Neprestano pazi na svoje poučavanje

“Neprestano pazi na sebe i na svoje poučavanje. Ostani kod tih stvari, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. TIMOTEJU 4:16, NW).

1, 2. Zašto su u današnje vrijeme hitno potrebni revni učitelji?

“IDITE (...) i naučite sve narode (...), učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao” (Matej 28:19, 20). S obzirom na ovu zapovijed Isusa Krista, svi se kršćani trebaju truditi da postanu učitelji. Revni su učitelji potrebni da bi osobama iskrena srca pomogli doći do spoznaje o Bogu prije nego što bude prekasno (Rimljanima 13:11). Apostol Pavao je poticao: “Propovijedaj riječ, čini to hitno u povoljno vrijeme, u teško vrijeme” (2. Timoteju 4:2, NW). To zahtijeva poučavanje kako unutar tako i izvan skupštine. Doista, sam propovjednički zadatak ne svodi se samo na objavljivanje Božje poruke. Da bi zainteresirane osobe postale učenici, potrebno je djelotvorno poučavanje.

² Živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1, NW). Ljudi su indoktrinirani svjetovnim filozofijama i lažnim učenjima. Mnogi su “zamračeni u svom razumu” i ‘izgubili su svaki ćudoredni osjećaj’ (Efežanima 4:18, 19, St). Neki imaju bolne emocionalne rane. Da, ljudi su doista “smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Pa ipak, služeći se vještinom poučavanja, osobama iskrena srca možemo pomoći da učine potrebne promjene.

Učitelji unutar skupštine

3. (a) Što obuhvaća Isusova zapovijed o poučavanju? (b) Na kome prvenstveno leži odgovornost za poučavanje unutar skupštine?

³ Milijuni ljudi putem biblijskih studija osobno primaju poduku. Međutim, novim je osobama nakon krštenja i dalje potrebna pomoć da bi postale ‘ukorijenjene i utemeljene’ (Efežanima 3:17). Dok izvršavamo Isusovu zapovijed zapisanu u Mateju 28:19, 20 i usmjeravamo nove osobe k Jehovinoj organizaciji, one izvlače korist iz poučavanja unutar same skupštine. Prema riječima iz Efežanima 4:11-13, muškarci su imenovani da služe kao ‘pastiri i učitelji, da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Kristova’. Njihova vještina poučavanja ponekad zahtijeva da se ‘ukori, prekori, opomene sa svom dugotrpljivošću’ (2. Timoteju 4:2, NW). Uloga učitelja bila je toliko važna da je Pavao pišući Korinćanima učitelje naveo odmah nakon apostola i proroka (1. Korinćanima 12:28).

4. Kako nam to što poučavamo pomaže da budemo poslušni Pavlovoj opomeni zapisanoj u Jevrejima 10:24, 25?

⁴ Istina, ne služe svi kršćani kao starješine, ili nadglednici. Pa ipak, svi su ohrabreni međusobno se pobuđivati na ‘ljubav i dobra djela’ (Jevrejima 10:24, 25). Na sastancima to uključuje davanje kvalitetno pripremljenih, iskrenih komentara koji izgrađuju i ohrabruju druge. Osim toga, iskusni objavitelji Kraljevstva mogu ‘pobuđivati na dobra djela’ tako da prenose svoje znanje i iskustvo novima surađujući s njima u službi propovijedanja. U takvim, a i u nekim neformalnim prilikama može se posredovati korisna poduka. Naprimjer, zrele se žene potiče da “uče dobru” (Titu 2:3).

Steći uvjerenje

5, 6. (a) Po čemu se pravo kršćanstvo razlikuje od krivog obožavanja? (b) Kako starješine pomažu novima da donose mudre odluke?

⁵ Prema tome, pravo kršćanstvo stoji u izrazitoj suprotnosti s krivim religijama, od kojih mnoge žele upravljati razmišljanjem svojih pripadnika. Kada je Isus bio na Zemlji, vjerski su vođe svojim ugnjetavačkim, ljudskim predajama željeli upravljati praktički svakim područjem u životu naroda (Luka 11:46). Često je to bio slučaj i sa svećenicima nazovikršćanstva.

⁶ Međutim, pravo obožavanje predstavlja ‘svetu službu’ koju vršimo uz ‘snagu razuma’ (Rimljanima 12:1, NW). Jehovini su sluge stekli ‘uvjerenje’ (2. Timoteju 3:14, NW). Ponekad oni koji predvode moraju pružiti neke smjernice ili uvesti određene procedure da bi skupština mogla nesmetano funkcionirati. Međutim, starješine ne donose odluke umjesto svojih sukršćana, već ih uče da ‘razlikuju dobro i zlo’ (Jevrejima 5:14). Starješine to u prvom redu čine tako što hrane skupštinu “riječima vjere i dobrom naukom” (1. Timoteju 4:6).

Paziti na svoje poučavanje

7, 8. (a) Kako mogu ljudi prosječnih sposobnosti služiti kao učitelji? (b) Što pokazuje da svatko mora osobno ulagati napore ako želi postati djelotvoran učitelj?

⁷ No vratimo se sada zadatku poučavanja koji uključuje sve nas. Da li sudjelovanje u tom djelu zahtijeva neke posebne vještine, obrazovanje ili sposobnosti? Ne nužno. Ovo svijetom rašireno djelo poučavanja najvećim dijelom izvršavaju obični ljudi prosječnih sposobnosti (1. Korinćanima 1:26-29). Pavao objašnjava: “Ovo blago [službu] imamo u zemljanijem sudovima [nesavršenom tijelu], da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas” (2. Korinćanima 4:7). Ogroman uspjeh koji je postiglo svjetsko djelo propovijedanja o Kraljevstvu dokaz je moći Jehovinog duha!

⁸ Pa ipak, svatko treba osobno uložiti koncentrirane napore da bi postao “rad[nik] koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja riječju istine” (2. Timoteju 2:15). Pavao je poticao Timoteja: “Neprestano pazi na sebe i na svoje poučavanje. Ostani kod tih stvari, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Timoteju 4:16, NW). Na koji se način pazi na svoje poučavanje, bilo unutar bilo izvan skupštine? Da li to nužno znači da treba ovladati izvjesnim vještinama ili metodama poučavanja?

9. Što je važnije od urođenih sposobnosti?

⁹ U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus je nesumnjivo pokazao da na izvanredan način vlada metodama poučavanja. Kad je završio svoju propovijed, ‘divio se narod njegovoj nauci’ (Matej 7:28). Naravno, nitko od nas ne može poučavati onako kako je to Isus činio. Međutim, mi ne moramo bezuvjetno biti vješti govornici da bismo bili djelotvorni učitelji. Pa, prema Jobu 12:7, čak i ‘stoka’ i “ptice” mogu bez riječi poučavati! Pored bilo kojih urođenih sposobnosti ili vještina koje možda posjedujemo, ono što je naročito važno jest to ‘kakve smo osobe’ — kakva svojstva posjedujemo i kakve smo duhovne navike stekli koje bi osobe koje poučavamo mogle oponašati (2. Petrova 3:11, NW; Luka 6:40).

Istraživači Božje Riječi

10. Na koji je način Isus ostavio dobar primjer kao istraživač Božje Riječi?

¹⁰ Djelotvoran učitelj biblijskih istina mora biti istraživač Božje Riječi (Rimljanima 2:21). Isus Krist je u tom pogledu pružio izvanredan primjer. Tijekom svoje službe Isus je citirao misli koje su odgovarale odlomcima iz oko polovine knjiga Hebrejskih pisama ili se osvrnuo na njih.a Njegovo poznavanje Božje Riječi bilo je očito kada su ga, u dobi od 12 godina, našli kako “sjedi medju učiteljima, i sluša ih, i pita ih” (Luka 2:46). Kao odrastao čovjek, Isus je imao običaj odlaziti u sinagogu, gdje se čitala Božja Riječ (Luka 4:16).

11. Koje bi dobre navike proučavanja učitelj trebao razvijati?

¹¹ Da li ti gorljivo čitaš Božju Riječ? Kopanjem po njoj možeš “razumjeti strah Gospodinov, i poznanje Božije naći” (Priče Salamunove 2:4, 5). Zato razvijaj dobre navike proučavanja. Nastoj svaki dan pročitati dio Božje Riječi (Psalam 1:2). Stvori si naviku pročitati svako izdanje Kule stražare i Probudite se! čim ga dobiješ. Budi vrlo pažljiv na skupštinskim sastancima. Nauči temeljito istraživati. Ako naučiš ‘pomno ispitivati sve od početka’, to ti može pomoći da prilikom poučavanja ne posreduješ preuveličane ili netočne informacije (Luka 1:3, St).

Iskazivati ljubav i poštovanje prema osobama koje se poučava

12. Kakav je stav imao Isus prema svojim učenicima?

¹² Još jedno vrlo važno svojstvo jest ispravan stav prema osobama koje podučavaš. Farizeji su s prezirom gledali na ljude koji su slušali Isusa. “Narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je”, rekli su (Ivan 7:49). No Isus je duboko ljubio i cijenio svoje učenike. Rekao je: “Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što čuh od oca svojega” (Ivan 15:15). Iz toga je vidljivo na koji način Isusovi učenici trebaju izvršavati svoje djelo poučavanja.

13. Kako je Pavao gledao na one koje je poučavao?

¹³ Pavao, naprimjer, prema osobama koje je poučavao nije imao hladan, službeni odnos. On je Korinćanima rekao: “Ako imate i trista učitelja u Kr[i]stu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Kr[i]stu Isusu rodih evangjeljem” (1. Korinćanima 4:15). Pavao je ponekad čak i plakao dok je opominjao one koje je poučavao! (Djela apostolska 20:31). Isto tako, bio je izuzetno strpljiv i dobrohotan. Stoga je mogao Solunjanima reći: “Bismo krotki medju vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu” (1. Solunjanima 2:7).

14. Zašto je toliko važno biti osobno zainteresiran za osobe s kojima proučavamo Bibliju? Navedi primjer koji to pokazuje.

¹⁴ Oponašaš li Isusa i Pavla? Iskrena ljubav prema osobama koje poučavamo itekako može nadoknaditi bilo koje naše nedostatke što se tiče urođenih sposobnosti. Osjećaju li osobe s kojima proučavamo Bibliju da smo osobno iskreno zainteresirani za njih? Uzimamo li si vremena da bismo ih upoznali? Jedna je kršćanka, kad je zainteresirana osoba kojoj je pomagala slabo duhovno napredovala, ljubazno upitala: “Jeste li zabrinuti zbog nečega?” Žena je stala otkrivati što joj je na srcu, pričajući o mnogim stvarima koje su je zabrinjavale i izazivale tjeskobu. Taj se srdačan razgovor pokazao kao prekretnica za tu ženu. U takvim je prilikama prikladno navesti neke utješne i ohrabrujuće misli i riječi iz Biblije (Rimljanima 15:4). No, riječ opreza: Osoba koja proučava Bibliju možda brzo napreduje, no možda još uvijek nije odbacila neke nekršćanske postupke. Stoga možda ne bi bilo mudro previše se blisko družiti s takvom osobom. Treba se držati doličnih kršćanskih granica (1. Korinćanima 15:33).

15. Kako možemo pokazivati poštovanje prema osobama koje poučavamo Bibliji?

¹⁵ Iskazivati poštovanje prema osobama koje poučavamo podrazumijeva da nećemo pokušavati upravljati njihovim privatnim životom (1. Solunjanima 4:11). Naprimjer, mogli bismo proučavati sa ženom koja živi s muškarcem u vanbračnoj vezi. Možda zajedno imaju djecu. Stekavši točnu spoznaju o Bogu, žena sada želi dovesti svoj život u sklad s Jehovinim mjerilima (Jevrejima 13:4). Da li da se uda za tog čovjeka ili da se razdvoji od njega? Mi smo možda čvrstog uvjerenja da bi udaja za čovjeka koji ima vrlo mali ili nikakav interes za duhovne stvari predstavljala prepreku njenom budućem napretku. S druge strane, možda smo zabrinuti za dobrobit djece te smatramo da bi bilo bolje za nju da se uda. Što god da je slučaj, bilo bi neuljudno i bezobzirno uplitati se u život osobe s kojom proučavamo i pokušavati joj nametnuti svoje mišljenje o takvim stvarima. U krajnjoj liniji, ona je ta koja će morati živjeti s posljedicama svoje odluke. Zar ne bi onda bilo najbolje takvu osobu naučiti da koristi vlastite “moći zapažanja” i da sama odluči što treba učiniti? (Jevrejima 5:14, NW).

16. Kako mogu starješine pokazivati ljubav i poštovanje prema Božjem stadu?

¹⁶ Osobito je važno da se skupštinski starješine s ljubavlju i poštovanjem ophode sa stadom. Pavao je pišući Filemonu rekao sljedeće: “Ako i imam veliku slobodu u Kr[i]stu da ti zapovijedam što je potrebno, ali opet molim ljubavi radi” (Filemonu 8, 9). Ponekad se u skupštini mogu javiti frustrirajuće situacije. Može čak biti neophodno zauzeti čvrst stav. Pavao je hrabrio Tita da ‘bez šteđenja ukorava [prijestupnike] da budu zdravi u vjeri’ (Titu 1:13). No ipak, nadglednici moraju biti pažljivi kako se nikada ne bi članovima skupštine obraćali neljubazno. “Sluga se Gospodnji ne smije svađati”, napisao je Pavao, “već prema svima mora biti ljubezan, sposoban poučiti i pretrpjeti” (2. Timoteju 2:24, St; Psalam 141:3).

17. Koju je grešku učinio Mojsije, i što mogu starješine naučiti iz toga?

¹⁷ Nadglednici moraju neprestano imati na umu da surađuju s ‘Božjim stadom’ (1. Petrova 5:2). Mojsije je, premda je bio ponizan, tu činjenicu nakratko izgubio iz vida. Izraelci “dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima” (Psalam 106:33). Takav neispravan postupak prema Božjem stadu uvelike je izazvao Njegovo negodovanje, a daleko od toga da su pripadnici tog stada bili nedužni (4. Mojsijeva 20:2-12). Kada se suoče sa sličnim izazovima u današnje vrijeme, starješine trebaju nastojati poučavati i pružati smjernice s uvidom i dobrohotnošću. Braća će najbolje reagirati ako se s njima ophodimo obzirno i kao s pojedincima kojima je potrebna pomoć, a ne kao s osobama za koje nema nade da će se ikada popraviti. Starješine trebaju zadržati pozitivan stav kakav je imao Pavao kad je rekao: “Uzdamo se u Gospodina za vas da ono što vam zapovijedamo i činite i činićete” (2. Solunjanima 3:4).

Reagirati na njihove potrebe

18, 19. (a) Kako trebamo reagirati na potrebe osoba koje proučavaju Bibliju, a imaju ograničene sposobnosti? (b) Kako možemo pomoći osobama koje imaju problema kad je riječ o nekim konkretnim pitanjima?

¹⁸ Djelotvoran učitelj spreman je prilagoditi se sposobnostima i ograničenjima osobe koju poučava. (Usporedi Ivana 16:12.) U Isusovoj usporedbi o talentima gospodar je različite prednosti dao “svakomu prema njegovoj sposobnosti” (Matej 25:15, St). Mi možemo prilikom vođenja biblijskih studija postupati na sličan način. Naravno, bilo bi poželjno proučavanje biblijske publikacije završiti u relativno kratkom periodu. Međutim, mora se uzeti u obzir da ne znaju svi jednako dobro čitati niti svi mogu jednako brzo usvajati nove pojmove. Stoga je potrebno razborito procijeniti kada prijeći na sljedeću točku u proučavanju, ukoliko je zainteresiranim osobama teško slijediti brzi tempo. Nije toliko važno prelaziti gradivo određenim tempom koliko je važno pomagati osobi koja proučava da shvati smisao onoga što uči (Matej 13:51).

¹⁹ Jednako je i s osobama koje proučavaju Bibliju, a imaju problema kad je riječ o nekim konkretnim pitanjima, kao što su primjerice Trojstvo ili vjerski praznici. Premda najčešće nije potrebno studij proširivati biblijskim podacima koje smo dodatno istražili, ponekad to možemo učiniti ukoliko je očigledno da bi to bilo korisno. Pritom treba dobro procijeniti stvari kako se ne bi bespotrebno usporavao napredak osobe.

Izražavaj oduševljenje!

20. Kakav je primjer pružio Pavao što se tiče izražavanja oduševljenja prema onome o čemu je poučavao i uvjerenosti u to?

²⁰ “Budite ognjeni u duhu”, kaže Pavao (Rimljanima 12:11). Doista, bilo da vodimo biblijski studij bilo da sudjelujemo na nekom skupštinskom sastanku, to trebamo činiti revno i s oduševljenjem. Pavao je Solunjanima rekao: “Evangjelje naše ne bi k vama samo u riječi nego i u sili i u Duhu svetome, i u velikom priznanju” (1. Solunjanima 1:5). Stoga su im Pavao i njegovi suradnici dali ‘ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše’ (1. Solunjanima 2:8).

21. Kako možemo zadržati oduševljenje prema svojim zadacima poučavanja?

²¹ Iskreno oduševljenje rezultat je čvrstog uvjerenja da osobe s kojima proučavamo Bibliju trebaju čuti ono što im želimo reći. Nikad nemojmo niti jedan zadatak poučavanja smatrati rutinom. Pismoznalac Ezdra je sasvim sigurno u tom pogledu pazio na svoje poučavanje. On je “upravio srce svoje da istražuje zakon Gospodinov i da ga izvršuje i da uči Izraela” (Ezdra 7:10). I mi bismo trebali slično postupati tako da se temeljito pripremamo i razmišljamo o važnosti gradiva. Molimo se Jehovi da nas ispuni vjerom i pruži nam uvjerenje (Luka 17:5). Naše oduševljenje može osobama koje proučavaju Bibliju pomoći da razviju istinsku ljubav prema istini. Naravno, paziti na svoje poučavanje može obuhvaćati i korištenje konkretnih metoda poučavanja. Naš će sljedeći članak razmotriti neke od tih metoda.

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Zašto su u današnje vrijeme potrebni vješti kršćanski učitelji?

◻ Koje dobre navike proučavanja možemo razvijati?

◻ Zašto je toliko važno pokazivati ljubav i poštovanje prema onima koje poučavamo?

◻ Kako možemo reagirati na potrebe osoba s kojima proučavamo Bibliju?

◻ Zašto su oduševljenje i uvjerenost vrlo važni prilikom poučavanja drugih?

[Slika na stranici 10]

Dobri učitelji i sami proučavaju Božju Riječ

[Slika na stranici 13]

Budi osobno zainteresiran za osobe koje proučavaju Bibliju