“Najprije se mora propovijedati dobra vijest”
“Isto tako, najprije se mora u svim narodima propovijedati dobra vijest” (MARKO 13:10, NS).
1. Što razlikuje Jehovine svjedoke od svih religioznih organizacija kršćanstva i zašto?
OD svih koji tvrde da su kršćani, samo Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćaju zadatak da propovijedaju dobru vijest. Oni su jedina grupa u kojoj se svaki osobno osjeća odgovornim redovito posjećivati svoje bližnje i razgovarati s njima o Božjim namjerama. Zašto? Zato jer svaki Svjedok zna da on kao kršćanin mora biti Kristov sljedbenik (1. Petrova 2:21). Što to znači?
2. Što misle mnogi o Isusu Kristu, ali u čemu se sastojalo njegovo najvažnije djelo na Zemlji?
2 U očima mnogih Isus Krist je bio samo čovjek koji je činio dobro. Liječio je bolesne, hranio gladne, pokazivao je ljubav i dobrotu prema svima koji su se našli u nevolji. Ali, Isus je radio daleko više. On je prije svega bio revni propovjednik dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Nekoliko mjeseci nakon što je bio kršten u Jordanu, počeo je javno propovijedati: “Pokajte se, jer se približilo Kraljevstvo nebesko” (Matej 4:17, NS). A Markov izvještaj glasi: “Dođe Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest Božju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte u Radosnu vijest’” (Marko 1:14, 15, ST).
3, 4. a) Na što je Isus bacio težište u svojoj službi, iako je liječio sve bolesti? b) Zašto je Isus poslan? c) Sa čime je Isus usporedio svoje djelo propovijedanja i na što je pozivao svoje učenike?
3 Isus je pozvao Petra, Andriju, Jakova i Ivana da pođu s njim. Tako čitamo: “Isus je obilazio po svoj Galileji učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu, te ozdravljajući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu.” Kad ga je množica u Galileji pokušala zaustaviti, rekao je: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan”. Potom je krenuo da propovijeda u sinagogama Judeje (Matej 4:18-23; Luka 4:43, 44, NS).
4 Kad se vratio u Galileju Isus je počeo “redom obilaziti gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu” (Luka 8:1, ST). On je usporedio svoje djelo propovijedanja sa žetvom. “Da, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Matej 9:35–38, NS). Čak kad mu je množica uskratila odmor, “on ih (prijazno, NS) primi, te im je govorio o Kraljevstvu Božjem i ozdravljao sve koji su trebali ozdravljenja” (Luka 9:11, ST).
5. Koja je uputstva Isus dao svojim apostolima i drugim učenicima kad ih je poslao u službu propovijedanja?
5 Da, Isus je liječio bolesne i povremeno nahranio gladne. Ali, on se uglavnom bavio posredovanjem vijesti o Kraljevstvu svim ljudima. Želio je da to rade i njegovi sljedbenici. Nakon što je poučio svoje apostole poslao ih je po dvoje u službu propovijedanja i uputio ih: “A na svom putu propovijedajte i govorite: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko’” (Matej 10:7, NS). Luka izvještava: “Zatim ih posla da navješćuju Kraljevstvo Božje i da liječe bolesne” (Luka 9:2, ST). I sedamdesetorici učenika je zapovijedio da liječe bolesne i da govore: “Približi se k vama Kraljevstvo Božje” (Luka 10:9, ST).
6. Koja je uputstva u vezi službe propovijedanja Isus dao svojim sljedbenicima prije nego je uzašao na nebo?
6 Prije nego je uzašao na nebo Isus je opunomoćio svoje sljedbenike da nastave djelo propovijedanja i da ga prošire. Zapovijedio im je: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda ... učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio” (Matej 28:19, 20, NS). Također je rekao: “Primit ćete snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS). Dakle, Isus i njegovi apostoli prvenstveno su poklanjali pažnju propovijedanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu.
Kraljevstvo se treba propovijedati u naše vrijeme
7. Što je rekao Isus o djelu propovijedanja koje treba uslijediti u vrijeme “svršetka sustava stvari”?
7 U svom proročanstvu o događajima koji će uslijediti u vrijeme “svršetka sustava stvari” Isus je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:3, 14, NS). Ili, prema Marku 13:10 (NS): “Isto tako, najprije se mora u svim narodima propovijedati dobra vijest”. (Vidi također Otkrivenje 14:6, 7.)
8. a) U čemu se sastojala dobra vijest u vrijeme apostola? b) Što danas uključuje dobra vijest?
8 U ovim “posljednjim danima” dobra vijest o Kraljevstvu uključuje više nego u vrijeme kad je Isus boravio na Zemlji. Isus je propovijedao da se Kraljevstvo približilo, tako što je obraćao pažnju na činjenicu da se on kao Mesija i kralj nalazi među narodom (2. Timoteju 3:1; Matej 4:17; Luka 17:21). Dobra vijest koju su propovijedali prvi kršćani uključivala je Isusovo uskrsnuće i uzašašće na nebo, a krotki su bili potaknuti da vjeruju u Kraljevstvo koje će doći (Djela apostolska 2:22–24, 32; 3:19–21; 17:2, 3; 26:23; 28:23, 31). Budući da mi danas živimo u vremenu “svršetka sustava stvari” propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu obuhvaća i oduševljavajuću poruku da je Kraljevstvo već uspostavljeno na nebu (Otkrivenje 11:15–18; 12:10).
Tko će propovijedati dobru vijest?
9. a) Kojim se dokazima služe neki tvrdeći da propovijedanje dobre vijesti nije danas obavezno za sve kršćane? b) Kome je Jehova u prošlosti povjeravao propovijedanje svoje riječi i što to znači za nas danas?
9 Tko bi danas trebao sudjelovati u djelu propovijedanja? Kršćanstvo očito ne misli da se ta obaveza odnosi na svakoga. I doista, Isus nije utvrdio do u pojedinosti tko će izvršavati to djelo, kad je govorio o tome da će se propovijedati dobra vijest. Ali, koga bi Jehova inače upotrijebio za to djelo, ako ne one koji vjeruju njegovoj Riječi i koji su je počeli primjenjivati u svom životu? Kad je u Noino vrijeme Jehova odlučio upozoriti ono pokvareno čovječanstvo na uništenje koje će ga zadesiti, poslužio se čovjekom koji ‘je hodao s pravim Bogom‘ (1. Mojsijeva 6:9, 13, 14; 2. Petrova 2:5). Izraelskom je narodu upućivao proročanske riječi preko “svojih slugu, proroka” (Jeremija 7:25; Amos 3:7, 8). A Bogu predana nacija Izrael bila je u cjelini nacija Jehovinih svjedoka (2. Mojsijeva 19:5, 6; Izaija 43:10-12). Da, Jehova koristi predane mu sluge kao svoje svjedoke.
10. Kako nam redosljed riječi iz Mateja 28:19, 20 daje spoznati da zapovijed načiniti učenike vrijedi za sve kršćane?
10 Neki su mišljenja da je zapovijed o stvaranju učenika, zabilježena u Mateju 28:19, 20 bila dana samo apostolima, pa stoga ne vrijedi za kršćane u općenitom. Ali, zapazimo što je rekao Isus: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, ... učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio”. Isusovi sljedbenici su trebali naučiti nove učenike da drže sve što je on zapovijedio. A to je uključivalo ‘poći i načiniti učenike’. Nesumnjivo, i novi su učenici trebali biti poučeni da se i oni drže ove naročite zapovijedi.
11. a) Na što je bila obavezna kršćanska skupština prvog stoljeća? b) Što je potrebno da bi se moglo spasiti i što to sve uključuje?
11 Za kršćansku skupštinu prvog stoljeća govorilo se da je ‘Božji narod određen za posebnu svojinu, da bi objavio nadaleko odličnosti onoga koji ga je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo’ (1. Petrova 2:9). Njeni su članovi revno svjedočili o Božjem Kraljevstvu (Djela apostolska 8:4, 12). Svima “svetima” ili pomazanim kršćanima u Rimu bilo je rečeno: “Ustima se daje javna izjava za spasenje” i “svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen” (Rimljanima 1:7, NS; 10:9, 10, 13, NS). Ova javna izjava za spasenje, koja se daje prilikom krštenja, uključuje također i javno propovijedanje dobre vijesti o Jehovinom Kraljevstvu.
12, 13. a) Što je uključeno u “javno izjavljivanje naše nade”, prema Jevrejima 10:23? b) Kako Psalam 96 ukazuje na potrebu javnog izjavljivanja izvan skupštine i kako je to potvrđeno u Otkrivenju 7:9, 10?
12 Apostol Pavao je pisao hebrejskim kršćanima: “Držimo se čvrsto javnog izjavljivanja naše nade bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao” (Jevrejima 10:23, NS). Ovo javno izjavljivanje nije ograničeno samo na skupštinske sastanke (Psalam 40:9, 10). Iz Psalma 96:2, 3, ST jasno spoznajemo da proročansku zapovijed treba propovijedati izvan skupštine, to znači i drugim narodima. Tamo čitamo: “Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. Nek se govori među poganima: ‘Jahve kraljuje’”. Zaista, Isus je prema Mateju 28:19, 20 i Djelima apostolskim 1:8 zapovijedio kršćanima da propovijedaju i poganima.
13 Na to propovijedanje u javnosti osvrnuo se Pavao pišući pomazanim hebrejskim kršćanima: “Neka bi kroz njega uvijek prinosili Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime” (Jevrejima 13:15, NS). Prema jednoj viziji iz Otkrivenja “veliko mnoštvo” sakupljeno iz svih naroda uzvikuje jakim glasom: “Spasenje zahvaljujemo našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu” (Otkrivenje 7:9, 10, NS). Danas, u vrijeme “svršetka sustava stvari” dobru vijest propovijedaju Jehovi predani svjedoci, naime ostatak Kristove duhovne braće i njihovi ovcama slični drugovi, koji sačinjavaju “veliko mnoštvo”. Ali, kako izvršavaju to djelo?
‘Javno i od kuće do kuće’
14. Gdje je propovijedao Isus i koje temeljno načelo možemo izvesti iz toga?
14 Isus se u svojoj propovjedničkoj djelatnosti uvijek direktno obraćao ljudima. Primjerice, čitamo da je propovijedao u sinagogama. Zašto tamo? Jer su se tu na sabat sakupljali ljudi, da bi slušali čitanje i razgovor o Pismu (Matej 4:23; Luka 4:15–21). Isus je propovijedao i dok je putovao, na obali mora, na padinama brežuljaka, na jednom bunaru izvan grada, i u stanovima. Propovijedao je svugdje gdje je bilo ljudi (Matej 5:1, 2; Marko 1:29-34; 2:1-4, 13; 3:19; 4:1, 2; Luka 5:1-3; 9:57-60; Ivan 4:4-26).
15. a) Koja je uputstva dao Isus svojim učenicima, kad ih je poslao propovijedati? b) Kako to objašnjavaju neki komentatori?
15 Kad je Isus poslao svoje učenike u propovijedanje također ih je uputio da idu direktno k ljudima. To je vidljivo iz uputstva zabilježenog u Mateju 10:1-15, 40-42. Prema 11. retku (NS) rekao je: “U koji grad ili selo uđete, pronađite tko je u njemu dostojan i ostanite tamo do svog odlaska.” “Stvarnost” prevodi ovaj citat ovako: “Ispitajte ima li tu tko dostojan” — kao da su se učenici trebali kod neke poznate ili dobro obaviještene osobe u mjestu interesirati tko uživa dobar glas, pa je stoga dostojan vijesti. (Vidi također Bakotićev prijevod i NZ od G. Raspudića.) Na taj način neki komentatori Biblije objašnjavaju 11. redak.
16. Koje objektivno razmatranje Isusovih riječi iz Mateja 10:11 daje spoznati kako su apostoli trebali tražiti dostojne?
16 Međutim, treba imati na umu da većina teologa kršćanstva ne polazi od kuće do kuće, a mnogi komentatori Biblije tumače Sveto pismo na temelju vlastitog iskustva. Ali, objektivno razmatranje Isusovog uputstva pokazuje da su njegovi učenici tražili ljude, bilo od kuće do kuće, ili u javnosti i tada im prenosili vijest o Kraljevstvu (Matej 10:7). Reagiranje tih ljudi pokazalo je da li su ‘dostojni’ ili ne (Matej 10:12–15).
17. Što dokazuje da Isusovi učenici nisu posjećivali dostojne ljude samo na preporuku ili na dogovor?
17 To proizlazi iz Isusovih riječi, a zapisanih u Mateju 10:14, gdje čitamo: “Ako vas gdje ne prime, ili ne poslušaju vaših riječi, iziđite iz te kuće ili grada i otresite prah sa svojih nogu.” Isus je govorio o tome da njegovi učenici moraju bez poziva posjećivati ljude da bi im propovijedali. Oni su sigurno prihvaćali i ponudu da se smjeste kod neke osobe koja je pozitivno reagirala na vijest (Matej 10:11). Ipak, najvažnije je bilo djelo propovijedanja. U Luki 9:6 (ST), čitamo: “Oni krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu vijest i svuda ozdravljahu bolesnike”. (Vidi također Luka 10:8, 9.) Dostojni ljudi koji su primali u svoj dom učenike kao proroke, te im možda dali “čašu hladne vode” ili čak i prenoćište, nisu ostali bez nagrade. Oni su čuli vijest o Kraljevstvu (Matej 10:40-42).
18, 19. a) Kako su prvi kršćani provodili djelo propovijedanja, prema Djelima apostolskim 5:42? b) Kako Pavlove riječi iz Djela apostolskih 20:20,21 pokazuju da on nije govorio o internom pastirskom djelu, nego o službi koju je vršio među nevjernicima?
18 Nakon osnivanja kršćanske skupštine, čitamo o apostolima: “Svakoga su dana u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka poučavati i objavljivati dobru vijest o Kristu Isusu”. (Djela apostolska 5:42, NS; vidi također Novi svijet prijevod Svetog pisma sa uputama.) Grčki izraz preveden “od kuće do kuće” glasi kat’oi’kon. Riječ kata‘ ovdje treba razumjeti u razdijeljenom smislu. Dakle, možemo reći da je propovijedanje učenika bilo razdijeljeno, raspoređeno od kuće do kuće. Oni nisu obavljali samo izabrane, prethodno dogovorene posjete. Na sličnu upotrebu riječi kata‘ nailazimo u izrazu “od grada do grada, i od sela do sela” u Luki 8:1.
19 Isti taj izraz u množini, kat’oi’kous upotrebljava apostol Pavao u Djelima apostolskim 20:20 (NS), gdje čitamo: “... ništa korisno nisam izostavio reći vam i poučiti vas javno i od kuće do kuće”. Izraz “od kuće do kuće” u raznim prijevodima glasi “u vašim domovima”, “po kućama”. Stoga neki kršćanski komentatori Biblije kažu da se Pavao tu osvrnuo na pastirske posjete u domovima vjernika. No, njegove slijedeće riječi pokazuju da je govorio o službi koju je vršio među nevjernicima, jer je rekao: “Nego sam dao temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima o pokajanju k Bogu i vjeri u našeg Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:21, NS).
20. a) U kojem omjeru propovijedaju Jehovini svjedoci danas dobru vijest? b) Koje bi se pitanje moglo postaviti u vezi nastavljanja djela propovijedanja?
20 Dakle, i u današnje vrijeme treba se koristiti ovom metodom u dostizanju ljudi, dok se “dobra vijest o Kraljevstvu propovijeda po cijeloj nastanjenoj zemlji ... za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14, NS). Već preko 65 godina Jehovini svjedoci propovijedaju redovno dobru vijest o uspostavljenom Kraljevstvu, javno i od kuće do kuće — sada u 210 zemalja. Kakvo je veličanstveno svjedočanstvo dano na taj način! A sve to unatoč činjenici da većina ljudi danas sluša vijest “bez odaziva”, osim u slučaju kad se ljute (Matej 13:15, NS). Zašto Jehovini svjedoci nastavljaju ustrajno propovijedati čak i tamo gdje ih ljudi odbijaju poslušati, ili im čak pružaju otpor? Na ta ćemo pitanja odgovoriti u slijedećem članku.
Kako bi odgovorio?
◻ Čime se prema Svetom pismu odlikovala Isusova propovjednička djelatnost?
◻ Koja su uputstva dobili apostoli za službu propovijedanja?
◻ Koje se djelo treba izvršiti u naše vrijeme i zašto?
◻ Koga upotrebljava Jehova danas za propovijedanje dobre vijesti?
◻ Gdje i kako treba provoditi djelo propovijedanja?