Isusov život i služba

Opsjednuti dječak izliječen

DOK su Isus, Petar i Jakov odsutni, vjerojatno na obroncima planine Hermon, drugi učenici imaju problema. Isus na svom povratku odmah vidi da nešto nije u redu. Mnoštvo je okupljeno oko njegovih učenika, a književnici se prepiru s njima. Kad ugledaju Isusa, ljudi su jako iznenađeni i trče da ga pozdrave. “O čemu raspravljate s njima?” pita on.

Iz mnoštva dolazi jedan čovjek, klekne pred Isusa i objašnjava: “Učitelju, doveo sam ti svoga sina, jer ima nijemog duha; i kad god ga uhvati baci ga na zemlju, a on se pjeni i škripi zubima i izgubi snagu. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, ali nisu bili sposobni”.

Književnici očigledno prenaglašavaju neuspjeh učenika u liječenju dječaka i vjerojatno ismijavaju njihova nastojanja. Upravo u tom kritičnom trenutku dolazi Isus. “O nevjerni naraštaju”, kaže on, “koliko još moram biti s vama? Koliko vas još moram podnositi?”

Izgleda da Isus svoje primjedbe upućuje svima prisutnima, ali nema sumnje da su upućene posebno književnicima, koji su pravili nevolje njegovim učenicima. Nadalje, Isus kaže za dječaka: “Dovedite ga k meni.” Ali, kako dječak prilazi k Isusu, demon koji ga opsjeda baca ga na zemlju i izaziva mu snažne grčeve. Dječak se previja po tlu i pjena mu izlazi iz usta.

“Otkad mu se to događa”? pita Isus.

“Od djetinjstva”, odgovara otac. “Često ga (demon) baca i u vatru i u vodu da ga uništi”. Zatim otac moli: “Ako ti možeš što učiniti, smiluj nam se i pomozi nam”.

Otac vjerojatno već godinama traži pomoć. A sada, kad Isusovi učenici nisu uspjeli, njegov očaj je velik. Uhvativši se za očajnu molbu tog čovjeka, Isus ohrabrujuće kaže: “Taj izraz: ‘Ako možeš’! Pa, sve može biti onome tko ima vjere”.

“Imam vjere!” odmah poviče otac, ali preklinje: “Pomozi mi gdje mi treba vjere!”

Opazivši da mnoštvo trči prema njima, Isus prekorava demona: “Nijemi i gluhi duše, naređujem ti, iziđi iz njega i više u njega ne ulazi”. Dok demon izlazi on opet tjera dječaka da viče i stvara mu mnoge grčeve. Nakon toga dječak ostaje nepomično ležati na tlu, tako da većina ljudi počinje govoriti: “Mrtav je!” Ali, Isus uzima dječaka za ruku, i on ustaje.

Ranije, kad su učenici poslani da propovijedaju, oni su istjerivali demone. Zato sada, kad uđu u jednu kuću, oni nasamo pitaju Isusa: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

Ukazujući na to da je to bilo zbog njihovog pomanjkanja vjere, Isus odgovara: “Ova vrsta ne može izići ničim osim molitvom”. Očito je bila potrebna priprema da bi se istjeralo ovog naročito snažnog demona. Bila je potrebna jaka vjera zajedno s molitvom i traženjem pomoći i snage od Boga.

Zatim Isus dodaje: “Zaista vam kažem, ako imate vjere veličine zrna gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se otuda onamo’, i premjestit će se, i ništa vam neće biti nemoguće”.

Kako vjera može biti snažna! Prepreke i poteškoće koje sprečavaju napredak u Jehovinoj službi mogu naizgled biti nepremostive i nepomične poput neke doslovne velike gore. Ali, kako pokazuje Isus, ako njegujemo vjeru u srcu, zalijevamo je i potičemo je da raste, ona će dostići zrelost i omogućit će nam da prevladamo takve gori slične prepreke i poteškoće. Marko 9:14-29, NS; Matej 17:19, 20, NS; Luka 9:37-43.

◆ Kakvu situaciju Isus zatiče na povratku s gore Hermon?

◆ Kakvo je ohrabrenje Isus pružio ocu opsjednutog dječaka?

◆ Zašto učenici nisu mogli istjerati demona?

◆ Koliko snažna može postati vjera, kako to Isus pokazuje?