

◻ Kakvo se svjetlo nalazi u Evanđeljima?

◻ Kakve bljeskove svjetla sadrže Pavlova pisma?