Zadivljujuća sveobuhvatnost Božje dobrote

BOG je dobar! Koliko si puta čuo ovaj izraz ili si ga čak i sam koristio? Ali jesi li ikada razmišljao o sveobuhvatnosti Božje dobrote u tvoju korist? Takvo razmišljanje produbljuje naše cijenjenje osobina Boga kojeg obožavamo.

Ipak, prvo trebamo razumjeti što je dobrota. Dobrota je, naravno, osobina onoga koji je dobar, a nasuprot onome koji je zao. Ali dobrota je više od toga. To je aktivna osobina. Dobra osoba čini dobro. I Bog u svojoj dobroti čini za nas mnogo dobrih stvari, čime zagrijava naša srca i privlači nas.

Širok raspon Božje dobrote vidi se iz njegovih riječi Mojsiju u Sinajskoj pustinji. Tu je obećao svom vjernom sluzi: “Sâm ću ja prouzročiti da sva moja dobrota prođe pred tvojim licem.” Ispunjavajući to obećanje i upotrebljavajući svoje vlastito ime, Bog dalje kaže: “Jehova, Jehova, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i obilan u privrženoj ljubavi i istini, koji čuva privrženu ljubav za tisuće, oprašta grešku i prijestup i grijeh, ali nikako neće dati izuzeće od kazne” (2. Mojsijeva 33:19, NS; 34:6, 7, NS).

Dakle, Božja dobrota uključuje njegovu milost kao i milosrđe, privrženu ljubav i istinu. Osim toga, njegova dobrota je vidljiva u tome što je “spor na gnjev”, i što ima veliku strpljivost. To međutim ne znači da je on nalik previše popustljivom roditelju, koji dopušta da se grijeh nesmetano nastavlja u vječnost. “Nikako neće dati izuzeće od kazne” nepokajničkim grešnicima. Dobar Bog ne može dozvoliti da zlo nesmetano postoji.

Obilje Božje dobrote

Razmotrimo sada neke od načina na koji je Bog pokazao svoju dobrotu. Kao prvo, bio je dobar prema ljudima kad je stvorio Zemlju. On nije priredio samo stvari neophodne za ljudski život. Štoviše, on je bogato osposobio naš planet da život na njemu učini pravim užitkom. Dao je piće i hranu u velikoj raznolikosti. Učinio je oduševljavajuću različitost životinja i ptica, i stvorio je cvijeće koje pridaje boju i ljepotu našoj okolini. Osim toga, načinio je mnoge različite oblike krajolika koje je užitak gledati. Zaista, svaki put kad vidimo veličanstveni zalaz sunca ili čudesne formacije oblaka vidimo dokaze Božje dobrote!

Kad je stvorio čovjeka i ženu ponovno je došla do izražaja Božja dobrota. On je dao Adamu i Evi savršena, zdrava tijela i smjestio ih u Edenski vrt. Zatim im je povjerio uzbudljiv i izazovan zadatak: “Napunite zemlju i sebi je podvrgnite.” On je, dakle, pred njih postavio izgled da vječno uživaju život na rajskoj Zemlji među svojim mnogobrojnim potomstvom (1. Mojsijeva 1:26-28, NS; 2:7-9). Kakav predivan svadbeni poklon za prvi ljudski par!

Čak i kad su se Adam i Eva pobunili, Bog ih nije potpuno napustio. Da ih je u tom trenutku kaznio trenutnom smrću, on bi učinio samo ono što je pravo. Međutim, on je bio dobar prema sada grešnom ljudskom paru. Dopustio im je da žive još neko vrijeme i da imaju djecu (1. Mojsijeva 5:1-5).

Štoviše, Božja dobrota prema palom čovječanstvu nastavila se sve do sada. Kao što je kralj David rekao: “Jehova je dobar prema svima, i njegove su milosti nad svim njegovim djelima” (Psalam 145:9, NS). On pruža obilno, tako da se ljudski život može nastaviti na njegovom posjedu, Zemlji. Isus je rekao Židovima svog vremena: ‘Vaš Otac koji je na nebesima. . . čini da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima i da kiša pada i pravednima i nepravednima’ (Matej 5:45, NS). Svaka glad ili oskudica koji postoje nisu zato jer je Bog propustio učiniti pripreme za čovječanstvo. Oni postoje zbog pokvarenosti, okrutnosti i nedjelotvornosti ljudi.

Bog također dopušta čovječanstvu da iskorištava zemljino rudno bogatstvo i nije od njih sakrio određenu mjeru razumjevanja zvjezdanih nebesa i materijalnog sastava stvari. Zaista, Jehova je dobar čovječanstvu, iako mnogi drsko kažu da nema Boga, a drugi zloupotrebljavaju njegovu dobrotu za sebične ciljeve, čak i do mjere da ugnjetavaju druge ljude (Psalam 14:1).

Božja dobrota prema onima koji vjeruju

Ako je, dakle, Bog dobar prema čovječanstvu u općenitom, njegovi postupci s onima koji vjeruju zaista griju srce. Kao prvo, kad su se Adam i Eva pobunili, Bog je prorekao da će se pojaviti “sjeme” koje će konačno nadvladati loše posljedice njihovog grijeha (1. Mojsijeva 3:15). Kako je vrijeme prolazilo, mnogi Adamovi potomci vjerno su obožavali Boga usprkos svojoj nesavršenosti, i to im je rano proročanstvo dalo nadu za bolju budućnost. Jedan od tih vjernih obožavatelja, Abraham, čak je nazvan ‘Jehovinim prijateljem’ (Jakov 2:23).

Bog je obećao Abrahamu da će njegovi potomci prerasti u mnoge narode i da će glavna linija njegovih potomaka naslijediti zemlju Kanaan. U ispunjenju ovoga, Izraelci, Abrahamovi potomci, kasnije su bili organizirani u naciju (1. Mojsijeva 17:3-8; 2. Mojsijeva 19:6). Bog je ponovno bio dobar toj novoj naciji, izbavivši ih iz ropstva u Egiptu, štiteći ih u divljini, pripremivši im zakon i svećenstvo, i konačno, davši im plodnu zemlju Kanaan kao nasljedstvo.

Konačno, Izrael je postao kraljevstvo, i Jehova je povjerio njegovom trećem ljudskom kralju, Salamunu, da izgradi hram u Jeruzalemu kao svjetskom središtu za njegovo obožavanje. Kad je hram bio dovršen, održana je veličanstvena ceremonija posvećenja i radostan praznik. Nakon toga, kaže zapis, Izraelci su ‘počeli blagoslivljati kralja i odlaziti svojim kućama veseleći se i osjećajući radost srca zbog sve dobrote koju je pružio Jehova’ (1. Carevima 8:66, NS). Bilo je i drugih prilika kad su srca Izraelaca bila prepuna zbog Božje dobrote prema njima.

Ipak, na žalost, oni nisu uvijek cijenili svoju prednost da su obožavatelji jednog, pravog Boga. Konačno su Izraelci kao cjelina postali nevjerni, i 607. g. pr. n. e. Jehova je dozvolio da budu odvedeni kao zarobljenici u Babilon. Kao što je Bog rekao Mojsiju, baš zbog svoje dobrote “nikako neće dati izuzeće od kazne” (2. Mojsijeva 34:7, NS).

Međutim, nakon 70 godina Bog je dobrostivo doveo vjerni ostatak Izraelaca natrag u njihovu zemlju. Što ga je potaklo da to učini? Njegova dobrota. Jeremija je proročanski pisao o izraelskom povratku iz Babilona: “Oni će sigurno doći i uživati radosno na visini sionskoj i postat će sjajni zbog dobrote Jehovine.” Prorok nastavlja: “ ‘Moj će narod biti zadovoljen dobrotom mojom’, riječ je Jehovina” (Jeremija 31:12, 14, NS).

Konačno, Isus je došao na Zemlju i pokazao se da je “sjeme” prorečeno u proročanstvu izrečenom još u Edenu (1. Mojsijeva 3:15). Biblija kaže: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da tko god pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16, NS). Smrt Isusa omogućila je otkupninu za ljude, da ih otkupi iz grijeha i povrati ih u savršenstvo. Tako će loše posljedice Adamovog grijeha konačno biti nadvladane. Kao što je Pavao pisao Rimljanima: “Kroz neposlušnost jednoga čovjeka mnogi [su] učinjeni grešnicima, tako će i kroz poslušnost jednog čovjeka mnogi biti učinjeni pravednima” (Rimljanima 5:19, NS). Zahvaljujući Božjoj dobroti ljudi iskrena srca sad imaju nadu za postizanje vječnog života. Oni mogu postati čak i Božji prijatelji, kao što je bio Abraham.

Bog nastavlja čak i danas pokazivati dobrotu onima koji ga obožavaju. On daje savjet kroz Bibliju da im pomogne riješiti njihove probleme (Psalam 119:105). On nudi besplatan dar svog duha kako bi im pomogao udovoljiti njegovim pravednim mjerilima. On također otkriva svoje namjere, pa se pravi kršćani raduju novom svijetu pravednosti koji će nastupiti nakon što ovaj stari svijet prođe (Priče Salamunove 4:18; 2. Petrova 3:13). Kršćani se pouzdaju u to jer im je Bog u svojoj dobroti otkrio te stvari u svojoj nepogrešivoj Riječi (2. Timoteju 3:16).

Da, razmišljanje o Božjoj dobroti sigurno grije naša srca i privlači nas njemu, ali se postavlja i jedno pitanje:

Koliku ćeš korist izvući iz Božje dobrote?

Ustvari, bez obzira tko si, već sad se koristiš Božjom dobrotom. Dišeš, jedeš, piješ, raduješ se životu — sve su to darovi od Boga. Međutim, imaš li najveću moguću korist? Ne zaboravi, Božja dobrota prema Adamu i Evi bila je ograničena nakon što su pogriješili. Slično tome, on će ograničiti svoju darežljivost prema nama ukoliko na pravi način ne odgovorimo na njegovu dobrohotnost. Kako to možemo učiniti?

Psalmist je molio: “Nauči me samoj dobroti, razboritosti i spoznaji, jer u tvoje zapovijedi pokazujem vjeru” (Psalam 119:66, NS). To bi trebala biti i naša molitva. Kao što je Bog dobar, i mi trebamo naučiti biti dobri. Pavao je pozivao: “Postanite oponašatelji Boga, kao ljubljena djeca” (Efežanima 5:1, NS).

To činimo kao prvo proučavajući Bibliju, da naučimo što je dobrota. Nakon toga, tražimo Božju pomoć u razvijanju te osobine. Dobrota je plod duha, zajedno sa ‘ljubavi, radosti, mirom, velikom strpljivošću, dobrohotnošću. . . vjerom, blagošću [i] samosvladavanjem’ (Galaćanima 5:22, 23, NS). Možemo razvijati sve te osobine oslanjajući se na Božji duh, proučavajući Bibliju koja je nadahnuta od Boga, moleći mu se za pomoć i družeći se sa kršćanima koji jednako misle (Psalam 1:1-3; 1. Solunjanima 5:17; Jevrejima 10:24, 25).

Biblija također kaže: “Oni će uzavrijeti spominjući obilje tvoje dobrote, i zbog tvoje pravednosti uzvikivat će radosno” (Psalam 145:7, NS). Da, Bog očekuje od nas da govorimo drugima o njegovoj dobroti. Trebali bismo sa slobodom govoriti o našem nebeskom Ocu.

Konačno, ne bismo smjeli zloupotrijebiti Božju dobrotu. Točno je da Jehova oprašta grešnicima. Kralj David je bio uvjeren u povoljni odgovor kad se molio: “Grijeha moje mladosti i mojih protivljenja nemoj se spominjati. Prema svojoj privrženoj ljubavi sjeti me se, radi dobrote svoje, o Jehova” (Psalam 25:7, NS). Da li to znači da si možemo dopustiti da činimo greške očekujući sa sigurnošću Božji oproštaj? Nikako. Ne zaboravimo da Božja dobrota znači da “nikako neće dati izuzeće od kazne” nepokajničkim grešnicima.

Uživati Božju dobrotu

Kad jednom potpuno iskusimo Božju dobrotu, kako se samo naša srca ugriju privučena njemu! Ohrabreni smo da sljedimo dobro upozorenje apostola Pavla: “Hodite kao djeca svjetla, jer se plod svjetla sastoji od svake vrste dobrote i pravednosti i istine” (Efežanima 5:8, 9, NS).

Svaki dan mi smo svjesni Božje brige pune ljubavi za nas. Čak i pod najtežim okolnostima znamo da on neće napustiti one koji ga ljube. Da, mi doživljavamo jednak uzvišen duševni mir kao i psalmist: “Sigurno će me dobrota i privržena ljubav pratiti sve dane mojega života; i stanovat ću u domu Jehovinom zadugo” (Psalam 23:6, NS).